POSTARINA PLAĆENA | o

Broj 39.

sa:4 4
«non di 67

Duhrovački_Lis

SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK

KRIKET

BIA odd

Pojedini broj Din 1:50



God. 3.



Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“

Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik

23. oktobra 1926.





Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara.
— Plativo i utuživo u Dubrovniku.

— Oglasi po tarifi.



Hydro-električna centrala.

Počeikom nove godine općina treba da preuzme
električnu centralu u Gružu od društva ,Elin“ u Beču*.

Po preuzeću centrale, koja se, kako je već poznato,
nalazi u derutnom stanju, općina će biti primorana
da je iz temelja popravi i modernizira, kake bi odgo-
varala ekonomičnijoj proizvodnji električne energije.
Prije nego općina zaključi definitivno temetjiti popra-
vak svoje centrale u Gružu, cijenimo da bi pitanje
hydđrocentrale u Rijeci trebalo ponovno uzeti u ozbiljni
pretres. Sa gradnjom hydrocentrale u Rijeci, braća
Kisić su se ozbiljno bavila, te su dapače i projekte
za to nabavili. Općina sa svoje strane takogjer je htjela
graditi hydrauličnu centralu u Rijeci te je takogjer
projekte za to nabavila.

Godine 1923. braća Kisić sa svoje strane a op-
ćina Dubrovačka sa svoje dapače su i koncesiju za-
tražile, ali ma te molbe do danas nitko nije dobio
riješenje. Vlast bi trebala da donese riješenje o tome
čim prije, koliko u interesu braće Kisića toliko u in-
teresu općine i cjelokupnog gragjanstva. Jer riješenjem
koncesije u jednom ili drugom smislu, ubrzalo bi se
riješenje hydrocentrale u Rijeci a i pregovori sa bra-
ćom Kisić bili bi postavljeni na jasniju bazu.

“ Nakon toga bili su poveđeni ozbiljni pregovori
sa braćom Kisić, da se postigne sporazum, kako bi
se hydroelektrična centrala pravila u zajednici sa _op-
ćinom. Kod ovih pregovora bio je skoro postignut
načelni sporazum, ali radi formalnih i pravničkih pi-
tanja nije se periektuirao.

Cijenimo da je sada najzgodniji momenat, da se
pitanje hydrocentrale stavi ponovno na dnevni red, te
da se sa braćom Kisić ponovno pokuša, ako je moguće
naći bazu sporazuma. Ovom prilikom trebalo bi za-
hvatiti i pitanje vode, te ova dva najglavnija pitanja i
za naš grad živoina, jednom definitivno riješiti.

* Prigodom preuzimanja električne centrale u ruke općine
otvorili sno u našem listu javnu diskusiju o problemu svijetla
u Dubrovniku. Ovo pitanje treba raspraviti sa svih gledišta,
pa ćemo zato donositi i oprečna mišljenja u koliko su stvarno
obragjena.

. puno uvjereni,

Potpuno smo svijesni, da će pregovori naići na
velike poteškoće, ali oslanjajući se više na stručna
mnijenja, nadamo se ipak da bi se mogao postignut
željeni sporazum.

Poznato nam je jedno stručno mnijenje inženjera
elektro-tehnike, dato općinskoj Upravi kao baza za
pregovore sa braćom Kisić, a koje se mora usvojiti i
odobriti. Po mišljenju toga stručnjaka baza pregova
bila bi slijedeća :

Da se ustanovi trošak investicije za mehaničko-
električni uregjaj, za gragjevinske radnje, vod do Gruža
i odštetu braći Kisić, — to cijela ova investicija za-
jedno sa odštetom, ipak mora da osigura bolji renta-
bilitet elektrane u isporedbi sa jednom novom Diesel
centralom. Proračun rentabiliteta je lako ustanoviti,
budući je konsum struje poznat.

Ova baza toliko je jasna i logična, da smo pot-
da će biti prihvaćena koliko sa strane
općine toliko sa strane braće Kisić. Nadamo se, da će
biti uvigjavnosti sa obiju strana, te da će se sporazum
i postignuti, jer neoprostiv bi bio grijeh, kada na ovoj
jasnoj i tačnoj bazi ne bi bilo sporazuma, već bi se
pustilo da i dalje milioni konjske snage godišnje teku
bez koristi za ikoga.

