Godina IX.

Broj 40.

< o Gijena lista,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu Kruna 11

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu Kruna 12.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu Kr. 10.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 20 para.

U Dubrovniku 7 Oktobra 1900.

javne zahvale, računska izvje-
4 “ šća i slično objave plaća se 20 para.
: od retka (sitnijeh slova). Ako se više
: puta štampaju, po pogodbi.
Nefrankirana pisma ne pri«
maju se,

Pretplata i oglasi

Salju se administraciji Dubrovnika
Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglase priposlano, izjave,

Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris

Kzlazi svake Nedjelje.

Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića

Klerikalizam i liberalizam

Veliki francuski državnik Gambetta ka-
zao je: klerikalizam je neprijatelj. Od
tada je ova izreka postala krilatom. Klerika-
lizam se u stvari uvijek i svuda jedan te
isti pokazao. Klerikalizam nije ni vjera ni
erkva, on pače zlorabi i vjeru i crkvu za
interese svoje kaste — za popovstvo. Kleri-
kalizam ne će ni paktiranja ni kompromisa
sa gragjanskijem  stališima, već hoće prvi-
jenstvo i prevlast i u svijem poslima koji se
vjere i crkve ne tiču. Naj izrazitiji je pred-
stavnik klerikalizma u našijem stranama ar-
Gibiskup Stadler. On je na katoličkom - kon-
gresu u Zagrebu zastupao mišljenje, da država
mora biti u svemu podložna crkvi. Prema
ovoj nauci popovi imaju biti sve sva t. j.
oni pastijeri a svjetovnjaci ovce.

Da bi se klerikalizam dočepao vlasti i
sile: megju Hrvatima učinio se naj vatreni-
jim pobornikom za , Veliku Hrvatsku“; me-
gju Slovencima ruje u istom smislu; a u
srpskijem zemljama identifikovao je hrvatstvo
ga katoličkom erkvom. To identifikovanje bilo
je na svečan način proglašeno na hrvatskom
“katoličkom kongresu u Zagrebu.
| Klerikalizam je u Hrvat& postao svemoć-
nijem faktorom; pošto je uzeo monopol. pa-
ž trijotisma: u svoje ruke, niko mu se ne smije
opriječiti, jer je odmah proglašen izdajicom
domovine. Kakav je taj klerikalni patrijotizam
to znadu Srbi i ona nekolicina Hrvata, kao
Barčić i Potočnjak. Dokle je klerikalizam do-
tjerao, dosta je zaviriti u koju mu drago
hrvatsku novinu. To je pravi pokor.
> Dok se megju Slovencima bori jaka li-
beralna stranka protiv  klerikalisma,  doile
megju Hrvatima nema liberalne stranke, koja
bi bila neophodno potrebita.. , Dok nam  po-
povi budu presugjivati, uvijek ćemo se klali“,
govorio je jedan liberalan pravaš jednomu Sr-
binu. Češki publicista Josef Holeček kazao je,
da će megju južnijem Slavenima doći do
mira, kad narodne liberalne stranke potisnu
dogmatički klerikalizam, osobito da je megju
Hrvatima taka stranka potrebita. Ovo je ve-
lika istina, koju su mnogi počeli uvigjati. Ali
način, kojijem oni hoće da potisnu klerikali-
zam, pogrešiv je, t. j. oni hoće da se pokažu
veći šoviniste od samijeh klerikalaca.

Kad je ono hrvatski katolički kongres
proglasio identifikovanje hrvatstva sa katolič-
kom crkvom, liberalni listovi u Slovenaca j
Hrvata stali su klerikalcima dokazivati, da
je taki zaključak pogibeljan po hrvatstvo, jer
da se tijem isključuju iz hrvatskoga kola pra-
voslavni i muhemedanci. Tako su pisali ,Slo-
venski Narod“, ,Narodne Novine“ i ,Jediu-
stvo“. Ova je pojava žalosna. Ovo natjecanje
u šovinismu usque a d infinitum unapregju-
“je samo klerikalne zahtjeve i odvraća Srbe
od zajedničke akcije, jer i klerikalci hoće to-
božnje narodno jedinstvo ali drugijem putem,
preko proselitisma.

