dA >. AK

POSTARINA PLAĆENA | (2%)



Broj 32.

Povač

SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK

Hare







Pojedini broj Din 1:50

0]
ki

:

e

ZAR

Ž

u
A
I

d

|

God. 3.



“Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“

Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik

4. septembra 1926.





Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi.



Utisci iz Švicarske.

Kao što se dogagja čeljadetu, koji je dugo go-
dina u muinoj sjeni živio i napokon opet ugledao milo
sunce i osjetio njegovu blagotvornu toplinu, tako se
dogodilo i meni: našao sam opet ispravnost, smisao
za dobrobit općenitosti i dobre poštene ljude u divnoj
Švicarskoj. Već same švicarske federalne željeznice čine
na osobu blagotvorni utisak radi svog uzornog reda,
izvanredne čistoće i besprijekorne tačnosti. I kola tre-
ćeg razreda su uzorna i čista,. a na strogu razdiobu
izmegju kola za pušače i nepušače konsekventno se
pazi. U Švicarskoj se ne može naći nigdje po vagonima
bačenog papira, izgorjelih žigica, kora naranče i dru-
gih otpadaka i ostataka jela, jer su putnici priučeni i
nalaze samo po sebi razumljivo da otpatke treba na
zgodan način otstraniti, a ne po kolima ili ispod sje-
dala baciti. Meni su odmah upali u oči mnogi stariji
sijedi poslužnici i činovnici na švicarskim željezničkim
postajama, koji su sa tačnošću, uprav s veseljem vršili
svoju službu; jer u Švicarskoj ne otpušta se lako i
stavlja u penziju mlađe činovnike i namještenike, već
svak mora višiti svoju službu do 65 godine, a uslijed

“toga vlada najbolji red i tačnost, pošto u službi uvijek

ima dosta starih, iskušanih sila. Švicarske su željez-
ničke stanice uzor čistoće i odgovaraju svim najmo-
dernijim zahtjevima. Jedna želj. stanica, kao mnoge
naše po Bosni i drugovdje, koje su gnusne, za promet
nedovoljne, i za život pogibeline, ne bi se mogla u
Švicarskoj ni pomisliti. Željezničkih vratara nema, a že-
ljeznički peroni svakome su pristupačni. U čekaonicama
prvog i drugog razreda pušenje je strogo pod prijet-
njom globe zabranjeno. A ,pod prijetnjom globe“ nije
u Švicarskoj prazna riječ.

Osobito su uzorni putevi u Švicarskoj. Putevi i
ulice u gradovima i većim mjestima svi su potaracani
i asfaltirani, pa čak i dosta daleko po okolici gradova
putevi su poliveni asfaltom i ravni i čisti kao da su
udešeni za utrku. Svaki Švicar strogo pazi da ništa ne
baci na put ili ulicu, a ono što neophodno mora da
pade na ulicu, kao suho lišće i konjska nečist,-žurno
se sa ulice odstrani. Stoga je i kod najjače kiše mala
pogibao, da ćeš izgnusiti ili zablatiti cipele.

Na odgoj i škole polaže se u Švicarskoj najveća
pažnja. Skolske su zgrade lijepe, moderne gragjevine
opskrbljene vrtovima i igralištima. Te zgrade na prvi
pogled upadaju u oko i u gradovima, a na selima i
u varošima ističu se ponosno kao najljepše zgrade
mjesta. Opisat ću jednu zgradu osnovne škole — a sve
ostale su joj manje više slične, — školsku zgradu
predjela Hadvig u St. Gallenu. U podrumu se nalazi
uz uregjaj za centralno grijanje zgrade po zimi, još i
uregjaj za rasčisćivanje zraka. Jaki ventilatori sisaju
čisti zrak iz vana, tiskaju ga kroz spravu za filtriranje
i ovlaženje, pa se tada zrak ugrije na potrebitu tempe-
raturu i tako čist prospe u dvorane, te se to nepre-
kidno ponavlja. Hodnici su u školskim zgradama pro-
strani, svijetli i zračni, a po svršetku predavanja već
radi električni aparat za čišćenje prašine. Zahodi su
uzorno čisti, bez mirisa, opskrbljeni sa svim potrebitim
Priborom kao u najprvim hotelima. Djeca se odgajaju
strogo na čistoću, ona im ugje u krv i kosti, pa zato

vicarci u poznijem životu toliko paze na čistoću i u
Svojim kućama i vani. U prizemlju se nalaze krasne
banje, sve bijelo i uredno. Tu su posebne paziteljice,
od kojih jedna osobito pazi da je djeci uvijek čista
glava i da nebi dobili parasite i prhut. Sve školske
knjige i pisanke stoje djeci mukte od države na ras-
položenje bez razlike jesu li švicarski pripadnici ili
inostranci, a siromašna djeca dobijaju i pojedine ko-
made odjeće. Osim redovitih razreda imadu i posebni
za djecu opterećenu i duševno zaostalu. Za djevojčice
u višim razredima postoji posebna soba za učenje
šivanja i posebna kuhinja za učenje kuhanja. Za od.
raslije dječake postoje lijepo uregjene dvorane za rad

