Strana 2.

ž Jer, kao što ribari u gruškoj luci bacaju mreže i
iza teškoga rada posmatraju čežnjom žetvu svoju, te
broje i sregjuju plijen, tako ću i ja u predvečerje ži-
vota iza putovanja po neizmjerno lijepom svijetu mje-
riti i brojiti svoju žetvu, pa ću izmegju svih mojih
zrna bisera tebe Dubrovniče naći kao najljepše.

I ia ću opet doći i pristupiti na tvoja vrata, jer
uspomena ne umire nikada i nikada, uspomena na
tebe, Dubrovniče. :

I gle, Dubrovniče, ja sam opet došao. Moje je
srce bilo ispunjeno čežnjom za lijepim, dakle i za to-
bom. Sa bolom proživio sam hladnu zimu maglovitega
sjevera i bila je samo misao na tvoje ugodno nebo i
na sliku tvoga kraljevskoga lica, koja mi je dala snagu.
Ali ipak pošto se na sjeveru uzalud očekivalo lieto,
zavapio sam iz čežnje i otišao k moru sunčanog Juga,
I gle, Dubrovniče, ja sam opet došao kao vjeran sluga,
Ali nijesam sam došao. Prijatelje i zemljake doveo
sam sobom i vodio ih ktebi, kao što ljubavnik dovodi
svoje prijatelje svojoj vjerenici. Bilo ih je samo šest,
ali oni su svi živo čeznuli, da te upoznadu. Tvoja
slava naime nije još prodrla do naše daleke domovine
i tebi se hvala tamo još ne pjeva, tamo se još ne
pozna u zlatu vezeni safir, koji se zove Jadran. Moji
zemljaci bili su opčarani tvojom ljepotom, te će pre-
nijeti širom domovine tvoju hvalu i mnogi će se oda-
zvati njihovu pozivu. ž

Dubrovniče, pokazao si se opet najljepšim. Sunce
je krunilo tvoju glavu zlatnom krunom. Leandre u

punom cvatu sačinjavale su ukras tvojih kosa. Zidovi.

tvojih tvrgjava blistali su hiljadama svijetla, More je
šaputalo i tkalo valovito odijelo, a bijeli valovi davali
su mu hermelinsku boju.

Lokrum je bio čvrsti čuvar, tebi u njegovu pod-
nožju; Srgj ti je bio kraljevski tron, a nebo azurna
kupola tvoje velike zgrade.

Dubrovniče, hoće li nam se pružiti prilika da te
ikad više vidimo? 20 dana bilo je nas 7 živih lagjica
usko skopčano kao jedno malo brodovlje, ali jako
složnošću. 20 dana plovili smo zajedno iz luka i u
luke tvojega mora, koji nas u život zove. Ko neće,
mnogo godina docnije, sjećati se ovih nekoliko dana
našeg krstarenja? Ko se ne bi sjećao za hladnih zim-
skih večeri, kad se po nebu budu gonili crni oblaci,
uvijek plavih, sunčanih valova Jadrana? Ko se ne bi
sjećao ovog južnog neba, ove neizmjerne zgrade sa
tajanstvenom morskom dubinom, gdje brda nastaju u
visinama kada crni oblaci slični velikoj ptici sa olov-
nim krilima pritisnu zemlju ?

Dubrovniče, nije pravo da tebi samo hvalu pjevam.
Mi smo tražili po cijelom zlatnom pojasu, koji se zove
Dalmacija, i našli smo još po koji biser: kao u snu
izgubljen leži Trogir, od svijeta zaboravljeni gradić,
daleko od šumnoga svijeta i svakoga prometa.

Pjesmu vječnosti šumi Krka, divna oaza u div-
ljoj pustoši.

Nezaboravan ostaje Split i pogled sa Marjana
duboko se urezao u maše srce,

Još odjekuje u našim ušima molitva Mujezina u
Mostaru i Trebinju i ako je on već davno učutao.

Uspomena na bujno Trsteno dočaravat će nam
pred oči one sunčane dane. Snažna monotonija Crne
Gore ostat će nam kao opsjena, kao strašilo od smrti,
ali takogjer i kao slika nedostižive poezije.

