Godina IX. = Broj 7. Lijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i : Hercegovinu na godinu Kruna 11. "a Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu, Za Dubrovnik na godinu Kr, 10. Na pš godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 18. Februara 1900. Pretplata i oglas Salju se administraciji Dubrovnika + Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slično objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. m = Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Fusarića Jedno uporegjenje Nekoj vrsti pisanja nijesmo wični i radi svoga dostojanstva i radi osjećaja poštenja i kavaljerstva, kojijem smo proniknuti i prama našijem protivnicima. Gotovo svi listovi na- še ,braće“ sile nas, da ovaj put povučemo jednu pararelu izmegju nas i njih na teme- lju pozitivnijeh dogagjaja i činjenica. Velika većina brvatskijeh listova nepre- stano trubi, da su Srbi elemenat antidinas- tički, antiaustrijski i revolucionarni. Ove ni- čijem nedokazane podvale dale su prošle godine državnomu odvjetniku u Dubrovniku povoda, da se u optužnici protiv Vincenza Gnomarello iz Bisceglie (u Italiji) na njih pozove, što lijepo dokazuje čemu one služe. Kolikogod smo puta mi pa i drugi srpski listovi tražili od naše ,braće“ dokaza za njihove podvale, nijesmo ih nikada dobili. A da ih u stvari ima, odavna bi se nalazili na stolu državnoga odvjetnika. Mjesto odgovora stvarnoga i poikrijepljenoga pozitivnijem či- njenicama, slušamo i čitamo ponavljanje uvi- jek jedne te iste gadne i odvratne denuncije. Onake podvale pretpostavljaju, da Srbi barem po jedno političko nedjelo svakoga mjeseca učine, i da državni odvjetnici imaju s njima pune ruke posla. U stvari nema ni jednoga ni drugoga. Što više, dogagja se protivno. Posljednijeh pet-šest godina u Dalmaciji bile su na tri mjesta pogrgjene slike Nj. Veličanstva Cesara: u ć. k. spljetskoj velikoj gimnaziji, u hrvatskoj čitaonici u Komiži i tu skoro u 6. k. muškom učiteljištu u Arba- nasima kod Zadra. U ovom poslu oskvrnji- vanja slika Nj. Veličanstva nijesu Srbi ni u što ulazili, niti sudjelovali. A ko je onda? Ostavljamo hrvatskijem denuncijatorskijem li- stovima, da na ovo pitanje odgovore, jer poslu denuncija nijesmo vični, niti je to naš posao. Pogjimo dalje. Na spljetskijem srednijem školama od dulje vremena opažaju se svi znakovi prave anarhije. O tome govore dva izvješća ix Spljeta u današnjem broju. Ni u ovom poslu Srbi ni najmanje ne ulaze, niti su čemu krivi. Ko, dakle? Neka i na ovo pitanje hr- vatski listovi odgovore, a mi ne ćemo, jer ni + nije naš posao. Gornja fakta Srbe ne terele, već ih oikazuju u sasvijem protivnoj boji nego što bi htjeli hrvatski listovi; prikazuju ih kao poštene i svoje dužnosti svijesne gragjane i državljane. Ne ćemo dalje, već završujemo sa opo- menom Dubrovčanima: neka se vrlo dobro promisle i razmisle, žele li da Dubrovnik postane drugi Spljet. Početak je tu. Stranka pristaša hrvatstva pregla je, da Dubrovnik sasvijem asimiluje Dalmaciji t. j. hrvatstvu. Srpska stranka bori se protiv toga, i poziv- lje sve prave Dubrovčane, da joj se pridruže, jer principiis obsta, sero medicina pa- ratur, s drugijem riječima, kada bolest uhvati korijena, lijeci ne pomažu. at Bruka u Spljetu Spljet 12. februara. Prošle subote 10.0. m., učenik