Godina IX. Broj 40. < o Gijena lista, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu Kruna 11 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu Kruna 12. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu Kr. 10. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 20 para. U Dubrovniku 7 Oktobra 1900. javne zahvale, računska izvje- 4 “ šća i slično objave plaća se 20 para. : od retka (sitnijeh slova). Ako se više : puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri« maju se, Pretplata i oglasi Salju se administraciji Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, Vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik A. Fabris Kzlazi svake Nedjelje. Srpska Dubrovačka Štamparija A. Pusarića Klerikalizam i liberalizam Veliki francuski državnik Gambetta ka- zao je: klerikalizam je neprijatelj. Od tada je ova izreka postala krilatom. Klerika- lizam se u stvari uvijek i svuda jedan te isti pokazao. Klerikalizam nije ni vjera ni erkva, on pače zlorabi i vjeru i crkvu za interese svoje kaste — za popovstvo. Kleri- kalizam ne će ni paktiranja ni kompromisa sa gragjanskijem stališima, već hoće prvi- jenstvo i prevlast i u svijem poslima koji se vjere i crkve ne tiču. Naj izrazitiji je pred- stavnik klerikalizma u našijem stranama ar- Gibiskup Stadler. On je na katoličkom - kon- gresu u Zagrebu zastupao mišljenje, da država mora biti u svemu podložna crkvi. Prema ovoj nauci popovi imaju biti sve sva t. j. oni pastijeri a svjetovnjaci ovce. Da bi se klerikalizam dočepao vlasti i sile: megju Hrvatima učinio se naj vatreni- jim pobornikom za , Veliku Hrvatsku“; me- gju Slovencima ruje u istom smislu; a u srpskijem zemljama identifikovao je hrvatstvo ga katoličkom erkvom. To identifikovanje bilo je na svečan način proglašeno na hrvatskom “katoličkom kongresu u Zagrebu. | Klerikalizam je u Hrvat& postao svemoć- nijem faktorom; pošto je uzeo monopol. pa- ž trijotisma: u svoje ruke, niko mu se ne smije opriječiti, jer je odmah proglašen izdajicom domovine. Kakav je taj klerikalni patrijotizam to znadu Srbi i ona nekolicina Hrvata, kao Barčić i Potočnjak. Dokle je klerikalizam do- tjerao, dosta je zaviriti u koju mu drago hrvatsku novinu. To je pravi pokor. > Dok se megju Slovencima bori jaka li- beralna stranka protiv klerikalisma, doile megju Hrvatima nema liberalne stranke, koja bi bila neophodno potrebita.. , Dok nam po- povi budu presugjivati, uvijek ćemo se klali“, govorio je jedan liberalan pravaš jednomu Sr- binu. Češki publicista Josef Holeček kazao je, da će megju južnijem Slavenima doći do mira, kad narodne liberalne stranke potisnu dogmatički klerikalizam, osobito da je megju Hrvatima taka stranka potrebita. Ovo je ve- lika istina, koju su mnogi počeli uvigjati. Ali način, kojijem oni hoće da potisnu klerikali- zam, pogrešiv je, t. j. oni hoće da se pokažu veći šoviniste od samijeh klerikalaca. Kad je ono hrvatski katolički kongres proglasio identifikovanje hrvatstva sa katolič- kom crkvom, liberalni listovi u Slovenaca j Hrvata stali su klerikalcima dokazivati, da je taki zaključak pogibeljan po hrvatstvo, jer da se tijem isključuju iz hrvatskoga kola pra- voslavni i muhemedanci. Tako su pisali ,Slo- venski Narod“, ,Narodne Novine“ i ,Jediu- stvo“. Ova je pojava žalosna. Ovo natjecanje u