Godina IX. U Dubrovniku 23 Septembra 1900. Broj 38. Gijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. Juba Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. ti Rukopisi se ne vraćaju. |) Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slično objave plaća se 20 psšra. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. z i Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Egli viveva, ed & morto. 2 Kad bi ga prijatelji i poznanici pitali, kakav bi želio nadgrobni natpis, Dum Ivan odgovaraše, da mu se gornji najbolje: svigja: On je živio, i umro je. Njemu taka izgle- daše sva starija dubrovačka generacija, razu- mije se ona od pada dubrovačke republike unaprijeda: Oni su živjeli, i umrli su. To znači: Ne mogući se oni pomiriti sa nasta- lijem društvom i životom u Dubrovniku i u pokrajini, prividno ih se ništa nije ticalo, prekraćivali su vrijeme naukom i književnosti čekajući na neizbježnu kosu smrti, koja će ih osloboditi od njihove teške duševne borbe izmegju staroga i novoga doba. Ponositi bi- jahu sa stare dubrovačke slave i gospoštine; oholi bijahu, a da podviju vrat onijem koji im se nameću; pametni bijahu, da shvate ni- štavilo dalmatinskoga i hrvatskoga meteža; pronicavi bijahu, da prozru odakle sunce može da grane, čiji bi zraci mogli i njiho- va rastrgana srca zagrijati. "To sunce oni vigjahu u starom poznaniku staroga Dubrov- nika: u srpskom narodu. S toga oni s du- bokijem osjećajem praćahu povoljne i nepo- voljne zgode srpstva, učestvujući i čuvstvu- jući prama prilikama, položaju i sposobnosti. Prestrogi bijahu, a da sebi pridadu kakve velike važnosti; kao duhovni sinovi staroga strogoga Dubrovnika znadijahu, da je u nje- mu bio običaj da se samo za velika djela ima pravo na veliko ime, s toga sav svoj rad smatrahu kao dužnost prama narodu i kao zabavu za sebe. Taki su svi oni bili od Meda Pucića do Ivana kanonika Stojanovića. I ako različita stališa, položaja i zanimanja, svijeh ih spajaše ista misao, isla čežnja, ista bol. Trebalo se znati udupsti u njihovu dušu, u njihovo srce, da se pojmi i razumije nji- hova golema unutrašnja borba. To današnji naraštaj ne razumije. Oni su baš zbog toga veliki i ugledni. On je živio, i umro je. Kolikogod skromnost Dum Ivanove duše kroz ove proste riječi provirivala, ipak one sadrže veliku istinu i najtačniju ocjenu nje- gova života. On je živio u pravom i uzvi-. šenom smislu te riječi. On je pokazao poje- ziju i uzvišenost njezinu na djelu kroz se- damdeset i jednu godinu života čistoga kao dragulj. Koliko ga je to stajalo, to naravski, malo ko pita, jer ih je malo koji to razumiju. Ko je pratio u njegovijem spisima tamo amo posijane filosofske nazore o životu, mogao se uvjeriti, kako je lako živjeti običnijem živo- tinjskijem životom a kako je teško živjeti u uzvišenom smislu te riječi, savlagjujući i sebe i prirodu i okolinu. Ko je onako živio, i neizmjerno je ljubio, ljubavlju angjeoskom. Dum Ivanova plemenita duša dizala se viso- ko, privijajući na svoje grudi nevoljnike, a osobito nesretnu braću vjerom podijeljenu. Čudesne li moći u našega Dum Ivana! Pred njim, nestajaše razlika. Gdje prava kršćanska ljubav govori, ne može ni biti drukčije. Pra- voslavni k njemu dolažahu, kao u svoju kuću, od toga opet ne zazirahu svijesni katolici, osobito ne zaziraše prosti