IV raz. ov- dašnje realke Boschi došao je naoružan revolve- rom u vijećnicu, kad su svi profesori bili na okupu, te na prisutne ispalio tri hitea, od kojijeh dva nijesu sastavili, a treći je pro- zviždao preko vijećnice i srećom svoj cilj promašio, te se duboko u zid usadio. Neki profesori skočili su, te saletjeli i sapeli ne- sretnika a policajska ga vlast razoružala i uapsila. — Kod premetačine našlo se u atentatora, osim sedam hitaca u revolveru, još petn&st punih patrona. Njegova prva ispo- vijest bila je, da se ne kaje ničega, već da žali što je promašio. — Ovaj je učenik prošle godine radi sumnjivih znakova ludila bio odalečen iz zavoda kao opasan, te opet usljed ljekarske svjedožbe primljen. — Atentator pucao je na profesorski zbor sakupljen u sjednicu radi toga, što je radi svoga nepri- stojnog ponašanja u školi i na dvoru dobio pristojno u ponašanju. Ovaj crni prizor ostaće za dugo i dugo vremena urezan u pameti i zgražati sve one koji pošteno i čestito misle. Izlišno bi bilo opisivati potankosti dogagjaja koji su i naše i strane novine javile; s toga mislim da je umjesnije da ispitamo i otkrijemo prave mo- ralne začetnike ove nečuvene sramote. — Ko iole pozna Dalmaciju i o njoj vodi računa, lijepa slika grada Spljeta nije mu se nikada prikazala u moralnoj ružičastoj boji; a oni, kojima su na žalost povjereni učenici, na tako su niskom stepenu obrazovanja, izim vrlo rijetkijeh izuzetaka, da vas groza hvata, kad uočite, gdje se odgajaju uzdanice > movine. I onako slabo kod kuće odgojena djeca, kojima na prvome mjestu treba kućni odgoj, zapadaju većinom megju ljude, koji s jedne strane jedino iz špekulacije drže učenike u svojim kućama, a s druge ulijevaju u djeti- nju dušu svu onu neotesanost i drskost, ko- jom Spljet, kako rekosmo, obiluje. Prirodno je da taka djeca, kojima je i onako neprijat- na škola, traže nešto novo, nešto zanimivije , nego što je porodica i škola, i nalaze razna | »Aruštva“ i kavane. Ko ne poznaje spljetske kavane drugoga i trećega reda i neka poli- tička i bajagi kulturna i zabavna društva, taj ni iz daleka zamisliti ne može do koje niskosti mogu da spadnu odgoj i moral; u ovim kavanama, u ovim društvima presagjuje se naša nezrela politika u mlade i šuplje tikve, te ragja plodovima neuljudnosti, drsko- sti i nepoštovanja, i dovodi do revolvera. — Od stotine sakupljenih učenika, koji su napadača otpratili do odlučnog koraka, zna- jući — kao što je vrlo dobro konstatova- no — s kojom namjerom ide u zavod, nije se našla jedna čestita i plemenita duša, koja bi ga na silu odvratila od toga, ili barem profesorima dostavila veliku opasnost. Biće vam bez sumnje još u pameti i drugi užasni prizori, koji su se dogodili u kratkom razmaku vremena u ova dva sred- nja zavoda, a spominjaćete se takogjer kako su nadležne ylasti pri tijem dogagjajima po- stupale. Blagost je dovela do revolvera, a Ovaj će zaista dovesti dalje. — Pamet i ne- hotice staje, pa se užasnuta pita: hoće li ikad nadležne vlasti otvoriti oči, i jednom svoju riječ reći? Spljet je poslije nekidašnjeg dogagjaja postao dostojan osobite pažnje radi anarhičnog duha, koji se po njemu počeo širiti i caro- vati. Ovoj anarhiji dvojaki je uzrok: hrvatska politička razuzdanost i ekonomna nevolja. Javno je mnijenje za ,jadne učenike“. A ima ne malo primjera, koje ćemo do po- trebe i navesti, gdje osobe od položaja javno povlagjuju učenicima, a jedan gospodin javno je kazao: ,peeea che non ga pella qualche- duno“ (Grehota da nije koga ubio)! Zaista ova i slične izjave dale su po- voda ,jadnim učenicima“ da javno viču: Zivio Bosehi !