Godina IX. U Dubrovniku 8 Septembra 1900. Broj 36. Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 18. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Pretplata i oglasi | Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas& priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Izlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Bosansko-hercegovački Muhameđanci Magjarska revue (smotra) , Budapesti Szemle“ priopćila je u posljednjoj svesci studiju ili ti bolje politički članak: ,0 polo- žaju Muhamedanaca u Bosni“. Misli se, da je tu studiju napisao ministar Kallay, ili da ju je on barem inspirirao, stavivši piscu na raspoloženje sve podatke, koje o tome pita- nju inože imati samo bosanska vlada. Ova studija imala bi da opravda Kallayevu 18-go- dišnju upravu okupiranijeh zemalja, koja je bila u vrijeme posljednjijeh delegacija pod- vrgnuta oštroj i nepovoljnoj kritici sa strane Madžara. Pisac se te studije trudi, da tvrdnje magjarskijeh listova pobije i da uputi Ma- džare u Kallayeve nazore o prilikama u oku- piranijem zemljama, a osobito o Muhame- dancima. Da im osladi svoje nazore češće naglasuje, da su Bosna i Hercegovina u pro- šlosti pripadale u sveru interesi Ugarske i da ih još danas treba tamo ubrajati. Pošto Kallay nije mogao, da svlada današnji mu- hamedanski pokret, pa da bi svoj fiasco opravdao i svoju upravu obranio trudi se da dokaže: prvo, da su bosansko-hercegovački . Muhamedanci uvijek bili pa i za turske vlade elemenat nemiran i protivan svakoj centralnoj upravi, i da su nastojali upravu zemlje megju se razdijeliti; drugo, da je sadašnja bosanska vlada dala privilegisani položaj muhamedan- skomu elementu u. svakom pogledu. Dalje pisac niječe, da ima u Bosni i Hercegovini katoličke propagande megju Muhamedancima; kao dokaz za svoju tvrdnju navodi brojke pri- jelaza iz jedne vjere u drugu. Ovdje brojke ne odlučuju već težnja i namjera, koja je svakomu očita. I iseljivanje Muhamedanaca hoće da umanji i da predstavi kao vjersko- politički pojav, koji je poslije dogagjaja od g. 1878. morao nastupiti. Da je to istina, bio bi se kroz ove 22 godine veći dio Mu- hameđanaca iselio, i jednom iseljeni ne bi uzdisali za otadžbinom. : U zaključku pisac se priličnom žestinom obara na Muhamedance. On veli; Muhame- danska stranka sa svojijem pokretom nastav- lja borbu, koju je u prošlosti vodila protiv svake državne kristalizacije; to je stranka Bogumila, koji Magjare nijesu voljeli; to je stranka muhamedanskijeh begova, koji Osman- lije (prave Turke) nijesu hotjeli za gospodare Pai nas ne će. Zatim nastavlja: Gdje se muhamedanski elemenat sam sebi ostavio, tu je zakržljao, i gdje ga se kušalo reformovati, kao u Carigradu, nije se uspjelo. Sada ga se u Bosni gladilo i protežiralo, baš kako oni hoće. Veliko je pitanje, da li najučeniji muhamedanski državnik može spasiti ovaj elemenat, da li ne će u toku vremena i ovdje propasti, da li se u Sarajevu ne radi Sisifov posao; protežirajući Muhamedance. Kad bi kod nas bilo slobode štampe, mi bi istorijom u ruci mnoge tvrdnje pišče- ve pobili i oslabili. Što se prošlosti tiče, mi bi njemu dokazali, da tobožnji bosanski Bo- gumili nijesu ni mogli voljeti Madžare. Da nije katolička crkva u društvu s ugarskijem kraljevima vodila protiv Bosne krstaške rato- ve, bilo bi se bosansko kraljevstvo drukčije razvilo, i ne bi se bila stvorila