—— U Dubrovniku I Januara 1898. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 5. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Za oglas?, [riposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne maju se. pri Broj 1. Izlazi svake Nedjelje. Godina V]I. Početkom nove godine otva- ramo predplatu na naš list. Cijena mu je na godinu: za mjesto... DOL. 0. — » Austro-Ugarsku. , 5.50 » Srbiju i Crnu Goru, 6.— » ostale zemlje 15 fran. u zlatu. Za po godine i tromjesec su- razmjerno. Računimo se! Da vam srce s mjesta plane, Kad pomenete izgubljene dano. Branko. Ova se dva stiha velikoga pjesnika mo- gu upisati kao bilansa naše istorije u godi- .ni 1897. Kudgod po rastrkanome narodu pogledamo posvuda se redaju ,izgubljeni dani“ za srpsko pleme. Izgubljeni su, jer po- litika afirmacije narodne energije nije bila u ovoj godini nego isprazna riječ i licumjer- stvo, jer je na Balkanima propao u ,noćne talase“ jedini zlatni čas naše povijesti, nasi- Ijo i egoizmom tugjinaca a našom noizre- civon malodušnosti, jer ni jedno književno djelo nije svijeta ugledalo da svjedoči za stvoriteljsšku moć srpskoga genija, jer su se najljepše ,narodne slave“ za kojima uzdisas- mo od Kosova provrgle u blato i odurni miris notitičke baruštine, jer se, napokon, KS _ vekaci dogagjaji pripravljaju svuda, a samo ih mi nikako ne vidimo. U potpunoj apatiji, u nedostajanju gragjanskih vrlina, u impo- tenciji patriotizma, u potpunom siromaštvu misli i akcije pozdravljamo minulo ljeto i čemerom i zebnjom gledamo u novo. Mi ko- ji ove retke pišemo nijesmo kadri progovo- riti utješljivu riječ narodu. Neka je drugi reče ako može. Jer nas ne savlagjuje žalost, ni strahovanje zbog poplavice tugjinske, ne- go zbog nečesa što u samijem nama nema- mo i ne možemo i nijesmo kadri imati. Beznačajnost, apstrakcija, anarkija, du- ševna besplodnost — ovo su značajne crte našega plemena ili, da bolje rečemo, vogj& njegovijeh pri kraju ove, u istočnoj povijesti, zlamenite epoke i ne samo našega, nego i brackoga nam plemena hrvackoga i svega jugoslovenstva. Zaludu mi, preživjelom našom polemikom, tražimo da ocrnimo jedni druge i da prikažemo bracko pleme u najtamnijim bojama ,ad exaltationem“ naših zajedničkih neprijatelja. Istina je ova, da se od Drave do Crnoga Mora i od Dunava do Jadranske obale pod različitijem mjesnijem prilikama iste slabosti objavljuju, ista nepopravljivost, ista atrofija naše volje. Dugo bi nas zanijela analiza ovoga duševnoga stanja Jugosloven- stva. Ali nema sumnje da se sami simpatič- ni motrioci u inostranstvu počimlju uvjera- vati da se u balkanskim narodima ne vide znaci teške, ali vesele gestacije novijeh vre- mena, nego staračka drhtavica preživjele mladosti. I to je što nas dovodi u brigu za budućnost i za samoopredijeljenje naše rase. Mi, dakle ne vidimo nego tmine na na- rodnome orizontu. Sporadične pobjede neza- visnijeh elemenata nijesu kadre preobraziti veliku baruštinu afarizma, bez ideala i bez volje za rad, u kojoj živimo. Omladina gubi ) veselje života, bori se za kruh, predaje se vlastodršcima, pa i same njezine prostrane osnove i žednja za širim jedinstvom nalazi u redovima svojih savremenika neumoljive protivnike! Sto će od nas biti? Sto se sprema na-. šemu plemenu? A što može da se izleže iz plemena ostavljena od svuje djece? Barem da nam siromaštvo čemu služi, pa _:la dademo financijskoj tiraniji ovoga vijeka primjer mla- doga naroda koji dostaje i bez novaca po- zivu jakih, novih vremena! Ali ni to! Siro- maštvo nas je demoralizovalo, a bogatstvo nam kvari srce i tako ničim ne koristimo narodu. Što je Leopardi govorio sestri Pao- lini : Miseri o codardi figliuoli avrai: Miseri eleggi!