Strana 2. Kulturna izložba u Dubrovniku. Kad je pred dvije godine trebalo da se održi u Dubrovniku konferencija prestavnika Male Antante, i kad se raspravljalo o priredbama koje se imalo tom prigodom upriličiti, iznio sam u jednom užem krugu i namisao o priregjivanju jedne velike izložbe stare dubrovačke kulture. O tome je kasnije bilo govora i u jednoj omanjoj vijesti »Dubr. Lista«, i pri tome je do danas i ostalo. Nezavisno od toga došao je bio predlog iz Splita, od priregjivača »Jadranske Izložbe«, da se 1926. god. priredi u Dubrovniku jedna velika kulturna izložba cijelog našeg Primorja, i Splićani su bili pripravni da veliki dio te akcije f.nansiraju iz čis- tog prihoda »Jadranske Izložbe«. Konferencija održana u Dubrovniku odbila je taj predlog, jer je našla da je u istorijskom Dubrovniku mnogo zgodnije prirediti jednu izložbu — poljoprivrednu. Kasnije je i to propalo, pa Dubrovnik, krivicom samih Dubrovčana, nije dobio ništa. Bilo je potrebno da se sve ovo iznese još ranije, ali, eto, kad se prepustilo onda, nije suvišno da se na sve ovo potsjeti baš sada, kad se ponovno govori o jednoj kulturnoj izložbi u Dubrovniku. Jer svi oni koji započinju ovu akciju moraju vrlo dobro paziti na dva momenta, na sredinu u kojoj se ova izložba ima 'da održi, i na ogromnu važnost koju ona može da ima. Iz gore navedenog slučaja treba da znaju, da će ovdje, u Dubrovniku, naići na velike, ponekad tobože nesavladive zapreke, i to baš sa strane samih Dubrov- čana, koji bi inače morali da se svim silama založe da se jedna ovakva kuluna manifestacija održi baš u njihovu gradu. S druge strane, pokretači treba da budu svijesni važnosti koju ovakva izložba može da ima ne samo za ugled i slavu Dubrovnika ili Primo- rja, nego uopće cijeloga našeg naroda. Drugim riječi. ma, ova izložba ima da bude, ili jedna snažna i sva- kome vidljiva manifestacija naše velike kulturne tradi- cije ovdje na Primorju, ili neka se radije i ne pokuša s njezinim ostvareniem. Radi ovako velike važnosti jedne naše kulturne izložbe u Dubrovniku potrebno je o njezinom prire- gjivanju progovoriti javno i otvoreno, pa zato ovdje iznosim svoje mišljenje o načinu kako da se izvede, želeći da se već sada sva pitanja u vezi s izložbom dobro prodiskutuju. Jedino smišljenim i intenzivnim radom moguće je prirediti jednu izložbu dostojnu 0- noga što ima da prikaže. A u Dubrovniku toga ima i mnogo, i vrlo vri. jednog. Pa kad se već slijedeće godine slavi tristogo- dišnjica od prvog prikazivanja Gundulićeve »Dubravke« bilo bi vrlo dobro, skoro potrebno, da se ta proslava Dživa Gundulića izvede naveliko, i da se s njome spoji jedna proslava veličine samoga Dubrovnika, Najprije. bi trebalo na jednom mjestu izložiti sve ono što je u starom Dubrovniku stvoreno ili što je imalo veze sa životom njegovih stanovnika, da i nama koji ovdje živimo bude već jednom jasno »DUBROVAČKI LIST i dobro poznato sve što su ti ljudi radili, kao i način kojim su oni živjeli. Kad bi se iz privatnih kuća prikupio samo jedan malen dio starog pokućstva, starih nošnja i odijela, stolnog pribora i posugja, malenih kućnih predmeta, ukrasa, oružja, i svega onog što je bilo u nekoj vezi s običnim životom starih Dubrovčana, i kad bismo to mogli pregledati, onda bismo ostali zapanjeni pred ljepotom svega toga, 1 vrlo iznenagjeni pred ogromnim bogatstvom koje se još i danas krije u Dubrovniku. Sve te