Mi smo vigjeli čuda Dalmacije i nosimo ih kući
kao nerazdijelive uspomene. Naše malo brodovlje se
razilazi i nijedan nezna kuda će nas more života od-
vesti i kako dugo. Nepoznat je životni put kao onaj
zvijezda pri padanju, čiji tajnoviti put smo mi u ovim
danima tako često pokušavali da iznagiemo.

. Naši brodići se opet razilaze. Njihova će jedra
skoro opet potamniti sjeverno nebo. Mislite sada na
Dalmaciju i izgledat će Vam kao da se Vaša jedra
opet svijetle, kao jednoć na vašem krstarenju uzduž
ove biserne obale, u ovoj zemlji, koja se zove Dalma-
cija, u zemlji vječnoga mora, sunca i ljeta.



Velika svečanost na sekolskom sletu
u Splitu. Ž

Jedna od najvećih sokolskih manifestacija, koje
su uopće na Primorju održane od osnutka sokolstva,
bila je u nedjelju u Splitu. Učesnici su uprav zane-
šeni utiscima sa ovog sleta. Opet se vidjelo -kakova
je snaga i svježina naših sokolskih četa i koliko je
jaka misao koja ih pokreće, Ovo je bila jedna velika
smolra jugoslovenskih redova i manifestacija jedinstvu
i veličini našeg naroda u znaku jugoslavenske mjsli.
Učestvovanje je bilo veliko, šesnaest muzika, oko tri

* hiljade Sokola, na vježbalištu oko 10.000 ljudi. U raz-

nim priredbama sudjelovali su i dubrovački sokoli,

- koji su kao i svi ostali gosti bili srdačno pozdravljeni.

Prigodom defilea svirala je uz splitsku vojnu i dubro-
vačka sokolska muzika. S

DUBROVAČKI LIST“

Za arheološki muzej u Dubrovniku.

Prolazeći Dubrovnikom i dubrovačkim krajem
vidjeti je na više mjesta sabran, uzidan, pa i rasijan
obilan dragocijeni materijal dekorativnih komada, julo-
maka i natpisa, koji spadaju u jedan arheološki muzej.

Megju tim materijalom ima i plohorezba, gdje se
ističu razni prutasti i kolasti nakiti, pleteri, pletenice,
sve to nalik na materijal sakupljen u brojnim zbir-
kama sa starohrvatskim spomenicima u Splitu, Kninu,
Zadru, Ninu i Trogiru, a takvog dekorativnog male-
rijala ima cijelom Dalmacijom do Budve.

To su dragocijeni spomenici, kojih eto imamo i
po cijeloj dubrovačkoj oblasti, kopnom i po otocima,
a koji spajaju stari vijek sa preporodom uiujetnosti u

srednjem vijeku u našoj sredini, spomenici lijepe kul. |

ture naših praotaca, njihovog estetičnog i bogoljubnog
osjećaja. Tih spomenika, nvjereni smo, našlo bi se
još tamo i amo po našem gradu i okolnim mjestima,
i trebalo bi ih sakupiti. Za to je potrebit jedan ure:
gjeni arheološki muzej. Narodnim oslobogjenjem i u-
jedinjenjem, koje nam po očekivanju sviju: tek ima
pružiti pravi temelj i podstrek svakom napretku i kul-
turnom radu, ovakav muzej nije nikakav suvišan luk-
suz, teret, već prava savremena potreba.

Megju tim nesakupljenim, rastrkanim materijalom
vigjamo svega: koji ulomek, koji bi mogao spadati
staroj dubrov, katedrali, nekoliko grbova dubrovačke
vlastele, jedini sačuvani životinjski lik sa Onofrijeve
česme, karakterističnih kamenih »maskerona“, ulomaka
kapitela gotičkih i renesansnih, ornamentiranih ulomaka

“od vratnih i prozornih okvira, ploča sa srednjevjekov-

nog kršćanskog groblja ,Iza grada“, ulomaka iz zad-
njeg popravka ,Kneževog Dvora“, To sve spada sva-
kako u jedan uregjeni arheološki muzej. I ovdje bi
nam Bog istine, dobrote i ljepote mogao
upraviti onaj svoj značajni ,memento“ : »Sakupite
ulomke, da ne propadnu !“ Pa da, i za arheološki mu-
zej kujmo gvožgje, dok je vruće!

