POSTARINA PLAĆENA Broj 29. SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK God. & ad Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 14. augusta 1926. Godišnja pretplata:60 Dinara. — Za inozemstvo 209 Dinara. — Plative i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Demagogija u privredi. Zaludu je nijekati; u pretresanju naših privrednih Pitanja i u iznosenju pred javnost naših petreba u nas još uvijek prevlagjuje duh, koji nam je u doba austrij- skog gospodstva bila nametnula samoobrana. Još se nijesmo navikli na činjenicu, da više nije Austrija koja daje novac i od koje smo imali pravo zahtijevati što više, jer to nije bilo ništa prama onomu šio nam je ona uskraćivala, već da je novac koji mi od države tražimo naš novac, koji treba da tri puta prevrnemo prije nego ga potrošimo, ako nećemo da naš predračun skače svake godine po koju milijardu a s njime i porezi. Uzrok da ta misao nije još prevladala, tražiti je u demagogiji, koja je od političkog života prešla i na pretresanje privrednih pitanja. Svak hoće da u izborima izbije za sebe što više kuglica, a za to mu više nije dosta raspaljivanje političkih strasti i pogrijavanje ple- menskih i vjerskih razinirica, već treba i obećavati na- rodu stvari, za koje već unaprijed znadeš, da se ne mogu ispuniti. Dogodi se tada ono, što i našoj ,agrar- noj reformi“. Ima časova kada treba da uradiš nešto, o čemu nijesi baš uvjeren da je potrebno. T. zv. težaština u Dalmaciji, ako je gledaš sa čisto privrednog gledišta, sistem je gospodarenja u krajevima, gdje prevlagjuju stalne kulture, gdje dakle treba da se udruže kapital i rad u korist proizvodnje. Taj sistem po kojemu par- “. ticipacija kapitala na dobiti nije unaprijed utvrgjena, već je zavisna od ploda, ima svojih dobrih i zlih strana, Prilike naše nijesu dopuštale, da u ovomu pogledu . odluče samo privredni-obziri, već se je težački odnošaj shvatio samo kao jedno socijalno pitanje, te se je u času ujedinjenja pod pritiskom političkih prilika sve- čano obećalo, da će agrarni odnošaji u Dalmeciji biti riješeni u korist seljaka. No to je obećanje, kad si već bio prisiljen da ga dadeš, trebalo u interesu privrede izvišiti što prije, a ne pustiti, da progje 7 godina, pa tada iznijeti zakonsku osnovu, koja ne vodi računa o promjenama nastalim kroz to doba, već još uvijek jaši na demagoškoj krilatici : ,zemlja onome, koji je obra- gjuje“. Ostavimo na stranu, da li je to načelo oprav- dano u Dalmaciji, gdje ni seljak ni posjednik ne mogu na zemlji da živu, ali ako sihtio takovu reformu, vri- jeme je za nju bilo podobno, kad se seljak bio, u povodu prilika za njega povoljnih za vrijeme rata i odmah poslije rata, oslobodio za jeftine pare starih dugova, a ne sada, kada je opet pao u nove dugove, tako da ako hoće da plati svoj dio za oikup zemlje, to može samo novim zajmom. Nije odlučno u ovoj stvari, hoće li mu taj zajam priskrbiti država uz jeftine kamate, ili će on taj zajam naći drugdje, već je odlučno to, da on stupa u nove odnošaje sa zajmom na zemlji, koji može biti do polovice njezine vrijednosti. Tim se ne samo umanjuje njegova kreditna sposobnost, a seljaku ona poglavito treba, kad se radi o stalnim kulturama, već njemu se naturava zajam, za kojega on unaprijed ne zna koliko vrijedi. Jer ako 10.000 Din. sada odgo- vara oko 1000 zlatnih Dinara, do koje vrijeme može vrijediti i 2000. Uz ovako nestalnu valutu, najbolji Savjet, koji možeš dati jednom posjedniku, koji treba novaca, to je, da ne pravi dugove, već da proda od Svoga posjeda, koliko mu je potreba. Državna uprava naprotiv nudi težaku zajam, kojega kamati i povratak mogu eventualno pozobati vrijednost zemlje skupa sa Poboljšicama, Uvjeti, koje mu je davala težačka pogodba u tomu su pogledu mnogo bolji, jer je plaćao gospo- dara u plodu, te je pogibelj gubitka bila jednaka za gospodara i za težaka. Ako zla godina upropasti plod, jaoh seljaku, ali nije bilo dobro ni vlasniku zemlje. Da će seljaci, kad dogje do provogjenja ovakove agrarne reforme, dobro