Strana 2.

Kulturna izložba u Dubrovniku.

Kad je pred dvije godine trebalo da se održi u
Dubrovniku konferencija prestavnika Male Antante, i
kad se raspravljalo o priredbama koje se imalo tom
prigodom upriličiti, iznio sam u jednom užem krugu
i namisao o priregjivanju jedne velike izložbe stare
dubrovačke kulture. O tome je kasnije bilo govora i
u jednoj omanjoj vijesti »Dubr. Lista«, i pri tome je
do danas i ostalo. Nezavisno od toga došao je bio
predlog iz Splita, od priregjivača »Jadranske Izložbe«,
da se 1926. god. priredi u Dubrovniku jedna velika
kulturna izložba cijelog našeg Primorja, i Splićani su
bili pripravni da veliki dio te akcije f.nansiraju iz čis-
tog prihoda »Jadranske Izložbe«. Konferencija održana
u Dubrovniku odbila je taj predlog, jer je našla da je
u istorijskom Dubrovniku mnogo zgodnije prirediti jednu
izložbu — poljoprivrednu. Kasnije je i to propalo, pa
Dubrovnik, krivicom samih Dubrovčana, nije dobio ništa.

Bilo je potrebno da se sve ovo iznese još ranije,
ali, eto, kad se prepustilo onda, nije suvišno da se
na sve ovo potsjeti baš sada, kad se ponovno govori
o jednoj kulturnoj izložbi u Dubrovniku. Jer svi oni
koji započinju ovu akciju moraju vrlo dobro paziti na
dva momenta, na sredinu u kojoj se ova izložba ima
'da održi, i na ogromnu važnost koju ona može da
ima. Iz gore navedenog slučaja treba da znaju, da će
ovdje, u Dubrovniku, naići na velike, ponekad tobože
nesavladive zapreke, i to baš sa strane samih Dubrov-
čana, koji bi inače morali da se svim silama založe
da se jedna ovakva kuluna manifestacija održi baš
u njihovu gradu. S druge strane, pokretači treba da
budu svijesni važnosti koju ovakva izložba može da
ima ne samo za ugled i slavu Dubrovnika ili Primo-
rja, nego uopće cijeloga našeg naroda. Drugim riječi.
ma, ova izložba ima da bude, ili jedna snažna i sva-
kome vidljiva manifestacija naše velike kulturne tradi-
cije ovdje na Primorju, ili neka se radije i ne pokuša
s njezinim ostvareniem.

Radi ovako velike važnosti jedne naše kulturne
izložbe u Dubrovniku potrebno je o njezinom prire-
gjivanju progovoriti javno i otvoreno, pa zato ovdje
iznosim svoje mišljenje o načinu kako da se izvede,
želeći da se već sada sva pitanja u vezi s izložbom
dobro prodiskutuju. Jedino smišljenim i intenzivnim
radom moguće je prirediti jednu izložbu dostojnu 0-
noga što ima da prikaže.

A u Dubrovniku toga ima i mnogo, i vrlo vri.
jednog. Pa kad se već slijedeće godine slavi tristogo-
dišnjica od prvog prikazivanja Gundulićeve »Dubravke«
bilo bi vrlo dobro, skoro potrebno, da se ta proslava
Dživa Gundulića izvede naveliko, i da se s njome
spoji jedna proslava veličine samoga Dubrovnika,
Najprije. bi trebalo na jednom mjestu izložiti sve
ono što je u starom Dubrovniku stvoreno ili što

je imalo veze sa životom njegovih stanovnika, da
i nama koji ovdje živimo bude već jednom jasno