narod, koji je Dum Kzlazi svake Nedjelje. i EVAN kan. STOJANOVIĆ Ivana obožavao, jer on bijaše odjek prave nepokvarene narodne duše. Ovo je velika po- java u današjijem prilikama, svijetio primjer za ugled, besprijeporan dokaz, da u narodnoj duši nema mržnje, ako se umjetno ne po- dažeže. U čijim je grudima taka ljubav carevala, prirodno je da se ona izlijevala_ u prvom redu na srpski narod. ,Srbin sam po pori- jeklu i po čuvstvu“, govoraše on, .katolička mi crkva to ne brani, jer je ona universal na; kršćanstvo me uči, da ljubim bližnjega; pa ko mi je bliži od srpskoga naroda? zvalo bi ge ne biti kršćaninom, kad bi se vjere radi od svoga naroda odbio i njegovi- jem neprijateljem postao.“ Naš. Dum Ivan bio je živi prosvjed protiv tendencije hrvat- skoga kutoličkoga kongresa u Zagrebu, na kojem se hrvatstvo s katoličanstvom idevti- fikovalo. Taj prosvjed dolažaše od njega, ka- toličkoga velikoga dostojanstvenika, koji je svojijem. životom bio iznad svake sumnje u svakom pogledu. Kao što je volio svoj srpski narod, jednakom je ljubavlju ljubio najbližu braću Hrvate, i sve Slavenstvo. Njegov idejal bijaše sloga razbraćene braće, ali tomu brat- stvu, govoraše on, treba da bude osnovica srpstvo, koje jedino može da uspješno odbija germanske prohtjeve. Kao svećenik držao se tačno načela ne miješati se u aktivnu politi- ku, jer ona ozlojegjuje i razdvaja, a svećen- stvo treba da miri i spaja. Aristokratičan od glave do pele. Aristo- kracija se Dum Ivanova ne sastojaše u oboža- vanju plemstva po rodu. On je cijenio samo aristokraciju uma, duše, srea. Njega prilezaše samo što je lijepo, savršeno, uzvišeno. On je taku aristokraciju zahtjevao od svakoga u privatnom i javnom životu, osobito pak u književnosti. Aristokracija i klasićizam, ove dvije riječi, koje se veoma često susreću u njegovijem djelima, znače lijepo i plemenito, Ovo pak istakosmo, da ne bi ko te dvije ri- misli, ima moći uvjerenja, ima velike istine, ima pravoga života, ima duboke pouke. On protivnik svakoga konvencionalizma, nije se mogao pokoriti književnijem sustavima. Nje- gova pametna glava lijetala je po svijem strukama ljudskoga znanja, pa je sabirala u vrlo: zanimljivom i popularnom obliku plodove mudra mu mozganja. Ko u Dubrovniku i drugovdje, gdje naš list dopire, nije čitao podlistke Dum Ivanove! Od ženice do nau- čenjaka, svak je u njima nalazio pouke i zabave. To se zove uspjeh. Živio je, i umro je! To je ona grka i strašna istina, s ko- jom ne možemo da se pomirimo, ni kad ove glabe retke pišemo u njegovu uspomenu. Koga njegova smrt najviše ožalošćuje, poga- gja, uprepašćuje, nego li nas i ovaj naš list? Što će list , Dubrovnik“ bez Dum Ivana? — Kao sirota bez majke. — Zarašće rane što je mnogijem njegova smrt nanijela, ali praznina, koju on ostavlja u našemu listu, ne može se ispuniti. Nije ovo prosta, obična fraza, već gola, žalosna istina. ,Dubrovnik“ i Dum Ivan, to se bilo sraslo gotovo u jedan pojam. Dan prije smrti sjetio se našega ured- nika i lista , Dubrovnika“. ,Kad se podig- nem, nastaviću podlistke“, poručio nam je, a već se onda borio sa smrti .... Dum Ivan je umro! A ne, ne; vara se, ko misli, da je Dum Ivan umro. Dum Ivan će živjeti, dok bude teći Dubrovnika i srp- skoga imena. Blaga sjena srpsko-dubrovač- koga Sokrata lebdjeće nad nama, zakriljivaće nas