Strana 2. pružaju debeli hlad. U sjeni murava, platana, akaća i i bora, koji se u moru ogledaju, može čeljade na više stotina metara šetati, uživajuć glatku morsku površinu prostane šipanjske luke, koja se proteže do Pompejevih vrata i čak do brodačkog zaljeva, poput kakovog al- pinskog jezera. Nije čuda, da su dubrovačka vlastela u ovakovim položajima imala svoje ljetnikovce, gdje su veći dio od godine prebivala, a osobito ljeto tjeto- vala. I danas opstoje ljetnikovci : Gradi, Bucchia, Na- tali, Pozza, Deanis, Aligreti, Lucari, Sorgo, Altesta, Bona, Boglivi, Zamagna i Gozze. Neki su ljetnikovci obnovljeni, a neki u trošnom stanju. Ima ih mnogo i porušenih. Ovakovih položaja na daleko nema. Oda- svuda te čisti morski i gorski zrak okružuje, krijepi i liječi, što najbolje svjedoči zdravlje tamošnjih stanov- nika, koji do duge starosti živu. Uživa stranac te prirodne ljepote, te ne zna čemu više da se divi, ili bujnom zelenilu, debelomu hladu, ili čamcima punim (zaplamćenih) dječaka, kojise voze tamo amo po luci i poput galebova zaljeću seu more. A što da se reče 0. divnome prizoru, kada ribarske lagje pred večer voze na ribanje i jutrom se vraćaju? Sve ovo ti dušu napaja nekom milinom, da bi želio, da ti nikad ispred očiju ovakovi prizori ne izčeznu. Svagdanja parobrodarska sveza sa Dubrovnikom pruža prigodu, da se može nabaviti sve što je potreb- nije, a što-u mjestu nema. Prohtjeli se komu odulje šetnje, eto mu jutrom praistoričnom cestom do Pro- dolja sve u hladu krajem mora, a želi li do istočnog mjesta Sugjurac, eto mu šetnje kroz polje šipanjsko čitav sat hoda ravnom cestom izmegju bujnih i urednih vinograda okruženih vlasteoskim vilama. [ sa društve- nog pogled stranac nagje zadovoljštinu, jer u mjestu ima uglednih ljudi, koji poznavaju više jezika, te znadu pričati o raznim dogogjajima naše slavne dubrov. re: publike; znadu na hiljade stihova narodnih pjesama, a — sva je naša povjesnica samo velik zbor pjesama. Poslije dosadnih ružnih vremena nastati će i li-, jepa, pa će mnogi ria naš Jadran, da se u njemu oku- paju i do Luke Šipanjske*, tog ljetnikovca vlastele dubrovačke i mauživaju se njegove prirodne ljepote daleko od bučnog svijeta. Vi: * U mjestu ima ,Hotel Sunčanica“ g. B. Smrdelje, i drugih. Nerazdruživi su .elen i Schicht, | znakovi pravoga Schichtovoga sapuna. Oni su pojam i jamstvo čistoće. Čuvaju rublje i ruke. Neprijatelji su muke i naprezanja. Pazite, da Vam ne podmetnu drugi sapun _,,do bar kao Šchichtor.“" Ostanite kod onoga, što se tokom 77 godina pokazalo kao najbolje. naći koji mlagji Dubrovčanin koji će to naći kad mi stariji to ne znamo. Kad je Napoleon krajem g. 1809. osnovao svoje »Ilirske pokrajine“, ušao je u taj sklop i Dubrovnik. Valjda je u početku u pogledu dubrov. općine i njenog zastupstva sve ostalo pri starome, to jest onako kako je bilo od aprila g. 1808. ; ali kada je 15. aprila 1811. . izdan Napoleonov dekret o organizaciji tih pokrajina, trebalo je da po njemu dubrov, općinu zastupa ,pred- sjednik“ (Presidente) sa 4 pristava (Aggiunti) i 20 vi. jećnika koje bi sve imenovao car. Nego se jeta orga- nizacija *sporo provodila, pa je tako vlada lirskijeh pokrajina: 13. januara 1812. budući da car Napoleon nije još imenovao