Godina IX.

U Dubrovniku 8 Septembra 1900.

Broj 36.

Cijena listu.
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 18.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

Pretplata i oglasi |

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglas& priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Izlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Bosansko-hercegovački Muhameđanci

Magjarska revue (smotra) , Budapesti
Szemle“ priopćila je u posljednjoj svesci
studiju ili ti bolje politički članak: ,0 polo-
žaju Muhamedanaca u Bosni“. Misli se, da
je tu studiju napisao ministar Kallay, ili da
ju je on barem inspirirao, stavivši piscu na
raspoloženje sve podatke, koje o tome  pita-
nju inože imati samo bosanska vlada. Ova
studija imala bi da opravda Kallayevu 18-go-
dišnju upravu okupiranijeh zemalja, koja je
bila u vrijeme posljednjijeh delegacija  pod-
vrgnuta oštroj i nepovoljnoj kritici sa strane
Madžara.

Pisac se te studije trudi, da tvrdnje
magjarskijeh listova pobije i da uputi Ma-
džare u Kallayeve nazore o prilikama u oku-
piranijem zemljama, a osobito o Muhame-
dancima. Da im osladi svoje nazore češće
naglasuje, da su Bosna i Hercegovina u pro-
šlosti pripadale u sveru interesi Ugarske i
da ih još danas treba tamo ubrajati. Pošto
Kallay nije mogao, da svlada današnji mu-
hamedanski pokret, pa da bi svoj fiasco
opravdao i svoju upravu obranio trudi se da
dokaže: prvo, da su bosansko-hercegovački
. Muhamedanci uvijek bili pa i za turske vlade
elemenat nemiran i protivan svakoj centralnoj
upravi, i da su nastojali upravu zemlje megju
se razdijeliti; drugo, da je sadašnja bosanska
vlada dala privilegisani položaj muhamedan-
skomu elementu u. svakom pogledu. Dalje
pisac niječe, da ima u Bosni i Hercegovini
katoličke propagande megju Muhamedancima;
kao dokaz za svoju tvrdnju navodi brojke pri-
jelaza iz jedne vjere u drugu. Ovdje brojke
ne odlučuju već težnja i namjera, koja je
svakomu očita. I iseljivanje Muhamedanaca
hoće da umanji i da predstavi kao vjersko-
politički pojav, koji je poslije dogagjaja od
g. 1878. morao nastupiti. Da je to istina,
bio bi se kroz ove 22 godine veći dio Mu-
hameđanaca iselio, i jednom iseljeni ne bi
uzdisali za otadžbinom. :

U zaključku pisac se priličnom žestinom
obara na Muhamedance. On veli; Muhame-
danska stranka sa svojijem pokretom nastav-
lja borbu, koju je u prošlosti vodila protiv
svake državne kristalizacije; to je stranka
Bogumila, koji Magjare nijesu voljeli; to je
stranka muhamedanskijeh begova, koji Osman-
lije (prave Turke) nijesu hotjeli za gospodare
Pai nas ne će. Zatim nastavlja: Gdje se
muhamedanski elemenat sam sebi ostavio, tu
je zakržljao, i gdje ga se kušalo reformovati,
kao u Carigradu, nije se uspjelo. Sada ga
se u Bosni gladilo i protežiralo, baš kako
oni hoće. Veliko je pitanje, da li najučeniji
muhamedanski državnik može spasiti ovaj
elemenat, da li ne će u toku vremena i
ovdje propasti, da li se u Sarajevu ne radi
Sisifov posao; protežirajući Muhamedance.

Kad bi kod nas bilo slobode štampe,
mi bi istorijom u ruci mnoge tvrdnje pišče-
ve pobili i oslabili. Što se prošlosti tiče, mi
bi njemu dokazali, da tobožnji bosanski Bo-
gumili nijesu ni mogli voljeti Madžare. Da
nije katolička crkva u društvu s ugarskijem
kraljevima vodila protiv Bosne krstaške rato-
ve, bilo bi se bosansko kraljevstvo drukčije

razvilo, i ne bi se bila stvorila u njemu jaka

stranka, koja je voljela Turčinu nego Ugar-
skoj, voljela Islam nego katoličku crkvu. Sto

bosansko-hercegovački begovi nijesu voljeli
carigradsku središnju upravu, i tu treba
tražiti razlog više u razlikosti rase nego u
čemu drugomu. Njihovo držanje prama 0s-
manlijama treba im prije upisati u krepost
nego u manu. Oni su onijem pokazali, da u
njima narodno čuvstvo nije bilo iščezlo. Kad
bi se htjelo prošlošću tumačiti, kao što pisac
čini, današnje držanje Muhamedanaca, sva-
kako nepovoljan sud ne bi pao na njih već
na sadašnje upravitelje, koji nijesu umjeli
otkloniti sve ono što je u dalekoj i bližoj
prošlosti uznemirivalo Bosnu i Hercegovinu,