uspomenom svoje velike ljubavi i praved- nosti od poganoga daha neljudi, koji hoće .da okuže naš čisti zrak. Dum Ivane! zavjetujemo ti se, da ćemo se vjerno držati tvojijeh načela i tvoga. ge- ječi u njegovijem spisima drukčije tumačio. , Učen i načitan kao malo ko, Prava en- ciklopedija znanja raznovrsna Pisaše osobi- tom lakoćom srpski, italijanski i latinski. ; Takogjer je pjevao u sva ta tri jezika. Po- znavaše još uz to grčki, jevrejski, njemački i francuski. U ovom pogledu naš Dum Ivan je uprav zadnji predstavnik stare dubrovačke s “ x « .. .. U škole, koja se opaža u njegovijem spisima. | S njim prestaje Dubrovnik živjeti u svo- joj staroj književnoj tradiciji, kao što i u mnogo čemu drugomu. Bavio se filosofijom, književnosti i povjesti, osobito pak sa starom dubrovačkom prošlosti, čijem se podlistak našega lista kroz više godina kitio. On je hotio pred dubrovački podmladak iznijeti po- vjest dubrovačku, pravu i istinitu, bez zaba- Šurivanja i zatajivanja, e da bi, potaknuvši u omladini ljubav k Dubrovniku, učinio im spo- znati, kamo prošlost Dubrovčane upućuje, i ko gu i što su Dubrovčani. Utisak njegovijeh književnijeh radova bijaše velik. Teško je klasifikovati Dum Ivanove književne spise. U njega nema sustava, kako se to danas za- . htijeva, ali za to ima zdravijeh i jedrijeh sla: frangar, non flectar t. j. prelomićeš me, ali me ne ćeš savili. Mili pokojniče, diko naša, slava! slava! slava! Ivan kanonik Stojanović rodio se 17 dećem- bra 1829. u Dubrovniku od časnijeh roditelja; bio je prvijenac izmegiu nekoliko braće, koja umriješe u djetinjstvu ili u mladosti. Njegov otac bijaše em- * pirik liječnik. Od djetinjstva imaše naklonost za gvećenički poziv, i ne htjede ništa biti nego pop. »Tu je cijenio, da se nalazi Eldorado i luka uto- očišta protiv oluja svjetovnijeh strasti, premda je poslije okusio u tome stališu Dantove bolgje.“ Ovo gu njegove vlastite riječi. Pučku školu i gimnazije gvršio je u Dubrovniku. U gimneziju bio je odličan u svijem razredima. Više bi ga puta metnuo pro- fegor da čita svoje zadaće učenicima za ugled. Svr- šivši gimnazije i filogofiju u Dubrovniku, poslaše ga u zedarsku bogosloviju. Njegovi sudruzi u bogoslo- oviji bili gu pok. D.m Miho Pavlinović, pok. Luka Botić, pok. Stjepan Buzolić, filosef Petrić. Pripo- vijedaše, da su već onda Pavlinović i Botić čitali Vukove srpske narodne pjesme. U bogosloviji tako- gjer se odlikovao, pača je bio predstavljen glasovi- tomu italijanskomu književniku Aleksandru Paraviji, koji je bio slučajno došao u Zadar, svoju domovi nu. Ovaj je mučke za nekoliko minuta razgledao lice mladoga bogoslovca, kao da goneće, koje se tajne sposobnosti u njemu kriju. On bijaše vese- ljak, otresen i otvoren; njegovo obličje bijaše ori-. ginaluo. Bješe zapopljen g. 1852. još prem mlad i prije nego dopuštaju kanoni, te poslan za popa na Korčulu za godinu dana. Zatim ga premjeste u Ri- jeku dubrovačku, koja ima dvije parohije, Mokošicu i Režato. U Mokošici je popovao četiri a u Rožatom dvadeset i šest godina. Tu nagje elemenat socijal- ni i materijalni, koji ga sasvijem prevrati. "Tu je općio s Nikom Velikijem knezom Pucićem, s pje- snicima Lukom Dijegom Sorkočevićem i Vlahom baruuom Ghetaldi, s Jozom markizom Bunićem. S ovijem odličnijem i učenijem društvom u svakoj grani nauke je napredovao. ,Da nijesam proveo, veli on, trideset godina u Rijeci, niko za me sad ne bi znao ni da sam živ.