Na dt Strana 2. *AN* DUBROVACKI LIST“ Br. 47. Trgovačko-Obrtnička Komora u Dubrovniku. Prva sjednica u vlastitom domu. — Reorganizacija Komora i pitanje opstanka ili proširenja dubrovačke Komore. — Konačni račun za g. 1926. — Pregled ekonomskog stanja i novčanog poslovanja. — Predračun za g. 1927. Redovita sjednica Trgovačko Obrtničke Komore u Du- brovniku dne 20. decembra 1926. u 4 sata popodne. : Predsjedava predsjednik Dr. Melko Čingrija. Na- > zočni pravi članovi: Andrić Panto, Bubalo Dimitrije, > Grabušić Janko, Jelić Božo, Job Benvenuto, Hagjija kap. Ivo, Kaldor Samuel, Kmetović Stjepo, Kostopeć Tomo, Miloš kap. Vicko, Poković Antun, Pata Viaho, Rusko Dr. Ivo te Simatović Ivo, te dopisni članovi Bona Luko, Doršner Vilim, Go3zi Milan, Miloš Gjuro. Zapisnik vodi tajnik Dr. Milorad Medini. Z Predsjednik konstatuje da je nazočan zakoniti broj članoza te otvara sjednicu. Prije nego će preći na dnevni red pozdravlja pri- sutue članove sakupljene prvi put u uregjenoj dvorani za sjednice nove zgrade, te spominje poteškoće, koje se moralo svladati, da dogje Komora do svoje zgrade, u kojoj će morati razvijati slobodno i nesmetano svoj rad na razvitak trgovine a u svezi tim_na napredak njezina područja. Osobito je zaslužan za riješenje ovoga pitanja bivši općiuski upravitelj g. Antun Drobac koji je u ovom pokazao pravog shvatanja za interese Dubrovnika, Trošak, koji je općina imala, bio je prama prilikama osjetljiv, ali kad se uzme u obzir da je tim odstranjena glavna zapreka redovitom funkcijoniranju Komore, a da je općina po zakonu dužna brinuti se za pomješće i namještaj Komore, taj trošak ako ga se shvati kao otkup od jedne zakonom nametnuti duž- nosti, ne može se smatrati nerazmjeran, jer da je op- ćina unajmila prostorije, koje Komori trebaju prama njezinom sadašnjem radu, ta bi najamnina bila veća od kamata za novouloženu zgradu; ako se pak uzme u obzir da zakon nameće općini, u kojoj je sijelo Trgovačke Komore dužnost, da se brine za pomješća Komore samo za to, jer smatra da je ovaka institucija u njezinu području od ogromne znamenitosti za samu općinu, tada općinski upravitelj g. Antun Drobac radio je u interesu cijeloga grada, što je priskrbio Trgovač- koj Komori stan, koji ovako znamenitoj ustanovi dolikuje. Uregjenje kuće za svoje potrebe preuzela je Tr- govačko Obrtnička Komora te treba zahvalititi osobito > članovima Komore, koji su se zauzeli da se potrebite pregradnje izvedu brzo i jeitino, kao da se radi o nji- hovu poslu, Riješenjem ovoga pitanja odstranjen je jedan uzrok, koji se mogao upotrebiti proti postojanju ove Trgovačko Obriničke Komore, Ali sudeći po novin- skim vijestima u tom pogledu ne možemo još biti mirni, Radi se o organizaciji Komora i o novom odre- gjivanju njihovih teritorija, a kako pri tomu dolaze u sukob interesi raznih područja i raznih privrednih slo- ib jeva, a što je još gore, u nasi u ovim slvarima igraju = ulogu stranački interesi, kao što se to vidi u pitanju dubrovačke oblasti, nijesmo sigurni da ova Komora nagje se može biti i preko noći u položaju, da bude prisiljena braniti svoje pravo na opstanak, Predsjedni- štvo