Kad ge govori o protežiranju Muhame-
danaca to isto toliko vrijedi koliko i Kallayeve
tvrdnje kad u delegacijama navodi, koliko je
vlada učinila za Srbe pravoslavne, kao da
je to kakva milost a ne dužnost vladina, da
narodne novee u narodnu korist upotrijebi.
Tvrdi se, da nije riješeno agrarno pitanje
tobože iz obzira prama  begovima. Blaženi
koji vjeruju, jer je njihovo kraljevstvo nebe-
sko. Istina je, u Bosni i Hercegovini pojedin-
ci, pristaše sustava, protežirani su; a ostali?
a narod? Naše je tvrdo uvjerenje, da se
odmah u početku pravično riješilo agrarno
pitanje, da bi i begovima i agama bilo bolje,
a ovako će se filijalkka  ,Union-Banke, u
Sarajevu i doseljenici okoristiti. Doseljenici
već imaju kmetova.

Ako Osmanlije (pravi Turci) u Turskoj
ne napreduju, ako se oni kulturi ne mogu
priviknuti, to se ne može reći za bosansko-
hercegovačke Muhamedance, koji su daroviti
i sposobni. Treba narod razumjeti, pa prama
njegovijem narodnijem osebinama udesiti kul-
luran rad, a ne na Bošnjake i Hercegovce
htjeli primijeniti zagrebačku školu sa njemač-
ko-madžarskom primjesom. Taki sustav ne
može narod u okupiranijem zemijama una-
prijediti već stvoriti odrode, kakvijeh već
ima megju domaćijem sinovima. Da su Mu-
hamedanci poslušali sirenske glasove, te se
pridružili, Trebevićevoj“ proslavi i pomogli
stvoriti protusrpsku većinu u zemlji, bili bi
i kulturni i sposobni, u jednu riječ trista bi
im se hvala pjevalo; kad nijesu htjeli da na
gebi samoubistvo učine, kad su instinktivno
razumjeli, da im je dijeliti i sreću i nesreću
sa Srbima pravoslavnijem, ne može ih tada
već niko od propasti spasiti, sugjeno im je
da propanu.

Upravitelji Bosne i Hercegovine na sve
strane traže povode nezadovoljstvu Srba pra-
voslavnijeh i muhamedanaca, čak pozivaju i
tobožnje Bogumile u pomoć, a ne će da ra-
zumiju, da uzrok nezadovoljstvu treba tražiti
u duhu i pravcu uprave; dok taj ostane isti,
gospoda u Sarajevu i u zajedničkom mini-
starstvu financija u Beču radiće Sisifov po-
sao, naroda zadovoljiti ne će, jer oni narod
a narod njih ne razumije.

Osamnčst je godina što ministar Kallay
upravlja Bosnom i Hercegovinom. Imao je
vremena da eksperimentuje i kuša, da pokaže
i dokaže svoju sposobnost. U osamnostoj go-
dini svoje uprave doživio je, da su se oba
najvažnija elementa u zemlji protiv njegove
uprave digla. U parlamentarnijem državama
ona studija u ,, Budapesti Szemle“ smatrala
bi se labudovom pjesmom za pisca, koji
očito priznaje svoj fiaseo a djetinjski mu
traži uzroke.

NE soga

Dubrovnik, 7. avgusta.

