Godina IX. U Dubrovniku 16 Septembra 1900. Broj 37. Cijena lista, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostalo franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu Kr. 10, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. JUSKOVNIK Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 20 para. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma no pri maju se. . Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Početkom školske godine Prošli su veseli i bezbrižni dani za škol- sku omladinu, a nastupaju dani ozbiljna ra- da i spremanja za život. Roditelji šalju ne s malom brigom svoju djecu u razne škole. Roditeljska je briga u tome pogledu razno- vrsna, prama tomu kako shvataju zadatak i poziv škole i prama tomu što te škole na kraju krajeva pružaju. Mjesto da sljedujemo ovomu toku misli, mjesto da se pozabavimo sa manama škola, mjesto da progovorimo o nedostacima nastav- nijeh osnova, mjesto da upozorimo mjerodavne faktore na nestašicu stručnijeh škola, — u jednu riječ mjesto da stručno o školama go- vor povedemo, dužnost nas zove, da svrali- mo pažnju javnoga mnijenja i mjerodavnijeh faktora na kukavno stanje našijeh škola u narodnom i društvenom obziru. Srbi na Pri- morju i slobodoumnjaci bez razlike stranaka imaju dosta i dosta uzroka, da se na škole žale, kao na mjesta gdje se zatajava i niječe srpsko ime,ikao na mjesta gdje se tjera hr- vatska i klerikalna propaganda na štetu srp- skoga imena i zdravoga slobodoumlja. Kad kuća gori, najprije se spasava ži- vot.“Takoi mi kao organ srpskoga javnoga mnijenja dužni smo ustati na obranu srpsko- ga imena i ugroženoga slobodoumlja. Da nam se ne reče da pretjerujemo, navešćemo ne- koliko podataka da potkrijepimo našu tvrdnju. Napokon se počela graditi u Dubrovni- ku zgrada za 6. k. žensku preparandiju, i svak je mislio da će se uz preparandiju gra- diti i internat za učenice. Ali internata pri preparandiji ne će biti, ne radi toga da se poda sloboda roditeljima da namjeste svoju djecu gdje hoće, nego da se napune prazne sobe dumana na Pilama. Pa se baš zato i gradi zgrada za preparandiju u neposredno) blizini, vis-a-vis, dumanjskoga zavoda, e da obi njihove zgrade bile najzgodnije za inter- nat, istina ne prisilni, ali ko pozna upravu i učiteljski zbor preparandije razumjeće kakav vjetar duva. O tome smo imali prilike više puta govoriti. Tako odgoj učenica dolazi ne- posredno u ruke dumana, koje su pak pod nadzorom popova. Na taj način će biti i pri- hodi osigurani i duše spasene. U Dubrovniku imala se ustanoviti žen- ska gragjanska škola. Prošle su dvije godi- ne, a o toj, vrlo potrebitoj, školi ne govori se ništa. A znate li zašto? Dumne imaju svoj zavod, na kome su ustanovile i neku vrstu gragjanske škole. Tako grad Dubrovnik zbog dumana ne dobija ženske gragjanske škole; to sve opet da se ne bi oteo nadzoru popo- va jedan taki zavod. Ko pozna izbliže školske prilike u Du- brovniku, i kad tomu nadoda dva gornja fakta, izlazi da je grad Dubrovnik i što se škola tiče sasvijem izručen na milost i ne- milost popovskijem rukama. To je da se naj- blaže izrazimo grdan nesrazmjer; pa ni po jada da su naši popovi umjereni i tolerantni, da su u narodnosnijem pitanjima nepristrani, ali onaki kakvi