budno prsti razvitak prilika u ovom pogledu te će poduzeti sve, što se prikaže potrebnim za takav slučaj, ali ono mora apelirati i na pojedine članove Komore, da svaki u svom krugu učini što može. Svi smo složni u tome da bi nepovoljnim riiešenjem ovih pitanja, bio zadat težak udarac dubrovačkoj trgovini i samom Dubrovniku; treba da budemo za to složni svi, i u obrani ove institucije, koja je najstarija u na- šoj državi, te će do koju godinu moći proslaviti 125 godišnjicu svoga postojanja. Prelazi na dnevni red: Odobrenje konačnih ra- čuna za god. 1926. Predsjednik pozivlje tajnika, da pročita izvješće. Tajnik čita : Predlažuć Vam na odobrenje konačni račun za g. 1926 čast mi je izvjestiti: Račun je za g. 1925 povoljan, u njemu se poka- zuju plodovi štednje prošlih godina, kad uprava Ko- more znajući, da ne može računati, da će se kroz godinu u tijeku moći utjerati cijela pristojba raspisanih prireza, nastojala je, da što više ograniči troškove, a da ne bude prisiljena sklapati zajmove za redovite rashode. Tako je u aktivnim ostacima od prošlih go- dina bila stvorena rezerva, koja je dijelom bila inka- sirana g. 1924 i g. 1925. God. 1925 počela je u povodu toga pretičkom od 30.031.32 Din., pa kako se utjeralo kroz g. 1925 Din. 29.086:44 više nego je preventivirano, a bilo je prištednja i u rashodu, godina 1925 svršila je take, da se ne samo isplatio osnovni doprinos za gradnju Doma, koji je bio glasovan u god, 1922 Din. 50.000, već se je uz to dotirao ovaj fond sa izvanred- nim doprinosom od 20.000 Din. a doznačilo reservnoj zakladi drugih 20.000 Din. Pošto su izvršene te na- mjene, ostaje još pretičak u blagajni od Din. 8466'26 koji je prenesen na novu godinu. Na izmaku funkcije ove Komore, neće biti suvi- šan prijegled ekonomskog stanja i novčanog poslo- vanja kroz god. 1922—1925. Godina 1922. Prirez 20%, Prihod 77221, Rashod 67696, Pretičak 9529, Zaklada za gradnju Doma — — Reserva 15000, Mirovinska zaklada 3638. Godina 1923. Prirez 28%, Prihod 165522, Rashod 156691, Pretičak 8880, Zaklada za gradnju Doma 8000, Reserva 20000, Mirovinska zaklada 9572. Godina 1924, Prirez 28%, Prihod 171254, Rashod 141223, Pretičak 30031, Zaklada za grad, Doma 18100, Reserva 20000, Mirov. zaklada 15859. Godina 1925. Prirez 28%, Prihod 270117, Rashod 261651, Pretičak 8466, Zaklada za grad, Doma 99629, Reserva 40000, Mirovinska zaklada 24492. Prema tomu ušteda u gotovu i u raznim zakla- dama g. 1922. iznosila je Din. 28.163, a porasla je g. 1923. na Din. 46.402, 1924. na Din. 83.990, 1925. na Din. 172:587. Tu dakako nijesu uzete prištednje prije rata u državnim austrijskim papirima. Što. se tiče troškova vrijedi porediti stavke iz g. 1923. i g. 1925. osobni troškovi 77865 103322 puini iroškovi 4489 6547 uredovne potrebe 4868 3986 poštarina 722 1261 knjige i novine 3319 3766 inventar 265 1956 štampa: 13367 2500 razni trošak 5219 895 naukovne potpore 3962 10625 mirovinskoj zakladi 5830 6750 Prama tomu vidite, da je troškove za vogjenje ureda uspjelo sniziti od 27760 koliko je potrošeno g. 1923. na 14404 Din., naprotiv povisili su se troškovi za naukovne potrebe, dotacija