Godina IX.

U Dubrovniku 2

Septembra 1900.

Broj 35.

Gijera lista
" Za kosti ganski. Bosnu i

Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12. h

Za sve: ostale “zemlje: na godinu
franaka. 15 u zlatu. š

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10.

Na p6 godine i na četvrt godine
surazmjerno. :

Pojedini broj lista 20 para.

DUBROVAA

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampsju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se. :

. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Hrvatski katolički kongres

Ovijeh dana držaće se u Zagrebu prvi
veliki hrvatski katolički sastanak. Kad bi to
bio sastanak, koji bi odgovarao granicama
hrvatskoga plemena; kad bi to bio sastanak,
koji bi se bavio samo vjerskijem i ćudo-
rednijem pitanjima, niko ne bi imao što pri-
govoriti. Ali taj sastanak, kako je zasnovan i
nazvan, prekoračuje granice hrvatskoga ple-
mena i hoće da okupi pod hrvatsko ime i
zemlje, koje, i ako dijelom pripadaju katolič-
koj erkvi, po narodnosti nijesu hrvatske. Ni-
je nam poznato, da Hrvati u  vjerskijem
stvarima uživaju kakav monopol. Povjest nas
uči, da su pokojni francuski kraljevi nosili od
pap& podijeljeni im naslov ohristianissimi,
i da je taj naziv prešao na francuski narod;
još znamo, da ugarski kraljevi nose naslov
apostolicus; uza sve to ni francuski ni
ugarski kraljevi nijesu katoličku crkvu sma-
trali svojom isključivom domenom  (posje-
dom), kako danas hrvatski zanešenjaci po-
stupaju.

Hrvatskomu katoličkomu sastanku u Za-
grebu naj oduševljenije pristupaju biskupi i
ratoborni svećenici iz srpskijeh zemalja: Du-
brovnika, Boke Kotorske i Bosne. Oni. tamo
pristupaju više kao pobornici hrvatstva nego
li katolicisma. Dok će koji biskup iz Dalma-
cije izostati, oni će svi pristupiti žarom  do-
stojnijem plemenitije stvari.  Cijepanje jedne
Bogom stvorene cjeline u dva krvnička i ne-
prijateljska tabora, nije, po našem mišljenju,
plemenito djelo. To se zove opstojećoj  vjer-
skoj podjeli dati i svjetovne razlike; to se
zove, drugijem riječima, izmegju braće isko-
pati još dublji jaz. Tako može raditi samo
ovaj koji rgjavo shvata interese katoličke
universalne crkve, ili onaj koji vjerske inte-

rese podregjuje jednoj iz temelja pogrešnoj
političkoj ideji.

Poznavajući mi vrlo dobro osjećaj, rad
i namjere ratobornoga katoličkoga svećenstva
u srpskijem zemljama, ne možemo ni za čas
pomisliti, da se na hrvatskom katoličkom sa-
stanku ne će snovati i raditi, što je sasvijem
protivno aspiracijama srpskoga naroda, pače
tvrdimo, da je i taj sastanak jedna —i ako
pritajana — od mnogijeh manifestacija pro-
tiv srpska narodne misli a u prilog neostva-
rive ,Velike Hrvatske.“ To nam jamče mno-
gi učesnici, naziv i mjesto kongresa.

Osim narodne hrvatske demonstracije,
prvi hrvatski katolički sastanak u Zagrebu
biće nastavak akcije ratobornoga dubrovač-
koga i dalmatinskoga svećenstva, da stvore
hrvatsku katoličku stranku, da inaugurišu još
jaču klerikalnu najezdu, da preuzmu u svoje
ruke i svjetovnu vlast, u jednu riječ da po-
stanu neograničeni gospodari u ,bit imaju-
ćoj Velikoj Hrvatskoj.“ Ovaj zahtjev nije ni
malo opravdan, jer kod nas nema stranke,
koja bi odricala crkvi njezin legitiman uticaj.
Kod nas, ako ćemo istinu govoriti, i danas
prevlagjuje u javnom životu i u školama kle-
rikalni duh. Ne zadovoljavajući se ratoborno
svećenstvo ni s ovakijem, njemu povoljnijem;
stanjem, potpunijem pravom pitamo: može li
se takav rad dalje skrštenijeh ruku gledati?
Hoće li gragjanstvo klerikalnomu jarmu do-
brovoljno vrat podložiti ?