šovinismu usque a d infinitum unapregju- “je samo klerikalne zahtjeve i odvraća Srbe od zajedničke akcije, jer i klerikalci hoće to- božnje narodno jedinstvo ali drugijem putem, preko proselitisma. Liberalni Slovenci i Hrvati treba da pogju drugijem putem, ako žele koristiti na- “rodu. Oni treba da rade na iskrenom zbliže- nju Slovenaca, Hrvata i Srba, a to na te- melju narodnoga načela i potpune narodne i vjerske ravnopravnosti. Oni treba da narodu otvaraju oči i da mu pokažu do čega dovodi vjerski fanatizam: do narodnoga propadanja. Liberalni Slovenci u tome pogledu mogli bi učiniti velikijeh usluga narodnoj stvari, kad bi se postavili na stanovište nauke i povjesti u srpsko-hrvatskom sporu, mjesto da slijepo kopiraju veliko-hrvate. Jedino zajednička akcija liberalnijeh Slo- venaca, Hrvata i Srba mogla bi se uspješno boriti protiv koaliranoga klerikalisina. Taka akcija donijela bi narodu zbiljske koristi. Odgudan čas kuca na vrata, kuća gori, a klerikalizam hoće da povede južne Slavene Austro-Ugarske onamo gdje mu nije ni mje- sta ni spasi. Rekosmo. $ Paskoje Job Opet se otvorio jedan grob da primi smrtne ostanke jednoga odličnoga člana srp- ske stranke, jednoga rijetkoga rodoljuba, jed- noga neumornoga radnika. Poslije duge i teške bolesti neumoljiva kosa smrti pokosila je u ovijetu mladosti Paskoja Joba, poduzetnika radnja. Ove tužne zgode, koje nas na žalost češ- će pohode, rječito govore o jačini, plemeni- tosti i pregnuću srpske stranke u svijem sta- lišima i redovima grada Dubrovnika. Ime Paskoja Joba daleko je bilu pozna- io u radničkom svijetu ne samo kao davaoca radnji već i kao brižnoga milostivoga oca, u pravom smislu riječi. Radnici Dubrovnika, Boke Kotorske, Hercegovine, Crne Gore pai oni Italije poznavali su njegovu poduzetnu i darežljivu ruku. Vrli pokojnik u kratko vrijeme od vri- jednoga radnika neumornijem radom i bistri- nom uma postao je prvi poduzetnik radnja ne samo u Dubrovniku već i dalje. U krat- ko vrijeme njegovo ime postade poznato i popularno. U Paskoja Joba kucalo je plemenito i rodoljubivo srce. Na njegovijem radnjama vi- djeli ste u prvom redu radnike naše krvi i našega jezika. Dubrovački radnici to najbolje znadu, i oni za pokojnikom najviše žale, jer im nestaje jednoga od veoma rijetkijeh po- duzetnika na čija su vrata u svako doba mogli zakucati. Osim na radnjama Paskoja Joba i nekolicine njegovijeh sudrugova i jed- nomišljenika, rijetko ćete na većoj i manjoj radnji u Dubrovniku naći, da radi radnik Dubrovčanin. Sve su stranci. Žalosna pojava, ali istinita. U ovakijem teškijem prilikama za dubrovačke radnike ime Paskoja Joba još više odskače i služi za ugled, za uzor. I ako uvijek zaposlen, Paskoje Job na- lazio je vremena i za narodne srpske stvari. On radnik nije nikomu ustupao u srpskom rodoljublju. Od rane mladosti bio je aktivan član Dubrovačke Omladine. Sto danas, u naj- težijem prilikama, srpska stranka ponosito i, junački odbija navale protivnika i neprijate- lja, ima dosta zasluge Paskoje Job. U svijem poslovima i stvarima Srba Dubrovčana bio je prvi megju prvijem: bilo u Dubrovačkom Radničkom Društvu, bilo u osnivanju i po- državanju Srpske Dubrovačko Štamparije i lista , Dubrovnika“, bilo u ma kojem poslu srpske stranke. Uvijek rodoljubiv, plemenit, darežljiv, istrajan. Smrt