Izvanredno izdanje.

4
Br. 78. Dubrovnik 5. oktobra 1909. God. XVIII.
IZLAZI UTORKOM i PETKOM za POJEDINI BROJ 10 PARA

Cijena je listu na godinu: ti Za oglase, računska izvješću i sli.
Za Austro-Ugarsku, Bošnu i Herce- NE čne objave plaća se 12 para po
govinu K 12; za Srbiju i Crnu Goru ži petitnom retku (sitnijeh slova). Ako
K 15; za sve ostale zemlje franaka S se višo puta uvršćuju, onda po p:0-
16 u zlatu; za Dubrovnik K 10; Pa godbi. — Za priposlana, izjave i
na po i četvrt godine surezmjerno. < javne zah ale plaća se od petilnog
Pretplata i oglasi šalju se admini- čija retka 20 para,
straciji lista a dopisi uredništvu. Maka e teka
Rukopisi se ne vraćaju. Nefran- Ha
kovna pisma ne primaju se. — Š = Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Vlasnik i izdavatelj Kristo P. Dominković. Srpska Dubrovačka Štamparija Dr. M. Gracića i dr. Odgovorni urednik Nikola L. Brkić.

OSUDA JE PALA!

> Ovaj čas primismo slijedeće telegrame:

ZAGREB, 5. oktobra (10 sati i 20 min) — Adam i Valerijan Pribičević 12 godina teške
robije; Bekić 8 godina; Orešćanin, Petrović, Mojo Hrvaćanin po 7 godina; Borojević, Živković mlagji,
Oblaković, Kalember, Erak i Dr. Gjurić po 6 godina; Lukač, Qajo Živković, Malobabić, Jovanović, Ni-
kola Ercegovac, Rebrača, Stevo Končar, Čorić, Kačar, Matijašević, Radovanović, Dmitar Ervaćanin, Bačić,
Vukdragović, Mitrić, Podunavac, Jagnjić, Vukelić po 5 godina; Gjuro Končar 3 godine. Svi radi ,vele-
izdaje“. Ostala 22 riješena. |

ZAGREB, 5. oktobra. — Dva Pribičevića na 12 godina teške robije, jedan na 8, trojica na 7,
šestorica na 6, devetnaest na 5 godina, a ostali riješeni.

ZADAR, 5. oktobra. — Usljed vijesti osude 31 Srbina, sabor dalmatinski, u znak narodne
žalosti, poklicima: ,Živjeli Pribičevići!“ i ,Živjeli veleizdajnici!“ digao današnju sjednicu.

U ime pravde — robija!

C

Osuda je pala! Svijetli primjeri samoprijegornog rodoljublja i neograničene ljubavi prema rodu
i narodu svome i prema napaćenoj otadžbini nagragjuju se okovima teške robije!

O, nesretna naša otadžbino! Na tvoje svetinje pljuju dušmani tvoji. na tvoje lice nabacuju se
blatom izrodi njedara tvojih, a tvoje požrtvovne sinove, zatočnike prav4 tvojih, bacaju bezdušnici u
mraćne ćelije razbojničkih domova. 0

U ime sile gazi se pravda, radi političke nužde pljuje se istina, a na račun humanitarnosti
bacaju se nevini ljudi u nesnosne kazamate. A ti, prosvijetljeni i kulturni dvadeseti vijeku, podnosiš svu
ovu porugu i ravnodušno gledaš ovaj inkvizitorski prljavi posao!

Ali neka! Srpski je narod i težih snosio; srpska je istorija još krvavijih primjera zabilježila.
A ona će zabilježiti i ovu idilu veličanstvene patriotske požrtvovnosti i potomstvu sačuvati divni primjer
narodnih mučenika.

Pred skrivenim licem popljuvane pravde, pridružujemo se i mi današnjoj narodnoj žalosti i iz
dna ranjenog srca kličemo: : ud
Živjeli ,veleizdajnici“!

Živjeli narodni mučenici!