Ipak bi ratoborno svećenstvo imalo pre-
čega posla.“ Naš prosti narod u svakom je |
pogledu zapušten i zanemaren. Ono, mjesto
politizovati i graditi kule po zraku, mnogo
bi bolje uradilo, da pazi da svaki svećenik
u svome kraju, i bez bučnijeh kongresa, vrši
svoju dužnost. Za dokaz naše tvrdnje evo
jednoga užasnoga primjera.

Prošlijeh dana dogodio se nemio slučaj
pred petrinjskim sudom, u Hrvatskoj. Dječak
od dvanćst godina odgovarao je za ubistvo
oca, a s njim još jedan postariji čovjek. Su-
dac reći će dječaku: ,Zakuni se!“ Dječak
muči. ,Ne čuješ, što sam ti kazao, ili ne

znaš?“ — ,Ne znam“, odgovori dječak. —
»Znaš li se Bogu moliti?“ — ,Ne znam.“
»Pa ni Oče-naš ne znaš?“ — ,Ne znam“,

odgovori dječak. Predsjednik pokaže raspeće
i zapita: ,Što je ovo?“ Dječak muči. Zatim
zapita postarijega čovjeka, koji odgovori: , To
je Isus!“ — ,Kakav Isus?“ zapita predsjed-
nik, hotjevši da odgovori ,raspet.“ — ,Ne
znam ja!“ odgovori čovjek. — ,Znaš li se
Bogu moliti?“ — ,Ne znam!“ ,Ideš li u
orkvu?“ — ,Ne, gospodine!“ — ,Jesi li bar
ikada bio u crkvi?“ »Ne, gospodine!“
odgovori postariji čovjek. :

Ovaj slučaj, koji se odigrao na petrinj-
skom sudu, mjerilo je naobrazbe i morala
kod prostoga naroda. Onaj dječak, onaj čo-
vjek, nijesu osamljeni slučajevi; oni dokazuju
da u Hrvatskoj i Slavoniji ima predjela, gdje
ljudi živu poput životinja. Evo prostrana po-
lja ratobornomu svećenstvu i razvikanoj hr-
vatskoj prosvjeti. Ovo Hrvati, pa bili sveće-
nici bili svjetovnjaci,: ne vide, za to gotovo i
ne mare. Oni sve zapostavljaju hrvatstvu, kao
da će iz toga imena sve blagodati iskrsnuti.

Da katoličko svećenstvo iz Dubrovnika,
Boke Kotorske i Bosne ne učestvuje hrvat-
skomu katoličkomu kongresu, mi se ne bi
njim bavili; ali pošto je namjera njihova
spomenute srpske zemlje pred katoličkijem
svijetom prikazati pod hrvatskijem imenom,
protiv toga prosvjedujemo.

E sea.

Spljetski izbor

Šestoga ovoga mjeseca ima se obaviti
izbor poslanika za dalmatinki sabor u izbor-
nom kotaru spljetskijeh vanjskijeh općina, na
mjesto pok. Bulata.

Prvijeh dana poslije smrti Bulatove ,,Na-
rodni List“ javio je, da se megju načelnici-
ma i prvacima hrv. narodne stranke pojavila
struja za izmirenje s pravašima. Odmah je
zatim pop Biankini progovorio kroz , Narodni
List“ o načinu izmirenja. Okretni Biankini,
po smrti Bulatovoj, vidio je, da mu je ne-
stalo najvećega protivnika, te je ugrabio pri-
liku, da zagovara fuziju pravaške i narodne
stranke, kako bi on mogao udarati prvi violin
u toj novoj hrvatskoj orkestri. Kakvo je bilo
raspoloženje u hrvatskoj narodnoj stranci,
teško je suditi, a pisanje ,Jedinstva“ ne
možeš uhititi ni s kude ni s glave. Možda
je cijeli rebus sastojao u ovom; kao što je
Biankini želio privući narodnjake u svoju
orkestru, tako su narodnjaci nastojali prido-
biti t. z. liberalce pravaške stranke za svoju
inuziku.