»DUBROVAČKI LIST

i dobro poznato sve što su ti ljudi radili, kao i
način kojim su oni živjeli. Kad bi se iz privatnih
kuća prikupio samo jedan malen dio starog pokućstva,
starih nošnja i odijela, stolnog pribora i posugja,
malenih kućnih predmeta, ukrasa, oružja, i svega onog
što je bilo u nekoj vezi s običnim životom starih
Dubrovčana, i kad bismo to mogli pregledati, onda
bismo ostali zapanjeni pred ljepotom svega toga, 1
vrlo iznenagjeni pred ogromnim bogatstvom koje se
još i danas krije u Dubrovniku. Sve te predmete bi
trebalo grupisati po stilovima ili vremenima postanja,
pa tako konstruisati stanove, običaje i intiman život
starih Dubrovčana. Uz ovo trebalo bi pružiti sliku
njihovog javnog političko-državnog rada, pa iz Držav-
nog Arhiva iznijeti samo po par primjeraka raznih
zapisa, pisama, autografa znamenitijih 1 udi, protokola
pojedinih vijeća, sudova, kancelarija, te na njima, uz
neki mali tumač, zorno prikazati svu onu nevjerojatno
savršenu organizaciju ove mikroskopske državice. Tada
bi tek bilo jasnije i nestručnjacima, kakvu i koliku su
energiju morali da ulažu Dubrovčani da organizuju i
održe svoju državu, i kako se neprocijenjiv istorijski
materijal čuva u našem Arhivu. U vezi s ovim izložili
bi se državni novci, otisci pečata, kao i predmeti
pravljeni u državnoj livnici oružja i zvoda, u koliko
imaju neke umjetničke vrijednosti. A onda bi se pružio
jedan pregled dubrovačke mornarice od najstarijih
vremena do danas, i na tome bi se jasno ocrtala
velika ekonomska snaga i važnost Dubrovnika u
prošlosti i sadašnjosti. Isto tako bi se našlo predmeta
koji bi nam bar donekle prikazali staru dubrovačku
industriju i kućni obrt, naročito ženski ručni rad.

Nezavisno od onoga što je Dubrovnik dao kao
jedna kolektivna jedinica, trebalo bi prikazati djela
pojedinaca ili ono što ima neke veze sa životom
velikih Dubrovčana od davnine do dandanas. Bilo bi
dobro kada bi i pojedine porodice, i plemićke i pučke,
u posebnim odjeljenjima izložbe iznijele svoje privatne
zbirke starinskih predmeta, ili kada bi potomci nekojih
slavnih Dubrovčana izložili sve ili dio onoga što ima
ueke veze s njihovim životom. Tako bismo ne samo
upoznali pojedine vrlo bogate zbirke nekojih privatnika,
nego i intiman život nekojiu znamenitih ljudi. Istina,
ovo će biti teško izvesti, jer niko ne daje rado ono
što drži u svojoj kući i što je vrlo vrijedno, ali s malo
dobre volje dalo bi se i io urediti. Ljubav prama svom
gradu i pijetet prama svojim pregjima sigurno bi
mnogo pripomogli,

Osim ovako organizovane izložbe trebalo bi za
vrijeme njezina trajanja prirediti i jedno javno prika-
zivanje Gundulićeve ,Dubravke“, Samo mislim da bi
vrlo nezgodno bilo izvesti ovo prikazivanje na ,Goš-
kovom Stadionu“, kako to nekoji misle, jer bi se
»Dubravka“ na jednom širokom prostoru potpuno

izgubila, i nikako ne bi umjetnički jače djelovala.

Mnogo bi je bilo bolje prikazati pred Dvorom, jer je
tu prostor kao na nekoj pozornici omegjen sa sviju



M. Kusijanović.

Topograisko-historička crtica. (Svršetak)

Marko Grimani admiralj kršćanske flote u ratu
proti Turcima god. 1538. borio se je u Cavtatu, a
njegova flota poplijeni Lopud izarobi 4 vlastelina, 14
kapetana i 150 drugih vrsnih mornara. Pavao Sorgo i
Jero Gradi budu poslati od republike, da stignu ilotu
u Moluntu, te da se potuže admiralu, koji je bio Patri-
jarka Akvilejski, za štetu učinjenu. Admiral se tome
začudi, jer to bi učinjeno bez njegova znanja, te na-
redi, da se odmah sve vrati. Krivce smrću kazni na
oči istih Dubrovačkih poslanika, a štetu svu nadoknadi.

Za. Kandijskoga rata 1654 - 16691 zbilo se u Mo-
luntu i okolo njega nekoliko dogagjaja, koji su vri-
jedni spomena,

Kostane Pesaro izvanredni providur Mletaka u
Kotoru iznese nepravednu tužbu na Dubrovčane radi
djela stanovnika okolo Molunta,

Konavljani i Vitaljani držali su u Moluntu svoje
lagje, da morem prenose svoje proizvode, jer je to
teško to kraju, Ali kako je Molunt pod okom turskoj
straži, koja je na brijegovima Oštre Ponte, Turci na-
vale na jednu lagju iz Cavtata, koja je tu bila, navale
i na druge lagje, a ljude povedu u Novi kao robove.
Još prije toga navale na neki Grip (brod) Peraštana, Pe.
sarodl nije mogao dokazati ikakvu krivnju Dubrovčana,
sasvim tim ovi zabrane svojima, da tamo drže lagje
i premda uvjereni o nevinosti svojih ljudi, narede

strogu istragu.

