Godina IX.

U Dubrovniku 16 Septembra 1900.

Broj 37.

Cijena lista,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostalo
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

JUSKOVNIK

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 20 para.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma no pri
maju se.

.

Vlasnik, izdavatelj i

odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Početkom školske godine

Prošli su veseli i bezbrižni dani za škol-
sku omladinu, a nastupaju dani ozbiljna ra-
da i spremanja za život. Roditelji šalju ne
s malom brigom svoju djecu u razne škole.
Roditeljska je briga u tome pogledu razno-
vrsna, prama tomu kako shvataju zadatak i
poziv škole i prama tomu što te škole na
kraju krajeva pružaju.

Mjesto da sljedujemo ovomu toku misli,
mjesto da se pozabavimo sa manama škola,
mjesto da progovorimo o nedostacima nastav-
nijeh osnova, mjesto da upozorimo mjerodavne
faktore na nestašicu stručnijeh škola, — u
jednu riječ mjesto da stručno o školama go-
vor povedemo, dužnost nas zove, da svrali-
mo pažnju javnoga mnijenja i mjerodavnijeh
faktora na kukavno stanje našijeh škola u
narodnom i društvenom obziru. Srbi na Pri-
morju i slobodoumnjaci bez razlike stranaka
imaju dosta i dosta uzroka, da se na škole
žale, kao na mjesta gdje se zatajava i niječe

srpsko ime,ikao na mjesta gdje se tjera hr-

vatska i klerikalna propaganda na štetu srp-
skoga imena i zdravoga slobodoumlja.

Kad kuća gori, najprije se spasava ži-
vot.“Takoi mi kao organ srpskoga javnoga
mnijenja dužni smo ustati na obranu srpsko-
ga imena i ugroženoga slobodoumlja. Da nam
se ne reče da pretjerujemo, navešćemo ne-
koliko podataka da potkrijepimo našu tvrdnju.

Napokon se počela graditi u Dubrovni-
ku zgrada za 6. k. žensku preparandiju, i
svak je mislio da će se uz preparandiju gra-
diti i internat za učenice. Ali internata pri
preparandiji ne će biti, ne radi toga da se
poda sloboda roditeljima da namjeste svoju
djecu gdje hoće, nego da se napune prazne
sobe dumana na Pilama. Pa se baš zato i
gradi zgrada za preparandiju u neposredno)
blizini, vis-a-vis, dumanjskoga zavoda, e da
obi njihove zgrade bile najzgodnije za inter-
nat, istina ne prisilni, ali ko pozna upravu i
učiteljski zbor preparandije razumjeće kakav
vjetar duva. O tome smo imali prilike više
puta govoriti. Tako odgoj učenica dolazi ne-
posredno u ruke dumana, koje su pak pod
nadzorom popova. Na taj način će biti i pri-
hodi osigurani i duše spasene.

U Dubrovniku imala se ustanoviti žen-
ska gragjanska škola. Prošle su dvije godi-
ne, a o toj, vrlo potrebitoj, školi ne govori se
ništa. A znate li zašto? Dumne imaju svoj
zavod, na kome su ustanovile i neku vrstu
gragjanske škole. Tako grad Dubrovnik zbog
dumana ne dobija ženske gragjanske škole;
to sve opet da se ne bi oteo nadzoru popo-
va jedan taki zavod.

Ko pozna izbliže školske prilike u Du-
brovniku, i kad tomu nadoda dva gornja
fakta, izlazi da je grad Dubrovnik i što se
škola tiče sasvijem izručen na milost i ne-
milost popovskijem rukama. To je da se naj-
blaže izrazimo grdan nesrazmjer; pa ni po
jada da su naši popovi umjereni i tolerantni,
da su u narodnosnijem pitanjima nepristrani,
ali onaki kakvi su, biva, bezobzirni starče-
vićanci i pravaši, čemu se imamo nadati od
našega podmlatka?

Prijegjimo na gimnazije.