I jedni i drugi, kakve god bile njihove
namjere, pravili su račune bez birtaša. Kao
što pop Biankini ima na vratu popa Proda-
na, koga se nikako ne može otresti, tako na-
rodnjaci treba da računaju sa skromnijem
željama Visoke Vlade. Pop Prodan zagrmio
je kroz ,Hrvatsku Krunu“ protiv Biankinia
u ime čiste nauke Starčevićeve, te je jadan
D.n Jure morao objesiti svoj violin o klin, i
pustiti svoga inkuba, popa Prodana, da svira
u trumbetu.

Poslije ovoga “ntermeza, odlučiše se i
pravaši i narodnjaci na borbu. Jedni i drugi
ne iznose imena kandidata. Pop Prodan sa
svojijem ,Odborom Rada“ pustio je inicija-
tivu za izbornu borbu protiv narodnjaka hr-
vatskomu političkom društvu u Spljetu ,radi
sloge i boljeg uspieha želi, da pristaše čiste
stranke prava pristanu i svojski podupru ma
bilo kojeg kandidata predložena od Hrv. Pol.
Družt., naravno ako je dotični pristaša naše

IN OCCASIONE
COMMEMORATIONIS FUNERIS
JOANNIS SUNDEČIĆ
EXIMII POETA SLAVICI

Oecidit (omnibus hoc simile insuperabile fatum),

Qui flores et amores percipiebat acute,

Quotquot dalmata terra fovet, simul Adriacum aequor,

Diversas ad chordas cantu aptabat et iras.

Haec Raviola videtur ei Nevesinca locuta,

Vilae Slavicae ita apparet facundus alumnus,

Adeomitante illum quadam simul Charitae Thoja.

Vatem heu carminibus constans idea fatigat,

Si quid possit in unum Slavas jungere gentes:

Ideale počtae igitur perstabat in illo,

Ergo, hodie asserit hoc si quis, vati ille parentet!
J. Stojanović.

O ZADUŠNICAMA
JOVANU SUNDEČIĆU
SRPSKOME UZOR-PJESNIKU
I RODOLJUBU
Samrt crna, te nikom ne prašta,

Pokosi nam Vil4 miljenika,
Koji no je u zanosu silnom

Opjevao ljubav i ovijeće,

Što no goji u njedareu svome
Dalmacija sa našom Adrijom,
.Još u pjesmi ine zadjevice
Na tanane strune ugagjao.
Ko da mu je Vila Nevesinjka
Ravijojla pjesme prišanula,
Tako se je divno domakao
Nagorkinji Vili Srbinovoj,

Uz to ga je uvijek pratilo
Njeko Milje Anakreontovo.
AV za vajdu, kad ga u pjesmama
Stalna njeka misao umara,

Ne bi I moglo išta na svijeti
Sadružiti Srbe i Hrvate.

U njemu je dakle prebivala
Idealnost pravoga pjesnika.

Ko to danas vidi i priznaje
Nek pristupi božijem otaru

Da mu sg tiho za dušu pomoli.

Š I. Stojanović.

Baj, ru nage!... Aqm He, He maze;
Camo 3eM75a NOKpuia TH T'jemo,
A na semi Kao TBoj zyx sjeuuo
Oeraje Tu cBero yma ajezo.

Marnja Ban.

Ilporojepej JOBAH CYH/LEUHM
Houacim rajuun IberoBa BucouanerBa Kasa Huxoe I.
OGnapen najnekuum cremenom oprema lanua I.,
CB. CaBe, CB. Bragumupa, CB. Tprypa m TA. HT.
Jbyć6uman Buze Pasujojne,

Jbynku e1aByj y Copuekome 1yry,
Ilosnara_KEHKGBHHK,

Ilpasnara pozomy6 eprnoku,
Heyerpamusu 6opau sa Cpnerso u amanere,
Anoeroz 6pareke Iy6asu u c7ore,
Onymemsenu Bojauk y ocmys6u emaseneke mpeje,
UWyeazan enymareg Bory u oJTapy,

CBoje cBere mneJu
Pajeujy, nepom u _Kperom
IKaBo, jyuaaku, BEyMOPHO IpONOBHjeJalIE.
On Cpnersa u npaBor CraseneTBa
V senuke nujeeH, 1y60Ko IomToBan,
Nama 19 (6) Jyaaja 1900
V "75. TOguHu MyuHOr AJIH YACHOF IKHBOTA
Oge Bory ua neruny.