(. K. državno odvjetništvo riješilo se
napokon stati bar jednom na put bestidnijem
napadajima ovogradskoga ažanprovokatorsko-
ga hrvatskoga listića na osobu susjednoga
vladara ernogorskoga. Mi doduše nijesmo
nikad mislili niti se nadali, da će knjaz Ni-
kola biti poštegjen od šake beskućnika i be-
zotadžbeniki, koji sramote ne samo ovaj grad
nego i hrvatstvo kojijem se kao za ruglo
kite i slavenstvo koje ne poznaju i koje ih
gnušanjem od sebe odbija. U ostalom ta sra-
motna kampanja odgovara odveć poznatomu
planu izvjesne klerikalno-hrvatske politike, a
da bi s te strane bili očekivali malo obzira
i takta prema prekograničnomu srpskomu
vladaru. Ali mogli smo razložito držati, da
će viteški vladalac crnogorski naći milo-
sti kod ove revolver-štampe bar kao prijatelj
i susjed Nj. Veličanstva našega  premilosti-
voga Čegara i kao tast kralja Italije, savez-
nika našega vladara. Prevarismo se. Šta više
mi prisustvujemo već od prilično vremena u
našem čestitom Dubrovniku najbestidnijim i
najodvratnijim napadajima na onoga vladara,
koji se ne samo u teškijem časovima za na-
šu monarhiju vazda pokazao viteški prijatelj
i lojalan susjed, nego koji je i svojom  bla-
gom rukom otro mnogu suzu nevoljnika, a
možda i komu od onijeh koji mu na uzvrat,
u službi ,oblasti tame“, vraćaju dobročinstva
smradljivim napadajima, koji za sreću ne do-
laze do njegove osobe.

Kad hrvatsko ime nije moglo da taj op-
skurni list odvrati od neprekidnijeh: napada-
ja protiv vladara Hrvatima srodnoga naroda,
davnoga prijatelja Hrvat& i njihovoga mece-
ne biskupa Strossmayera, tad evo 6. k. dr-
žavnoga odvjetnika, gdje u ime zakona pod-
sjeća ove t. zv. Hrvate, a u istinu proste
agent-provocaleure, da i taj njihov gnusni
posao ima izvjesnijeh granica, koje nije do-
zvoljeno prekoračiti, prvo, u ime pristojnosti,
drugo, dok su, Bogu hvala, naša monarhija i
Crna Gora u prijateljskijem odnosima.

Dok bilježimo simptomatički postupak
6. k. državnoga odvjetnika, stravom  pomi-
šljamo na ponor zlobe i besvijesnosti, u koji
su neki nesretnici pali i u posljednju uru
ozbiljno opominjemo sve ozbiljne Hrvate neka
prosvjeduju protiv onakoga bogumrskoga -pi-
sanja i neka se na vrijeme odvoje od te pa-
klene družbe, koja u najvišoj mjeri, a za
svoj interes, kompromituje i sramoti hrvat-
sko ime.

GI

Hrvatski Katolički Kongres 1 Zagreba

Naša predskazivanja o hrvatskom  kato-
ličkom kongresu u Zagrebu izražena u uvod-
nom članku prošloga broja našega lista samo
su blijeda slika onoga čemu zbilja taj kon-
gres služi i teži.

Da nam se ne predbaci da  pretjeruje-
mo, prenijećemo što o tome piše ,Obzor“,
vjeran tumač namjera i želja priregjivača i
učesnik toga kongresa. U uvodnom članku
br. 201. ,Obzora“ čitamo: ,'Tko se Hrvatom
osjeća, tko iskreno ljubi: ovu hrvatsku  do-
movinu, radovat će se od svega srca današ-
njemu danu, koji u priestolnici(!) svih Hr-
vata sakuplja na dogovor katolike iz svih
hrvatskih (1) zemalja, pod vodstvom našega
episkopata ... Nu biskupi, koji uz Stros-
smayera dolaze na hrvatski katolički sastanak,
to su Hrvati; to su biskupi, u kojima srce
kuca saglasno(!) sa narodnim srcem; u koje

narod može i mora da ima povjerenja...
U obće današnji dan mi smatramo danom
pobjede za načelo našega narodnoga jedinstva
te prave prosvjete(!) i slobode(!)... Oni

(učesnici) se nisu obazreli »ž na političke

ograde, ni na političke sustave, ni na poli-
tičke granice. Oni su došli u Zagreb, kao u
središte hrvatskoga života, na katolički sasta-
nik, jer osjećaju, da su Hrvati, da pripada-
ju hrvatskoj državi(), da su sinovi jednoga
naroda, ma gdje stanovali, za to, što su dio-
nici jedne(!) slavne prošlosti, što govore jed-
nim jezikom, što tee jednoj političkoj buduć-
nosti # jednom političkom jedinstvu . . .
dakle od svega srca pozdravljamo prvi hr-
vatski katolički sastanak, uvjereni, da će on
time.... doprinieti takogjer pobjedi i uspje-
hu naše narodne borbe. IIrvatska ujedinjena
i slobodna, to je zahtjev prava(!) i praviće(!);
a katoličivo drugo ne može htjeti no pravo
i pravicu.“ Ovako ,Obzor“.