*) mi to ne možemo reći našoj djeci, jer smo udružili jedno s drugijem i teturajući po du- ševnim i političkim tminama čekamo ,i pro- sjaci i podli“ da o našoj sudbini odluče sil- nici ovoga svijeta! Mi iz dna duše vapimo za jednim čo- vjekom. Skrajno je vrijeme da se pomolii da spasi budućnost naše rase. Taj bi spasitelj bio pozdravljen visvkim klicanjem velike ne- iskvarene mase bezimenoga naroda koja hle- pi za nečijem novijem, koja umije ljubiti i žrtvovati sebe i umirati za rodnu zemlju. Ali što bi taj čovjek imao biti! Imao bi udru- žiti rad jednoga Vuka sa prostranim mi- slima jednoga Mihajla ili Petra II. Petrovi- ća, pa da snažnom rukom, poput velikoga Korsikanca, ne podmićen, neopčinjen sjajem dvorova, ne pomiješan svagjama i strastima naših političara, djevičanske duše, hrabar i čist baci jugoslavenstvo na stazu ujedinjenja i rada za jednu, jedinu misao. Ali toga čo- vjeka mi ne vidimo, ako mu i hitamo dola- zak plačem našijeh obezglavljenijeh plemena. Ovim suzama i ovim čeznućem ulazimo u strašni problem nove godine. Neka nam se Gospodin smiluje, a narodu doviknimo: Sur- sum Corda! R. N. ie Dubrovnik 31. dećembra 1897. Običaj je da se početkom nove godine progovori o dogogjajima što su se tijekom minule godine zbili, o posljedicama što su ih oni izvršili, i o napretku ili nazatku ideje, Stranke, naroda što dotični list zastupa. Štampi, koja se ne osvrće ni desno ni lijevo već samostalno i nezavisno svoju zadaću vrši, ovaj novinarski običaj pruža rijetku priliku, da, sabravši dogagjaje i rad, progo- vori savjesno i istinski, u koliko se čovjek običan i dogagjajima savremen može istini približiti, Od jednoga našega saradnika, čovjeka učena i rodoljuba, primili smo gornji članak. Pročitali smo ga dva i tri puta. Iz sadržine njegove proviruje skrajnji pesimizam, ali pe- simizam rodoljuba, koji duboko osjeća, koga nevolje i neuspjesi narodni teško bdle. U te- TRECI g .. i. . a: oškijem narodnijem prilikama pesimizam ro- doljuba, i ako pretjeran, više koristi od pra- znoga oduševljenja i sumnjivog patriotizma. Pravi rodoljub odvažno gleda dogagjajima i prilikama u lice poput vješta hirurga koji *) Imaćeš prosjačku oli podlu djeeu: izberi prosjake! nožem u ruci odstranjuje bolesne udove ti- jela, da ne okuže cijeli organizam. Teške su riječi pale u gornjem članku. Da ih je kazao protivnik, koji nas mrzi, koji nam jamu kopa, spremni bi bili da se s njim razračunamo. Drukčije je to, kad_ progovara ojagjena duša patriote, koji gleda kako i mi »Vojijem vlastitijem radom pomažemo nepri- jatelju, da regbi u bezdan skotrlja naše ide- ale, i to u času kad smo mislili da su se stvari pravijem putem uputile. Samo ko du- boko osjeća, samo ko žive za napredak i ostvarenje narodnijeh ideala, znade što je razočaranje, što je bol. Naglasili smo tu skoro u jednom članku, da rad naše inteligencije ne stoji ni u kakovu razmjeru sa dobrijem sposobnostima i živo- tnom snagom srpskoga naroda. Nepismen srpski narod i gotovo nepismeni njegovi vo- gje umjelj su stvoriti Srbiju i Crnu Goru, a inteligencija koja je odatle nastala znala je i znade većim dijelom samo bruku praviti. Njemačko i italijansko jedinstvo stvorila je inteligencija, a kno da je sugjeno našoj inte- ligenciji da parališe narodnu sposobnost i energiju. Ovaj problem dostojan bi bio jedne oveće studije nego što je članak u jednom političkom listu. Naš prijatelj u gornjem članku veli, da bi ga daleko zanijela analizacija današnjega stanja. Mi ćemo ipak pokušati, da ga u kru- pnijem potezima predočimo. Poteškoće, koje staju na put napretku jugoslavenskih plemena, različite su prirode, spoljne i nutarnje, tako se kad i kad ukr- štavaju i pod takovijem se vidom pokazuju, da ih je teško razlikovati i presuditi, da li su to zbilja poteškoće ili ti promicala narod- noga boljitka, jer se kod Jugoslavena tako miješaju crkva, spoljni uticaji, plemenske mi- zevije, da ko nije oboružan pravijem znanjem i bistrijem razumom nehote i u dobroj na- mjeri lako sagje s pravoga puta. I to jedino može da donekle pravda, ali ne da opravda, našu neiskusnu i sujetnu inteligenciju. Danas Hrvati, Srbi i Bugari stoje jedni prama drugijem na “ratnoj nozi sa zapetom puškom, da protivnika-brata unište i štete mu nanesu, što prošlogodišnji dogagjaji u vrije- me kraljeva boravka u Zagrebu i izgredi Bugara proti Srbima u Maćedoniji dokazuju. Ovaki način borbe ne pristoji