mirovinskoj zakladi i za beriva činovnika. Ovo povišenje osobnih izdataka u svezi je sa uregjenjem ureda. Neko doba poslije oslo- bogjenja nije Komora imala ni tajnika, već samo kan- celistu, jednog pisara. za dva sata dnevno i posluž- nicu za čišćenje; sada ima tajnika, pravnog referenta, 2 kanceliste, pisaricu i stalnog poslužnika. Ona ima i obranički sud. : Što se postiglo, postiglo se dakle razumnom štednjom i velikom požrtvovnosti cijelog personala, pa i gg. članova Komore. Vi ste gospodo stvorili tako zdrav temelj za razvitak Komore. Svakomu vidljiv znak daje ova zgrada, u kojoj će u pristojnim, dapače za naše prilike lijepim lokalima, moći ova Komora da radi i da se razvija. Ali do nje doći, to nije bio lak posao. Ja sam vam htio u brojevima pokazati kako je to išlo“. Predsjednik otvara općenitu raspravu. Pošto se niko ne javlja za riječ prelazi sena posebnu raspravu, Tajnik čita stavku po stavku konačnih računa : 1. Komorska zaklada sa prihodom od D. 270117:26 i rashodom od D. 261691, te blagajničkim pretičkom svrhom decembra 1925, od D. 8466:26. Primljeno jednoglasno. II, Reservna zaklada sa konačnim pretičkom u gotovu D. 40.000 Kr. 2400 u vrijednosnim papirima. Primljeno jednoglasno. II. Zaklada za gradnju Doma sa konačnim pre- tičkom od D. 99629 57. Primljeno jednoglasno. Ako uzmemo da jači ekonomski, politički i kul- turni život Dubrovnika počinje oko 1300. god., onda je ovaj grad intenzivnije živio punih 500 godina. To je prilično mnogo. A ipak iz toga vremena nama danas neostaje nego samo dvadesetak istaknutijih književ- nika. I to ako blago o njima sudimo. Kad bismo sada naprama ovim književnicima postavili sve ono mnoštvo istaknutijih političara, pomoraca, naučenjaka, trgovaca i zanatlija, i kad bismo njihov rad uporedili s dubro- vačkom literaturom, onda bi tek vigjeli kako je knji- ževnost u općem životu Dubrovnika doista igrala jednu sasvim sporednu ulogu. Ali je do imena književnika bilo lako doći, pa su nam zato oni mnogo bolje po- . znati. Megjutim svi oni ostali zaslužuju mnogo veću pažnju i slavu, jer su baš oni svojim radom i svojom slavom podigli ugled Dubrovnika. Oni su doista ono “ najveće što je Dubrovnik dao. Dosada je rad ovih velikih ljudi, krivnjom naše istoriografije, ostao nedovoljno istaknut i ocijenjen. Kod nas se udomaćio običaj da se s poviješću Du- brovnika većinom bave istoričari literature, i da oni, naravno, tu povijest proučavaju sa svog literarnog gle- dišta. S druge strane, pravi su istoričari naučili da u ekonomskoj i političkoj istoriji Dubrovnika zanemaruju ulogu i vrjednost pojedinaca. To je pogrešno, ali lakše, jer tako ne treba zalaziti u dublje i potanje isiraži- vanje istorijskih dokumenata. Zato nam danas izmegju jedne bezimene mase ljudi strši samo ono par knji- ževnika kao raprezentanti veličine Dubrovnika. Megju- tim će buduća istoriografija Dubrovnika imati da to popravi. Trebaće da po općoj vrijednosti i po važ- nosti za Dubrovnik rasporedi sve što su Dubrovčani u prošlosti uradili, i da izmegju njih odabere i istakne istinski velike ljuđe. J. Tadić. Stanovi redovnica i trećoreikinja u starom