Iy6posauko Cpmeko Iljesauko /Ipymrso ,Czora“
y upno sasujemo sa eBojum

Ilosacnum UzaHom

Upuapyxyje ce Henorzenuom KoJy

VuBH e6eHHX NOIITOBATOJBA EELTOBHX,
Cysom najuunmhie 67arogapnocTu
Jazujesa neseH-uBujerak Ha weroBy rpo6y,
IKEJIH
IberoBy nenezy mup H mokoj,
CpneTBy oBakujex cuHoBa Iiro Belim 6poj.
Illro Tog MOIy — cBe sa cuory
H sa uapog moj:
Aymy, cpne, ujecmy, 3Hame
Ym H oKHBOT 6B0j !
JoB. Cyugeuuhi.
V CzaBy H cnomeH

JOBAHA CYHZEUHRA
Ilouacnor Tajuuga IberoBa BucouaneTBa Kisasa Hugojne I.
OGaapena najpehum cremenom opnema lamuna I,
CB. Cape, CB. Blagumupa, CB. Tprypa HT. A. HOT

Koju i
Iljecuk — IjecMOM B KEBHTOM
Oerapuiy Beceem
OmaguHy OXyNleB/BeemM HCILYEAIIE,
Hesacaljeu BDPT CPICK6 KIHLE
Pyokom u HeBenom kuliame ;
Pono6y6 — xamBum 360pom,
MyApHM TBOpOM
JenuHcTBO, /6y6aB, C7ory Bacunjenor CpuerBa
BparuuerBo pas6paliene 6pahe
uponosnjegame,
IipaBy CJaBeHCKY MHCAO HeKpeHO sacTynName ;
Csemreuuk — Boxnjer ojrapa c7yra '
.CmupeH, Bjepan, fysopaT
Bpareky yĆćaB, BjepcKy CHOILBHBOCT
6paarie,
Mpx»y, pasgop, crpaera
YTOJBABAIIE ;
Xapakrep — OCmjezo esojum uzejama
Ilyr yraupame,
Te € TOTA
Mnore rpke H ueMepHe uacoBe,

Henjepy moćparama, uszajy 6para-me6para
Ilpeko r7aBe uperypu;
Csoj guuHH, CJABHH, y3BHIIeHH H/[GAJI
Hukag He NoTypE...
Jby6en, uamhieu, OBjenuaH
Nasa 19 (6) Jyauja 1900.

CBojy MyApy, cmjeny, H8MOpedy rJaBy
Jlenemoj cMprHoj KOCH IOJJIOXKH.
Cpneka /[y6posauka Akagemeka Omzazuna,
pacnBnjeena m oxuBo moroljena,
Jimnem OpomeHumM Cy3aMa BaXBAJIHOCTH H IpH3HABA
IberoBy Bezugom rpo6y Tuxo eryia,
Cjemnu emjepHo ce KJaa,
VenomeHy uacru a vacralie
Ha Bujeke.

JOVAN SUNDEČIĆ
SRPSKI PJESNIK
PROPOVJEDNIK BRATSKE SLOGE I LJUBAVI
DIKA SRPSTVA
PONOS SRBA NA PRIMORJU
POŠTOVALAC DUBROVNIKA
UMAN MUDAR RAZBORIT
ŽIVA SLIKA
SRPSKIJEH PROSTRANIJEH VIDIKA
UMRIJE
NA 19 JULA 1900
U 75. GODINI ŽIVOTA

NA DAN OPIJELA
. KOJE
ZASLUŽNOM POKOJNIKU
SRBI DUBROVČANI
PRIREGJUJU
DUBROVAČKA NARODNA ŠTIONICA
OVU TUŽNU USPOMENU
SVOMU POČASNOM ČLANU
HARNO NAMJENJUJE.