se braći, ne tobože zbog platoničke bratske ljubavi već zbog elementarne zaštite vlastite individual- nosti i vlastitijeh interesa. Pravi Srbin ne smije uživati, što Magjar zapovijeda na Ri- jeei i u Zagrebu, kao što pravomu Hrvatu i Bugarinu ne bi imalo biti milo, što Kallay pašuje u Sarajevu i pripravlja struji ,Drang nach Osten“ (prodiranja na istok) zemljište do Soluna. Kao što_ jedno upropašćuje ove tako drugo Slabi one. S toga borba izmegju Hrvata, Srba i Bugara trebala bi da bude poštena kulturna utakmica, sa načelom: brat mi je miliji od tugjina, jer malijem narodi- ma nema danas opstanka, ako se megju so- bom ne udruže. Na taj način mogu samo spoljnijem uticajima i spletkama stati na put. Oudnovato je da ova tako spasonosna misao ima veoma malo zagovaratelja megju Hrva- tima i Bugarima. Kod Hrvata jedva se na- gjoše u posljednje vrijeme dva čovjeka, Bar- čić i Potočnjak, sa jednijem dijelom hrvat- ske omladine, te stadoše riječju i perom za E. narodnu misao raditi. Kod BugarA ih je još manje, osobito otkada Srbi ove godine polu- čiše neke uspjehe u Maćedoniji. Zajednica balkanskih slovenskih država, kojoj su posjetama vladara u Sofiji, Beogra- du i na Cetinju bili udareni početci, ne daje onijeh znakova života, što bi rodoljubivo sr- ce očekivalo. Istina da nije bilo prilike, da se ta zajednica djelom pokaže, ali izgleda da se je ostalo pri prvijem početcima, dajbudi tako naši neprijatelji spoljni i domaći rados- no pripjevaju. Prošlogodišnji Vidov-dan i ovogodišnji Gjurgjev-dan obradovaše svakoga Srbina i Slavena, dok dogagjaji koji se posljednijeh dana odigraše u Biogradu ispunjaju srca ne- kom zebnjom, kao da će se stvari povratiti u staru i pogrešnu kolotečinu, tako naši pro- tivnici trube, a kad se oni vesele, nama ne- ma radovanja. U Bosni i Hercegovini srpski nar»d ustao da se brani od Kultur-triger-4, a pra- voslavno svećenstvo sa vladikama našlo se u protunarodnom taboru, i Kallay je bio odli- kovan u najvećem jeku borbe. U Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji Srbi se povukoše za crkveno-narodnu autonomiju i tu se uspješ- Mini aća) f a no bore za održanje iste, dok na političkom polju ne daju o sebi glasa, no su se još u Ugarskoj počeli megju sobom na novo sva- gjati. U Dalmaciji, Dubrovniku i Boki mr- tvilo, da ne rečemo što gore. Na kulturnom polju osim prenosa Vukovijeh kostiju nije bi- lo nikakve znatnije pojave. O Hrvatima malo se-ima što reći, jer sami ne mogu povesti nikakve znatnije akcije, dogagjaji na Rijeci, u zagrebučkom saboru i sudbena rasprava zbog umorstva u Sjeničku veoma su tužni. Samo pojava Narodne Misli daje nade za pravilniji rad u budućnosti. Iz ovakijeh pojava teško je išta dobro zaključiti. Ima dosta tamnijeh strana Poja- vila se je ove godine i po koja svijetla po- java, te i ako je prešla kao raketa, ipak je dokazala da narodno srce u Srbina jako bije, da narodna svijest nije uspavana, a to znači mnogo. I ovu godinu preživjesmo u krizi, koja traje od dulje vremena, i čije riješenje ne će lako brzo nastali, kao što bi čije rodoljubivo srce željelo. Jedino riješenjem ove krize nesta- će onijeh tamnijeh strana. Sa svim tim i dan današnji moglo bi biti kod inteligencije i vogja manje beznačajnosti, manje anarhije i manje duševne besplodnosti. Kad bi toga manje bilo, bilo bi i manje razočaravanja i očajavanja. - Naše je konačno mišljenje, da se kao Srbi do danas nemamo čemu radovati, ali nemamo razloga ni očajavati za narodnu bu- dućnost. : ie Domaće vijesti Ugarska. — Na 30 dećembra držaće se u Višću veliki srpski narodni zbor, na kojem će se prosvjedovati prvtiv zakonskog predloga o pomagja- rivanju imena sela, varoši, gradova. — Tokogjer se vode pregovori megju S:bim, Slovacima i Ru- munima, da se u +mislu programa narodnosne g kongresa učine zajednički koraci u stvari spomenu- tog zakonskog predloga. — Bulimpeštanska srpska, slovačka i rumunska sveučilišna «mladina izradila je memorandum, koji će podnijeti sveučilišnom rek- toru Hercegu. Rektor je sem bio izjavio, još prije sas