Dubrovniku. D. Niko Gjivanović. U Dubrovniku nahodimo prije katastrofalnog po- tresa god. 1667. osam manastira za redovnice, naime pet za beneniktinke, jedan za dominikanke, dva za iranjevke ,klarise“, Ova tri posljednja pristupna su bila samo vladikama. Svi ovi manastiri bili su samo u južnom dijelu građa, počev od ,Pustjerne“ do ,Ga- rišta“ ; u prostranom sjevernom dijelu grada, ,na Pri- jekom“ nije bilo ni jednoga manastira. Počinjući sa predjelom ,Pustjerne“ bili su s mje- šteni manastiri ovim redom: manastir Sv, Tome za benediktinke, Sv. Mihajla za dominikanke, Sv. Petra i Pavla za franjevke, Sv. Šimuna za benediktinke, Sv. Marije ,od Kašćela“ za benediktinke, Sv. Andrije za benediktinke, Sv, Klare za franjevke. Ovaj nemali broj manastira, veći od broja fra- tarssih manastira u Dubrovniku, ima se pripisati naj- više uplivu vladajućega plemstva. Ovo ne dopuštajući kod ženidaba miješanje krvi plemićke i neplemićke (trebalo je da bude: ,Korta prema korti“ I) ne mogaše u tijesni krug vlasteoski namjesliti sve svoje kćeri, a ne htijaše udadbenim mirazima otanjiti imetak pridržan muškoj lozi, pa stoga olvaraše svojim kćerama zaklo- nište u manastirima, gdje ih je meglo cijeno i pri. stojno opskrbiti. Nu odatle dvije neprilike : uplitanje vlade u upravljanje dumanjskih manastira dotjerano do skrajnosti, a uz to i česta oskudica redovničkog zvanja kod tolikog broja redovnica, te dosljedne ma- laksanje discipline. Veliki potres od 6. aprila g. 1667. kao da se naj- strašnije oborio na dubrovačke redovnice, Sve osam manastira stranom se sruši, stranom izgorje, te poklopi ili zaduši 60 redovnica. Briga nadbiskupa Petra Torres-a i preživljele vlastele bijaše odmah. oko toga, da se spase i zaklone one, koje su ostale žive. (Moguće da su u onoj katastrofi poginule i dvije kćeri pjesnika Gjiva Fr. Gundulića: Sor Agata redovnica klarisa i Sor Frančeska, redovnica u manastiru Sv. Šimuna 1). Ispod ruševina iskopaše ih šestdesetidvije, te bojeći se u onom strašnom metežu, da ih još gore zlo ne za- teče, ukrcaše ih 9. aprila u bred, zajedno sa drugim nekim osobama. Putovanje njihovo do Jakina po uz- burkanom moru potraja 23 dana, za kojih zaglaviše 7 redovnica, dvije pokopane na otoku Koločepu, a pet blizu Zadra ,Alle Torrete“. U Jakinu redovnice ove ostadoše 5 mjeseca, pa se povratiše pivo u Ston, pa u Dubrovnik, Nadbiskup Torres dobi iz Rima g. 1669. dozvolu, da ono 8 manastira stopi u dva, namjestiv .bediktinke u jedan: onaj Sv. Marije a ostale sve u drugi: Sv. Klare. Iza toga bi sagragjen treći manastir za dominikanke od plemićkog i gragjanskog stališa : onaj Sv. Katarine Sijenske, otvoren god. 1706. (zgrada, gdje je još sada Državna Real. gimnazija), I dogje vihar francuske okupacije, koja g. 1808. isprazni i ukine sve ženske manastire, čije zadnje ostatke raspršene pe kućama svojih obitelji naraštaj od prve polovice prošloga vijeka još je mogao da ugleda. U prvi mah bile su se zaklonile u kuću An- tuna Kazilari na Pilama pod Konalom. Zadnja pred- stojnica, prije dolaska Francuza, sestra Mara Ludovika Kaboga bi izabrana starješinicom 2. dećembra g. 1805. ik i nk. po