Godina IX. U Dubrovniku 2 Septembra 1900. Broj 35. Gijera lista " Za kosti ganski. Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. h Za sve: ostale “zemlje: na godinu franaka. 15 u zlatu. š Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na p6 godine i na četvrt godine surazmjerno. : Pojedini broj lista 20 para. DUBROVAA Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. : . Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Hrvatski katolički kongres Ovijeh dana držaće se u Zagrebu prvi veliki hrvatski katolički sastanak. Kad bi to bio sastanak, koji bi odgovarao granicama hrvatskoga plemena; kad bi to bio sastanak, koji bi se bavio samo vjerskijem i ćudo- rednijem pitanjima, niko ne bi imao što pri- govoriti. Ali taj sastanak, kako je zasnovan i nazvan, prekoračuje granice hrvatskoga ple- mena i hoće da okupi pod hrvatsko ime i zemlje, koje, i ako dijelom pripadaju katolič- koj erkvi, po narodnosti nijesu hrvatske. Ni- je nam poznato, da Hrvati u vjerskijem stvarima uživaju kakav monopol. Povjest nas uči, da su pokojni francuski kraljevi nosili od pap& podijeljeni im naslov ohristianissimi, i da je taj naziv prešao na francuski narod; još znamo, da ugarski kraljevi nose naslov apostolicus; uza sve to ni francuski ni ugarski kraljevi nijesu katoličku crkvu sma- trali svojom isključivom domenom (posje- dom), kako danas hrvatski zanešenjaci po- stupaju. Hrvatskomu katoličkomu sastanku u Za- grebu naj oduševljenije pristupaju biskupi i ratoborni svećenici iz srpskijeh zemalja: Du- brovnika, Boke Kotorske i Bosne. Oni. tamo pristupaju više kao pobornici hrvatstva nego li katolicisma. Dok će koji biskup iz Dalma- cije izostati, oni će svi pristupiti žarom do- stojnijem plemenitije stvari. Cijepanje jedne Bogom stvorene cjeline u dva krvnička i ne- prijateljska tabora, nije, po našem mišljenju, plemenito djelo. To se zove opstojećoj vjer- skoj podjeli dati i svjetovne razlike; to se zove, drugijem riječima, izmegju braće isko- pati još dublji jaz. Tako može raditi samo ovaj koji rgjavo shvata interese katoličke universalne crkve, ili onaj koji vjerske inte- rese podregjuje jednoj iz temelja pogrešnoj političkoj ideji. Poznavajući mi vrlo dobro osjećaj, rad i namjere ratobornoga katoličkoga svećenstva u srpskijem zemljama, ne možemo ni za čas pomisliti, da se na hrvatskom katoličkom sa- stanku ne će snovati i raditi, što je sasvijem protivno aspiracijama srpskoga naroda, pače tvrdimo, da je i taj sastanak jedna —i ako pritajana — od mnogijeh manifestacija pro- tiv srpska narodne misli a u prilog neostva- rive ,Velike Hrvatske.“ To nam jamče mno- gi učesnici, naziv i mjesto kongresa. Osim narodne hrvatske demonstracije, prvi hrvatski katolički sastanak u Zagrebu biće nastavak akcije ratobornoga dubrovač- koga i dalmatinskoga svećenstva, da stvore hrvatsku katoličku stranku, da inaugurišu još jaču klerikalnu najezdu, da preuzmu u svoje ruke i svjetovnu vlast, u jednu riječ da po- stanu neograničeni gospodari u ,bit imaju- ćoj Velikoj Hrvatskoj.