Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. šalju :e sdministraci Dopisi se šalju ured: Rukopisi se no vraćaju. - javne zahvale, računska izvješ. ća i slične objave plaća se 10 uovč. od retka (sitnijeh slova). Ako se viče puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ve pr= maju se. Broj 2. Izlazi svake N edjelje. Po Godina VII. Sadržaj: Dubrovnik 8 januara — Ju- biloj pape Lava XIII — Grof Ignjatijev o Bosni t Hercegovini — Pisma iz Mostara — Domaće vijesti — Srpske Zemlje — Pregled — Dubrovačke vijesti — Rasprave: Bi- lješke o kulturi južnijeh Slavena, osobito Sr- balja — Književnost — Različito. Dubrovnik 8. januara. A List ,Dubrovnik“ stupa u sedmu godinu života. Njegova pojava u Dubrovniku nije pr- vina, niti kakova novotarija. ,Zabavnik“ du- brovačke narodne štionice, ,Slovinac“, ,Guš- terica“, ,Glas Dubrovački“ više ili manje bijahu mu preteče. Prelistavajući ,,Zabavni- ke“ dubrovačke narodne štionice, nalazimo u njima na više mjesta iskazan program na- šega lista, biva, da smo Srbi i ako vjerom podijeljeni. Jedina razlika izmegju spomenu- tijeh_ listova i , Dubrovnika“ jest vrijeme iz- laženja, i u tome bi neko mogao nazrijeti nazadak, kad to ne bi bio znak vremena i prilika, u kojima živimo. Kad su spomenuti listovi izlazili, nikomu se u Dubrovniku nije ni snijevalo, da ustane proti njihovu pisanju. Danas je drukčije. Protivnici ne samo što ustaju proti sličnom pisanju, već na način, komu je teško u rječniku naći izraza, tvrde da srpsko ime nema prava na opstanak u ovijem predjelima. Ova nova struja, prije Dubrovniku nepoznata, izazvala je list ,Du- brovnik“, e da danas, na kraju devetnčstoga vijeka, ponavlja i dokazuje, što niko ni u prošlosti ni u bližoj sadašnjosti nije se usu- dio nijekati. Zagjite u Moćnik dubrovačke stolne cr- kve, tu na vidnom mjestu naći ćete komad drva Sv. Krsta, što ga darova Dubrovniku Margarita, žena srpskoga vladaoca Zete i Za- humlja, naći ćete ruku sv. Vlaha, što ju do- nese iz Srbije u Dubrovnik Srbin Gjuragj Krsmanović. Zavirite u arhiv republike du- brovačke, čitaćete povelje srpskijeh vladalaca i knezova, kojima se dariva ili prodava ze- mljište što je sačinjavalo dubrovačku državu. Otvorite Osmana, to remek djelo stare du- brovačke književnosti, suze će vam oči na- kvasiti čitajući patnje srpskoga naroda, a prvi hrvatski kritičar dr Franjo Marković veli, da Gundulić nije znao za Hrvatsku, Proševajte se pitomom dubrovačkom okoli- nom, naići ćete na više starijeh srpskijeh spomenika, koje smo ove godine počeli izno- siti u kalendaru ,Dubrovniku“. Osluhnite što govore stari Dubrovčani, čuti ćete: da su njima Srbi najbliži a Hrvati prem daleko i da vas njihov (t.j. dubrovački) materijalni i politički opstanak ovisi o srpskom carstvu. Napokon pristupite kutnjem pragu Konavlja- nina, Župljanina i t. di, prisluhnite, koje ju- nake i vladare opijeva uz gusle javorove, upitajte ga slavi li krsno ime, pa ćete čuti, što će vam odgovoriti.