Za vrijeme spomenutog rata, nemila se dogodi
jednom dubrovačkom brigantinu, da se je progoneći

1 Prof. A. Vučetić, Dubrovnik za Kandijskoga rata.

jednu gusarsku fustu, izvruuo. U brodu bješe 57 ljudi
od kojih se većina utopi, a brod, premda se je izvrnno
kod talijanske obale, bješe vigjen jedno 8 milja pred
Moluntom. - Ž

Drugom prigodom Turske fuste iz Novoga na-
vale na nekoliko brodova, usidrenih pred portom Roze,
te sretu još jedan gripet iz Perasta, navale na njega
kod Molunta, oplijene ga, a ljude zarobe, Megjutim
nadogju galeote Mletačke, te Turci ne znajući, kako
da se spase, ostave fuste, iskrcavši se u Moluntu, te
kroz Vitaljinu vrate se po suhu u Novi sa svim plije-
nom, Mletačke lagje uhvate fuste, a gripet spase.

Narod kaže o Donjemu Moluntu, koji je dug,
uzak, dubok, da su u njemu svojevoljno potopili Moc-
kovi svoju flotu, jer su bili pritješnjeni, a pobjegli po
suhu u Boku. Vele, da se za mirna i bistra mora, i
danas vide tragovi brodova na dnu mora,

Dubrovčani su pazili Molunat, tu krajnu tačku
svoga teritorija_na jugu i imali dobru volju, da ga
utvrde, ali radi toga, što je bio daleko od grada; što
se po svakomu vremenu nije moglo priteći mu u po-
moć, što je zalegje njegovo bilo prilično nestalno, osta-
više ga sama na miru, kao luku, koja će biti topcu
spas. Utvrgjenja nijesu dalje gradili niti posade: ni
topništva nijesu držali u Moluntu. Zidine u Moluntu,
u donjemu svome dijelu, starije su od od bedema
grada Dubrovnika, Sokola i Stona. Te su zidine u
obraslu grmlju i svjedoče znamenitost i cijenu Mo-
lunta u starini, kad je u okolini bujao život kao u
kršnici, a obilati proizvodi zemlje hranili stanovnike
Epidaura i Konavala,

Opaska: Štamparska je pogreška D šić
djes Bodo pog on Antun Božić

Br. 36.

—__

strana, a Katedrala u pozadini stvarala bi idealnu

cjelinu. To bi bilo dobro i stoga, što se i prvi put
prikazivala ma tom istom mjestu, pa bi i sama proslava

dobila na vrijednosti kad bi se to i ovog puta uradilo.
Ai troškovi oko prikazivanja ne bi bili veliki, jer pred
Dvorom ne treba nikakve scenerije, dok bi ,Stadion«
svakako trebala s nekoliko strana scenerijom omegjeti,

Uz prikazivanje »Dubravke“ dalo bi se i još
nešto uraditi. Mi imamo još nekoje komedije dubro-
vačkih pisaca, čija se radnja dogagja na nekim javnim
mjestima u Dubrovniku, kao što su Držićeve »Novela
od Stanca“ i ,Skup“. I ove dvije komedije bi se dale
isto tako prikazati na onim mjestima, gdje su se tobože
i dogagjale, pa kad bi uspjelo sve tri stare komedije
javno prikazati, sama proslava stare dubrovačke kulture
bila bi veličanstvenija i interesantnija. »Novela od Stanca“
bi se vrlo lako prikazala kod česme nedaleko Općine,
i nebi se ni dinar potrošio za sceneriju, jer je i Marin
Držić zamišljao radnju ove svoje komedije baš na onom
mjestu. Isto tako dalo bi se bez velikih poteškoća

prikazati i njegovog »Skupa“ u uličici sa strane crkve

sv. Vlaha, jer se po zamisli Držićevoj na tom mjestu i
dogagja ova radnja. Sve ove javne predstave ne bi
bilo teško izvesti, jer bi se moglo pozvati zagrebačku
dramu i njoj prepustiti organizaciju oko toga.