promisliti prije nego prime što im se nudi, vjerojatno su razumjeli i oni, koji su osnovu sastavili, jer po osnovi, ako interesenti ne pri- jave svoj zahtjev na zemlju pismeno ili usmeno u roku od 6 mjeseca, tad gube pravo, da se koriste ovim za- konom. Vjerojatno, da će za taj slučaj bit predvigjeno što se ima dogoditi; projekat Dr. Stojanova odregji- vao je da odnošaji koji ne budu razriješeni po ovom zakonu, smatrat će se kao društveni odnošaji. Ali kmetska pogodba, težačka pogodba, društvena pogodba razlikuju se samo u pravnom prosugjivanju odnošaja, a u privrednom pogledu njima je temelj uvijek isti, biva: gospodar daje zemlju, težak rad, a pled se di- jeli po odregjenom kliuču. Agrarna reforma, ako se je imala provesti, morala je zagrabiti u srž samoga pita- nja, biva da li su ovakovi odnošaji u privrednom i socijalnom pogledu dopušteni, a pravna forma pot- puno je sporedna. Prama ovomu, kad bi ova osnova postala zakon, dogedit će se, da ili će seljak prihvatiti otkup, a u tomu slučaju na otkupljenoj zemlji ležat će dug, kojega se vrijednost neda ustanoviti, ili seljak ne će prihvatiti otkup, a tada ćemo imati jednu agrarnu reformu, koja nije nikakva agrarna reforma, već će ostati pod dru- gim imenom, ono što je i sada. Očito je prama tomu, da je ovo pitanje trebalo riješavati .na drugoj osnovi, uzimljuć u obzir prilike, kako su se razvile poslije rata, sadanje stanje seljaka i uvjete na pametno gospodarenje u Dalmaciji a ako se to nije radilo krivo je samo to, što ljudi, koji su 7 godina propovijedali seljaku, da on jedini ima pravo na zemlju, nijesu imali odvažnosti da se poreku, Tako je nastala ova zakonska osnova, a takav udes čeka Sva pitanja, koje je demagogija uzela u svoje ruke, da ih riješava. Nazad nekoliko vremena obišao je zastupnik Radić Dalmaciju, te je u svojim govorima a i u razgovorima sa novinarima razglasio cijelom svijetu kako će uje- gova misao biti, da Dalmaciji bude bolje. Sa 500.000.000 uloženih u ove krajeve dogodit će se to čudo. 500.000.000 je doista za naše prilike velik broj, ali ćemo upozoriti g. Radića, da je projekat, koji su bili učinili bečki stručnjaci za uregjenje Krke u knin- skom polju pokazivao potrebštinu od oko 12.000.000 zlatnih kruna, Za presušenje i uregjenje neretvanskog polja računalo se da treba 10.000.000 zlatnih kruna, Drniško polje uregjuje se već ima 30 godina, a raču- nalo se da će zapasti njegovo konačno uregjenje još koji milijun zlatnih kruna. Za sinjsko i imotsko polje predvigjalo se 5—6 milijuna zlatnih kruna. Samo ove radnje, koje smo naveli, čine sve skupa preko 25.000.000 zlatnih kruna, i to sve uzimljuć kao temelj nadnicu od dvije zlatne krvne. Kad se uzme u obzir sadašnja vrijednost novca, kao i to da se sada plaćaju nadnice uslijed opće skupotinje, koje odgovaraju 4 zlatne krune, proizlazi da sa to 500.000.000 što bi se po Radićevu mišljenju imalo utrošiti u Dalmaciju, jedva bi se mogla urediti naša glavna polja. To dakako značilo bi mnogo, ali kad bi na tomu ostalo, bilo bi nam i nadalje zlo, kako nam je i sada, jer bi se tim okoristilo oko 100.000 ljudi, a Dalmacija ih ima preko 600.000. No mi nemamo dvije miljarde, koliko bi fak tično trebalo, da se izvrši što je Radić namislio, ni 500.000.000, što ih je om obećao, ali koje najprvo treba da izvadi iz naših praznih džepova. Progjimo se dakle ćorava posla, i pregnimo radije, da ono desetak mi- lijuna, što ih možemo dati, utrošimo ne u lovljenje kuglica, već u radnje. najpreče potrebe, I baš u radu da se ustanovi što je u sadanjim prilikama najpreća i opća potreba, a što relativna i posebna potreba kojeg kraja, treba da pokažemo našu zdrelost i pravo shva- ćanje naših privrednih prilika. Zastupnik Radić je dakle nešto bubnuo, što ne stoji ni na nebu ni na zemlji, a to je jedan dokaz više, kako se u nas, nećemo kazati tretiraju, već mal- tretiraju privredna pitanja. Politička agitacija zahtije- | “vala je od njega, da obeća dalmatinskom seljaku 500,000.000 Dinara, no to ga obećanje nije priječilo, da