predmete bi trebalo grupisati po stilovima ili vremenima postanja, pa tako konstruisati stanove, običaje i intiman život starih Dubrovčana. Uz ovo trebalo bi pružiti sliku njihovog javnog političko-državnog rada, pa iz Držav- nog Arhiva iznijeti samo po par primjeraka raznih zapisa, pisama, autografa znamenitijih 1 udi, protokola pojedinih vijeća, sudova, kancelarija, te na njima, uz neki mali tumač, zorno prikazati svu onu nevjerojatno savršenu organizaciju ove mikroskopske državice. Tada bi tek bilo jasnije i nestručnjacima, kakvu i koliku su energiju morali da ulažu Dubrovčani da organizuju i održe svoju državu, i kako se neprocijenjiv istorijski materijal čuva u našem Arhivu. U vezi s ovim izložili bi se državni novci, otisci pečata, kao i predmeti pravljeni u državnoj livnici oružja i zvoda, u koliko imaju neke umjetničke vrijednosti. A onda bi se pružio jedan pregled dubrovačke mornarice od najstarijih vremena do danas, i na tome bi se jasno ocrtala velika ekonomska snaga i važnost Dubrovnika u prošlosti i sadašnjosti. Isto tako bi se našlo predmeta koji bi nam bar donekle prikazali staru dubrovačku industriju i kućni obrt, naročito ženski ručni rad. Nezavisno od onoga što je Dubrovnik dao kao jedna kolektivna jedinica, trebalo bi prikazati djela pojedinaca ili ono što ima neke veze sa životom velikih Dubrovčana od davnine do dandanas. Bilo bi dobro kada bi i pojedine porodice, i plemićke i pučke, u posebnim odjeljenjima izložbe iznijele svoje privatne zbirke starinskih predmeta, ili kada bi potomci nekojih slavnih Dubrovčana izložili sve ili dio onoga što ima ueke veze s njihovim životom. Tako bismo ne samo upoznali pojedine vrlo bogate zbirke nekojih privatnika, nego i intiman život nekojiu znamenitih ljudi. Istina, ovo će biti teško izvesti, jer niko ne daje rado ono što drži u svojoj kući i što je vrlo vrijedno, ali s malo dobre volje dalo bi se i io urediti. Ljubav prama svom gradu i pijetet prama svojim pregjima sigurno bi mnogo pripomogli, Osim ovako organizovane izložbe trebalo bi za vrijeme njezina trajanja prirediti i jedno javno prika- zivanje Gundulićeve ,Dubravke“, Samo mislim da bi vrlo nezgodno bilo izvesti ovo prikazivanje na ,Goš- kovom Stadionu“, kako to nekoji misle, jer bi se »Dubravka“ na jednom širokom prostoru potpuno izgubila, i nikako ne bi umjetnički jače djelovala. Mnogo bi je bilo bolje prikazati pred Dvorom, jer je tu prostor kao na nekoj pozornici omegjen sa sviju M. Kusijanović. Topograisko-historička crtica. (Svršetak) Marko Grimani admiralj kršćanske flote u ratu proti Turcima god. 1538. borio se je u Cavtatu, a njegova flota poplijeni Lopud izarobi 4 vlastelina, 14 kapetana i 150 drugih vrsnih mornara. Pavao Sorgo i Jero Gradi budu poslati od republike, da stignu ilotu u Moluntu, te da se potuže admiralu, koji je bio Patri- jarka Akvilejski, za štetu učinjenu. Admiral se tome začudi, jer to bi učinjeno bez njegova znanja, te na- redi, da se odmah sve vrati. Krivce smrću kazni na oči istih Dubrovačkih poslanika, a štetu svu nadoknadi. Za. Kandijskoga rata 1654 - 16691 zbilo se u Mo- luntu i okolo njega nekoliko dogagjaja, koji su vri- jedni spomena, Kostane Pesaro izvanredni providur Mletaka u Kotoru iznese nepravednu tužbu na Dubrovčane radi djela stanovnika okolo Molunta, Konavljani i Vitaljani držali su u Moluntu svoje lagje, da morem prenose svoje proizvode, jer je to