“ Spljet, 13 februara, Kao što sam predvigjao u mojem juče- ranjem pismu, djačka razuzdanost nije svr- šila sa atentatom Bosehi-ja na profesorski zbor. Jutros je nastavljena komedija u ovoj 6. k. velikoj gimnaziji, koja, kako se opće- nito misli, mora svršiti s tragedijom. Kad je jutros profesor Roje imao da preuzme svoj čas predavanja, djaci u sedmome razredu zabraviše vrata na sobi i ne pustiše profe- sora na predavanje. Zalud bijaše svaki po- kušaj sa strane g. direktora da bi otvorili i dozvolili profesoru predavanje, kao i pri- jetnje istoga, da će osjetiti posljedice akv ne otvore, Djaci ne popustiše. Kad je protekao Sahat otvoriše sobu i demonstrativno izido- še. — Kad proučite sve elemente navedene u mome jučeranjem pismu, koji neposredno uplivišu na odgoj srea omladine, pa još to- me dodate vodražavanje sa strane nekijeh jošiz ere Bulića; kad proniknete duboko dušu ove mladeži, u koju je za više godina sistematski uštrcavana otrov mržnje i prije- zira, doći ćete do logičnog zaključka, da ova mladost ne može biti bolja. Jer kad bii malo bolja bila, pokazala bi se nedostojna svoga visokog poziva i iznevjerila bi se na- ući svojih proroka. Ona to ne će i ne može. Megjutim gragjanstvo ove varoši očekuje sa velikom napetošću nove nerede a inteligen- tniji i pošteniji svijet gnjuša se na ove po- jave. Izgleda da će i vlasti jednom progle- dati: Vidjećemo: m. mi Čpnoko IpaBOCJABHO UPRBEHO-IIKOJOKO nurame y Boci u Xopnoroinu HeperBsa 30. Jamyapa 1900. Y 4. 6Gpojy Bpro uujewenora ,Dubrov- nika“ MH CMO ZOHMjeJH HANI CYA O CACTAHKY | HANIHX HAPO/HHX IpegerasHuka y CapajeBy, H pekuu 6MO HO Kora je gamac crano za ce UPKBEHO-NIKOJICKO IHTAIE ypexU 10 I, NpaBy u NoTrpe6u nane cBeTe mpaBo- CJIABH& HPKBe, HAPOZA HP IBETOBA CBEIITEH- crBa. A zanac liemo za ce OocBpHeMO Ha IH- came ,Pester Lloyda“ u = OGTaJHX NOJy8Ba- HHUHHX H Cy—OeHUHOBAHHX JHCTOBA O HEKOM TOGOXKIBEM H3MHPCEBY HADIHX HapozHHX Bolja ca rr. MurponojuTuMa, za u o Tome peuemo GBojy — Ha H8HeCeMO CTBAP y UpPaBOM Ie- HOM PYXy, Za Ce He HAMO BApATH, HHTH ZA JABHO MHHJOIBO ILYIITAMO OGMAIBHBATH. OBO HHHHMO HE BA TO, INTO IOJAMEMO MHOTIO ZO TOA NMOJIyBBAHHUHOTA M Gy6BeHIHO- noBanor nucawa, jep omo mora ne sacnyayje, HeTO UHHHMO AA HA OBY "IMIBEHHIY CKPEHEMO NAZKIBY OHHX yrJeAHUX CPIICKHX IMCTOBA, Koju ce, uenosnasajyhiu upaBo CTae cTBapu, noBenonme 3a rujeM, re Koju oz Tora ueKoM- Guuupauora uomupewa odekyjy Bor sma ka- KaB yenjex y oBoj uamoj uapoguoj 6op6u. Zla upehemo Hua camy erBap. Hanre ua- pogre Bolje uujecy ce mupuie ca rocu. Mnu- | TPONG.LALHMA NPeTXOZHO ZAHANIBEM IBHXOBY sajeguuukoM pagy, jep usmelhy uapoguux Bo- ba u r. Murponomura uuje uurga 6uno eBa- be Huru HKAEBHX IHUHHX sazgjeBuna, ga ey umanu norpeće ga ce usmeljy ce6e mupe. Jacuo je KO cymne H He za ce uuuum nopeliu, za je og noderka Hame Hapogne 6opće sa ypeljewe namer upeBenHo -IIKOJeKOr nurawa nocrajao 4 za u zanao nocroju enop jemuno usmely Hapoga ca G6BemTeHerTBoM e jeme u uuoBjepHe 3eMaJBCK6& BJACTH C Apy- re