O školskijem knjigama dosta se pisalo

i govorilo. Mi ćemo progovoriti 0 sadržaju

nekijeh. U knjigama, iz kojijeh se uči povjest

i statistika, bajka popa Dukljanina o Crvenoj

Hrvatskoj uzeta je za istorijsku i naučnu
istinu, i ako su ljetopis popa Dukljanina pr-
vi slavenski i hrvatski povjesničari, a megju
njima pok. Rački, proglasili kao neopuzdan
i basnoslovan što se tiče  istorijskijeh činje-
nica. Po ljetopisu popa Dukljanina vas  pro-
stor od Neretve do Bojane bio bi se zvao
Crvenom Hrvatskom. Taj ljetopis bio je pi-
san polovinom dvančstoga vijeka. Sve  peri-
petije, kroz koje je prošao taj ljetopis, ne
ćemo spominjati. Ko želi što o tome znati,
neka pročita ocjene Račkoga i Kukuljevića.
Kogod se bavio istorijom znade, da su u

|! dvančstom vijeku opstojali na prostoru izme-

gju Neretve i Bojane: Dubrovnik, Travunja,
Zahumlje, Duklja, više ili manje nezavisne
zemlje. Pod tijem imenima je prostor od Ne-
retve do Bojane poznat. Za te predjele Kon-
stantin Porfirogenit, najstariji povjesničar Sr-
ba i Hrvata, veli da su ih naselili Srbi. Za
tu Crvenu Hrvatsku povjest ne zna.

Eto, jedna od znanstvenoga areopaga
osugjena bajka sada se štampava u školski-
jem knjigama u Zagrebu kao naučna istina.

Ne ćemo da ističemo, kako se u istijem

knjigama stari Dubrovčani prikazuju kao gor- |
ljivi Hrvati, jer ona jedina činjenica o Du- |

kljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj rječito govori
da su knjige, koje nam dolaze iz Zagreba,
što se tiče naše povjesti i književnosti skroz
lažne i tendencijozne. Taj hrvatski kulturni
centar eto se ne srami nevinoj djeci doka-
zane bajke prikazivati kao istine. Take škol-
ske knjige tumačene od profesora Hrvata ne

l

fiju pučkijeh učitelja gdje ih blagosivlje pop
Biankini i fotografije nered pri spljetskijem
srednjijem zavodima; kao dokaz pedagoškoga
napretka trebalo je izložiti rezultate ispita
zrelosti pri dubrovačkoj preparandiji. Uvjere-
ni smo da bi onda dalmatinski odsjek bio
dobio ne zlatnu medalju već hors concours
i grand prix. Na zdravlje!
IA
/ly6poBuuk 14. cenmrem6pa.

IIpomze cy6ore sajegno ca Bujecru o
paemycry sacrynunuke kylie y Beuy, gouu-
jema nam je una u rmac, gaje /Ip. /lymau

* BaBaK IIOJOKHO MAHJAT NOCIAHHKA HA MAJI-

ćete da stvore današnju fanatizovanu hrvat- !

sku omladinu, koja barem ima tu olakšicu,
da je slijepo povjerovala školskijem knjigama

tumačenijem od profesora Hrvata. Eto na
kakvoj se lažnoj podlozi gradi , Velika Hr-:

vatska“, i to putem 6. k. škola.

Na naobrazbu gimnazijske omladine mno-
go utiču učeničke- knjižnice. U ovogodišnji-
jem programima 6. k. velike gimnazije u
Dubrovniku i Kotoru našli smo, da se na-
bavljaju za učeničku knjižnicu isključivo hr-
vatske knjige a nijedna srpska, kao da srp-
ske književnosti i nema, kao da učenici Srbi
ne doprinose za učeničku knjižnicu.

Ovo su žalosne prilike, a da ne govori-
mo o hrvatskoj propagandi po školama s
dvora i iz unutra. Pa još imaju obraza neki
hrvatski listovi pisati o srpskoj propagandi.
Još im nije dosta, što su škole izručene na
milost i nemilost popovima i Hrvatima, već
zahtijevaju, da i sinovi roditelja Srba ne bu-
du Srbi. Željeli bi srpsko ime zbrisati sa li-
ca zemlje. Taki zahtjevi graniče ne samo sa
bezumljem već i sa nepoštenjem, jer ono što
hoće mnogi hrvatski novinari i propagandi-
ste, nije drugo već prosta otimačina.

Ove priloge iznosimo pred javno  mni-
jenje, pa neka ono sudi, kakvu se plodu
imamo nadati od ovakijeh škola. Ako  škol-
skoj vlasti sve ovo nije bilo poznato, dono-
simo joj do ugodna znanja; a prava je gre-
hota, da u dalmatinskom odsjeku na pariškoj
izložbi nije izložila vjernu sliku našijeh škol-
skijeh prilika, te da strani narodi uzimaju
pojma o znanstvenom, kulturnom i pedagoš-
kom napretku naše pokrajine. Kao dokaz
znanstvenoga napretka trebalo je izložiti
školske knjige sa  Dukljaninovom bajkom ;
kao dokaz kulturnoga napretka  fotogra-

maruneKom ca6opy. Y epujeny npumuiu emo
oz Zip. Aymana Basaka OBy 34aXBaJHHLY
GuipauumMa: :

Mojujem G6upauuma.