Ovo je narodno-politički značaj kongre-
sa, koji se u prvom redu tiče Srba. Istina,
nigdje se Srbi ne spominju i ne će se javno
ni na kongresu spominjati. Kongresu učes-
tvuju od biskup4 iz srpskijeh zemalja: bi-
skup dubrovački, nadbiskup sarajevski i bi-
skup banjalučki. Biskup kotorski Uocellini
»brzojavno ispričao je svoju odsutnost te za-
želio kongresu sretan i uspješan rad.“ Ta-
kogjer ni biskup mostarski Buconjić ne učes-

tvuje kongresu, tomu je po svoj prilici uzrok |

sukob izmegju bogansko-hercegovačkijeh Fra-
njevaca i nadbiskupa sarajevskoga Stadlera.
Buconjić je Franjevac.

,Obzorovu“ članku ne treba komentara,
Sve je rečeno jasno i bistro. Vjerski značaj
kongresa sporedna je stvar prama hrvatskoj
narodno-političkoj demonstraciji, kojoj je re-
frain: Hrvatska slobodna i ujedinjena. Otkada
Dubrovnik, Boka Kotarska, Bosna i Herce-
govina pripadaju ili pripadahu hrvatskoj dr-
žavi? Može li se to tražiti u ime katolištva,
koje ,drugo ne može htjeti no pravo i pra-
vicu“? Pošto katolištvo ne može i ne mora
drugo tražiti nego pravo i pravicu, velimo,
da bi katolištvo kao katolištvo počinilo naj-
veće nepravo i najveću nepravicu, kad bi
kao orugje hrvatske propagande radilo protiv
bitnijeh interesa srpskoga naroda, protiv ele-
mentarnoga pravila, da svačiju narodnost
treba ne samo poštovati već i njegovati. Učes-
nici hrvatskoga katoličkoga kongresa ne sa-

mo što proglasuju Dubrovnik, Boku-Kotorsku, .

Bosnu i Hercegovinu hrvatskijem zemljama,
što one nijesu, vej ne uzimaju u obzir ni
Srbe u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. To
je sa stanovišta universalnosti katoličke crkve
krupna pogreška, -sve kad bi se ta Velika
Hrvatska i mogla ostvariti; to se zove staviti
katoličku crkvu u službu veliko-hrvatske po-
litike, koja poput sekte goni svakoga ko nije
Hrvat i grabi tugje. Može li se i smije li se
katolička crkva identifikovati sa radom te
političke sekte?

Neka ovaki rad, koji se bezobzirno vo- -

di pod crkvenom i vjerskom firmom, razu-
mije i odobrava ko hoće, ali on nije u su-
glasju sa naukom i bićem katoličke crkve.
Ovo je veoma pogibeljna igra, ona dovodi u
sukob mnoge i mnoge vjernike, bez ikakve
potrebe, sa svojijem duhovnijem pastirima;
izmegju jednijeh i drugijeh otvara se duboki
jaz, jer gdje je u pitanju opstanak narodno-

ga imena i narodne budućnosti, tu vjernici

ne mogu imati povjerenja u svoje biskupe,
koji idu za tijem da skrenu narodno biće sa
prirodne staze. Ta za boga, presvijetli i pre-
uzvišeni, barem Dubrovnik, Boka Kotorska,
Bosna i Hercegovina nijesu imali, nemaju, a
uzdamo se u pravednoga Boga, ne će ni
imati ništa zajedničko sa ekskluzivnijem i
pretjeranijem veliko-hrvatstvom. Kad bismo

bili neprijatelji katoličke crkve, trebalo bi da “
se radujemo onakomu neozbiljnomu radu. Si-

gurno u Vatikanu nemaju pojma o svemu

Mi

AJ
(5