Mišljenje nekojih marnih radenika za osnovanje
— bez otezanja — dubrov. arheološkog muzeja da bi
za to bila vrlo podesna lijepa nam tvrgjava »Lovri-
jenac“ sa onim svojim natpisom panegirikom ,slobodi“,
nije bez svojih dobrih razloga u prilog tome. Čujemo
i proti tome razloge, od kojih ima koji, te se pred
jačim razlozima ne bi mogao uzdržati. Videant — oci
i sinovi domovine | Sakupimo dragocjene ulomke, da
ne propadnu i da se vide! G.



Akacija iz Nove Zelandije.

Svakome je sigurno u pameti slika onog predjela
u uvali Lapada, gdje se nalazi ,Villa Sumratin“. Svak
se takogjer sjeća, kako je izgledalo ono zemljište prije
podignute zgrade i naokolo obragjenog zemljišta. Isto
tako svak će se sjećati i same zgrade pred 2 godine.
I ako je zgrada svojom vanjštinom, kao i unu-
trašnjim rasporedom te položajem, zaslužila naziv ,Villa
Sumratin“, ipak je svaki prolaznik osjećao neku praz-
ninu. Zgrada sama po sebi, nije imala ništa privlačiva.
U razmaku od same dvije godine, slika tog istog
predjela sasvim se je promijenila, Nakon dvije godine
»Villa Sumratin“ poprimila je izgled jedne tropske
oaze sa trajnim zelenilom. Pored zgrade zapažamo
bujan porast raznog uresnog bilja, a okolo vinograd,
voćno drveće i razno povrće. $
Ne vjerujem, da je i jednom prolazniku ostao
nezapažen onaj krasan drvored ispred same zgrade,
Pred dvije godine tamo je sve bilo pusto, dok danas
na tom istom mjestu vidimo one divne akacije visoke
do 11 metara.
Sjeme tih akacija donio je na povratku u domo-
vinu g. Mustapić, vlasnik ,Villa New-Zealand“ u La-

padu, te nešto zasijao u blizini svoje ville, a nešto.

dao g. Munitiću, vlasniku , Villa Sumratin“,

Iz tog sjemena — koje je bilo zasijano ljeti 1924
godine u dobro priregjeno zemljište — razvile su se
kroz same dvije godine spomenute akacije do za-
mjerne visine. S:

Ova me je činjenica potakla da sa ovo par redaka
za sada utvrdim, kako se i kod nas — kroz relativno
kratko vrijeme — može postići poljepšanje naših predjela.

Ne znam, sa kojim bi se biljkama moglo: tako
brzo stvoriti trajno zelene šumice, kao što je to slučaj
sa ovom akacijom donesenom iz Nove Zelandije.

. Odgoj ove akacije dosta je jednostavan i svakomu
moguć. Sjeme je najbolje sijati na odregjeno mjesto.

Zemlju se mora duboko prekopati, a sjeme plitko za-

sijati i finom zemljom pokriti, pak dnevno zalijevati,
Pred samu sjelvu preporuča se sjeme barem 12 sati
zakišati u mlaku vodu, da brže nikne. Uz dovoljnu
vlagu i visoku temperaturu, sjeme niče već kroz 10 dana.

s pravom

Br. 33.

Za drvorede sijati u kućice po 2 sjemenke na

udaljenost od 6 do 8 m, a za ograde (živice) gusto u
redovima i kasnije rezanjem dati niski željeni oblik,

Potanji opis, kao i tačno ime ove akacije, pri-
općiti ću kasnije, t. i. kad na licu mjesta prikupim
potrebite podatke.

Obzirom na osobite prednosti ove akacije, da
raste veoma brzo i da ima kroz cijelu godinu zeleno
lišće, preporučam svakom ljubitelju prirode i poljep.
šanja Dubrovnika da se svojski za širenje ove akacije
zauzme. Osobito stavljam ma srce upravi društva ,Dub“
i Općini, pak vlasnicima hotela i javnih lokala, a tako
i privatnicima.

Sjeme akacije može se nabaviti kod vlasnika
Villa Sumratin“ uz cijenu od Din. 100. (stotinu) po
kilogramu ili surazmjerno za manje količine.

T. Mladinov.

Sa našeg tržišta.
Žito i brašno.