“ Ovaj zahtjev nije ni malo opravdan, jer kod nas nema stranke, koja bi odricala crkvi njezin legitiman uticaj. Kod nas, ako ćemo istinu govoriti, i danas prevlagjuje u javnom životu i u školama kle- rikalni duh. Ne zadovoljavajući se ratoborno svećenstvo ni s ovakijem, njemu povoljnijem; stanjem, potpunijem pravom pitamo: može li se takav rad dalje skrštenijeh ruku gledati? Hoće li gragjanstvo klerikalnomu jarmu do- brovoljno vrat podložiti ? Ipak bi ratoborno svećenstvo imalo pre- čega posla.“ Naš prosti narod u svakom je | pogledu zapušten i zanemaren. Ono, mjesto politizovati i graditi kule po zraku, mnogo bi bolje uradilo, da pazi da svaki svećenik u svome kraju, i bez bučnijeh kongresa, vrši svoju dužnost. Za dokaz naše tvrdnje evo jednoga užasnoga primjera. Prošlijeh dana dogodio se nemio slučaj pred petrinjskim sudom, u Hrvatskoj. Dječak od dvanćst godina odgovarao je za ubistvo oca, a s njim još jedan postariji čovjek. Su- dac reći će dječaku: ,Zakuni se!“ Dječak muči. ,Ne čuješ, što sam ti kazao, ili ne znaš?“ — ,Ne znam“, odgovori dječak. — »Znaš li se Bogu moliti?“ — ,Ne znam.“ »Pa ni Oče-naš ne znaš?“ — ,Ne znam“, odgovori dječak. Predsjednik pokaže raspeće i zapita: ,Što je ovo?“ Dječak muči. Zatim zapita postarijega čovjeka, koji odgovori: , To je Isus!“ — ,Kakav Isus?“ zapita predsjed- nik, hotjevši da odgovori ,raspet.“ — ,Ne znam ja!“ odgovori čovjek. — ,Znaš li se Bogu moliti?“ — ,Ne znam!“ ,Ideš li u orkvu?“ — ,Ne, gospodine!“ — ,Jesi li bar ikada bio u crkvi?“ »Ne, gospodine!“ odgovori postariji čovjek. : Ovaj slučaj, koji se odigrao na petrinj- skom sudu, mjerilo je naobrazbe i morala kod prostoga naroda. Onaj dječak, onaj čo- vjek, nijesu osamljeni slučajevi; oni dokazuju da u Hrvatskoj i Slavoniji ima predjela, gdje ljudi živu poput životinja. Evo prostrana po- lja ratobornomu svećenstvu i razvikanoj hr- vatskoj prosvjeti. Ovo Hrvati, pa bili sveće- nici bili svjetovnjaci,: ne vide, za to gotovo i ne mare. Oni sve zapostavljaju hrvatstvu, kao da će iz toga imena sve blagodati iskrsnuti. Da katoličko svećenstvo iz Dubrovnika, Boke Kotorske i Bosne ne učestvuje hrvat- skomu katoličkomu kongresu, mi se ne bi njim bavili; ali pošto je namjera njihova spomenute srpske zemlje pred katoličkijem svijetom prikazati pod hrvatskijem imenom, protiv toga prosvjedujemo. E sea. Spljetski izbor Šestoga ovoga mjeseca ima se obaviti izbor poslanika za dalmatinki sabor u izbor- nom kotaru spljetskijeh vanjskijeh općina, na mjesto pok. Bulata. Prvijeh dana poslije smrti Bulatove ,,Na- rodni List“ javio je, da se megju načelnici- ma i prvacima hrv. narodne stranke pojavila