teško to kraju, Ali kako je Molunt pod okom turskoj straži, koja je na brijegovima Oštre Ponte, Turci na- vale na jednu lagju iz Cavtata, koja je tu bila, navale i na druge lagje, a ljude povedu u Novi kao robove. Još prije toga navale na neki Grip (brod) Peraštana, Pe. sarodl nije mogao dokazati ikakvu krivnju Dubrovčana, sasvim tim ovi zabrane svojima, da tamo drže lagje i premda uvjereni o nevinosti svojih ljudi, narede strogu istragu. Za vrijeme spomenutog rata, nemila se dogodi jednom dubrovačkom brigantinu, da se je progoneći 1 Prof. A. Vučetić, Dubrovnik za Kandijskoga rata. jednu gusarsku fustu, izvruuo. U brodu bješe 57 ljudi od kojih se većina utopi, a brod, premda se je izvrnno kod talijanske obale, bješe vigjen jedno 8 milja pred Moluntom. - Ž Drugom prigodom Turske fuste iz Novoga na- vale na nekoliko brodova, usidrenih pred portom Roze, te sretu još jedan gripet iz Perasta, navale na njega kod Molunta, oplijene ga, a ljude zarobe, Megjutim nadogju galeote Mletačke, te Turci ne znajući, kako da se spase, ostave fuste, iskrcavši se u Moluntu, te kroz Vitaljinu vrate se po suhu u Novi sa svim plije- nom, Mletačke lagje uhvate fuste, a gripet spase. Narod kaže o Donjemu Moluntu, koji je dug, uzak, dubok, da su u njemu svojevoljno potopili Moc- kovi svoju flotu, jer su bili pritješnjeni, a pobjegli po suhu u Boku. Vele, da se za mirna i bistra mora, i danas vide tragovi brodova na dnu mora, Dubrovčani su pazili Molunat, tu krajnu tačku svoga teritorija_na jugu i imali dobru volju, da ga utvrde, ali radi toga, što je bio daleko od grada; što se po svakomu vremenu nije moglo priteći mu u po- moć, što je zalegje njegovo bilo prilično nestalno, osta- više ga sama na miru, kao luku, koja će biti topcu spas. Utvrgjenja nijesu dalje gradili niti posade: ni topništva nijesu držali u Moluntu. Zidine u Moluntu, u donjemu svome dijelu, starije su od od bedema grada Dubrovnika, Sokola i Stona. Te su zidine u obraslu grmlju i svjedoče znamenitost i cijenu Mo- lunta u starini, kad je u okolini bujao život kao u kršnici, a obilati proizvodi zemlje hranili stanovnike Epidaura i Konavala, Opaska: Štamparska je pogreška D šić djes Bodo pog on Antun Božić Br. 36. —__ strana, a Katedrala u pozadini stvarala bi idealnu cjelinu. To bi bilo dobro i stoga, što se i prvi put prikazivala ma tom istom mjestu, pa bi i sama proslava dobila na vrijednosti kad bi se to i ovog puta uradilo. Ai troškovi oko prikazivanja ne bi bili veliki, jer pred Dvorom ne treba nikakve scenerije, dok bi ,Stadion« svakako trebala s nekoliko strana scenerijom omegjeti, Uz prikazivanje »Dubravke“ dalo bi se i još nešto uraditi. Mi imamo još nekoje komedije dubro- vačkih pisaca, čija se radnja dogagja na nekim javnim mjestima u Dubrovniku, kao što su Držićeve »Novela od Stanca“ i ,Skup“. I ove dvije komedije bi se dale isto tako prikazati na onim mjestima, gdje su se tobože i dogagjale, pa kad bi uspjelo sve tri stare komedije javno prikazati, sama proslava stare dubrovačke kulture bila bi veličanstvenija i interesantnija. »Novela od Stanca“ bi se vrlo lako prikazala kod česme nedaleko Općine, i nebi se ni dinar potrošio za sceneriju, jer je i Marin Držić zamišljao radnju ove svoje komedije baš na onom mjestu. Isto tako dalo bi se bez velikih poteškoća prikazati i njegovog »Skupa“ u uličici sa strane crkve sv. Vlaha, jer se po zamisli Držićevoj na tom