POSTARINA PLAĆENA Broj 19. SEDMIČNI INFORMAT IVNI | PRIVREDNI GLASNIK \ Pojedini broj D'n 1.50 ist God. 3. Ze Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijeps M. Bjelovučić, Dubrovnik 5. juna 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Put preko Konala. Izgradnja ceste od Gruža do Pioča. — Kako je zasnovana. — Giavna i nuzgredne ceste. I. Prvi dio ovog članka izašao je u listu pred ne- koliko sedmica. Kako su megjutim bifi raspisani izbori za općine, mi smo odložili da nastavimo sa člankom do iza izbora, jer nijesmo htjeli da se pitanje: izgradnje ovog puta, bez kojeg nema većeg Dubrovnika, nabaci kao izborno-agitacijonu parolu, kao što se obično radi sa »izbornim željeznicama« i »izbornim putevima«, koje se trasira i počinje graditi u vrijeme raspisa izbora. Možebit ipak da bi i ova kolna cesta bila ušla u iz- Dornu špekulaciju, da nije bilo prečih, koje su bile vezane sa višim brojem izbornih kuglica. Tako je u ono izborno vrijeme nije gotovo niko ni spomenuo, ali tim ovo pitanje na svojoj važnosti ništa nije izgu- bilo, pa jer će ga se ipak jednom kad se počne oz- biljno misliti o pravim komunalnim problemima i stvarnim interesima grada morati uzeti u pretres, mi danas nastavljamo sa prikazom onog što se je dosada učinilo u ovoj stvari i kakove poteškoće stoje na putu ostvarenja ove zamašne zamisli za razvoj, proširenje i napredak našeg grada. 2 Projekat kolnih cesta, što bi imale spajati Kono sa Gružom, Pločama i dalje, obuhvaća razne komunika- cije što su polreb te da se oživi lijepi predio Konala. Glavna cesta sa malim usponom odvajala bi se od državne ceste u Gružu kod magazina pomorske vojne uprave, od kojih bi se imali neki porušiti. Ondje bi bilo stajalište teretnih kola, što je veoma zgodno ebzirom na blizinu željezničke stanice teretnog pro- meta i pristaništa trgovačkih parobroda. Ta se cesta vodi preko sjevernog dijela posjeda Sv. Križa u Gružu povrh Pomorske vojne akademije i ispod vile Tihe do kuće g. Puljizevića na donjem Konalu i dalje do ka- pelice ma Posatu, od kuda bi se ta glavna cesta mogla produljiti stranom ispod Srgja i Žarkovice a spustila bi se na državnu cestu u blizini DuBca, iako da bi se izbjeglo pogibeljnoj Orsuli. — Nedaleko od spo- menute kapelice ova bi se cesta spojila sa cestom što bi vodila od raskrsnice sv. Jakoba na Srednji i Donji Kono. Od kuće Puljizevića projektirana je cesta do Nuncijate, a od te tačke vraćala bi se današnjim Ko- naloih do tačke gdje bi se spojila cestom do raskr- snice Sv. Jakoba. Ove bi glavne ceste bilo dijelom ravne, a dijelom malim usponom do 3 4%, Glavne bi se ceste spojile, gdjegod je moguće sobom sobom sa postojećom državnom cestom i općinskim putem. Tako bi se izgradile nuzgredne kolne ceste. Jedna cesta bi se odvojila od državne ceste kod kuće Kuničića u Gružu. Đruga bi uzgredna cesta išla od raskrsnice kod tramwajske stanice »Lapad« postojećim općinskim putem mimo Pomorske Vojne Akademije i spojila bi se glavnom cestom u blizini kuće Puljizevića na srednjem Konalu. Nedaleko kuće Puljizevića spo- jila bi se glavna cesta Gruž.Kono, sa cestem Konala. Sa kapelice na Posatu spuštala bi se jedna cesta na Ploče. Ove uzgredne ili spojne ceste imale bi veći uspon prama terenskim prilikama, ali uvijek u granicama udobnog kolnog prometa. Sve bi ceste morale da budu dovoljno široke, jer imaju da olakoie i omoguće kolni promet. Ovim rasporedom cesta bilo bi omogućeno da se gotovo svugdje može doći glavnom cestom sa malim usponom, a istodobno i prepriječiti put cestom većeg uspona. Izmegju raznih cesta stvoriia bi se pri- kladna zemljišta za gradnju kuća ivila sa vrtovima te bi se cijeli predio mogao razviti vrlo lijepo i korisno. Naravno je da izgradnja cesta po ovom projektu ne može da slijedi nego postepeno. Treba dakle usta- noviti koje se ceste najprije moraju izgraditi, da bi se udovoljilo najhitnijim potrebama Konala. To je bez sumnje u prvom redu najkraća komunikacija koja bi spajala ceuntričku tačku na Konalu t.j. kuću Puljizević s jedne strane sa Pločama, a s druge strane sa Gru- žom. Najlakši i najjeftiniji početak bio bi da se izgradi cesta od Pomorske Vojne Akademije do srednjeg Ko- nala. Ovaj ogranak je oko 600 m. dug, a vlasnici ze- malja bi rado ustupili besplatno potrebita zemljišta. Izgradnjom ovog ogranka ceste, za kog bi se potrošilo oko Din. 500.000.