struja za izmirenje s pravašima. Odmah je zatim pop Biankini progovorio kroz , Narodni List“ o načinu izmirenja. Okretni Biankini, po smrti Bulatovoj, vidio je, da mu je ne- stalo najvećega protivnika, te je ugrabio pri- liku, da zagovara fuziju pravaške i narodne stranke, kako bi on mogao udarati prvi violin u toj novoj hrvatskoj orkestri. Kakvo je bilo raspoloženje u hrvatskoj narodnoj stranci, teško je suditi, a pisanje ,Jedinstva“ ne možeš uhititi ni s kude ni s glave. Možda je cijeli rebus sastojao u ovom; kao što je Biankini želio privući narodnjake u svoju orkestru, tako su narodnjaci nastojali prido- biti t. z. liberalce pravaške stranke za svoju inuziku. I jedni i drugi, kakve god bile njihove namjere, pravili su račune bez birtaša. Kao što pop Biankini ima na vratu popa Proda- na, koga se nikako ne može otresti, tako na- rodnjaci treba da računaju sa skromnijem željama Visoke Vlade. Pop Prodan zagrmio je kroz ,Hrvatsku Krunu“ protiv Biankinia u ime čiste nauke Starčevićeve, te je jadan D.n Jure morao objesiti svoj violin o klin, i pustiti svoga inkuba, popa Prodana, da svira u trumbetu. Poslije ovoga “ntermeza, odlučiše se i pravaši i narodnjaci na borbu. Jedni i drugi ne iznose imena kandidata. Pop Prodan sa svojijem ,Odborom Rada“ pustio je inicija- tivu za izbornu borbu protiv narodnjaka hr- vatskomu političkom društvu u Spljetu ,radi sloge i boljeg uspieha želi, da pristaše čiste stranke prava pristanu i svojski podupru ma bilo kojeg kandidata predložena od Hrv. Pol. Družt., naravno ako je dotični pristaša naše IN OCCASIONE COMMEMORATIONIS FUNERIS JOANNIS SUNDEČIĆ EXIMII POETA SLAVICI Oecidit (omnibus hoc simile insuperabile fatum), Qui flores et amores percipiebat acute, Quotquot dalmata terra fovet, simul Adriacum aequor, Diversas ad chordas cantu aptabat et iras. Haec Raviola videtur ei Nevesinca locuta, Vilae Slavicae ita apparet facundus alumnus, Adeomitante illum quadam simul Charitae Thoja. Vatem heu carminibus constans idea fatigat, Si quid possit in unum Slavas jungere gentes: Ideale počtae igitur perstabat in illo, Ergo, hodie asserit hoc si quis, vati ille parentet! J. Stojanović. O ZADUŠNICAMA JOVANU SUNDEČIĆU SRPSKOME UZOR-PJESNIKU I RODOLJUBU Samrt crna, te nikom ne prašta, Pokosi nam Vil4 miljenika, Koji no je u zanosu silnom Opjevao ljubav i ovijeće, Što no goji u njedareu svome Dalmacija sa našom Adrijom, .Još u pjesmi ine zadjevice Na tanane strune ugagjao. Ko da mu je Vila Nevesinjka Ravijojla pjesme prišanula, Tako se je divno domakao Nagorkinji Vili Srbinovoj, Uz to ga je uvijek pratilo Njeko Milje Anakreontovo. AV za vajdu, kad ga u pjesmama Stalna njeka misao umara, Ne bi I moglo išta na svijeti Sadružiti Srbe i Hrvate. U njemu je dakle prebivala Idealnost pravoga pjesnika. Ko to danas vidi i priznaje Nek pristupi božijem