Liberalni Slovenci i Hrvati treba da
pogju drugijem putem, ako žele koristiti na-
“rodu. Oni treba da rade na iskrenom zbliže-
nju Slovenaca, Hrvata i Srba, a to na te-
melju narodnoga načela i potpune narodne i
vjerske ravnopravnosti. Oni treba da narodu
otvaraju oči i da mu pokažu do čega dovodi
vjerski fanatizam: do narodnoga propadanja.
Liberalni Slovenci u tome pogledu mogli bi

učiniti velikijeh usluga narodnoj stvari, kad
bi se postavili na stanovište nauke i povjesti
u srpsko-hrvatskom sporu, mjesto da slijepo
kopiraju veliko-hrvate.

Jedino zajednička akcija liberalnijeh Slo-
venaca, Hrvata i Srba mogla bi se uspješno
boriti protiv koaliranoga  klerikalisina. Taka
akcija donijela bi narodu  zbiljske koristi.
Odgudan čas kuca na vrata, kuća gori, a
klerikalizam hoće da povede južne Slavene
Austro-Ugarske onamo gdje mu nije ni mje-
sta ni spasi.

Rekosmo.

$ Paskoje Job

Opet se otvorio jedan grob da primi
smrtne ostanke jednoga odličnoga člana srp-
ske stranke, jednoga rijetkoga rodoljuba, jed-
noga neumornoga radnika.

Poslije duge i teške bolesti neumoljiva
kosa smrti pokosila je u ovijetu mladosti
Paskoja Joba, poduzetnika radnja.

Ove tužne zgode, koje nas na žalost češ-
će pohode, rječito govore o jačini, plemeni-
tosti i pregnuću srpske stranke u svijem sta-
lišima i redovima grada Dubrovnika.

Ime Paskoja Joba daleko je bilu pozna-
io u radničkom svijetu ne samo kao davaoca
radnji već i kao brižnoga milostivoga oca,
u pravom smislu riječi. Radnici Dubrovnika,
Boke Kotorske, Hercegovine, Crne Gore pai
oni Italije poznavali su njegovu poduzetnu i
darežljivu ruku.

Vrli pokojnik u kratko vrijeme od vri-
jednoga radnika neumornijem radom i bistri-
nom uma postao je prvi poduzetnik radnja
ne samo u Dubrovniku već i dalje. U krat-
ko vrijeme njegovo ime postade poznato i
popularno.

U Paskoja Joba kucalo je plemenito i
rodoljubivo srce. Na njegovijem radnjama vi-
djeli ste u prvom redu radnike naše krvi i
našega jezika. Dubrovački radnici to najbolje
znadu, i oni za pokojnikom najviše žale, jer
im nestaje jednoga od veoma rijetkijeh  po-
duzetnika na čija su vrata u svako doba
mogli zakucati. Osim na radnjama Paskoja
Joba i nekolicine njegovijeh sudrugova i jed-
nomišljenika, rijetko ćete na većoj i manjoj
radnji u Dubrovniku naći, da radi radnik
Dubrovčanin. Sve su stranci. Žalosna pojava,
ali istinita. U ovakijem teškijem prilikama za
dubrovačke radnike ime Paskoja Joba još
više odskače i služi za ugled, za uzor.

I ako uvijek zaposlen, Paskoje Job na-
lazio je vremena i za narodne srpske stvari.
On radnik nije nikomu ustupao u srpskom
rodoljublju. Od rane mladosti bio je aktivan
član Dubrovačke Omladine. Sto danas, u naj-

težijem prilikama, srpska stranka ponosito i,

junački odbija navale protivnika i neprijate-
lja, ima dosta zasluge Paskoje Job. U svijem
poslovima i stvarima Srba Dubrovčana bio
je prvi megju prvijem: bilo u Dubrovačkom
Radničkom Društvu, bilo u osnivanju i po-
državanju Srpske Dubrovačko Štamparije i
lista , Dubrovnika“, bilo u ma kojem poslu
srpske stranke. Uvijek rodoljubiv, plemenit,
darežljiv, istrajan.

Smrt Paskoja Joba nenadoknadiv je
gubitak za srpsku stranku u Dubrovniku,
osobito pak za . Dubrovačko Radničko Druš-
ivo“ i za Srbe radnike. Njegovijem nastoja-

njem i zauzimanjem , Dubrovačko Radničko
Društvo“ postalo je prvijem društvom u Du-
brovniku.

Srbi radnici! Vi danas punijem pravom
cvilite za svojijem prvakom, ali tješite se da
tu vašu veliku žalost dijele u istoj mjeri svi
Srbi Dubrovčani bez razlike stališa, osobito
naš list. Srbi radnici! Budite ponositi, da je
iz vaše sredine nikao i podigao se onaki ple-
meniti rodoljub i uzor čovjek. Slijedite nje-
gove stope u radu i rodoljublju; neka vam
on bude primjerom što se može poslići istraj-
nijem radom i pregnućem.