Na Novosadskoj Burzi zabilježeni su slijedeći
tečajevi: Pšenica 255, kukuruz 160, brašno br. 0/440,
mekinje 112:50 franko vojvogjanska utovarna stanica,
isplata uz duplikat teretnog lista. — Eksportni mlinovi
notiraju: Brašno br. 0gg/470, 0g/465, 2/425, 4/395,
5/355, 6/285, 7/205, 8/140, mekinje krupne 140, sitne
125 franko vojvogjanska utovarna stanica, Manji su
mlinovi jeftiniji u bijelim brojevima za kojih petnaest,
dvađeset para po kilogramu, dočim su cijene za tamne
brojeve i dalje uzdržane. :

Cijene u Dubrovniku. Nepromijenjeno. Pšenica
825, kukuruz 230, brašno burzovne tipe br. 0/525,
2/475, 5/430, 6/340; brašno eksportnih mlinova br.
0/5$0, 2/490, 5/430, 6/350 franko obala Dubrovnik,
žito mjera kod utovara u Dubrovniku,
Kolonijalna roba. :

Šećer se prodaje na manje količine kristalni A
Din. 12:50, kockasti a Din. 14.70.

Kafa Rio od Din. 40.— do 42:50.

Pirinač talijanski glasirani od Din. 6:90 do 8:40.
Sve ove cijene razumiju se fko obala ili vagon Dubrovnik.
Demaći produkti.

Buhač. U ovom artiklu nema osobitih promjena.
U zadnje dane prodate su neke manje partije. Cijena
za otvoreni Din. 5:50-6'—,  poluzatvoreni 650-7'—,
zatvoreni 9:50-10:—.

Maslinovo ulje. Ima potražnje samo za robu bez
mane. Plaća se Din. 16:50-17:— Roba za industrijalne
svrhe od Din. 11-12. >

Lipov cvijet. Ima potražnje, ali nema robe.

Wermutbliitter. Za ovu pravu vrstu pelina ima
potražnje, ali na žalost u cijeloj našoj okolici, moglo
bi ga se skupiti jedva 500 kg.



Razne vijesti.
Lične vijesti.

Ove su sedmice boravili u našem gradu ministri
n. 1. g.g. Svetozar Pribićević i Dr. Prvislav Grisogono,
koji se nalaze na političkoj agitaciji u našim krajevima,
Prvi ,Vijesnik““ duhrovačškog učenog
društva sv. Vlaho.

“Gospodin Božo Banac, prigodom sadašnjeg svog
boravka u Dubrovniku, pobugjen domovinskom ljubavi,
obećao je predsjedniku Dubr. Učenog Društva sv. Vlaho,
profesoru Antoniju Vučetića, da će u pomoć izdanja
prvog ,Vijesnika“ društva pokloniti 6000 Din. u svrhu
da mogu pisci ,Vijesnika“ dobiti obični honorar. Tako
subvencijom, koju od osnutka društva dubrovačka op-
ćina veledušno dava društvu, pak darom od 4000 Din.
koje je u svoje doba veledušno poklonio društvu
gospodin Miguel Mihanović, potporom dakle ovih
Dobrotvora i drugim manjim prilozima moći će biti
publikovan prvi ,Vijesnik“ u ograničenom opsegu od
10 štampanih araka, Svrćemo pažnju gospode naučnika,
da što se tiče radova, koji bi se objelodanili u ,Vi-
jesniku“, sadržaj predmeta odregjen je drugom tačkom
E članka društvenog statuta. Radujemo se, što se sa-
dašnji Dubrovčani, ugleđajući se u svoje slavne pregje,
spremaju da svojim novčanim sredstvima nastave nji-

hov kulturni rad zajedno sa drugim naučnicima naše .

kraljevine.

Dubrovački parobrodi.

Bosanka 4/9 prispio u Philađelphiu. Daksa 23/8
otputovao iz Baltimore za Genovu. Dubac 31/8 otputo-
vao iz Casablanca za Vlaardingen. Dubravka 2/9 otpu-
tovao iz Birkenhead za Baltimore. Federiko Glavič
4/9 otputovao iz Immingham za Hampton Roads.
Lapad 6/9 otputovao iz Sulina za Weser, Napried 5/9
otputovao iz Dubrovnika, Pracat 6/9 otputovao iz Pe-
reja Solun 25/8 prispio u Dubrovnik, Srebreno 29/8

prispio u Pernis. Srgj 6/9 otputovao iz Rotterdam Za
Hamptom Roads,



kt ka 0 EEA či U Sa dk ov ĆE ča uči če daš af