> Ove i još druge dokaze list ,Dubrov- nik“ ponavlja i iznaša u obranu srpskoga imena u ovijem predjelima, pozivljući pro- tivnike, da oni barem jedan ovaki dokaz u prilog svojoj tvrdnji iznesu, kad imaju obra- za nijekati srpskomu imenu pravo opstanka. Osim ove spomenute glavne zadaće, list ,Dubrovnik“ redovito prati, sve što se do- gagja u Bosni i Hercegovini, jer smo uvje- vijdla 0 napretku ili nazatku Srb& Bosne gijeh govine zavisi nacionalni opstanak Srp- A stva. Naši neprijatelji to vrlo dobro znaju, pa s toga iz poetnijeh žila nastoje, da srp- skomu imenu tamo grcb iskopaju. Naš bi se list iznevjerio prošlosti i budućnosti grada, u kome izlazi, kad ne bi s ovog hercegovač- kog primorja — kako je jednom zastupnik Zore u dalmatinskom saboru kazao — bra- nio i zastupao prave narodne interese Bosa- naca i Hercegovaca, kad ne bi u- opće za- govarao i branio pravednu stvar srpskoga naroda na Balkanu, od koje je pitanje o Bos- ni i Hercegovini ne samo teško već i ne- moguće odijeliti. Zbog ovakog našeg držanja zemaljska vlada u Sarajevu odmah je poslije nekoliko brojeva listu , Dubrovniku“ zabra- nila ulazak u Bosnu i Hercegovinu. List ,Dubrovnik“ prati dogagjaje i u ostalijem predjelima i zemljama gdje Srbin živi, bilježi vijesti iz Slavenstva i zagovara slavensku uzajamnost. Svaki i najmanji po- kušaj približenja ili ti sporazuma megju Ju- goslavenima, a osobito izmegju Srba i Hr- vata, rado bilježimo, ističući. neophodnu po- trebu sloge i sporazuma. Osim lista ,Dubrovnika“ ovo je druga godina što izdavamo srpski kalendar ,Du- brovnik“, koji bijaše od prijeke potrebe. Mi se ne mislimo ni na ovome zaustavili. Odav- na uvigjumo potrebu izdavanja knjiga za na- še prilike, te se nadamo da ćemo u kralko vrijeme i ovoj potrebi doskočiti. Eto smo u kratko izložili naš skromni rad na političkom i prosvjetnom polju. Koli- ko je ovaj i ovaki rad doprinio misli, zbog koje sve ovo preduzimamo, nije naše da pre- sudimo. Svakako napretka ovomu našemu ra- du ne može se poreći, što znači da mi — t.j. Srbi Dubrovčani — sa svoje strane ni- šta ne propuštamo, što bi ikoliko moglo una- prediti narodnu srpsku misao. Ali za napre- dak i uspjeh ovoga našega rada trebamo moralne i materijalne pomoći, osobito mate- rijalne, jer nemamo fondova za izdržavanje lista i srpske štamparije, već smo jedino upućeni na pretplatu i radnju. Mi drugo i ne tražimo, a mislimo da toliko smijemo zah- tijevati barem od našijeh istomišljenika u pokrajini. U to ime čestitamo novu godinu svoj braći Srbima bez razlike vjere. Naročito pak želimo, da Srbi u pokrajini od sada unapri= jeda pokažu više rada, više razumijevanja i više požrtvovanja. z Jubilej Lava XIII. Na prvoga januara ove godine rimsko- katolički je svijet proslavio šezdesetgodišnjicu misništva pape Lava XIII. Ovaj je dogagjaj u povje ti katoličke erkve rijedak, samo je nekoliko papa dočekalo taj dan. Osamdesetosmo godišnji starac dočekao je ovu rijetku slavu u potpunoj duševnoj i tjelesnoj snazi, što za- divljuje cio svijet, kad se pomisli na teške i zamršene zadatke, šte su spojeni sa zvanjem vrhovnoga pastira katoličke crkve. No ne samo kao glava katoličke crkve, kojoj pripada poštovanje cijeloga izobraženo- ga svijeta, već kao državnički i duboko na- obraženi um stekao je Lav XIII. kao malo koji od posljednijeh papa toliku simpatiju i pažnju, da se može bez okolišanja reći, da je ugled crkve i papinstva podigao, Ka Dokaz svoga državničkoga uma poka- zao je u uregjenju odnošaja izmegju katoličke Grivo i državne vlasti u Francuskoj, Rusiji i Crnoj Gori. Od osobite je