C pacnycroM nocIaHnuKor zoMma nuape-
BuneKkor Bujeha, kojum je GBpimuo uo ce6u
Moj MAHJAT BaGcTynHuKka Ha 6euKomM Iapa-
MĆHTy, gomao je sa Meme uac za ocTBapum
ONIYEJ, IITO CaM je OZ HEKOJHKO BpeMeHa
eTBopuo y ce6u. Y usBpmeiy Te moje omIy-
KE, NABHO Beli CAOIIITEHE TOCHO/AH HAHOJIHH-
numa namujex onhuuna y mome u36opuom
CPe8Y, ILOJIVIKHO CAM ZAHAG H APYIH MAHJAT,
Edju ćaM Bpiiuo sa nponmuujex 1eor roguua
Ka0 3ZACTyIHHE Ha BeMAJBCKOM  C460py  ZAJT-
MATHHCKOM.

Onpamrajyliun_ ce c 6upauuma Cpouma
u3 onhuma Kamna, Bpruke u COEpazuna, -ocje-
bam norpe6y u zgyxHOCT Za HM  3ZAXBAJHM
Ha 6parokoj sy6asu u moBjepeiy, Kojum ey
Me y KPATKOM PA3MaEy BpeMeHa Oz Tpu
TOZHHe TPH NJTA OJIHKOBAJH Ha H36OpHMA,
Koje 6y mu u y muornjem jom ppyrujem
NpPHJHKAMA, CBC ZO NONIJBOJIBET  OBOF = WHACA,
jemnonymuo u najyepguuje  nocBjenodun,
xpa6peliu Me Ha MOME AOoćazgaineM  zocra
MyuHnomM nogoxajy. XBala um og epa!

Y Banpy 26. Asryera (8. Cemrem6pa) 1900.

Ip. IymaH BaJaK,

H ako 6MO 8Hamu 0x 7ype Bpemena za
ce /Ip. Alyman Bapak Hocu mMHniBy, za ce
IpBOM NPHTONOM OZPeYe NOJHTHUKOTA KHBOTA,
HAK Mo ce nazagu, ga he nacrynuru y
cpuekoj crpamnu upumuke, koje le omemory-
limru Ty iweroBy Hamucao. IIpeBapuju emo
ce. Mu uujecMo OGOKABATEJH  IHUHOTA KYJ-
myca, jep je noruGezan. Hama je cama orBap,
NAMA CPICKA CTBA, IPCYA OH CBAKE IHUHO-
eru, anu nam je muo cBaku onaj Cp6uu, koju
noorojaHerBeHo sacryna Hay crpaugy, Koju
joj upućasza yraega, koju joj je y osujem
remkujem Bpemenuma uorpe6ur. A vaxkaB je
6e3 oeymie ap. Zlyman Bapsak. Y gananupu-
jem remkujem gauuMa no CpucqTBo, rmiaBHa
je GTBAp, Za OUyBaMO HEOKABAH CPICKU OGpA3,
& NpomMjeiuBe HenoBOBHe HP HEHAPABNOC NPH-
auge npoliu he. Illro ce y eBujery uuje
upomujenuao! Camo 1yge mory Bjeposaru y
nenpomjeisuBocr gananuvnjex a6uopmazunjex
npunuka u uyerornaBe Bragajyhe noguruke.
Cpneka erpauka ne o6uuyje Bamanujem u
Bpujeguujem  Gopnuma, nage ux je Beoma
mazen 6poj; e rora rpeća ga mam je nya-
HOCT, Za gocazame upokyiaHe 6opue uyBaMo
u mopkaBsamMo. Jean % Tujex jeer /Ip.
Aymar Baan.

Mu ne kiemo ga ce onpauramo og /l.pa
ZiymaHa Bamaka KAO mouruugor 6opuna, kao
NpBaka Kame orpanke. sKagoeno 6u Guo,

Kag 6u mopaju To gama yuuuuru, jep 6u
TO 6HO BHAK He CAMO HAC ZeKAJEHIJE HELO
H JHKBHAHPAIBA CTPAHKE KAO CTPAHKE. Pas7Op
Eoju rpaje y cpnmokoj eorpannu, og ceMpru
Case BjenanoBulia, seli je muore pogoy6e
osnojexuo; meku ey ce Beli 360r Tora 4“ no-
Byklu. Ko je cmpeman, za 8a oBako paerpoj-
CTBO y CIpAHIH ysme Ha cee OZrOBOPHOCT?
Ilorpaje am jom OBaKo, Gpicka Crpaka 110-
orakie mpaBa 'myerom, jep he ce 6oJeu u 60/BH
CBe TO BHIIe IOBJANHTH. /[BAHČCTH HAC KYILA,
No Kora je Hek upoBu/u.

