Strana 2. koju nikakve teorije o ekonomiji ne mogu obeskrije- piti, a državi se nameće dužnost, da uzroke pasivnosti odstrani. Od 7824 ljudi naše krvi, koji su se iselili god. 1925 preko Oceana dala je Dalmacija 2936! Treba li drugoga dokaza njezine pasivnosti? O raseljavanju > Crne Gore i Hercegovine na žalost nemamo statistič- kih podataka. Toj pasivnosti ima dosta uzroka, ali bez sumnje jedan je od najjačih nestašica komunikacija. Kako to djeluje na cijene životnih namirnica, pokazuju ovi po- daci crpani iz publikacije Ministarstva Poljoprivrede i Voda: ,Obragjena zemlja i žetveni prinos u 1922 i 1921 godini“. U sedam zadnjih mjeseca g. 1922 bila je poprečna cijena > pšenici kukuruzu pš. brašnu kuk, brašnu u Beogradu 390 313 932 438 u Dubrovniku 514 400 650 457. na Cetinju 605 433 668 546 u Nikšiću 694 563 792 607 Po prilici istu sliku daje statistika i za g. 1924, ali je ne navodimo, jer koliko smo mogli opaziti, ci- jene su g. 1922 tačnije bilježene nego g. 1924. Upada u oči prvo svega, pa razlika u cijenama kukuruza nije tako velika, kao razlika cijenama pše- nice, a to dolazi odatle što na tržnu cijenu kukuruza djeluje domaći rod, osobito g. 1921. bila je za kuku- ruz u Crnoj Gori razmjerno povoljna (89157 q.). Pše- nica se naprotiv i pšenično brašno skoro isključivo. vozile iz Banata, Srijema i Vojvodine te u njihovim cijenama vidimo jasno djelovanje komunikacija. Kad bi Crna Gora bila vezana sa postojećom željezničkom mrežom uskotračnih željeznica, cijene bi u Nikšiću bile iste koje u Dubrovniku, “a da željeznička pruga do Dubrovnika mješte preko Sarajeva i Broda ide ravno u naše žitorodne krajeve, mi ne bismo u Du- brovniku plaćali brašno g. 1922 uz sadašnje željezničke tarife preko 40% skuplje nego oni u Beogradu. Prema tom ne možemo shvatiti, kako se može reći, da pojam pasivnih krajeva u željezničkoj tarifi nije stvarno opravdan. Treba nadoknaditi pasivnim kraje- ovima u povoljnim tariflama barem dijelom ono, što oni gube zbog nepovoljnih željezničkih sveza. Ne može se u jednoj državi dozvoliti, da jedni imadu sve, i dobre sveze i povoljne tarife, a drugi ništa, ne smije biti da krajevi, kojih je pasivnost van svake sumnje, budu sačuvani kao izvozno područje jednoj ili drugoj industriji, kad za takovu industriju ima i u - pasivnim krajevima uvjeta za postojanje. Zašto dobit na mlinu ima ostati zagrebačkim i drugim mlinovima, . kad mi ovdje imamo mlinova udešeniki za naše potrebe, koji ili ne rade ili su ograničili svoj rad na samo žito, oošto ga seljaci donesu sa svojih njiva, jer sa željez- ničkom tarifom, koja je do sada vrijedila, dovoz je žita bio tako skup, da se nije isplatilo držati mlina u pogonu. >» x ak DUBRAVAČKI LIST“ Kao svaka tarifa ima Msadanja mana, od kojih se neke vide na prvi pogled, a druge će se pojaviti s vremenom, no ne smije se zaboraviti, da je ona nastala u povodu borbe naših posestrima u Zagrebu i Splitu s lokalne tarife. U toj borbi prevladalo je stanovište zagrebačke Komore da se osigura Sušakfi povoljna lučka tarifa ukinule su se drugim lukama povlastice lokalnih tarifa, zamjenjujuć ih lučkim tarifama i izu- zetnim terifama, u koliko dolazi u obzir prehrana pu- čanstva. Zamjena nije jednake vrijednosti, ali kad je već nova tarifa stupila na smagu, ova je Komora mi- jenja, da bi se počinila velika pogrješka, zamjenjujuć je novom a k tomu izgragjenom