znamenitosti pre- okret, što ga je izvršio Lav XIII. u tradiciji katoličke crkve, koja je od pamtivijeka mo- narhični princip držala jedino spasonosnim. Njegov pronicavi duh prozrio je, da će u Francuskoj teško ikada doći do mira izmo- gju crkve i države, dok francusko svećenstvo bude mahom pristajalo uz monarhiste, te zah- tijevalo. uspostavljenje monarhije u ime ka- toliške crkve. S ovijem je tradicijama Lav XII. prekinuo, te proglasio, da katolička crkva priznaje i republikanski državni oblik, i s toga da katoličko svećenstvo u Francuskoj ima udesiti svoj dalji rad u suglasju sa postoje- ćim uredbama. U Poljskoj-Ruskoj katoličko je svećenstvo bilo elemenat nemira i nereda, pa ga je s toga ruska državna vlast. nemi)o- srdno gonila, i nekoliko biskupija za dugo vrijeme bješe ostalo bez duhovnoga pastira. Pregovori vogjeni izmegju rimske kurije i rusko vlade svršili su povoljno po obje stra- tne. Car_Nikola II. popunio je izpražnjene stolice katoličko-poljskih biskupa, a ovi su So Svečano obvezali vjernost caru i ruskoj vladi. Konkordat izmegju Vatikana i Crne Gore pozdat je našijem čitnocima; a nadamo se skoro čuti glasove, da je konkordat izmegju Srbije i Vatikana svršena stvar, Osobitu pažnju Lav XIII. posvećuje so- eialnomu, naročito radničkomu pitanju. Na- zore o riješenju ovoga zamašnoga pitanja. iskazao je u svojoj poznatoj enciklici. Osim toga omiljela je misao i nastojanje njegovo, da vidi sve kršćanske narode sjedinjenje u jednoj crkvi a pod njegovom vlasti. Kardino Rampolla, ljubimac i tajnik pap& Lava XIIL, u razgovoru s jednijem ru- Skijem novinarom kazao je, da je Nj. Sve- tost pjesnik u pitanju sjedinjenja istočne crkve Sa zapadnom, i da će se to sjedinjenje teško ikada provesti. Kardin6 Rampolla kazao je tom prilikom jednu veliku istinu, jer u stvari ne dijeli zapadnu od istočne erkve niti vjera niti dogmati, već vjekovni antagonizam izme- gju istoka i zapada. Naše mišljenje o sjedi- njenju istočne i zapadne Grkve ili ti unije poznato je, kao što je svakomu poznato, da se je to pitanje u zemljama, gdje Srbin živi, izvrglo u prosto političko sredstvo, narav= Ski bez znanja i odobrenja rimske kurije. Rado vjerujemo, kao što nas je jednom uvjeravao jedan Grkveni dostojanstvenik, da se mnogo što pripisuje rimskoj kuriji. o če- Mu ona nije ni najmanje izvještena a što svećenstvo više puta na svoju ruku radi. Takav jedan slučaj svaki dan doživljujemo svuda na okolo, gdje so boj bije izmegju Srba i Hrvata. U ovoj nesretnoj borbi ogro- mna većina katoličkoga svećenstva postavila se na čelo antisrpske agitacije u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i t. d. osporavajući“ šrp- skomu imenu pravo na opstanak i ondje, gdje ga je rimska kurija u prošlim vijekovima zvanično priznavala. U Perastu na grobu Andrije Zmajevića čita se, da jeon bio go- dine 1676 arćibiskup barski i dukljanski i regni Serbiae. primas (t.j. poglavica kato-. ličke crkve u kraljevstvu Srbije). Ovaj naslov nosi sada arćibiskup barski Milinović. Pod jurisdikcijom arćibiskupije barske, bile su u svoje vrijeme ove zemlje: južna Dalmacija, Crna Gora, sjeverna Arbanija, Stara Srbija, Srbija, Bosna i Hercegovina. Dakle rimska kurija dajući arćibiskupu barskomu naslov primas regni Serbiae, priznavala je u spome- nutijem