Paskoja Joba nenadoknadiv je gubitak za srpsku stranku u Dubrovniku, osobito pak za . Dubrovačko Radničko Druš- ivo“ i za Srbe radnike. Njegovijem nastoja- njem i zauzimanjem , Dubrovačko Radničko Društvo“ postalo je prvijem društvom u Du- brovniku. Srbi radnici! Vi danas punijem pravom cvilite za svojijem prvakom, ali tješite se da tu vašu veliku žalost dijele u istoj mjeri svi Srbi Dubrovčani bez razlike stališa, osobito naš list. Srbi radnici! Budite ponositi, da je iz vaše sredine nikao i podigao se onaki ple- meniti rodoljub i uzor čovjek. Slijedite nje- gove stope u radu i rodoljublju; neka vam on bude primjerom što se može poslići istraj- nijem radom i pregnućem. Laka mu zemlja i vječna pamet! Slava mu! MHsjaBe . Dubrovnik“ y oBoroguuuveM 39. 6po- jy og 2. Cenrem6pa, gonoceliu sujecr, us Tpera, ga Mauuja Pauera nupupelyje y ruc- napuunu , Werk“ naMeJer uporuB roBopa noczanuka /l.pa Pagoczasa RBekulia, uspe- vena ose rogune y Zlarmaruućkom Ca6opy, ypeguumrBo ueror guera og eBoje erpane nazocranma : ,CBpakamo Iaxipy Gpiekora x1y6a u Cpća Bosemi ma OBy YHIBeHuny, y nagu ga lie će IBUXOB TJAC TAKO UYTH, Za gnelie Bume nanyru ua namer uu Paueru uu i»eMy czuuuujem 6pauuru ce 07 Noc/Bogibe iiGopue Gpywe.u jon: uanagaru oke, Koju ey Gpauuzu epueky ersap y Boku-Koropenoj.“* Meru auer y 37. 6pojy og 16 Cenrem- Gpa 0. rog. Kaxe: ,Ilaueer Munije Pasere je usamao a caga Op6u Bokesu u K1y6 epu- cKe crpangke uma pujeu.“ Cacesum za je y CIHUHHM IpHIHKAMA o6uuaj, ga ce majupuje uyje rac nauenuuki u56OpHOT KOTAPA NOTHYHOT NOCIAHHKA, HIAK, OBor uyra, oG3upom na IuHena u raguu Ise- TOB NAMEJET, NOTIHCAHH HAHCJIHHIH yeBOjMJU ey cmepehiu 3aKIByuaK : » ČNATPaMO UGnNo,z 08024 Gađuqru 660. Pauerunom namfineTy npoTue no- ozamuy py Pa 700706) Keekuhky, jep je namfiner ucno,/, eeawe rpuruwe, u uajassolje- MO Za 24 GC Npespemem u ca emyuaem 0/4- Zo0erojaneTea “Gujamo.“ Bora Koropeka, mjecena Cenrem6pa 1900. Hauezme onfune Byeauowe: Ovefio Cpsen- vuk — nauemui ontune IIuqrpo86owe: Bo- uIco. IBO — nameJmuic onfvune Puoauone: ILuja Pa,roguh: — nauezmu onfkune Ipćaje- ce: Huxo Muwujego — names ontvune Kprojoxe : Joxo /ly6paguegufe — NAME onkune Iyuawuke : IlInupo Kaujjeposuh. Kuy6 cpnekux nocnanuxa ua Zlaamaruu- com Ca6opy, najselium oropueiwem ocylyje cagpxaj namezera, Koju je eKopujex zana ua CBHjeTJIO HSHINIAO IOA,_HACIIOBOM : 0,12060p na 2060p Paga Keekuka noczanuca na Tlapesun- onom Bujekiy u ZAMaTunoKom Ca6opy, u8- peuen 1 0609 nowyee;peem gana 6 anpuza 1900 — 04 ILnuje Pauere. Cnomeuyru nameer npasa je romua npasnux pujedu, negocrojuux u HueEHX yBpH- jena, uujegua Og KOjux HuKAKO He MOE 10- npujeru go oue sueune, na mojoj eroju mre- MeHuTH u suavajiu My% HM IATPHOTA, KAKAB je sauora ueeTuTu u CBAaKOM OMHJBeHH ApyT nan — mocnanuk /[p. PagoenaB Ksekul. liporu omako upocraukoj nueanuju opn- cKu &1y6 nporecryje u uery omryuno og6uja. V Bpnunu, 1426 Cemrem6pa 1900. Ipecjeguuk J. gur. Biyjznwufe. $ Ivan kan. Stojanović | Srpsko novinarsko udruženje u Beogradu, ci- jeneći zasluge pok. dubrovačkoga kanonika dekana i zaslužnoga srpskoga književnika, Dum Ivana Sto- janovića, riješilo je, da priregjenjem pomena u beo- gradskoj katoličkoj kapeli oda dostojnu počast sje- ni ovoga srpskoga velikana na Primorju. pu Cavtat 30 septembra. (Zadušnice