su, biva, bezobzirni starče- vićanci i pravaši, čemu se imamo nadati od našega podmlatka? Prijegjimo na gimnazije. O školskijem knjigama dosta se pisalo i govorilo. Mi ćemo progovoriti 0 sadržaju nekijeh. U knjigama, iz kojijeh se uči povjest i statistika, bajka popa Dukljanina o Crvenoj Hrvatskoj uzeta je za istorijsku i naučnu istinu, i ako su ljetopis popa Dukljanina pr- vi slavenski i hrvatski povjesničari, a megju njima pok. Rački, proglasili kao neopuzdan i basnoslovan što se tiče istorijskijeh činje- nica. Po ljetopisu popa Dukljanina vas pro- stor od Neretve do Bojane bio bi se zvao Crvenom Hrvatskom. Taj ljetopis bio je pi- san polovinom dvančstoga vijeka. Sve peri- petije, kroz koje je prošao taj ljetopis, ne ćemo spominjati. Ko želi što o tome znati, neka pročita ocjene Račkoga i Kukuljevića. Kogod se bavio istorijom znade, da su u |! dvančstom vijeku opstojali na prostoru izme- gju Neretve i Bojane: Dubrovnik, Travunja, Zahumlje, Duklja, više ili manje nezavisne zemlje. Pod tijem imenima je prostor od Ne- retve do Bojane poznat. Za te predjele Kon- stantin Porfirogenit, najstariji povjesničar Sr- ba i Hrvata, veli da su ih naselili Srbi. Za tu Crvenu Hrvatsku povjest ne zna. Eto, jedna od znanstvenoga areopaga osugjena bajka sada se štampava u školski- jem knjigama u Zagrebu kao naučna istina. Ne ćemo da ističemo, kako se u istijem knjigama stari Dubrovčani prikazuju kao gor- | ljivi Hrvati, jer ona jedina činjenica o Du- | kljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj rječito govori da su knjige, koje nam dolaze iz Zagreba, što se tiče naše povjesti i književnosti skroz lažne i tendencijozne. Taj hrvatski kulturni centar eto se ne srami nevinoj djeci doka- zane bajke prikazivati kao istine. Take škol- ske knjige tumačene od profesora Hrvata ne l fiju pučkijeh učitelja gdje ih blagosivlje pop Biankini i fotografije nered pri spljetskijem srednjijem zavodima; kao dokaz pedagoškoga napretka trebalo je izložiti rezultate ispita zrelosti pri dubrovačkoj preparandiji. Uvjere- ni smo da bi onda dalmatinski odsjek bio dobio ne zlatnu medalju već hors concours i grand prix. Na zdravlje! IA /ly6poBuuk 14. cenmrem6pa. IIpomze cy6ore sajegno ca Bujecru o paemycry sacrynunuke kylie y Beuy, gouu- jema nam je una u rmac, gaje /Ip. /lymau * BaBaK IIOJOKHO MAHJAT NOCIAHHKA HA MAJI- ćete da stvore današnju fanatizovanu hrvat- ! sku omladinu, koja barem ima tu olakšicu, da je slijepo povjerovala školskijem knjigama tumačenijem od profesora Hrvata. Eto na kakvoj se lažnoj podlozi gradi , Velika Hr-: vatska“, i to putem 6. k. škola. Na naobrazbu gimnazijske omladine mno- go utiču učeničke- knjižnice. U ovogodišnji- jem programima 6. k. velike gimnazije u Dubrovniku i Kotoru našli smo, da se na- bavljaju za učeničku knjižnicu isključivo hr- vatske knjige a nijedna srpska, kao da srp- ske književnosti i nema, kao da učenici Srbi ne doprinose za učeničku knjižnicu. Ovo su žalosne prilike, a da ne govori- mo o hrvatskoj propagandi po školama s dvora i iz unutra. Pa još imaju obraza neki hrvatski listovi pisati o srpskoj propagandi. Još im nije dosta, što su škole izručene na milost i nemilost popovima i Hrvatima, već zahtijevaju, da i sinovi roditelja Srba ne bu- du Srbi. Željeli bi