Po iskustvu kojega je dala ,Jadranska Izložba“
u Splitu 1925. god. i ova kulturna izložba u Dubrov-
niku takogjer bi završila sa suficitom, jer bi se izložba
priredila preko ljeta, kada je mnogo stranaca na Pri-
morju, pak bi same ulaznice isplatile sav trošak. Mo-
glo bi se nešto dobiti i od države, kao što je bila
dala i Splitu, a dalo bi se sporazumjeti s Općinom
da i ona ustupi jedan dio takse, koju primi od
posjetilaca izložbe. Sama izložba bi se morala orga-
nizovati, po mogućnosti, na jednom mjestu, i zato bi
bio najzgodniji Dvor. Tu bi svi predmeti bili na svom
pravom mjestu, i efekat bi bio mnogo jači i ljepši.
Kad bi predmeta bilo suviše, moglo bi se izložiti i u
novoj zgradi Gimnazije.

Nego ima i još jedna stvar. Ako se već pristupi
priregjivanju kulturne izložbe Dubrovnika, ne bi li se
moglo provesti jednu jaču akciju, pa u isto vrijeme
prirediti jednu veliku kulturnu izložbu cijelog našeg
Primorja, i tako izvesti jednu veliku kulturnu mani-
festaciju, koja bi bila zapažena i po ostaloj Evropi.
Kađ bi se s akcijom započelo na vrijeme i kad bi se
smišljeno radilo, uspjeh bi bio ogroman; jer naše
Primorje ima što da iznese pred ostali svijet, i može
da dostojno stoji pored najkulturnijih dijelova Evrope.
Dužnosi je Dubrovnika, kao kulturno-istorijskog centra
na Primorju, da ovu akciju povede i da ju s uspjehom
završi. Uvjereni smo da će to i uraditi,

J. Tadić.

lajam onćino duhrovačke od Din. 10.000.000.

Pod gornjim naslovom bio je u broju 35 Vašeg
cijenjenog lista oštampan članak, koji u glavnom ple-
dira za potrebu neke gragjanske kontrole koliko se tiče
upotrebe investicionog zajma dubrovačke općine.

Iz članka mogu razabrati, da njegov pisac nije
upućen u predmet, pa nalazim, da je potrebno, da se
na izvode spomenuiog članka osvrnem,

Moram odmah ustvrditi, da članak kako je na-
pisan, nije u interesu grada Dubrovnika, jer ko ga
pročita može da zbilja bude zaveden u bludnju, da
općina dubrovačka nije na čistu o načinu, kako će se
zajam sklopiti i korisno plasirati.

Nabacivši tako pitanje načina i korisnog plasira-
nja zajma, pisac članka zagovara, da se stvori kontrola
birana iz redova gragjanstva,

Istaći mi je najprije, da je općina dubrovačka,
ima već čitavu godinu dana tražila zajam za neodgo-
dive gradske investicije, zapravo preduvjete života
grada Dubrovnika : vodovod, električno svijetlo iklao-
nicu. Ponuđe, koje su stigle općini od raznih finan-
cijskih grupa nijesu bile za općinu prihvatljive iz teh-
ničkih bilo iz ekonomskih razloga, tako da se je općina
dubrovačka odlučila da sklopi zajam kod Državne Hi-
potekarne_ Banke i to za najnužnije investicije: elek-
trično svijetlo i vodovod.

I dok bi se moglo govoriti o načinu, kako će
se zajam sklopiti, kada bi se ovaj sklapao sa nekom
bankom ili financijskom grupom, to je pitanje načina
sklopljena zajma sa Državnom Hipotekarnom bankom
utvrgjeno njenim općenitim uslovima davanja zajma
samoupravnim tijelima. Nema po tom problema ni
načina, kako će se zajam sklopiti,

. odsto je tako i sa plasiranjem zajma. Općinsko
vijeće prihvatilo je jednoglasno trebovnike za izgradnju
vodovodne stanice, rekonstrukciju električne centrale,
te nagodbu sa Braćom Kisić, i iznosi za ove investi“



Si u KG “m ĐĐ