Ysjepeuu cemo, za he Gupauu yquHuru
CBe NITO MOTY, Za Ce y ca6opy zarMmaruH-
6KOM H ynanpujeg y3s6yne uyTu mMymka H
yraalena pujeu namera Haj6o;era roBOpuuka,
A.pa Ayuana Dazaga. |

AR

Srpske zemlje

Srbija. — Izvauredni izaslanik kralja Alek-
sandra, pukovnik Petrović, prigodom Sultanova ju-
bileja, predao je Sultanu svojeručno pismo, kojim
mu kralj čestita 25-godišnjicu vladavine, još slike
kralja i kraljice, i vojni album Sa akvarelima. Sul-
tan je dao izraza svojoj dubokoj ganutosti na pa-
žuji kraljevoj; u isto vrijeme izjavio je svoju ra-
dost, što u vojnom akvarelu ima tako lijepu uspo-
menu na hrabru srpsku vojsku. — Tom prilikom
Sultan je odlikevao kraljicu Dragu Šefakat-ordenom ;
takogjer je odlikovao visokim ordenom izvanrednog
izaslanika.

— General Jovan Mišković vratio se sa 8vo-
je misije iz Petrograda, i predao je kralju Aleksan-
dru ovo pismo ruskoga cara:

»Gospodine mi Brate, primiosam sa svim iz-
vaurednim zadovoljstvom pismo, kojim mi je Vaše
Veličanstvo izvoljelo saopštiti Svoje vjeučanje sa
Gospogjom Dragom, ćerkom pokojnog Pante Lunje-
vice i unukom vojvode Nikole Luujevice. Usljed
veza prijateljstva i duhovnog srodstva koje postoji
izmegju Vašeg Veličanstva i mene, ja sam uzeo ži-
va učešća u tom srećuom dogagjaju i hitam da
Vam na tome izjavim svoje najsrđdačnije čestitke.
Dodajući tome moje želje za sreću Vašeg Veličan- |
stva, kao i za sreću Njenog Veličanstva Kraljice,
ja Vas molim da ponovo primite uvjerenje o vigo-
kom uvaženju, S kojim jesam

Gospodine mi Brate
Vašeg Veličanstva
dobri brat
Nikola

— Zvaničue Srpske Novine“ donose, da se
zakazano putovanje kralja i kraljice po unutrašnjosti
Srbije odlaže za iduću godinu zbog blogosovenog
stanja, u kome se nalazi kraljica Draga.

— Za poslanika na dvoru cara ruskoga po-
stavljen je Stojan Novaković.

Bosna i Hercegovina. — Pišu iz Mostara:
Prvoga septembra i ovdje proslavljena je 25-godi-
šujica vladauja sultana Abdul Hamida. Na podne
iskupilo se preko 3000 muhamedanaca pred kara-
gjuzbegovu džamiju, te čekali Mulu Alief. Gjabića,
koji se dovezao u svojoj kočiji, a narod mu napra-
vjo špalir. Kad Gjabić ugje u džamiju, za njim kro-
nu vas svijet, ali jedan mali dio mogao je unutra
stati, ostali stajahu u avliji i naokolo. Poslije iz-
vršena obreda klanjanja, Mula uze dovu (molitvu)
za dug život i zdravlje. sultana Abdul Hamida. Po
gvršenoj molitvi, narod izagje iz orkve, i napravi
špalir od gjamije do Muline kuće. U to se Šerif
Arnautović pope na kočiju i reče: ,Braćo! Da-
nas 300 milijuna muslomana slavi ovaj svečan dan,
pa da za njima ne zaostanemo i mi kliknimo svim
srčem i dušom: da Bog poživi i uveliča sreću isla-
vu Nj. Veličanstva našeg premilostivog i predobrog
padišaha sultana Abdul Hana Hamida, živio!“ Na -
to je vas narod prihvatio, da se klicanje čulo po
gata hoda. Zatim je ef. Gjabić u Mulinskom odijelu
i sa ordenom Megjedije o vratu izašao iz džamije
i sio u kola. Narod ga dočeka sa urnebesnim. živio,
opkoli kočiju i doprati ga do kuće neprestano kli