u njemu jaka stranka, koja je voljela Turčinu nego Ugar- skoj, voljela Islam nego katoličku crkvu. Sto bosansko-hercegovački begovi nijesu voljeli carigradsku središnju upravu, i tu treba tražiti razlog više u razlikosti rase nego u čemu drugomu. Njihovo držanje prama 0s- manlijama treba im prije upisati u krepost nego u manu. Oni su onijem pokazali, da u njima narodno čuvstvo nije bilo iščezlo. Kad bi se htjelo prošlošću tumačiti, kao što pisac čini, današnje držanje Muhamedanaca, sva- kako nepovoljan sud ne bi pao na njih već na sadašnje upravitelje, koji nijesu umjeli otkloniti sve ono što je u dalekoj i bližoj prošlosti uznemirivalo Bosnu i Hercegovinu, Kad ge govori o protežiranju Muhame- danaca to isto toliko vrijedi koliko i Kallayeve tvrdnje kad u delegacijama navodi, koliko je vlada učinila za Srbe pravoslavne, kao da je to kakva milost a ne dužnost vladina, da narodne novee u narodnu korist upotrijebi. Tvrdi se, da nije riješeno agrarno pitanje tobože iz obzira prama begovima. Blaženi koji vjeruju, jer je njihovo kraljevstvo nebe- sko. Istina je, u Bosni i Hercegovini pojedin- ci, pristaše sustava, protežirani su; a ostali? a narod? Naše je tvrdo uvjerenje, da se odmah u početku pravično riješilo agrarno pitanje, da bi i begovima i agama bilo bolje, a ovako će se filijalkka ,Union-Banke, u Sarajevu i doseljenici okoristiti. Doseljenici već imaju kmetova. Ako Osmanlije (pravi Turci) u Turskoj ne napreduju, ako se oni kulturi ne mogu priviknuti, to se ne može reći za bosansko- hercegovačke Muhamedance, koji su daroviti i sposobni. Treba narod razumjeti, pa prama njegovijem narodnijem osebinama udesiti kul- luran rad, a ne na Bošnjake i Hercegovce htjeli primijeniti zagrebačku školu sa njemač- ko-madžarskom primjesom. Taki sustav ne može narod u okupiranijem zemijama una- prijediti već stvoriti odrode, kakvijeh već ima megju domaćijem sinovima. Da su Mu- hamedanci poslušali sirenske glasove, te se pridružili, Trebevićevoj“ proslavi i pomogli stvoriti protusrpsku većinu u zemlji, bili bi i kulturni i sposobni, u jednu riječ trista bi im se hvala pjevalo; kad nijesu htjeli da na gebi samoubistvo učine, kad su instinktivno razumjeli, da im je dijeliti i sreću i nesreću sa Srbima pravoslavnijem, ne može ih tada već niko od propasti spasiti, sugjeno im je da propanu. Upravitelji Bosne i Hercegovine na sve strane traže povode nezadovoljstvu Srba pra- voslavnijeh i muhamedanaca, čak pozivaju i tobožnje Bogumile u pomoć, a ne će da ra- zumiju, da uzrok nezadovoljstvu treba tražiti u duhu i pravcu uprave; dok taj ostane isti, gospoda u Sarajevu i u zajedničkom mini- starstvu financija u Beču radiće Sisifov po- sao, naroda zadovoljiti ne će, jer oni narod a narod njih ne razumije. Osamnčst je godina što ministar Kallay upravlja Bosnom i Hercegovinom. Imao je vremena da eksperimentuje i kuša, da pokaže i dokaže svoju sposobnost. U osamnostoj go- dini svoje uprave doživio je, da su se oba najvažnija elementa u zemlji protiv njegove uprave digla. U parlamentarnijem državama ona studija u ,, Budapesti Szemle“ smatrala bi se labudovom pjesmom za pisca, koji očito priznaje svoj fiaseo a djetinjski mu traži uzroke. NE soga Dubrovnik, 7. avgusta. (. K. državno odvjetništvo riješilo se napokon stati bar jednom na put bestidnijem napadajima ovogradskoga ažanprovokatorsko- ga hrvatskoga listića