srpsko ime zbrisati sa li- ca zemlje. Taki zahtjevi graniče ne samo sa bezumljem već i sa nepoštenjem, jer ono što hoće mnogi hrvatski novinari i propagandi- ste, nije drugo već prosta otimačina. Ove priloge iznosimo pred javno mni- jenje, pa neka ono sudi, kakvu se plodu imamo nadati od ovakijeh škola. Ako škol- skoj vlasti sve ovo nije bilo poznato, dono- simo joj do ugodna znanja; a prava je gre- hota, da u dalmatinskom odsjeku na pariškoj izložbi nije izložila vjernu sliku našijeh škol- skijeh prilika, te da strani narodi uzimaju pojma o znanstvenom, kulturnom i pedagoš- kom napretku naše pokrajine. Kao dokaz znanstvenoga napretka trebalo je izložiti školske knjige sa Dukljaninovom bajkom ; kao dokaz kulturnoga napretka fotogra- maruneKom ca6opy. Y epujeny npumuiu emo oz Zip. Aymana Basaka OBy 34aXBaJHHLY GuipauumMa: : Mojujem G6upauuma. C pacnycroM nocIaHnuKor zoMma nuape- BuneKkor Bujeha, kojum je GBpimuo uo ce6u Moj MAHJAT BaGcTynHuKka Ha 6euKomM Iapa- MĆHTy, gomao je sa Meme uac za ocTBapum ONIYEJ, IITO CaM je OZ HEKOJHKO BpeMeHa eTBopuo y ce6u. Y usBpmeiy Te moje omIy- KE, NABHO Beli CAOIIITEHE TOCHO/AH HAHOJIHH- numa namujex onhuuna y mome u36opuom CPe8Y, ILOJIVIKHO CAM ZAHAG H APYIH MAHJAT, Edju ćaM Bpiiuo sa nponmuujex 1eor roguua Ka0 3ZACTyIHHE Ha BeMAJBCKOM C460py ZAJT- MATHHCKOM. Onpamrajyliun_ ce c 6upauuma Cpouma u3 onhuma Kamna, Bpruke u COEpazuna, -ocje- bam norpe6y u zgyxHOCT Za HM 3ZAXBAJHM Ha 6parokoj sy6asu u moBjepeiy, Kojum ey Me y KPATKOM PA3MaEy BpeMeHa Oz Tpu TOZHHe TPH NJTA OJIHKOBAJH Ha H36OpHMA, Koje 6y mu u y muornjem jom ppyrujem NpPHJHKAMA, CBC ZO NONIJBOJIBET OBOF = WHACA, jemnonymuo u najyepguuje nocBjenodun, xpa6peliu Me Ha MOME AOoćazgaineM zocra MyuHnomM nogoxajy. XBala um og epa! Y Banpy 26. Asryera (8. Cemrem6pa) 1900. Ip. IymaH BaJaK, H ako 6MO 8Hamu 0x 7ype Bpemena za ce /Ip. Alyman Bapak Hocu mMHniBy, za ce IpBOM NPHTONOM OZPeYe NOJHTHUKOTA KHBOTA, HAK Mo ce nazagu, ga he nacrynuru y cpuekoj crpamnu upumuke, koje le omemory- limru Ty iweroBy Hamucao. IIpeBapuju emo ce. Mu uujecMo OGOKABATEJH IHUHOTA KYJ- myca, jep je noruGezan. Hama je cama orBap, NAMA CPICKA CTBA, IPCYA OH CBAKE IHUHO- eru, anu nam je muo cBaku onaj Cp6uu, koju noorojaHerBeHo sacryna Hay crpaugy, Koju joj upućasza yraega, koju joj je y osujem remkujem Bpemenuma uorpe6ur. A vaxkaB je 6e3 oeymie ap. Zlyman Bapsak. Y gananupu- jem remkujem gauuMa no CpucqTBo, rmiaBHa je GTBAp, Za OUyBaMO HEOKABAH CPICKU OGpA3, & NpomMjeiuBe HenoBOBHe HP HEHAPABNOC NPH- auge npoliu he. Illro ce y eBujery uuje upomujenuao! Camo 1yge mory Bjeposaru y nenpomjeisuBocr gananuvnjex a6uopmazunjex npunuka u uyerornaBe Bragajyhe noguruke. Cpneka erpauka ne o6uuyje Bamanujem u Bpujeguujem Gopnuma, nage ux je Beoma mazen 6poj; e rora rpeća ga mam je nya- HOCT, Za gocazame upokyiaHe 6opue uyBaMo u mopkaBsamMo. Jean % Tujex jeer /Ip. Aymar Baan. Mu ne kiemo ga ce onpauramo og /l.pa ZiymaHa Bamaka KAO mouruugor 6opuna, kao NpBaka Kame orpanke. sKagoeno 6u Guo, Kag 6u mopaju To gama yuuuuru, jep 6u TO 6HO BHAK He CAMO HAC ZeKAJEHIJE HELO H JHKBHAHPAIBA CTPAHKE KAO CTPAHKE. Pas7Op Eoju rpaje y cpnmokoj eorpannu, og ceMpru Case BjenanoBulia, seli je muore pogoy6e osnojexuo; meku ey ce Beli 360r Tora 4“ no- Byklu. Ko je cmpeman, za 8a oBako paerpoj- CTBO y CIpAHIH ysme Ha cee OZrOBOPHOCT? Ilorpaje am jom OBaKo, Gpicka Crpaka 110- orakie mpaBa 'myerom, jep he ce 6oJeu u 60/BH CBe TO BHIIe IOBJANHTH. /[BAHČCTH HAC KYILA, No Kora je Hek upoBu/u. Ysjepeuu cemo, za he Gupauu yquHuru CBe NITO MOTY, Za Ce y ca6opy zarMmaruH- 6KOM H ynanpujeg y3s6yne uyTu mMymka H yraalena pujeu namera Haj6o;era roBOpuuka, A.pa Ayuana Dazaga. | AR Srpske zemlje Srbija. — Izvauredni izaslanik kralja Alek- sandra, pukovnik Petrović, prigodom Sultanova ju- bileja, predao je Sultanu svojeručno pismo, kojim mu kralj čestita 25-godišnjicu vladavine, još slike kralja i kraljice, i vojni album Sa akvarelima. Sul- tan je dao izraza svojoj dubokoj ganutosti na pa- žuji kraljevoj; u isto vrijeme izjavio je svoju ra- dost, što u vojnom akvarelu ima tako lijepu uspo- menu na hrabru srpsku vojsku. — Tom prilikom Sultan je odlikevao kraljicu Dragu Šefakat-ordenom ; takogjer je odlikovao visokim ordenom izvanrednog izaslanika. — General Jovan Mišković vratio se sa 8vo- je misije iz Petrograda, i predao je kralju Aleksan- dru ovo pismo ruskoga cara: »Gospodine mi Brate, primiosam sa svim iz- vaurednim zadovoljstvom pismo, kojim mi je Vaše Veličanstvo izvoljelo saopštiti Svoje vjeučanje sa Gospogjom Dragom, ćerkom pokojnog Pante Lunje- vice i unukom vojvode Nikole Luujevice. Usljed veza prijateljstva i duhovnog srodstva koje postoji izmegju Vašeg Veličanstva i mene, ja sam uzeo ži- va učešća u tom srećuom dogagjaju i hitam da Vam na tome izjavim svoje najsrđdačnije čestitke. Dodajući tome moje želje za sreću Vašeg Veličan- | stva, kao i za sreću Njenog Veličanstva Kraljice, ja Vas molim da ponovo primite uvjerenje o vigo- kom uvaženju, S kojim jesam Gospodine mi Brate Vašeg Veličanstva dobri brat Nikola — Zvaničue Srpske Novine“ donose, da se zakazano putovanje kralja i kraljice po unutrašnjosti Srbije odlaže za iduću godinu zbog blogosovenog stanja, u kome se nalazi kraljica Draga. — Za poslanika na dvoru cara ruskoga po- stavljen je Stojan Novaković. Bosna i Hercegovina. — Pišu iz Mostara: Prvoga septembra i ovdje proslavljena je 25-godi- šujica vladauja sultana Abdul Hamida. Na podne iskupilo se preko 3000 muhamedanaca pred kara- gjuzbegovu džamiju, te čekali Mulu Alief. Gjabića, koji se dovezao u svojoj kočiji, a narod mu napra- vjo špalir. Kad Gjabić ugje u džamiju, za njim kro- nu vas svijet, ali jedan mali dio mogao je unutra stati, ostali stajahu u avliji i naokolo. Poslije iz- vršena obreda klanjanja, Mula uze dovu (molitvu) za dug život i zdravlje. sultana Abdul Hamida. Po gvršenoj molitvi, narod izagje iz orkve, i napravi špalir od gjamije do Muline kuće. U to se Šerif Arnautović pope na kočiju i reče: ,Braćo! Da- nas 300 milijuna muslomana slavi ovaj svečan dan, pa da za njima ne zaostanemo i mi kliknimo svim srčem i dušom: da Bog poživi i uveliča sreću isla- vu Nj. Veličanstva našeg premilostivog i predobrog padišaha sultana Abdul Hana Hamida, živio!“ Na - to je vas narod prihvatio, da se klicanje čulo po gata hoda. Zatim je ef. Gjabić u Mulinskom odijelu i sa ordenom Megjedije o vratu izašao iz džamije i sio u kola. Narod ga dočeka sa urnebesnim. živio, opkoli kočiju i doprati ga do kuće neprestano kli