erpane, u za je ra 6op6a y Tome mpasny HATIIe Boljema na ga ce u gamac Bogu. 3ma ce m nocroju, ga je Ta mera Braga Taj cnop usa- | BBAJ4 GBOjuM MujeNIameM y Y"uero ynyTapiby yupaBy Hame 6B. upaBocnaBne upkBe, raje joj mjeera uje — yBzagemem eBoje IoJu- ruke y weuy yupasy. A umro je y nojegu- num upujurama usrjezalo, ga je emop 6uo. usmeljy napona u xujepapxuje, rome je Kpu- Ba oner Braga. Ona je CeTBapameM KOHKOp- nara og 1880 r., 6e3 sHaia 4“ IpHBOJe Ha- poza H CBEIITEHCTBA y BeMJEH, CTBOPHJIA HA- muM r. MuTpONOJHTHMA TAKAB BSABHCAH IO- rokaj, za joj ce mopajy 6e3sycgoBHo mokopa- BATH TE Cy OBH GHIH HHIITA APYTO KO HBBP- NIHONH HeHHX NOJHTHYKHX CMjepoBa, KOjH Cy Ce KOCHJH CA BAJKAZANUGHM NPABHM4 NPABO- CIABHE CPICKO NPEKBO H UPKB. IIKOJCKO CA- MOJIIpaBe. 3 OBo je gokasaTo Togukum npumjepuma, a naj6ose je gokasaro najmoBujam cacran- KOM HApO/HHX UPeACTABHHKA Ca CBEIITEH- CTBOM H TOKOM ZAHAIIBHX HPETrOBOPA OJHOC- HO sanupekaMa Koje uuuu Braga npeko Mu- TPONOJHTA, ZA Ce OBO IHTAIE ZOBENE KPAJY, KAKO TO IpaBo H NoTpeća name cBere up- KBe, CBEIITeHcTBa H Hapozga saxrujeBajy. JKema oguocno uuuuujaruBa sa majuo- BHjH CACTAHAK HP XOTOBOP HANIHX HAPOJHHX Bola ca r. Murponozaruma noreka je e oGje erpane. Ilorekna je Koguko oz Bolja, koju ey 34 THM OJ IOYeTKA OB6 6op6e TEXHIH H TO NOKYINABAJH yduHHTH peko Nok. Bragumupa PagoBnlia u Ilepe Illanruha, TOTuKO H oz r. Murponozara, koja cy ce, Koguko 860r IBHXOBA OZBHCHOT NOJOxaja TOJHKO H 860r eBoje cnaGocTu, zo caga yorpyqaBaJH Ipu- CTYIIHTH HAPOZyY PAZH NOTOBOpA y OBOME IIH- Tawy, u Ty uuje 6uzo uuru je Tpeć6amo Ka- jaba u usmupeea. — A mro ce THue Io- cjere kojy cy Hapoguu Bolje yauuuu r. Mu- rponozury Mangnliy o HOBOj TOZMIH, TO HH- je uumra zpyro no jena uuH yuTHBOCTH H KABAJBOPCKOT APXKABA HAPOJHHX BOljAa M HHKO Ko je 086HIBAH H IAMETAH He MOO HB TOTA HHNITA APJTO H3BECTH HHTH My INTO APJTO Ipunucaru, Tum nupuje mqTo cy ou Ty mo- Gjery yuHuulH Taga gaza 6y H 7oroBope Bo- nuau o ropiem ypeljewy. Mu emo peru nany, rgje je sanpno y naHnatnisuM uperosopuma usMeljy Bolja u Mnu- TPONOJKTA, H KO KOYH Za Ce OHH ZOBPILO OHAKO, KAKO TO INpaBO H NoTpeĆa HAMO CB. IpaB. UPKBE, CBCIITEHCTBA M HApOJA ZaxTHJe- Bajy, na u ganac BenumMo, ga he, ako ce oBu NpPeroBOpH UpeKHHy H H6& ZOBPIIeE y TOME eMHCJIy, GUTH. EPHBA HHKO AZPJIH ZO BIAJA H IBOM CTBOpeHH 3aBHCHH NOJOXAj xujepap- xuje. m > mi Srbija na Pariskoj izložbi Pariska ,Rsvue d' Furope“ donijela je u ovogo- dišnjoj januarskoj svesei, s potpisom Oć6rigoles, je- dan vrlo simpatičan članak o učestvovanju Srbije na ovogodišnjoj svjetskoj izložbi u Parizu i njenom elegantnom paviljonu, stila srpsko-vizantijskoga, ka- ko kaže pisac, i koji ga mnogo potsjeća na religioz- na gragjevine iz Stare Srbije. 3 U prvom dijelu toga članka, koji je veoma, prijateljski napisan za Srbe, pisac kazuje, da se srp- ski paviljon nalazi na vanrednome i doglednome mjestu, kojim se otvara na izložbi t. 2. Avenue des Nations, gdje su smješteni paviljoni stranih država, i koji će biti, bez sumnje, jedna od najprivlačnijih tačaka sadašnje izložbe. Ovo ugledno mjesto i veli- ki prostor, koji zauzima srpski paviljon (150 kvad. met.) pokazuju, da se Francuska sjeća vrlo dob da je Srbija 1889. g. bila jedna od prvih monar- hističkih država u Jevropi, koja se bješe odazvala