na sasvim drugom temelju, kako to predlaže maša družica u Zagrebu. Treba pustiti da iskustvo kaže, može lisa njom raditi i koje su promjene nužne. Ovo je ova Komora smatrala potrebnim da kaže povodom predstavke njezine posestrine u Zagrebu upravljene tom Ministarstvu 15 listopada 1925 br. 3626 uvjerena da će g. Ministar i njezine razloge protivne stanovištu zagrebačke Komore uzeti blago- hotno u pretres. prije nego u predmetu odluči, Sa našeg tržišta. Žito i brašno. Ove sedmice notiralo je inozemstvo za pšenicu jeftinije cijene, ali unatoč tome ostale su cijene nepro- mjenjede na našim tržištima, dovozi slabi. Na Novo- sadskoj Burzi zabilježeni su dne 4. ov. mj. slijedeći tečajevi: Pšenica 290, novi srijemski kukuruz 127.50, sušeni srijemski 160, brašno br. 0/460 do 470, sve iranko vojvodjanska utovarna stanica, isplata uz du- plikat teretnog lista, Cijene u Dubrovniku : Pšenica —, stari kukuruz 235, umjetno sušeni 210, povremeni suhi zdravi 195, brašno burzovne tipe br. 0/250 do 530, 2/470 do 480, 5/425 do 435, 6/340 do 350, 7/250. Brašno ex- portnih mlinova skuplje jeza kojih dvađeset para po kilogramu. Sve franko obala Dubrovnik, za žito mjera kod utovara u Dubrovniku, Kelonijalna rohba. . Šećer kristalni prodaje se na manje količine a Din. 12.80, kockasti a Din. 14.70. Kava Rio od Din. 38 do 42. Pirinač talijanski od Din. 7 do 8.25. sve iranko vagon ili obala Dubrovnik. - Domaći produkti. Vino. Na Pelješcu je cijena za obično crno vino Din. 30—35 stepeni ; Dingač Din. 50.— Potražnje ima, ali narod se lako ne odlučuje za prodaju, budući očekuje bolje cijene, uslijed slabe ovogodišnje berbe, Buhač. Potražnie bi bilo samo za bolju robu: Cijena za otvoreni Din. 7.508, poluzatvoreni Din, 9-9,50, zatvoreni Din. 10.50-11. Maslinovo ulje. Ima potražnje samo za robu bez mane. Plaća se Din. 17-18. Smokve. Ima potražnje. Plaća se Din. 3.50-3.60, Zanimivo je bilo slušati opažanja našega neustra- šivog Buše, kako se je divio ovim čudovištima i kako je svojom maštom okrštavao razne formacije sig4. On je tu vidio i vile, i žabe, i mačke i sto drugili pred- meta. Jakom moći opažanja mutio je pažnju svoga oca, koji je bio sav zaokupljen istraživanjem_i koji je rovao kao krtica, dok smo nas dvoje pećinu mje- tili. Napokon je trebalo misliti na povratak, jer se pri- bliživala noć. Istim putem ne možemo nikako, a zao- bilazim predugo, stoga hitri doktor sagje, nagje i otvori ,mov“ put, mnogo ,lagodniji“. Buša, uslužno dijete, prenosio je torbu sa alatom i prvi stigao na. strminu bez opasnosti. Ovaj put je kud i kamo manje izložen pogibljima, ali nije bez njih. Ko želi u ovu pećinu poći, neka se drži ovoga pravca: Starim putem do gomile pod pećinom u zapad. Tu se odmah za- pazi serpentinast baz, koji te vodi do pećine. Samo na dva kraja serpentine se prekidaju i tu prelaz opa- san, no sa nešto pažnje i malo truda, to se može preći. * *# * 80 m pod ovom pećinom izvire rijeka, ključajući u zimsko doba jakim vrtlozima, Čim udare velike kiše u susjednoj Hercegovini, voda se zamuti sve do njena ušća. Narod to kaže: bacila je palata, zamutila je rijeka. To se ne dogagja po maloj kiši, te po tomu imamo mjerilo oborina. Pred izvorom je otok — blato, obraslo ševarom. Položaj, gdje je nepresušna pitka voda i blato sa ševarom davao je čovjeku zgodan teren, da se nastani. Kad se obratimo mišlju na ono staro doba, doba