na osobu susjednoga vladara ernogorskoga. Mi doduše nijesmo nikad mislili niti se nadali, da će knjaz Ni- kola biti poštegjen od šake beskućnika i be- zotadžbeniki, koji sramote ne samo ovaj grad nego i hrvatstvo kojijem se kao za ruglo kite i slavenstvo koje ne poznaju i koje ih gnušanjem od sebe odbija. U ostalom ta sra- motna kampanja odgovara odveć poznatomu planu izvjesne klerikalno-hrvatske politike, a da bi s te strane bili očekivali malo obzira i takta prema prekograničnomu srpskomu vladaru. Ali mogli smo razložito držati, da će viteški vladalac crnogorski naći milo- sti kod ove revolver-štampe bar kao prijatelj i susjed Nj. Veličanstva našega premilosti- voga Čegara i kao tast kralja Italije, savez- nika našega vladara. Prevarismo se. Šta više mi prisustvujemo već od prilično vremena u našem čestitom Dubrovniku najbestidnijim i najodvratnijim napadajima na onoga vladara, koji se ne samo u teškijem časovima za na- šu monarhiju vazda pokazao viteški prijatelj i lojalan susjed, nego koji je i svojom bla- gom rukom otro mnogu suzu nevoljnika, a možda i komu od onijeh koji mu na uzvrat, u službi ,oblasti tame“, vraćaju dobročinstva smradljivim napadajima, koji za sreću ne do- laze do njegove osobe. Kad hrvatsko ime nije moglo da taj op- skurni list odvrati od neprekidnijeh: napada- ja protiv vladara Hrvatima srodnoga naroda, davnoga prijatelja Hrvat& i njihovoga mece- ne biskupa Strossmayera, tad evo 6. k. dr- žavnoga odvjetnika, gdje u ime zakona pod- sjeća ove t. zv. Hrvate, a u istinu proste agent-provocaleure, da i taj njihov gnusni posao ima izvjesnijeh granica, koje nije do- zvoljeno prekoračiti, prvo, u ime pristojnosti, drugo, dok su, Bogu hvala, naša monarhija i Crna Gora u prijateljskijem odnosima. Dok bilježimo simptomatički postupak 6. k. državnoga odvjetnika, stravom pomi- šljamo na ponor zlobe i besvijesnosti, u koji su neki nesretnici pali i u posljednju uru ozbiljno opominjemo sve ozbiljne Hrvate neka prosvjeduju protiv onakoga bogumrskoga -pi- sanja i neka se na vrijeme odvoje od te pa- klene družbe, koja u najvišoj mjeri, a za svoj interes, kompromituje i sramoti hrvat- sko ime. GI Hrvatski Katolički Kongres 1 Zagreba Naša predskazivanja o hrvatskom kato- ličkom kongresu u Zagrebu izražena u uvod- nom članku prošloga broja našega lista samo su blijeda slika onoga čemu zbilja taj kon- gres služi i teži. Da nam se ne predbaci da pretjeruje- mo, prenijećemo što o tome piše ,Obzor“, vjeran tumač namjera i želja priregjivača i učesnik toga kongresa. U uvodnom članku br. 201. ,Obzora“ čitamo: ,'Tko se Hrvatom osjeća, tko iskreno ljubi: ovu hrvatsku do- movinu, radovat će se od svega srca današ- njemu danu, koji u priestolnici(!) svih Hr- vata sakuplja na dogovor katolike iz svih hrvatskih (1) zemalja, pod vodstvom našega episkopata ... Nu biskupi, koji uz Stros- smayera dolaze na hrvatski katolički sastanak, to su Hrvati; to su biskupi, u kojima srce kuca saglasno(!) sa narodnim srcem; u koje narod može i mora da ima povjerenja... U obće današnji dan mi smatramo danom pobjede za načelo našega narodnoga jedinstva te prave prosvjete(!) i slobode(!)