Kada se ne bi postigao sporazum, općina bi mo-
rala svoju centralu temeljito preurediti i uložiti velike
investicije za nove strojeve, tako da bi za općinu pitanje
hydrocentrale u Rijeci bilo skinuto sa dnevnoga reda,
a braća Kisić, i kada bi im uspjelo da uspostave sa vo-
denom snagom kakovu drugu industriju, nikađa ne bi
mogli imati onaj rentabilitet, koji' bi na temelju gornje
baze mogli postići.



Dubrovački parobrodi.

Bosanka 13/10 otputovao iz Londona za Hamp-
ton Roads f. o. Daksa 2/10 prispio u Šibenik. Dubac
18/10 prispio u Norfolk. Dubravka 16/40 prispio u
London. Federiko Glavič 13/10 prispio u Cardiff. Zapad
3/10 otputovao iz Rotterdama za Anconu. Napried
21/10 stigao u Dubrovnik. Pracat 19/10 prispio u Su-
lina. Solun 18/10 stigao u Alexandrettu. Srebreno 8/10
otputovao iz Philadelphie za Queenstown i, 0, Srgj
14/10 otputovao iz Norfolka za Queenstown 1. 0.

Socijalna ekonomija o velikom i malom posjedu.
(Nastavak.)

Naprotiv, utvrgjeno je sa sigurnošću, koja se ne
da oboriti, kako se melo seosko imanje, tehnički da-
leko slabije od velikog, a koje uz to ima i nekoliko
krupnih organskih nedostataka, ipak osjetno podiže i

razvija, osvaja teritorij i pokazuje stabilnijim u borbi

s konkurencijom. Ta jača snaga malog seoskog imanja

sastoji se baš u otsustvu crta kapitalističke privrede,

a koja mu osigurava, da se s uspjehom bori protiv
velikog imanja i da čak u izvjesnoj mjeri održi i po-
bjedu nad njim, u prkos svojim organskim nedostacima
i svome tehničkom nesavršenstvu. Glavniji argumenti,
koje je socijalna ekonomija prikupila u korist malog
imanja jesu još i ovi. Ono predstavlja ravnomjerniju
podjelu svojine nad zemljom i onemogućava velike
kontraste izmegju bogatstva i siromaštva, izmegju la-
tifundija i neimanja zemlje. Malo imanje ne juri za
rentom i procentom na kapital, stoga proizvodi jelti-
nije nego veliko imanje. Seljaku zemlja služi kao
sredstvo, koje mu daje mogućnosti da živi od rada, a
ne kao sredstvo za izvlačenje što veće rente ili dobiti.
Malo je imanje produktivnije, zgednije i žilavije u
svemu od velikog imanja. Ono ima društven značaj,
koji nastaje prelazom zemlje u ruke sitnih sopstvenika,
Na taj način umanjuje se i broj radnika-proletera u
poljoprivredi i industriji, megjusobna radnička konku-
rencija se ublažava ; nadnice se od padanja zadržavaju,
a radnički se položaj poboljšava. Napokon je konsta-
tovano, da je malo imanje sposobno za tehnički pro-
gres poljoprivredne proizvodnje i to u vidu poljopri-
vrednih kooperacija.
»Kooperacija pruža sve tehničke koristi velikog
imanja, ali u isto vrijeme osigurava i sve dobre strarie
nekapitalističke proizvodnje, proizvodnje bez najamnika.
U kooperaciji orugja za proizvodnju pripadaju radniku;
radnik-kooperator radi samo za sebe i uz to se druš-
tveni oblici rada mogu primijeniti u kakvoj se hoće
mjeri; kooperacijom se uklanja razbacanost, raskoma-
davanje parcela, mali zakup, pa na kraju parališe se
i sama mobilizacija zemlje. Sve dobre strane velikog
imanja stoje na raspoloženju svemu kooperativnom
stanovništvu, ali u isto vrijeme kooperacija je slobodna









Junak.

Napisao Ralph Cobino.

Prevela Vida Bravačić.

Darnel se duboko zagledao u oči svome prija-
telju. Barkingu. Mislio je o tome kako se na zemlji
uvek neka čuda dešavaju.