sojenica, možemo temeljito ustvrditi, da je čovjeku ovako pogodno tlo bilo veliki mamac, Ali imamo razloga da vjerujemo, da se ragje poslužio obližnjim brdom i pećinama u njemu, zbog blizine mora. Baš vrlo zgodno sklonište pruža ova paćina »Vilina kuća“. Na strmom obromku brda, u ljutima, na ponoritoj visini diže se ponosna kao sivi soko nad brijegom ili bijeli galeb nad uzburkanim morem, Odatle dominira nad svojom okolicom, kroz čiju sre- dinu vijuga široko korito rijeke. Sa pećinskih vrata vidiš svakoga, tebe nitko. Svakomu možeš pui pre- priječiti i zaskočit ga. Čim više obilazim pećinama našega zavičaja, dolazim do uvjerenja, da je ovuda pribivao pećinski čovjek, biva čovjek, koji je svoja skrovišta nalazio u pećinama. U ,Vilinoj kući“ nagjoh najviše tragova stanovanja čovjeka, jer je najsigurnija od svih, što se nalaze u našem kraju. Komadi lonaca, raznih veličina i debljina, džara, malih i velikih, sa pocaklinom i bez nje, posijani su na pregršt. Našao sam pod jednim komadom zaljepljenog lonca i komad ugljena. Dakle čovjek je tu stanovao. To je izvan svake sumnje, Kad bi se prekopala sva zemlja, gdje je nalaz lonaca, našlo bi se mnogo toga, što bi po- tvrdilo ovo i još bi se otprilike mogla otkriti i epoha. Covjek je tu zapinjo busije, pljačkao irgovce i putnike, te plijen krio u toj pećini. Kako je nastala ova pećina ? — Koliko se meni čini ovako : Sva su naša brda šuplja. Te su šupljine zatvo. rene ili zemljom ili kamenom. U ovoj je pećini bila zemlja, koja je pritiskala hrid na otvoru pred sobom, jer je strmina. Čim se je hrid odvalila u ponor, po- vukla je sobom i nešto zemlje, pa je nastala rupa. U rupu sagje voda, da kopa, gradi i razgragjuje i da napravi ,Vilinu kuću.“ Ovu bi pećinu gospodari mlina mogli dosta lako osvjetliti električnom svjetlošću i probit do nje zgodan put, pe bi to bila jedna vrlo privlačiva tačka za sve one, koji se potruđe da posmatraju izvor dubrovačke Rijeke. Tu bi se mogli držati sastanci ili teferići, a 12 lovački, ' Br-41. a Kultura naranača i limuna. Naranča potječe iz tropske Arije, ali je ipak ra. širena i u suptropskim krajevima cijeloga svijeta, pa i na našim obalama Jadrana kamo su je sigurno do. nijeli naši vrijedni pomorci, Polarna granica za kulturu naranče je tamo gdje brda dijele suptropsku klimu od umjerene. Cijela naša obala sa otocima, a osobito obala južne Dalmacije prikladna je za kulturu agruma, a naranče napose. |“ Potpuno smo uvjereni, da bi kultura naranača odbacila kud i kamo veću korist nego što je odbacuju druge kulture na primorju, kada bi se radilo na znan- stveno empiričkoj podlozi. Filoksera uništila je naše vinograde, a za obnovu ireba velikog kapitala. Mnogi komadić zemlje koji nije prikladan za američku lozu, osobito gdje je zemlja vlažnija, mogao bi se nasaditi narančama. Mi poznajemo stabala u Dalmaciji, koja | davaju dvije do tri i više hiljada komada plodova, Uzmimo da se naranče sade jedna od druge četiri do pet metara, onda dolazi na hektar okruglo 550 stabala, Ova stabla nakon petnaest godina mogu dati 950 hi- . dk ljada plodova. Prodađu li se četiri ploda za Dinar, dobili bi smo 137.000 Din. Koja kultura može dati sa tako malo radnje toliki prihod ? Osim koristi koju bi imali od plodova, morali bi smo saditi naranču svug- dje gdje ona uspijeva i zato, jer je naranča ukrasno stablo. Kada ona cvjeta, osjeća se miris