mjestu i dogagja ova radnja. Sve ove javne predstave ne bi bilo teško izvesti, jer bi se moglo pozvati zagrebačku dramu i njoj prepustiti organizaciju oko toga. Po iskustvu kojega je dala ,Jadranska Izložba“ u Splitu 1925. god. i ova kulturna izložba u Dubrov- niku takogjer bi završila sa suficitom, jer bi se izložba priredila preko ljeta, kada je mnogo stranaca na Pri- morju, pak bi same ulaznice isplatile sav trošak. Mo- glo bi se nešto dobiti i od države, kao što je bila dala i Splitu, a dalo bi se sporazumjeti s Općinom da i ona ustupi jedan dio takse, koju primi od posjetilaca izložbe. Sama izložba bi se morala orga- nizovati, po mogućnosti, na jednom mjestu, i zato bi bio najzgodniji Dvor. Tu bi svi predmeti bili na svom pravom mjestu, i efekat bi bio mnogo jači i ljepši. Kad bi predmeta bilo suviše, moglo bi se izložiti i u novoj zgradi Gimnazije. Nego ima i još jedna stvar. Ako se već pristupi priregjivanju kulturne izložbe Dubrovnika, ne bi li se moglo provesti jednu jaču akciju, pa u isto vrijeme prirediti jednu veliku kulturnu izložbu cijelog našeg Primorja, i tako izvesti jednu veliku kulturnu mani- festaciju, koja bi bila zapažena i po ostaloj Evropi. Kađ bi se s akcijom započelo na vrijeme i kad bi se smišljeno radilo, uspjeh bi bio ogroman; jer naše Primorje ima što da iznese pred ostali svijet, i može da dostojno stoji pored najkulturnijih dijelova Evrope. Dužnosi je Dubrovnika, kao kulturno-istorijskog centra na Primorju, da ovu akciju povede i da ju s uspjehom završi. Uvjereni smo da će to i uraditi, J. Tadić. lajam onćino duhrovačke od Din. 10.000.000. Pod gornjim naslovom bio je u broju 35 Vašeg cijenjenog lista oštampan članak, koji u glavnom ple- dira za potrebu neke gragjanske kontrole koliko se tiče upotrebe investicionog zajma dubrovačke općine. Iz članka mogu razabrati, da njegov pisac nije upućen u predmet, pa nalazim, da je potrebno, da se na izvode spomenuiog članka osvrnem, Moram odmah ustvrditi, da članak kako je na- pisan, nije u interesu grada Dubrovnika, jer ko ga pročita može da zbilja bude zaveden u bludnju, da općina dubrovačka nije na čistu o načinu, kako će se zajam sklopiti i korisno plasirati. Nabacivši tako pitanje načina i korisnog plasira- nja zajma, pisac članka zagovara, da se stvori kontrola birana iz redova gragjanstva, Istaći mi je najprije, da je općina dubrovačka, ima već čitavu godinu dana tražila zajam za neodgo- dive gradske investicije, zapravo preduvjete života grada Dubrovnika : vodovod, električno svijetlo iklao- nicu. Ponuđe, koje su stigle općini od raznih finan- cijskih grupa nijesu bile za općinu prihvatljive iz teh- ničkih bilo iz ekonomskih razloga, tako da se je općina dubrovačka odlučila da sklopi zajam kod Državne Hi- potekarne_ Banke i to za najnužnije investicije: elek- trično svijetlo i vodovod. I dok bi se moglo govoriti o načinu, kako će se zajam sklopiti, kada bi se ovaj sklapao sa nekom bankom ili financijskom grupom, to je pitanje načina sklopljena zajma sa Državnom Hipotekarnom bankom utvrgjeno njenim općenitim uslovima davanja zajma samoupravnim tijelima. Nema po tom problema ni načina, kako će se zajam sklopiti, . odsto je tako i sa plasiranjem zajma. Općinsko vijeće prihvatilo je jednoglasno trebovnike za izgradnju vodovodne stanice, rekonstrukciju električne centrale, te nagodbu sa Braćom Kisić, i iznosi za ove investi“ Si u KG “m ĐĐ