“ Dum Ivan odlikovao se kao govornik. Kad je propovijedao, crkve su bile uvijek pune svijeta svakoga stališa. G. 1883. bio je naimenovan kanonikom stone dubrovačke crkve. G. 1896. postane kanonikom dekanom t. j. prvijem kanonikom. Što se tiče privatnoga života na glasu je bio kao rasipnik t. j. pomagao je sirotinju i preko svojijeh sila. Pripovijeda se, kad je bio pa- roh u Rijeci, da je njegovoj g.čnoj sestri trebalo za njim trčati, du mu oduzme novce iz džepa, e da ne ostanu bez objeda ili večere. Dum Ivan ve- ljaše, da njegov život sliči jednomu ljetnomu danu, U tome ljetnom danu bijaše zlatna i ružičasta zo- ra, biva njegovo uživanje u djetinjstvu; zatim se naoblači i nasta oluja, biva velike tuge i nevolje koje podnese; a večer toga daua t. j. njegova sta- rost bijaše razvaljena i vedra. Kujiževni radovi. Prijevodi i prerade: Mikro- gema Voltairov štampan u Bosanskoj Vili ;“ No- sonja u kalendaru ,Dubrovniku;“ komedija Ari- stofanova Oblaci; nekoliko komada iz De Amicis-a u ,Sloviucu;“ Lessingove basne u ,Slovineu ;“ Du- brovačka povjest od Hngela u , Dubrovniku.“ — Ori- ginalni radovi: Gjore i Žagarao u ,Slovincu“, Lu- ko Mali u , Vojislavljevoj Spomenici“, Gospogja Ma- re, Nastavak i Dodatak Eugelovoj povjesti u ,Du- brovniku“, Povjest dubrovačke književnosti u »IDu brovniku.“ — Neštampani i nedovršeni radovi: Gjovo; Dodatak dubrovačkoj povjesti Engela ; neke komedije i novele najviše preradbe i prijevodi; sve izreke Publija Sirijanina. Mimika i Petronija (pri- jevod s latinskoga). Još imu više njegovijeh. pjesa- ma, osobito prigodnijeh, na srpskom, latinskom i italijanskom jeziku. : Dum Ivan je prošle i ove godine češće pobo- lijevao, ali bi se brzo oporavio. Pretprošloga četvrtka legao je u postelju bolestan i nije se više digao. Umro je u' srijedu na 7 ura u večer. Glas o nje- govoj smrti svakoga je, ko ima pošteno srce, oža- lostio, tim više što je došao nenadan; osobito je pak taj tužan glas porazio Srbe Dubrovčane, koji su ge spremali, da mu se na njegov rogjen dan, 17 dećembra 0. g. u nekoliko oduže. Na glas njegove smrti srpska društva izvjesila su zastave na po koplja orninom zastrte u znak žalosti. Ne ćemo se dalje zadržavati na harakteristici dum Ivanovoj, jer je ona vrlo dobro pogogjena i u epigrafima i govorima izrečenijem pri sprovodu, ko- je niže donosimo. | Sprovod | Sprovod je bio u petak 10 ura prije podne. Parohija Rožato u Rijeci dubrovačkuj, da počasti uspomenu svoga dugogodišnjega paroha poslala je na sprovod parohijane su četiri erkvena barjaka i tri krsta. Takogjer su gradske orkvene bratovštine gv. Josefa, sv. Grišpina i Gospe od Karmena izašle g orkvenim barjacima, kao i Dubrovačko Radničko Društvo. ž Sprovod u stonu crkvu i iz stone crkve kre- tao se ovijem redom: Srpska gragjanska muzika u paradnom odijelu; Dubrovačko Radničko Društvo sa svojim barjakom; četiri barjaka i tri krsta parohije Rožata; gradske crkvene bratovštine sv. Jozefa (dr- vodjelei), sv. Grišpina (postolari i papučari) i Gospe od Karmena sa barjacima; vijenci; Malobraćani sa provinćijalom, Domenikanci sa priorom, popovi i kapituo; lijes su nosili braća sv. Jozefa, oko lijesa nosili su duplijere braća istoga bratstva i članovi JA