Općinsku upravu i Općinsko vijeće (la Municipalita ed il Consiglio Municipale) — ime. novala provizorni općinski odbor (Commissione Muni- cipale: provvisoria) s 1 predsjednikom, 4 pristava ine- koliko vijećnika. Predsjednikom te komisije bio je opet Sabo Gjurgjević, a koji su bili ostali članovi ne znam, znam samo da je gospar Sabo 17. aprila pozvao za 19. istoga mjeseca članove komisije na instalaciju, ali je toga dana morao javiti ,intendentu“ (šefu političke vlasti) da su tri člana zamolila da budu oprošteni te službe ; bez sumnje to su bila tri vlastelina koji su: na taj način htjeli protestovati protiv francuske anek. šije, pa je i to bio jedan od znakova što su naviješ- tali dubrovački ustanak od g. 1813. Skoro zatim Napoleon nagje vremena da imenuje ka 3 DUBRQVAČKI LIST“ NI f > Nevolje naših sela. Opća bijeda i nevolja, koja je zahvatila cijeli naš narod, osobito se osjeća po našim dalmatinskim selima. Nedostatak novaca i nemogućnost da se pro- izvodi unovče dotjerala je maše seljake do očaja. S jedne strane skupa pomoćna sredstva za obradu poljskih proizvoda, a s druge strane preskupi prevozni troškovi on:mogućuju seljaku, da svoje proizvode velikim trudom i skupim novcima dobivene proda. Na mnogo mjesta primoran je seljak da ili pusti da mu proizvodi propadu, osuše se i sagnjiju, ili pak da ih na svojim legjima vuče po 20 km daljine da bi došao do luke iz koje može prevozni trošak da podnese. Ima mnogo primjera, ali za sada je dosta da se napomene ono što je na Majkovu i okolišnim selima gdje narod može samo da tri puta u godini pije kafu, i to na Božić, Uskrs i Krsno ime, jer mu prilike ne dopuštaju da taj luksus češće priušti, već sa koricom hljeba ito kukuruznog i sijerčanog u jutro se upućuje na rad, da izmoren, na podne i na veče sa malo kruha, luka i komadićem sira ili tanjurom kupasa ugasi glad, jer meso samo jednom mjesečno možda da jede. I tako znojem i Žžuljevima, a što je najgore, slabo pokrepljenim stomakom obradi ono nešto zemlje, koliko mu je to gladnu i žednu u mogućnosti. Kad mu plod dogje do ruka onda mora da ga nosi čak u Zaton, circa 20 km daleko na svojim le- gjima; da se uputi na 2 i p6 sata po ponoći da tamo stigne na parobrod i prebaci se u Gruž sa ono malo svojih jadnih proizvoda, pak da tamo to proda i uhvati nekih 50-60 ili 100 dinara za 20-30 kg. robe. nošene 20 km a možda i više na svojim legjima. Uzrok je tome taj što narod ne može da sa svojim proizvodima otigje u Slano !/a sata daleko i ukrca se na parobrod, jer je podvoz do Gruža iz Sla- noga po osobi Din. 20. a natrag Din. 20. što znači da 50% do 70% od primljene sume za prodanu robu morao bi dati za podvoz, a za onih 25 — 50% preo- stalih dase za onaj dan prehrani a ostatkom da hrani i odijeva sebe i svoju obitelj. eo Da im bar išta od toga što prodadu ostane za prehranu obitelj i primorani su da idu u Zaton 20 km. daljine, jer odatle do Gruža podvoz stoji samo Din. 4—.t j. Din. 8— za polazak i povratak, a tu je razlika od predjašnje za Din. 32. Pošto nijesu u stanju da češće idu ovako, jer je. to prenaporno, to ili moraju pustiti p'odove da pro- padnu ili da uopće rade za toliko koliko mogu da potroše, a onda da skapavaju od glada i golotinje. | Pomoći bi ovome jadnome i ispaćenom narodu bar donekle mogla Jadranska Plovidba, a da pri tom ne ošteti svoju kasu i to evo računa i načina. Od 100 ljudi, koji dogju u Gruž iz Majkova i «okolišnih sela, oko 3/4 dogje preko Zatona, a 1/4 preko Slanoga. Ako uzmemo računati na 100. putnika sada se na ovaj način naplati cca Din. 800—, a kad bi se osnizila tarifa za Slano-Gruž Din. 10.