... Oni (učesnici) se nisu obazreli »ž na političke ograde, ni na političke sustave, ni na poli- tičke granice. Oni su došli u Zagreb, kao u središte hrvatskoga života, na katolički sasta- nik, jer osjećaju, da su Hrvati, da pripada- ju hrvatskoj državi(), da su sinovi jednoga naroda, ma gdje stanovali, za to, što su dio- nici jedne(!) slavne prošlosti, što govore jed- nim jezikom, što tee jednoj političkoj buduć- nosti # jednom političkom jedinstvu . . . dakle od svega srca pozdravljamo prvi hr- vatski katolički sastanak, uvjereni, da će on time.... doprinieti takogjer pobjedi i uspje- hu naše narodne borbe. IIrvatska ujedinjena i slobodna, to je zahtjev prava(!) i praviće(!); a katoličivo drugo ne može htjeti no pravo i pravicu.“ Ovako ,Obzor“. Ovo je narodno-politički značaj kongre- sa, koji se u prvom redu tiče Srba. Istina, nigdje se Srbi ne spominju i ne će se javno ni na kongresu spominjati. Kongresu učes- tvuju od biskup4 iz srpskijeh zemalja: bi- skup dubrovački, nadbiskup sarajevski i bi- skup banjalučki. Biskup kotorski Uocellini »brzojavno ispričao je svoju odsutnost te za- želio kongresu sretan i uspješan rad.“ Ta- kogjer ni biskup mostarski Buconjić ne učes- tvuje kongresu, tomu je po svoj prilici uzrok | sukob izmegju bogansko-hercegovačkijeh Fra- njevaca i nadbiskupa sarajevskoga Stadlera. Buconjić je Franjevac. ,Obzorovu“ članku ne treba komentara, Sve je rečeno jasno i bistro. Vjerski značaj kongresa sporedna je stvar prama hrvatskoj narodno-političkoj demonstraciji, kojoj je re- frain: Hrvatska slobodna i ujedinjena. Otkada Dubrovnik, Boka Kotarska, Bosna i Herce- govina pripadaju ili pripadahu hrvatskoj dr- žavi? Može li se to tražiti u ime katolištva, koje ,drugo ne može htjeti no pravo i pra- vicu“? Pošto katolištvo ne može i ne mora drugo tražiti nego pravo i pravicu, velimo, da bi katolištvo kao katolištvo počinilo naj- veće nepravo i najveću nepravicu, kad bi kao orugje hrvatske propagande radilo protiv bitnijeh interesa srpskoga naroda, protiv ele- mentarnoga pravila, da svačiju narodnost treba ne samo poštovati već i njegovati. Učes- nici hrvatskoga katoličkoga kongresa ne sa- mo što proglasuju Dubrovnik, Boku-Kotorsku, . Bosnu i Hercegovinu hrvatskijem zemljama, što one nijesu, vej ne uzimaju u obzir ni Srbe u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. To je sa stanovišta universalnosti katoličke crkve krupna pogreška, -sve kad bi se ta Velika Hrvatska i mogla ostvariti; to se zove staviti katoličku crkvu u službu veliko-hrvatske po- litike, koja poput sekte goni svakoga ko nije Hrvat i grabi tugje. Može li se i smije li se katolička crkva identifikovati sa radom te političke sekte? Neka ovaki rad, koji se bezobzirno vo- - di pod crkvenom i vjerskom firmom, razu- mije i odobrava ko hoće, ali on nije u su- glasju sa naukom i bićem katoličke crkve. Ovo je veoma pogibeljna igra, ona dovodi u sukob mnoge i mnoge vjernike, bez ikakve potrebe, sa svojijem duhovnijem pastirima; izmegju jednijeh i drugijeh otvara se duboki jaz, jer gdje je u pitanju opstanak narodno- ga imena i narodne budućnosti, tu vjernici ne mogu imati povjerenja u svoje biskupe, koji idu za tijem da skrenu narodno biće sa prirodne staze. Ta za boga, presvijetli i pre- uzvišeni, barem Dubrovnik, Boka Kotorska, Bosna i Hercegovina nijesu imali, nemaju, a uzdamo se u pravednoga Boga, ne će ni imati ništa zajedničko sa ekskluzivnijem i pretjeranijem veliko-hrvatstvom. Kad bismo bili neprijatelji katoličke crkve, trebalo bi da “ se radujemo onakomu neozbiljnomu radu. Si- gurno u Vatikanu nemaju pojma o svemu Mi AJ (5