Laka mu zemlja i vječna pamet! Slava mu!

MHsjaBe

. Dubrovnik“ y oBoroguuuveM 39. 6po-
jy og 2. Cenrem6pa, gonoceliu sujecr, us
Tpera, ga Mauuja Pauera nupupelyje y ruc-
napuunu , Werk“ naMeJer  uporuB roBopa
noczanuka /l.pa Pagoczasa RBekulia, uspe-
vena ose rogune y Zlarmaruućkom Ca6opy,
ypeguumrBo ueror guera og eBoje erpane
nazocranma : ,CBpakamo  Iaxipy  Gpiekora
x1y6a u Cpća Bosemi ma OBy YHIBeHuny, y
nagu ga lie će IBUXOB TJAC TAKO UYTH, Za
gnelie Bume nanyru ua namer uu Paueru uu
i»eMy  czuuuujem  6pauuru ce 07 Noc/Bogibe
iiGopue Gpywe.u jon: uanagaru oke, Koju ey
Gpauuzu epueky ersap y Boku-Koropenoj.“*

Meru auer y 37. 6pojy og 16 Cenrem-
Gpa 0. rog. Kaxe: ,Ilaueer Munije Pasere
je usamao a caga Op6u Bokesu u K1y6 epu-
cKe crpangke uma pujeu.“

Cacesum za je y CIHUHHM IpHIHKAMA
o6uuaj, ga ce majupuje uyje rac nauenuuki
u56OpHOT KOTAPA NOTHYHOT NOCIAHHKA, HIAK,
OBor uyra, oG3upom na IuHena u raguu Ise-
TOB NAMEJET, NOTIHCAHH HAHCJIHHIH yeBOjMJU
ey cmepehiu 3aKIByuaK :

» ČNATPaMO  UGnNo,z 08024
Gađuqru 660. Pauerunom namfineTy npoTue no-
ozamuy py Pa 700706) Keekuhky, jep je
namfiner ucno,/, eeawe rpuruwe, u uajassolje-
MO Za 24 GC Npespemem u ca emyuaem 0/4-

Zo0erojaneTea

“Gujamo.“

Bora Koropeka, mjecena Cenrem6pa 1900.
Hauezme onfune Byeauowe: Ovefio Cpsen-
vuk — nauemui ontune IIuqrpo86owe: Bo-
uIco. IBO —  nameJmuic onfvune Puoauone:
ILuja Pa,roguh: — nauezmu onfkune Ipćaje-
ce: Huxo Muwujego — names ontvune
Kprojoxe :  Joxo /ly6paguegufe — NAME
onkune Iyuawuke : IlInupo Kaujjeposuh.

Kuy6 cpnekux nocnanuxa ua Zlaamaruu-
com Ca6opy, najselium oropueiwem ocylyje
cagpxaj namezera, Koju je eKopujex zana ua

CBHjeTJIO HSHINIAO IOA,_HACIIOBOM : 0,12060p na

2060p Paga Keekuka noczanuca na Tlapesun-
onom Bujekiy u ZAMaTunoKom  Ca6opy, u8-
peuen 1 0609 nowyee;peem gana 6 anpuza
1900 — 04 ILnuje Pauere.

Cnomeuyru nameer npasa je romua
npasnux pujedu, negocrojuux u HueEHX yBpH-
jena, uujegua Og KOjux HuKAKO He MOE 10-
npujeru go oue sueune, na mojoj eroju mre-
MeHuTH u suavajiu My% HM IATPHOTA, KAKAB
je sauora ueeTuTu u CBAaKOM OMHJBeHH ApyT
nan — mocnanuk /[p. PagoenaB Ksekul.

liporu omako upocraukoj nueanuju opn-
cKu &1y6 nporecryje u uery omryuno og6uja.

V Bpnunu, 1426 Cemrem6pa 1900.

Ipecjeguuk
J. gur. Biyjznwufe.