gdje se uče početci drvodjelskog i drugih zanata ;
a osim toga je obligatno i učenje plivanja. Nauka se
obavlja i u jutro i po podne, eđa se djeca čim više
drže udaljena od uličnih pogibelji. U ljetu se djeca
igraju za odmora u posebnim igralištima vani, a zimi
u temperiranoj svijeiloj dvorani, gdje dobiju i mlijeko
za pit. Da se kod djece pobudi smisao za štednju
opstoje i posebne dječje štedionice pod nadzorom po-
sebne komisije, a pod odgovornošću općine. Centralno
školsko vijeće odabire za svaku školu komisiju za
školsku higijenu, kojoj pridoda školskog. liječnika.
Ovaj ima osim stručne higijenske dužnosti još i duž-
nost da stoji u najtješnjem doticaju sa školskim na-
stavnicima i osobljem, te roditeljima djece. Uz njega
prigodno radi posebni liječnik za oči, a naravno i
zubar, jer se na njegu zuba polaže osobita važnost.

Uzorni su i Švicarski uredi. Pravo je veselje stu-
piti u jednu švicarsku uredsku zgradu. Nijesu to stare
mrke zgrađetine, već sve čisto, prijatno i ugodno.
Hodnici su svijetli i čisti, u kojim se nalaze svijelie
klupice za čekanje, u koliko ne opstoje posebne dvo-
rane za čekanje; zahodi su uredni i čisti, opskrbljeni
sa umivaonikom i čistim otiračem; a u velikim viso-
kokatnim uredima imaju i uspinjače. Uredske su pro-
storije svijetle i opskrbljene s jednostavnim, ali ukus-
nim pokućstvom. U nekim prostorijama upadaju u oči

i originalne slikarije znatne vrijednosti, pa mi je pro-,

tumačeno, da se slike, koje ne nalaze mjesta u muzeju,
postave u urede. .Sobe za sjednice i sudske dvorane
za rasprave u pravom su smislu najukusnije dvorane,
Činovnici su izvanredrio svijesni svoje dužnosti i vrlo
ljubazni. Svaki činovnik, pa i najveći šef ureda već je
prije osam sati na svome mjestu; nedisciplinski izum
poznat kod nas pod imenom ,akademski četvrt“ nije
poznat u švicarskim uredima. Služba traje od 8 do
podne i od 2 do 6 po podne. Prije toga nijedan či-
novnik ne izagje, a mnogi i za tih ura dalje rade, da-
pače, ako jedan obrtnik ili zanatlija ima posla sa
uredom, opredijedeli mu se sat iza 6 u večer, da mu
se ne čini dangubiti u svome poslu. Spisi se najžur-
nije riješavaju, po mogućnosti još istog dana kad su
predani. Postupak je uvijek kratak i bez dosadnog
odugovlačenja i čekanja; ako je jedna stranka pozvata
u ured za stanovitu uru, može biti sigurna da će na
na tu uru biti seslušana; da se sve stranke pozivlju,
kako je io kod nas običaj, skupa u 9 sati, a neke da
moraju čekati sve do 1 sat po podne, dok ih dogje
red, toga se ne pozna u Švicarskoj: svakoj stranci i
za svaki posao opredijeli se tačno doba. Zato su u
Švicarskoj uredi i činovnici poštovani i svak ima prema
njima neograničeno povjerenje i ljubav. U Švicarskoj,
koja je prepuna auta, može se službene aute na prste
pribrojiti.

Osobito je blagotvoran visoki moral koji vlada u
Švicarskoj. Slijepi, gluhonijemi, siročad, iznemogli starci,

svi imadu svoja lijepa i sa svima najmodernijim sred-

stvima opskrbljena zaktoništa. Slijepi nose specijalnu
povezicu na nadlaktici i šetaju se slobodno po ulica-
ma, jer, ako trebaju pomoći, nalaze stotine osoba, koje
će im priskočiti : najviši činovnik, najbogatiji tvorničar,
malena djeca, svi hrle da slijepom pripomognu, ako
mu je potreba preći s jedne strane ulice na drugu,
ili ako mu inače trebuje pomoći. Uz brigu za nevolj-
nike, uz temeljitu izobrazbu mladeži, uz čuvanje či-
stoće i higijene ima država i općine i drugih sila briga.
Tako n. p. dok kod nas smrt jednoga člana obitelji
sa troškovima sprajo iraznim taksama itd, čestoput
danas prouzrokuje, osim žalosti, osjetljivu financijalnu
štetu za porodicu, u Švicarskoj smrt ne donosi po-
sebnih troškova za porodicu, osim za imućne. Na te-
lefonsku prijavu mrtvac se prenese u mrtvačnicu, izloži
i bez troška lijepo i dostojno sahrani. Visoka cijena
ljudskog dostojanstva pokazuje se kod Švicara osobito