zemljama srpsko ime kao. jedino i neosporno. A. danas u kotorskoj, dubrovačkoj, mostarskoj i vrhbosanskoj biskupiji, tijem dijelovima negdašnje arćibiskupije barske, ne samo što ogromna većina katoličkog svećen- stva ne priznaje srpskoga imena već i pro- tiv istoga vodi borbu na život i na smrt. Cijenimo, da smo ovijem povjesničkijem primjerom jasno dokazali, da je sva propa- ganda, što se vodi u ime katoličke erkye protiv srpskog imena, prosta zloupotreba, za koju u Rimu ne znaju; kad bi za nju znali, uvjereni smo, da bi joj na put stali, jer ako nigdje a ono u Vatikanu drže mnogo do po- vjesti i ne žele opasnijeh novotarija. Naglašujemo : ono što se radi u Dubro- vniku, Boki, Bosni i Hercegovini u ime ka- toličke crkve a protiv srpskoga imena, jest opasna novotarija. Kad bi mogli doprijeti ovom prilikom do svete stolice i upitati: Vaša Svetosti, mogu li se katolici, koji govo- re srpskijem jezikom, nazivati Srbima? — Za cijelo bi se na to papa blago nasmijao i upitao: A ko vam to brani? — Na naš od- govor, da proti Srpstvu naše katoličko sve- ćenstvo vojuje, uvjereni smo, dane bi s prve povjerovao, jer je zbilja tako što teško i po- misliti, a ipak je tako. zA e Grof lonjatijev o Bosni i Hercegovini Dopisnik ,Beogradskih Novina“ imao je s grofom Ignjatijevim razgovor, i to o Bosni i Hercegovini... Gref_Ignjatijev pod carem Aleksandrom II. bio je poslije kneza Gorčakova najvažnija ličnost. Bio je od 1860-1878 godine ruski poslanik u Carigra- du i poslije rusko-turskog rata punomoćnik pri sklapanju mira. Kao takav uglavio je poznati sv. Stefanski ugovor. Svi konci ru- ske politike išli su tada kroz njegove ruke. Iz razgovora biogradskog dopisnika sa grofom Ignjatijevim iznosimo ovo: »Ne treba niko da mi (t.j. Ignjaijevu) priča kako je u Bosni i Hercegovini, jer ja to znam vrlo do- brv. Znam, da Se ne vjeruje narodu, nad kojim se vlada, i da se u tim pokrajinama upravlja i vlada sa zadnjim političkim namjerama i smjerovima. Poznat mi je sistem austrijske vladavine . .... Na moje pitanje: bi-li Austro-Ugarska mogla anektovati Bosnu i Hercegovinu i tamo ostati, od- govori mi grf lgnjatijev ovo: ,Meni je dobro po- znato, da je Austrija uvjek težila, da prisajedini sebi Bosnu i Hercegovinu, i da se pruži do Soluua. To sam znao još godine 1875. kad je pukla puška u Nevesinju, i buknuo ustanak. Ja sam, kao što vam je već poznato, poručivao iz Carigrada Bosancima i Hereegvvcima, da svome ustanku ue daju politički značaj; poručivao sam im, da ne ističu Srbiju, Crnu Goru i Runiju, nego da traže reforme i ravnoprav- nost. Ja gan bio izradio kod sultana, da se protiv ustanka ne šilje vojska, što je u početku ustanka bilo usvojeno. Čim se ustanak počeo da širi, poja- vila ge misao, da se u Carigradu sazove konferen- Cija, koja bi zadovoljila pobunjeni narod u Bosni i Hercegovini. Austro-ugarski ministar grof Andrašija bješu izradio refvume za te dvije pokrajine, i ja sam poručivao ustanicima da prime te reforme, ili d: zahtijevaju evropsku kontrolu nad izvršenjem reforama, i da traže od velikijeh sila. obećanje, da ću one stvarati sve oso, što tursku bude obećala. Ustanici postupe kako je trebalo, ali zu tinr nastu- pe izvjesne intrige, a megjutim Srbija i Crna Gora | Za oglase, priposlano, izjave *