$ Ivan kan. Stojanović |

Srpsko novinarsko udruženje u Beogradu, ci-
jeneći zasluge pok. dubrovačkoga kanonika dekana
i zaslužnoga srpskoga književnika, Dum Ivana Sto-
janovića, riješilo je, da priregjenjem pomena u beo-
gradskoj katoličkoj kapeli oda dostojnu počast sje-
ni ovoga srpskoga velikana na Primorju.

pu

Cavtat 30 septembra. (Zadušnice za Dum
Ivana Stojanovića.) — Nenadna smrt kanonika d.n
Ivana Stojanovića svakoga se ovdje nemilo dojmila.
Naš m, p. 0. I. Matović, starješina samostana i
upravit. župe, da se na koji način oduži miloj uspo-
meni blagopokojnog d.n 1. Stojanovića, svoga uči-
telja od djetinjstva, dobročinca i prijatelja, javio
nam je u prošlu nedjelju sa sv. oltara, da će mu
na 25. o. m., sedmi dan po smrti, biti svečane za-
dušnice. U jutro toga dana žalosni zvuk zvona po-
zivao je svakoga, da se dogje pomoliti za dušu ne-
zaboravnog pokojnika. Nasred crkve dizao se veli-
čanstven katafalak na piramidu, urešen velikom
množinom svijeći, dvama natpisima, zelenilom i
misničkim odijelom, što je sve bilo prekrasno vi-
djeti. Na zadušnicama bijahu svi bolji u mjestu i
dosta naroda.

S šk

Umro je Dum Ivan Stojanović! Ovijem me
kobnijem riječima iznenadi pusti glas, što doprije i
do ovog skromnog zakutka na putovanju. Sama ne-
mila vijest, skopčana s imenom Dum. Ivanovim, go -
vori sve. Ouaka veličina i mudrost, od jednom po-
stade pustoš. Nestade ga u času, kad je sav srpski
narod spremao se, da dostojno proslavi književnika
koji u povjesti rodnoga grada ostavi slavno ime.
Srvan nenadnom bolesti umrije u lijepoj  staro-
sti ovaj ostatak  starodrevnog Dubrovnika i lju-
bimac muza. Polihimnija i Klio natjecahu se, koja
će ga mudrošću i rječitošću većma obdariti. Jer on,
poznavajući stare klasike od Oraca, Virgila do Leopar=
da, Parina, Gčtha i ostalijeh sve je znao, sve ispi-
tao, promozgao i proučio, A u govoru i pismu bješe
savršen, nenadmašiv. Uprav, kao što Plinije reče o
Autoninu, da kad govori, pričinja ti se, da mu iz
usta teče med, a kad piše, da mu pčele sipaju ovi-
jeće i nektar. Dalje ne pišem... Ovo je tužni va-
paj umorena putnika, koji jeza Dum Ivanovu slavu
bio spremio nešto drugo, ali sudbina htjede inače,
Njegova blažena sjena ne traži od nas ni ovoliko.
Čedan, a poučen grkijem iskustvom, on je pravio
dobra, a no tražio nagrade. Slava njegovoj svijetloj
uspomeni koja ne umire.

U Karinu kod Obrovca, 23 Sept. 1900

Dan. Petranović.
ie
Dragi gosp. Ureduiče !

U prvom redu izjavljujem preko Vas sažaljenje
srpskoj dubrovačkoj omladini, Srbima Dubrovčanima,
srpskoj književnosti, svim neukim i siromašnim i
svima onima koji su ljubili i poštovali Ivana kano-
nika Stojanovića! Taj ogromni gubitak, koji bi osje-
tili i veliki narodi, a kamo li mi u Dalmaciji na
vjere pocijepani, težak je i pretežak u današnjim
mutnim danima, Dum Ivan je bio u prvom redu ljudi,
koji moraju da siju ljubav i slogu u narođu. Kao
gveštenik pokazao se riječju i djelom na tom trno-
vitom putu i bio je ideal svoga poziva. Prolijeva-
jući suze za takim sinom grada Dubrovnika, želim
mu nasljednika koji će putem njegovim ići. Njemu
pak neka je laka crna zemlja i vječna slava i uspo-
mena u njegovu narodu!

Jedan za više učitelja Srba.

KE pesa. :
Naša ,braća“ i njihovi drugovi

Bečkoj ,,Information“ pisali su iz
Zadra a iz hrvatskih političkih krugova  iz-
megju ostaloga i ovo:

».... Ali ako ćemo uprav ona (t. j. srpska
stranka na Primorju) po svome programu nema ni-
kakva smisla u Dalmaciji. U pozitivnom pogledu
postoje dvije hrvatske stranke, koje se bore za pra-
va jezika, u negativnom pogledu postoji autonomi-
stička stranka, koja se bori proti unionističkoj