—, to bi se za 100 putnika naplatilo Din. 1000.—, dakle još bi se po toj novoj tarifi zaslužilo na 100-osoba Din. 200, a osim toga narodu bi se dosta pomoglo... . Molimo zato upravu ,Jadranske Plovidbe* da ovaj predlog uzme u pretres, pa da izagje siromašnom narodu do krajnih mogućnosti u susret. : i općinsko zastupstvo dubrovačko: 26.: marta 1812. imenova Saba Gjurgjevića načelnikom (,maire“, jer se on odsada tako potpisuje i na talijanskim aktima, a i dubrovačka se općina piše na aktima i na pečatu »Mairie de Raguse“, pa je tako ostalo i u prvijem godinama austrijske vladavine), a kao pristave Balda Trojani, Dživa Boždara, Aleksandra Devoulx (to je bio Francuz koji se je prije mnogo godina nastanio u Dubrovniku) i Nikšu Nikše Pucića ,maloga“ (sad bismo rekli »mlagjega*)* i 20 vijećnika. Načelnik pozove 16. maja 1812. za 19. istoga mjeseca nove vijećnike da dogju u ,Dvor“ (regbi po tome da je naša Općina isprva imala svoju kancelariju u Dvoru), da polože zakletvu vjernosti caru Napoleonu i zakonima, dok su po svoj prilici 4 pristava prije položili zakletvu. Od 20 vijećnika dogjoše i zakleše se Ivo Maškarić, Danijel Terni, Josip Mandolfo, Ivo Stella, Lujo Tromba Luka Stulić, Andro Miletić, Miho Saba Gjurgjevića, Mato Altesti, Ivo Božović, Niko Faccenda i Niko Šo. drnja, dakle njih 12, od kojih je samo jedan vlastelin, a vlastela su bili i načelnik i 2 pristava ; u ovome. broju nalazimo za prvi put i 2 Izraelićanina ijai Mandolta), dok nema ni jednoga sonate mislim da je i Miletić bio katolik; tome se ne dnf jemo čuditi, jer su prije 100 godina Izraelićani u Du- brovniku i ekonomski i brojem bili mnogo jači od * V. L'Epidauritano za g, 1904, str, 35 Br. 26. [ Josip Kysela | . Dne 9. tek. preminuo je naglom. Smrću u Pika komercijalni savjetnik, veliki industrijalac, i predsjednik Dion. Kup. i Hot. D.D. u Kuparima u 60 godini života. Prerani gubitak ovog pionira i neumornog 2 nika pri. nastojanju . uzajamnog. upoznavanja i trajnih tijesnih veza izmegju Čehoslovačke i naše države na. privrednom polju, bolno će odjeknuti u obim bratskim zemljama. Mim Ovaj česki selfmademan rodio se je od siromašnih | roditelja u Novolydžovska, pa pošto je izučio niže. škole stupio je kao naučnik u u trgovinu drogiste, zatim se je namjestio kod firme za veletrgovinu u... bojama Materna, kod koje je za dugi niz godina znao, da svojim skromnim životom i štednjom zaštedi po-. trebiti novac, da se postavi na vlastite noge. Svojim | radom i naporom nabavio je kašnje poznati zavod Braća Čižek za trgovinu. higijenskih predmeta, koji je. on svojim poduzetnim darom znao, da kroz kratko tako uveliča da postane prvoklasnim. Solidnost zavoda i svjetski glas dopriniješe vlasniku i gospodarsko po- jačanje, tako da je bio u stanju da od radnje osnuje tvornicu sanitarnih aparata, koju je svojom energijom i uz pripomoć drugih strukovnjaka doveo