za Dum Ivana Stojanovića.) — Nenadna smrt kanonika d.n Ivana Stojanovića svakoga se ovdje nemilo dojmila. Naš m, p. 0. I. Matović, starješina samostana i upravit. župe, da se na koji način oduži miloj uspo- meni blagopokojnog d.n 1. Stojanovića, svoga uči- telja od djetinjstva, dobročinca i prijatelja, javio nam je u prošlu nedjelju sa sv. oltara, da će mu na 25. o. m., sedmi dan po smrti, biti svečane za- dušnice. U jutro toga dana žalosni zvuk zvona po- zivao je svakoga, da se dogje pomoliti za dušu ne- zaboravnog pokojnika. Nasred crkve dizao se veli- čanstven katafalak na piramidu, urešen velikom množinom svijeći, dvama natpisima, zelenilom i misničkim odijelom, što je sve bilo prekrasno vi- djeti. Na zadušnicama bijahu svi bolji u mjestu i dosta naroda. S šk Umro je Dum Ivan Stojanović! Ovijem me kobnijem riječima iznenadi pusti glas, što doprije i do ovog skromnog zakutka na putovanju. Sama ne- mila vijest, skopčana s imenom Dum. Ivanovim, go - vori sve. Ouaka veličina i mudrost, od jednom po- stade pustoš. Nestade ga u času, kad je sav srpski narod spremao se, da dostojno proslavi književnika koji u povjesti rodnoga grada ostavi slavno ime. Srvan nenadnom bolesti umrije u lijepoj staro- sti ovaj ostatak starodrevnog Dubrovnika i lju- bimac muza. Polihimnija i Klio natjecahu se, koja će ga mudrošću i rječitošću većma obdariti. Jer on, poznavajući stare klasike od Oraca, Virgila do Leopar= da, Parina, Gčtha i ostalijeh sve je znao, sve ispi- tao, promozgao i proučio, A u govoru i pismu bješe savršen, nenadmašiv. Uprav, kao što Plinije reče o Autoninu, da kad govori, pričinja ti se, da mu iz usta teče med, a kad piše, da mu pčele sipaju ovi- jeće i nektar. Dalje ne pišem... Ovo je tužni va- paj umorena putnika, koji jeza Dum Ivanovu slavu bio spremio nešto drugo, ali sudbina htjede inače, Njegova blažena sjena ne traži od nas ni ovoliko. Čedan, a poučen grkijem iskustvom, on je pravio dobra, a no tražio nagrade. Slava njegovoj svijetloj uspomeni koja ne umire. U Karinu kod Obrovca, 23 Sept. 1900 Dan. Petranović. ie Dragi gosp. Ureduiče ! U prvom redu izjavljujem preko Vas sažaljenje srpskoj dubrovačkoj omladini, Srbima Dubrovčanima, srpskoj književnosti, svim neukim i siromašnim i svima onima koji su ljubili i poštovali Ivana kano- nika Stojanovića! Taj ogromni gubitak, koji bi osje- tili i veliki narodi, a kamo li mi u Dalmaciji na vjere pocijepani, težak je i pretežak u današnjim mutnim danima, Dum Ivan je bio u prvom redu ljudi, koji moraju da siju ljubav i slogu u narođu. Kao gveštenik pokazao se riječju i djelom na tom trno- vitom putu i bio je ideal svoga poziva. Prolijeva- jući suze za takim sinom grada Dubrovnika, želim mu nasljednika koji će putem njegovim ići. Njemu pak neka je laka crna zemlja i vječna slava i uspo- mena u njegovu narodu! Jedan za više učitelja Srba. KE pesa. : Naša ,braća“ i njihovi drugovi Bečkoj ,,Information“ pisali su iz Zadra a iz hrvatskih političkih krugova iz- megju ostaloga i ovo: ».... Ali ako ćemo uprav ona (t. j. srpska stranka na Primorju) po svome programu nema ni- kakva smisla u Dalmaciji. U pozitivnom pogledu postoje dvije hrvatske stranke, koje se bore za pra- va jezika, u negativnom pogledu postoji autonomi- stička stranka, koja se bori proti unionističkoj