i preko 500 metara daljine, a dobiva se neprispodobivo ugodno mirisavi med po naranči. Kako bi lijepo i privlačivo djelovalo na strance, kada bi javne parkove resilo 100-150 stabala ljute naranče, na kojoj ostaje plod kroz cijelu godinu. Naranča i limun davaju obilan rod i onda ako se usade u veće posude koje se kao stabla mogu držati za ures kod ulaza u dvorište, na terasama itd. Zato ne bi smjela biti na primorju niti jedna obitelj, koja ne bi gojila barem po jedno ili dva stabla naranče i limuna. Općenito uzeto limun možemo smatrati i kao ljekovitu biljku, jer limunovom kiselinom mažu dje- vojke lice protiv sunčanih pjega. Svakome je sigurno poznato da liječnici propisuju bolesnicima limunađu, osobito kad imaju vrućicu, pa i radi ove koristi ne bi smjela biti ni jedna kuća bez limunova stabla. U mje- stima gdje naranče ne uspjevaju u slobodnoj prirodi a. kao kod nasna primorju, sade naranče i limun u razne posude kao ukrasno i korisno stablo, a mi na primorju: < koji imamo na hiljade hektara prikladnog zemljišta za sadnju naranača, nemamo posagjeno niti toliko sta- di bala, koliko imađemo domova. : X. Naš narod na primorju obavlja razne poljske i — druge radrije u nevrijeme i bez ikakvog računa na / posljedice koje radi toga nastaju. Da bismo upoznali naše vrijedne čitaoce i najšire slojeve pučanstva sa kulturom agruma, opisat ćemo kada i kako se imaju stanovite radnje oko kulture naranača obaviti. I Naranče se razmnožavaju sjemenom i margotima. | Razmnožavsnje margotima ne možemo preporučiti, jer | stabla koja su nastala od margota nijesu trajna i slabo podnose sušu. Razmnožavanje sjemenom mnogo je | bolje, jer su biljke trajnije i otpornije protiv suše, | zime i raznih bolesti. Najbolje sjeme dobivamo od | ljute naranče, jer je ona vrlo otporna prama zimi i suši. Sjeme izvadimo rukom iz ploda koje se malo . osuši, a zatim ga posijemo. Ne smijemo ga potpuno - osušiti kao drugo sjemenje, jer bi poipuno osušeno izgubilo klijavost. Sjeme ljute naranče sijemo u pro: ljeću kad je zemlja ugrijana na 30% C. Sije se u san- duke i u vrtu. Ako sijemo u vrtu onda moramo zem- — lju prije sjetve prekopati na 30:40 cm, duboko; ako pak sijemo u sanduke, onda iste napunimo sa vrtnom zemljom 15-20 cm. visoko, na koju stavimo sjeme 5. cm u kvadratu, a zatim sjeme pokrijemo zemljom za | 1-2 cm, ili sa starim mješancem, ili zemljom iz toplili od lijeha (klijališta). Usjev u vrtu ili u sanduku mora S€ držati čist od korova. Proti sunčane pripeke i jake kiše zaštitimo ga sa lišćem, mahovinom ili slamom. Gdje - se bojimo mrazova (slane) zaklonimo preko noći stu: rama, vrećama ili čim, a sanduke postavimo na zaklo“ njeno mjesto. Zemlja se_mora držati uvijek vlažna. | Slijedeće godine, a još bolje odmah čim su biljke | razvile 4-5 listića, presade se za vlažnog vemena u rasadnik, : : Zemljište za rasadnik mora biti plodno i 40:50 | cm duboko prekopano. Sadnice sadimo 30 cm u kva“ dratu, Ako raspolažemo sa dosta velikim prostorom i | dovoljnom količinom vode za zalijevanje, onda je bo: | lje dati veći razmak, Presagjuje se sa grudom zemlje. | Tom prigodom prikrati se glavni korijen do polovice 2 a sve ostalo korijenje mora ostati po mogućnosti ne | ozlegjeno, jer agrumi ne podnašaju rezanje, korijena | koje se mora zaštititi da ga sunce neofuri i vjetar Te g osuši. Glavni korijen prikraćuje se samo radi t084 |