nekoliko dana kasnije, jer. privrednici to traže, Ps dade se stranački iskoristili, obeća snišenje budžeta za dvije milijarde. Nije zastupnik Radić u tomu izuzetak, već je manija pretjeravanja“i demagoškog | natjecanja preuzela maha i u onim krugovima, koji po prirodi svojih poslova morali bi biti više navikli | na računicu i više računati sa mogućnosti. Ne vide | ljudi dalje od sebe, i potrebe njihova kraja smatraju kao najpreće potrebe države, kojima treba po što po to udovoljiti. Primjer je tomu polemika, koja se ovo zadnjih dana vodi u pogledu ponude, te je stigla mi- nistarstvu saobraćaja za gradnju željeznice iz Beograda preko Sarajeva na Split. Niko ne zna u čemu sastoji ta ponuda, ali na glas, da je komisija sastavljena u ministarstvu saobraćaja, da prouči ovu ponudu, izra- zila se nepovoljno, jer kako kažu, nudicci bi gradili željeznicu na svoj račun uz uvjet da im se preda na eksploataciju za jedan niz godina i da im se garantira neka dobit na uloženi kapital, a komisija nalazi, da bi ta garancija državu odveć zapala prama onomu, što bi država dobila — na taj glas raspisale su se novine grdeći komisiju. — Ne bi još falilo nego lo, da orga- nizatori ove agitacije prirede ulične demonstracije kao dokaz, da su računi komisije pogriješeni. i Za to se nemojmo čuditi kad se dogodi ovo. Tu skoro ministar je predsjednik pozvao naše privredne komore i privredničke korporacije da mu pošalje prepise svih predstavka koje upućuju raznim ministarstvima. Sada čitamo u »Privrednom Pregledu« ovu primjedbu : »Kao što smo predvigjeli bilo je i mnogo neskromnih želja. Jedna Komora tražila je jednu novu skupu prugu, druga neke puteve i mosiove, ireća neke specijalne | telelonske linije, a četvrta se tako skandalozno izrazila o zakonu o suzbijanju skupoće, da je- predsjedništvo vlade moralo vratiti predstavku uz napomenu, da tako izražavanje ne dolikuje jednoj privrednoj ustanovi“. Ova notica, očito nadahnuta, daje našim privrednim ustanovama lekciju, koje su se mogle proći, i ako dolazi sa strane, koja nije bez grijeha. . Demagogija se dakle u privredi širi sve više i više. Mješte razlozima i brojkama hoće da se djeluje vikom i fantastičkim planovima. Zato možda nije bilo : suvišno upozoriti na pitanje naše agrarne reforme, da | se vidi kuda vodi ovaj put i kako se vrlo lako nagju u čor-sokaku sami začetnici ovakih agitacija. ĆE Sa našeg tržišta. Žito i brašno. Na Novosadskoj je Burzi tendecija ostala nepro- mjenjena kroz cijelu prošlu sedmicu, ie su zabilježeni slijedeći tečajevi: Pšenica 267.50, kukuruz 175.-/180.-, brašno br. 0/462.50.— franko vojvodjanska utovarna | stanica, isplata uz duplikat tovarnog lista. Eksportni mlinovi traže za novo brašno za isporuku. u augustu | br. 0gg/480, 0g/475.—, 2/435.—, 4/450, 5/865.—, | 6/295.—, 7/195.—, 7%/4/165.—, 8/140.— krupne me- kinje 140.—, sitne 125.— franko vojvodjanska ulovarna stanica. Od manjih mlinova _ može se brašno dosta. teško nabaviti, jer.su zoposleni seljačkom meljavom, te nemaju raspoložive robe. E Cijene u Dubrovniku. Pšenica —, kukuruz 245.-, brašno burzovne tipe br. 0/549,—, 2/500.—, 5/445.—, 6/340.—, brašno eksporinih mlinova : br. 0/570.—, 2/520.—, 5/480.—, 6/380.— franko obala Dubrovnik, žito mjera kod utovara u Dubrovniku. 2 Kolonijalna roba. Kartel tvornica šećera povisio je cijene za pet | para, te se danas prodaje na manje količine kristalni po Din, 12.90, kockasti po Din. 14.65. Kava Rio od Din. 40.50 do 43.—, Riža talijanska glasirana_ od Din. 6.90 do 8.— sve ove cijene razumiju se franko obala ili vagon Dubrovnik. Demači produkti. Buhač. Poslije zadnjeg izviješća nema promjene. Ima nešto potražnje za robu bolju, dok za otvorenu nema interesa, te je u izgledu daljni popust u cijena- ma. Nominalne cijene za otvoreni Din. 5 - 5,50; polu- zatvoreni Din. 7; zatvoreni od Din. 10-11. Maslinovo ulje. Ima potražnje za bolju i srednju | robu: Plaća se od Din. 16 - 17.50 za bistro ulje. i Smrekinja (ginepra). ima potražnje. Posjednici neka se obrate ovdašnjim izvoznicima.