»Video sam već mnogo stvari u svome životu“,
reče on naposletku ,video stvari, koje su me iznena-
dile, ali najviše od ovih stvari iznenagjuje me pro-
mena tvoga lica !“

Barking je skinuo polako pepeo sa cigarete, tada
odgovorio :

»Kada je čovek sretan, mora i drukčiji izgledati !“

Darnel za čas ućuta, dokazujući time svome pri-
jatelju da ga je razumeo. Onda reče:

,Sećaš li se, pre se u tebi ni povećalom ne bi
bila mogla otkriti klica ljubavi. Nađam se da ti danas
večito klečiš pred Luci Parker kada sa njom govoriš“,

»Da“, odgovori Barking, smešeći se. I nastavi
ozbiljno :

»Ona je meni isto ono što i tužnom predelu
sunčana zraka“,

Darnel je opet ćatao sa razumevanjem. U svojim
mislima prešao je istoriju Barkingovog života. Bio je
siroče, Ali je imao mnogo novaca, pa je mogao uži-
Vati u svojim strastima. Kockanje i boca viski behu
njegove strasti.

Nedavno zaručio se sa Luci Parker i od tada se
sasvim promenio njegov život.

»Ne znam da li su ti poznate pojedinosti moga
Poznanstva sa porodicom Parker?“ pitao je Barking.

»Slučaj me je mnogo iznenadio“,., upade mu
Darnel u reč. ,Jer, kada sam otputovao, još te je sa-
svim nešto drugo privlačilo“.

»Da, karte i viski“. Barking se nasmeja. ,Znam.
Nisam bio pravi čovek dok se nisam upoznao sa Luci.
Beše to jedno veče pri izlaženju iz pozorišta kada je
ugledah prvi put. Izmegju činova pio sam prilično.
Kada smo izašli, bio sam osobito raspoložen. Ona je
čekala svoja kola. Ne mogu ti reći kakva je izgledala.
Ali u meni nešto zadrhta. Otišao sam kući i počeo
da razmišljam. I od tada, kada god bi prinosio ustima
čašu sa viskiem, gledale su me oči Lucine. Nisam bio
više sposoban da pijem. Luci me je izlečila“.

»Tada se još nešto desilo“, nastavi on da priča.
»Stari Parker nalazio se u novčanoj neprilici — ja sam
mu pomogao. Tom prilikom dolazio sam im često u
kuću, Upoznao sam se sa Luci — kratko posle toga
zaručili smo se“.

»Kada će biti venčanje ?“

»Idućeg meseca“,

Želim ti od sveg srca sreće, druže“.

»Hvala ti...“, odgovori Barking.

Kada je Barking ostao sam, stao je pred ogle-
dalo i zagledao se. U mislima ponavljao je reči
Darnelove :

»Video sam već mnogo stvari, koje su me izne-
nađile, ali najviše me iznenagjuje promena tvoga lica“,

To moram teći Luci“, reče on, smejući se,
samom sebi.

Odjednom skoči i posluša. Na stepenicama čuli
su se koraci. Barking pohita vratima i otvori ih.

»Luci — Vi?“

Kada je ugledala radost čoveka, zarumeni se.

»Morala sam doći“, reče ona uzbugjeno. ,Zar
nije čudno? Ja moram s Vama govoriti, sama,
razumete li ?“

Grozničava užurbanost zvučila je iz njenih reči.
Odjednom pristupi još bliže Barkingu.

»Bilo bi mi ugodno da se izrazim da me
razumete“.

»Da vas razumem ?“

»Da — ja — ja — ne mogu postati Vaša žena“.

Barking se zagledao u nju. Nesvestilo mu se.

Luci nastavi :

»Slušajte, ako me zbilja volite, onda ćete me oslo-
boditi svoje rečil“ Ona ispruži ruku, moleći. Tada
produži: ,To bi od Vas bilo velikodušno“.

Barking je mislio da sanja. Mislio je da gjavo sa
njim tera — rgjave šale.

Čudnim pogledom gledao je Luci, kao da ne
stoji ona pred njim već njen duh.

»Jesam li Vas čime uvredio ?“

"Ne, nikada“.

»,Zar me ne volite ?“

Luci se sabere i pogleda mu u oči.

»Ja vas nikada zapravo nisam volela. Htela sam
samo iz zahvalnosti da pogjem za Vas. Vi ste nas
spasili“. '

Barking odgovori oštro:

»Nisam se nadao da će Vam to otac ispričati.
To je bila samo _ POSDona stvar, koja se samo nas
dvojice ticala...“

pOtac mi je sve ispričao i ja sam verovala da
mogu da postanem vaša žena — radi same zahval-

ik
i
a