—, omogućio bi se kolni promet-sa Gruškog pristaništa na srednji Kono. Treba nastojati da se ovaj ogranak čim prije izgradi jer je to vitalno pitanje ne samo za Kono nego i za razvilak cijele okolice dubrovačke, što bi se dalo izvesti možda i u granicama ekonomne mogućnosti općine. (Nastavit če se) Urednicima »Dubrovačkog Lista“ Gospodi Dr. Matiji Vidojeviću i Stijepu M. Bjelovučiću : Dubrovnik U smislu člana 26. i 27. Zakona o štampi, iz- volite u prvom (narednom) broju Vašeg lista donijeti slijedeći ispravak, koji se odnosi na napis ,Okružni Ured za Osiguranje Radnika i specijaliteti uredovne korespodexcije“ odštampan u broju 18. od 29. Maja 1926 na prvoj strani u trećem stupcu: Ispravak: Nije istina, da Okružni Ured atakira uredovnim aktom javni glasnik — već je istina,-da je Okružni Ured obavijestio Trgovačko Privredno Udruženje kao i Gostioničarsko-kavanarsku Zadrugu, da Uredništvo ,Dubrovačkog Lista“ nije našio potrebnim, da donese noticu o zaključnim računima (kružnog Ureda za godinu 1925. Nije istine, da Okružni Ured slobodnim korpo- racijama dijeli lekcije o njihovim zaključcima, već je naprotiv istina, da je Okružni Ured svojim dopisom broj 3568/1926 upozorio spomenute korporacije, da »Dubrovački List«y — kojeg su one preporučile svojim članovima — srazloga što bi on zastupao najbolje njihove interese — neuvrštenjem spomenute notice — nije pokazao, da baš zastupa interese članova spome- nutih korporacija. - Nije istina, da se Okružni Ured služi neistinitim tvrdnjama. : Nije istina, da Okružni Ured u dopisu upravljenom gornjim korporacijama iznosi neistinitu i teađencioznu tvrdnju, već je naprotiv istina, da je istinito utvrdio da uredništvo »Dubrovačkog Lista« do dana 15. aprila 1926. nije uvrstilo u svome listu noticu poslanu od Okružnog Ureda 31. marta 1926 pod brojem 3052. premda su u tom megjuvremenu izašla dva broja »Du- brovačkog Lista«. Nije istina, da je Gostioničarsko-Kavanarska Za- . druga primila dopis Okružnog Ureda broj 3568/1926 dana 5. Maja 1926, već istog dana kad i Trgovačko Privredno Udruženje t. j. 19. aprila 1926. Nije istina, da je uredništvo »Dubrovačkog Lista« spomenutu noticu odštampalo davno prije nego što je Gostioničarsko-Kavanarska Zadruga primila dopis broj 3568/1926, već je naprotiv istina, da je »Dubrovački List« spomenutu noticu donio nakon 5 dana, iza kako je Gostioničarsko-Kavanarska Zadruga primila spomenuti dopis — i to 24. aprila 1926 u svom 14. broju. . Nije istina, da su motivi, koji su diktirali dopis broj 3568/1926 bili ikakovi drugi, već jedino motivi zaštite interesa poslodavaca i radnika. Okružni Ured za Osiguranje Radnika u Dubrovniku Ravnatelj: P. Slovinič. Predsjednik : V. Kiiž. Ko je dubrovački pesnik Plavković ? Tog čoveka ne spominju, istina, stari dubrovački biografi, ali ga se ipak ovde.