prema pokojnima. Groblja su uzor urednosti i ljepote.
parkovi u kojini više dolazi do izražaja život, nego li
smrti. Tu se vidi čilavo more svakojakih stabala i na«
sađa, cvijeća i uresnih biljka, megju kojima, ta1no-amo
rasijani, poviruju nadgrobni spomenici i križevi. Za-
puštenih grobova naprosto nema. Smatra se dužnošću
držati uvijek, a ne samo o Mrtvom danu, grobove
uregjene i cvijećem okićene. Ako nadzornik groblja
vidi da je jedan grob dulje vremena ostao neokićen,
propita se kome pripada, pa ako je porodica imućna
upozori se na dužnost, “jer se inače okićenje i uregje-
nje obavi uredovno na njezine troškove, a ako je po-
rodica siromašna, sve se učini na trošak grada.

U Švicarskoj vlada izrazita čestitost i poštenje.
Može se mirno ostaviti pred vratima ureda, dućana
ili kavane bicikle, pa čak f“kapute i pakete uza njih,
bez bojazni, da će to neko ukrasti. Vojnici, koji su
svoju redovnu vojničku službu obavili, ponesu sa s0-
bom kući potpunu opremu: odijelo, rubeninu, pušku
i sve ostalo, osim municije, a da nema pogibli da će
to upotrebiti ili nositi kod kuće, već samo upotrebiti
kad ih se pozove na službu u rezervi ili na smotru,
koja se svako stanovito vrijeme obavlja. Svak poštuje
i čuva najbrižnije državni imutak ; svak poštuje tugje.
Kazneni progoni za kragju veoma su rijetki: po selima
i malim varorošima ih naprosto nema, a i u velikim
gradovima su kragje iznimka, te ako se ipak rijetko
dogode počinitelji su skoro isključivo stranci,

Mnogo i mnogo bi se dalo napisati još, što sam
vidio lijepa, korisna i poučna u Švicarskoj. Zato sa-
vjetujem svakome, komugod je moguće, da putuje u
Švicarsku. Tu će ne same vidjeti neprispodobive pri-
rodne ljepote, krasna brda i jezera, već upoznati i
ljude, koji nijesu upali u rgjave navike, ili, ako ćemo,
koji su se rgjavih navika davno otresli; vidjeti će

zemlju, u kojoj vlada uzoran red i u kojoj se osjeća |

sigurnost mira. S.



Naše žene i kućanstvo.

Već u najprimitivnijim prilikama žena je bila pri-
siljena, da se drži kuće i djece svoje, a muž se starao
za porodicu. To je bio i prirodni proces. Prvi i naj-
prečiji posao ženin bijaše uzgoj djece, pripravljanje
hrane, odijela i briga oko domaćih životinja i bilja.

Kako je duševna i materijalna kultura napredovala,
tako su rasle potrebe čovjeka. Žena se pomalo oslo-
bagjala svoga ropstva i počela je da radi više duhom
nego fizičlom snagom, a sa svojim mužem je jedna
cjelina, jedna duša.

Kako su strojevi zavladali svijetom i promijenili
u njemu različne prilike, tako su se izmijenile prilike
i poslovi u kući, naročito u građovima. Negda su i
knjeginje prele i tkale; negda je preslica bila atribut
kućanice, a danas je nestalo kolovrata i tkalačkoga
stana iz gragjanskih kuća.

Kućanstvo je gospodarstvo pojedine kuće ili po- |
rodice. Ono danas — kao gospodarska disciplina —
traži od kućanice tehničko znanje svih posala, što se
u kućnom gospodarstvu često ponavljaju. Megju te
poslove pripadaju : poznavanje, pripravljanje i pohra-
njivanje živeža; pranje i čišćenje rublja ; uregjivanje i
čišćenje stana; čišćenje posugja i posoblja; gojenje
peradi, povrća ; poznavanje tkanina ; ogrijev, rasvjeta,
mljekarstvo, uzgoj djece, uzdržavanje ravnotežja izme-
gju izdatka i primitka itd. Be

Kućanstvo je prva potreba svakoj kući. Bez dobra
kućanstva nema u porodici sreće ni blagostanja. Kao
što ne može postojati, a kamo li napredovati država
i društvo bez valjana gospodarstva, tako ne može biti
ni kuće bez dobra kućanstva. Loše vogjeno kućanstvo
je uzrokom materijalne bijede, nemiru, a često i mo-
ralnoj dekađenci porodice. Porodica je svetilište čo-
vječjega roda, a umna i sposobna kućanica njezin an-
gjeo čuvar i prava sreća. Kućanica je stožer, oko koga
se kreće sav kućni rad i porodični život.

KE