otaru Da mu sg tiho za dušu pomoli. Š I. Stojanović. Baj, ru nage!... Aqm He, He maze; Camo 3eM75a NOKpuia TH T'jemo, A na semi Kao TBoj zyx sjeuuo Oeraje Tu cBero yma ajezo. Marnja Ban. Ilporojepej JOBAH CYH/LEUHM Houacim rajuun IberoBa BucouanerBa Kasa Huxoe I. OGnapen najnekuum cremenom oprema lanua I., CB. CaBe, CB. Bragumupa, CB. Tprypa m TA. HT. Jbyć6uman Buze Pasujojne, Jbynku e1aByj y Copuekome 1yry, Ilosnara_KEHKGBHHK, Ilpasnara pozomy6 eprnoku, Heyerpamusu 6opau sa Cpnerso u amanere, Anoeroz 6pareke Iy6asu u c7ore, Onymemsenu Bojauk y ocmys6u emaseneke mpeje, UWyeazan enymareg Bory u oJTapy, CBoje cBere mneJu Pajeujy, nepom u _Kperom IKaBo, jyuaaku, BEyMOPHO IpONOBHjeJalIE. On Cpnersa u npaBor CraseneTBa V senuke nujeeH, 1y60Ko IomToBan, Nama 19 (6) Jyaaja 1900 V "75. TOguHu MyuHOr AJIH YACHOF IKHBOTA Oge Bory ua neruny. Iy6posauko Cpmeko Iljesauko /Ipymrso ,Czora“ y upno sasujemo sa eBojum Ilosacnum UzaHom Upuapyxyje ce Henorzenuom KoJy VuBH e6eHHX NOIITOBATOJBA EELTOBHX, Cysom najuunmhie 67arogapnocTu Jazujesa neseH-uBujerak Ha weroBy rpo6y, IKEJIH IberoBy nenezy mup H mokoj, CpneTBy oBakujex cuHoBa Iiro Belim 6poj. Illro Tog MOIy — cBe sa cuory H sa uapog moj: Aymy, cpne, ujecmy, 3Hame Ym H oKHBOT 6B0j ! JoB. Cyugeuuhi. V CzaBy H cnomeH JOBAHA CYHZEUHRA Ilouacnor Tajuuga IberoBa BucouaneTBa Kisasa Hugojne I. OGaapena najpehum cremenom opnema lamuna I, CB. Cape, CB. Blagumupa, CB. Tprypa HT. A. HOT Koju i Iljecuk — IjecMOM B KEBHTOM Oerapuiy Beceem OmaguHy OXyNleB/BeemM HCILYEAIIE, Hesacaljeu BDPT CPICK6 KIHLE Pyokom u HeBenom kuliame ; Pono6y6 — xamBum 360pom, MyApHM TBOpOM JenuHcTBO, /6y6aB, C7ory Bacunjenor CpuerBa BparuuerBo pas6paliene 6pahe uponosnjegame, IipaBy CJaBeHCKY MHCAO HeKpeHO sacTynName ; Csemreuuk — Boxnjer ojrapa c7yra ' .CmupeH, Bjepan, fysopaT Bpareky yĆćaB, BjepcKy CHOILBHBOCT 6paarie, Mpx»y, pasgop, crpaera YTOJBABAIIE ; Xapakrep — OCmjezo esojum uzejama Ilyr yraupame, Te € TOTA Mnore rpke H ueMepHe uacoBe, Henjepy moćparama, uszajy 6para-me6para Ilpeko r7aBe uperypu; Csoj guuHH, CJABHH, y3BHIIeHH H/[GAJI Hukag He NoTypE... Jby6en, uamhieu, OBjenuaH Nasa 19 (6) Jyauja 1900. CBojy MyApy, cmjeny, H8MOpedy rJaBy Jlenemoj cMprHoj KOCH IOJJIOXKH. Cpneka /[y6posauka Akagemeka Omzazuna, pacnBnjeena m oxuBo moroljena, Jimnem OpomeHumM Cy3aMa BaXBAJIHOCTH H IpH3HABA IberoBy Bezugom rpo6y Tuxo eryia, Cjemnu emjepHo ce KJaa, VenomeHy uacru a vacralie Ha Bujeke. JOVAN SUNDEČIĆ SRPSKI PJESNIK PROPOVJEDNIK BRATSKE SLOGE I LJUBAVI DIKA SRPSTVA PONOS SRBA NA PRIMORJU POŠTOVALAC DUBROVNIKA UMAN MUDAR RAZBORIT ŽIVA SLIKA SRPSKIJEH PROSTRANIJEH VIDIKA UMRIJE NA 19 JULA 1900 U 75. GODINI ŽIVOTA NA DAN OPIJELA . KOJE ZASLUŽNOM POKOJNIKU SRBI DUBROVČANI PRIREGJUJU DUBROVAČKA NARODNA ŠTIONICA OVU TUŽNU USPOMENU SVOMU POČASNOM ČLANU HARNO NAMJENJUJE.