-onde nagje u istorijama književnosti naše!, formirao se, malo po malo, kao neki krupniji, ali zaboravljeni pesnik naš prvih godina sedamnaestog veka, bez biografije, što nikoga ne buni, i da su mu se sva dela izgubila, što opet kođ nas ne bi bio ni osamljen ni neobičan slučaj. Uostalom sve, što o njemu kažu, izvelo se iz jedne Mažibradićeve poslanice, koja ide pod natpisom »Oracio Mažibradić Plavkoviću 1623“? Samo ako Pažljivije pregledamo tu pesmu, ona će nam znati mnogo reći, što se dosad nije zapazilo. Opazićemo, na primer, da početna slova njezinih strofa daju akrostih »Prisvitlom gospodinu Dživu Plavković sluga Oracio Mažibradić«, kao i to da se u pesmi taj tajanstveni i zaboravljeni pesnik naš zove čas ,Plavković“, čas »Plavčić“: drugim rečima sasvim je pouzdano, da je njemu kršteno ime bilo Dživo, ali da mu prezime nije baš ustaljeno, da bi moglo biti i Plavčić i Plavković. Megjutim iz konteksta pesme jasno je da je to vlastelin neki. Govori se tamo, kako je iz vrlo ugledne kuće, tek što ne treba napose podvlačiti, da Dubrov: Nik nije imao plemićku porodicu pod tim prezimenom; znači, da je to neki stvarni ili veštački nadimak, i da Se pod imenom Plavčić ili Plavković krije neki ondašnji Vlestelin-pesnik, Ili Dživo Bunić-Vučićević ili Dživo Gundulić, jedan od ta dva najsimpatičnija pesnika naša sedamnaestog veka. Bez sumnje Gundulić. A evo zašto! Kad je Guudulić 1621. dao u štampu prvo svoje delo ,Pjesni pokorne kralja Davida“, pobrinuo se, da spreda iznese što više reklamnih pesama sebi u čast, to je naime bila stalna praksa u megalomanskom sedamnaestom veku, Neki anonim, možda baš Horacije Mažibradić, napisao mu je za tu prigcdu jedan sitni epigram u obliku zagonetke : »Tko žudi pribrodit, ko David prišo je, valovit ovi svit, pun himbe svakoje, spjevalac skazati pravedan drum svime? Toli ga hoć znati — od Plavi nosi ime“, U nešto zadihanim stihovima pita tu, dakle, ko je ovo preveo sedam pokorničkih psalama, koji je to pesnik preduzeo da kao David prebrodi valoviti ovaj svet pun opačina i da svima pokaže pravedan put, pa nam otkriva, da taj pesnik nosi ime plavi, lagje jedne, što je sasvim providma aluzija na Gundulićevo prezime, koje se tako dovodi u vezu s talijanskom reči ,gondola“. Plavčić i Plavković nije, dakle, stvarni nadimak Gunduliću, njega su savremenici, računajući, verovatno, ina njegovu tihu i boležljivu prirodu, zvali ,Mačicom“, nego to je rezultat sečentističke sklonosti, da se prevede latinski ili talijanski oblik pesnikova prezimena Gon- dola, a od takovih hirova ondašnje literarne mode, kad se rado kopkalo po korenima imena i prezimena, nije ni sam Gundulić zazirao, jer je na primeru ,Osmanu“ moldavskog vojvodu Gratiani on stalno zvao Milostićem. Mažibradić se tom poslanicom, bolestan i u očaj- noj bedi, obraća Gunduliću zaobilaznim putem, izmegju redaka, za novčanu pomoć. Podseća ga, kako su se ranije jednom sastali, bilo je to, izgleda, u novembru 1622, kad mu je Gundulić pokazao i svoju erotiku i svoju nabožnu liriku. Qseća se uostalom, da je tom prilikom video i brojne Gundulićeve melodramatske - . radove, od kojih su glavniji monolozi, naročito s plač- ljivim tonovima, a i poneke horske partije bez sumnje imale svoje napeve. Sva ta dela, a ne samo nabožna, trebalo bi, kaže, da pesnik štampa, a u tom slučaju neće biti pogibli, da mu ih satre ,nepomstvo“ ili ne- pažnja, na što .se Gundulić još u predgovoru ,Pjesni pokornijeh“ rado tužio. Inače poslanicu je protkao i s nekoliko komplimenata Gundulićevoj porodici, u kojoj je oduvek bilo vrednih ljudi, pa da je baš i tad u Dubrovniku knezom jedan Gundulić, što nam pomaže, da pesmu tačno datirano sa 16. juna 1623, jer je baš u mesecu junu te godine bio knezom jedan dalji pesnikov rogjak : Sekundo Gundulić, Poslanica nam, dakle, nudi samo malo vesti o Gun- duliću, ali one su tim dragocenije, što su iz časova, kad se pesnik u mističnom zanosu reakcije još neod- lučno kolebao, hoće li ili neće li da svoje senzualne pesme preda vatri i zaboravu. Skoplje. Dr, Petar Kolendić. 1.) Milčetić, O poslanicima u dubrovačko-đalmatinskoj periodi hrvatske literature, Program varažd. gimnazije 1881/82, 50. M. Medini, Povjest hrvatske književnosti u Dalmaciji i. u Dubrovniku, Zagreb 1902, 121. 2 Stari pisci XI, 205. 3 Stari pisci IX. 194. : == Pp