do takove visine, da ista predstavlja danas veliku vrijednost i može da posluži za primjer jednog neobičnog trgo- vačkog duha. i Još kroz balkanski rat pokojni Kysela stupio je. kao dobrovoljac u vezu sa srpskom vojskom, a nakon rata podržavao je i dalje veze sa našom Kraljevinom, za istu svrhu. S Najzad je nabavio veliko gospodarstvo na Šumavy, koje je u kratko vrijeme uzorno obradio. Pri.svoj toj | ogromnoj radnji pokojni Kysela ipak je našao vremena, da se zanima i da učestvuje u politici svoje zemlje. Za punu 31 godinu radio je kao vrijedni organizator i govornik u pokretu slobodne misli, zatim je bio agilni član narodne demokratske stranke. Ali gdje je pokojni Kysela zadužio. našu zemlju | te njegovim podvigom i nastojanjem upućeni pri vredni odnos izmegju Českoslovačke i našeg Jadrana razvio, to je osnivanjem kupališta u. Kuparima. On je vrla.. dobro,, shvatio, da, njegovoj. otačbini. kao jakoj < ono, što naša zemlja ima u, industrijskoj zemlji, tali ono, što naša 2 izobilju, a što je u većem dijelu neiskorišćeno, a to je . divna morska obala i da se na tome polju mnogo toga može; vremenom da postigne u ekonomskom | pogledu obiju srodnih država. . Ovaj pokojnog Kysele podvig nije naravno već prvi korak u stvaranju ne samo političkog nego i pro- svjetnog i privrednog odnošaja, koje tekom vremena: ne može a da se ne obistini budući, da su ova dva naša bratska naroda silom prilika upućena jedan na: drugog. Pokojni Kysela vrlo je ispravno shvatio, jer je u svakom pogledu izmegju ova dva naroda svaki anta- gonizam isključen, da će ih bratski osjećaji sve više... približivati kao takogjer i materijalni interes, a to će bez sumnje jednom stvoriti plodan teren za zajedničku usko slavensku saradnju ovih. dvaju bratskih naroda. 'Nek je zato hvala i slava pok. Kyselu. Dubrovnik, 17. VII. 1926. Dr. Vaso Birimiša. pravoslavnih. Naprotiv ne dogjoše da se zakunu ova osmerica: Nikša Pucić Sorkočević, Vlaho Menčetić, Vlaho Filipa Kabužića, Domo Amadio, Luko Bunić, Ivo Zuzzeri, Maro Bunić i Lukša Nikše Qučetića, — dakle 6 vlastele i 2 pučanina, od kojih se je ispričao samo Luko Bunić nekim ,hitnim poslovima“, dok nema sumnje da su i ovaj put vlastela na taj način protestovala. Pomislite kako se gospar Sabo, negdašnji dubrovački knez a sadašnji francuski ,maire“ zasramio kad je morao javiti ,intendentu“ taj štrajk osmerice »protestanata“ koji nijesu hijeli da prime čast udije- ljenu im od Napoleena ! Sutridan, 20. maja on izvrši tu tešku zadaću, a ,intendenat“ mu isti dan naloži da opet pozove »protestante“, | i gospar Sabo to isti dan i učini, ali tek se 5. juna nagjoše izmegju vlas- tele trojica što dogjoše u Dvor, odakle su njihovi stari a i oni sami zapovijedali, te se pokoriše i zakleše — Lukša Nikše Gučetića, Vlaho Menčetić i Nikša Pucić Sorkočević, ovaj posljednji, istina, uz pridržaj da ne poznaje novih zakona td Ja sam ovdje samo na brzu ruku sredio ove bilješke ne upuštajući se inače ni u rad cijeloga Općin- skog vijeća ni u rad onih njegovih članova koji su u javnome životu toga doba igrali neku ulogu — ja sam ovime samo htio da pokažem kako se i u historiji novijega Dubrovnika mogu naći stvari koje je lijepo znati — samo ih treba, naravski, tražiti. Milan Rešetar.