Cijena listi
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i

Hercegovinu na godinu fior. 5.50

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 6.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Za Dubrovnik na godinu fior. 5,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

šalju :e sdministraci
Dopisi se šalju ured:
Rukopisi se no vraćaju. -
javne zahvale, računska izvješ.
ća i slične objave plaća se 10 uovč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se viče
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ve pr=
maju se.

Broj 2.

Izlazi svake N edjelje. Po

Godina VII.

Sadržaj: Dubrovnik 8 januara — Ju-
biloj pape Lava XIII — Grof Ignjatijev o
Bosni t Hercegovini — Pisma iz Mostara —
Domaće vijesti — Srpske Zemlje — Pregled
— Dubrovačke vijesti — Rasprave: Bi-
lješke o kulturi južnijeh Slavena, osobito Sr-
balja — Književnost — Različito.

Dubrovnik 8. januara.

A List ,Dubrovnik“ stupa u sedmu godinu
života. Njegova pojava u Dubrovniku nije pr-
vina, niti kakova novotarija. ,Zabavnik“ du-
brovačke narodne štionice, ,Slovinac“, ,Guš-
terica“, ,Glas Dubrovački“ više ili manje
bijahu mu preteče. Prelistavajući ,,Zabavni-
ke“ dubrovačke narodne  štionice, nalazimo
u njima na više mjesta iskazan program na-
šega lista, biva, da smo Srbi i ako vjerom
podijeljeni. Jedina razlika izmegju spomenu-
tijeh_ listova i , Dubrovnika“ jest vrijeme  iz-
laženja, i u tome bi neko mogao nazrijeti
nazadak, kad to ne bi bio znak vremena i
prilika, u kojima živimo. Kad su spomenuti
listovi izlazili, nikomu se u Dubrovniku nije
ni snijevalo, da ustane proti njihovu pisanju.
Danas je drukčije. Protivnici ne samo što
ustaju proti sličnom pisanju, već na način,
komu je teško u rječniku naći izraza, tvrde
da srpsko ime nema prava na opstanak u
ovijem predjelima. Ova nova struja, prije

Dubrovniku nepoznata, izazvala je list ,Du-

brovnik“, e da danas, na kraju devetnčstoga
vijeka, ponavlja i dokazuje, što niko ni u
prošlosti ni u bližoj sadašnjosti nije se usu-
dio nijekati.

Zagjite u Moćnik dubrovačke stolne cr-
kve, tu na vidnom mjestu naći ćete komad
drva Sv. Krsta, što ga darova Dubrovniku
Margarita, žena srpskoga vladaoca Zete i Za-
humlja, naći ćete ruku sv. Vlaha, što ju do-
nese iz Srbije u Dubrovnik Srbin Gjuragj
Krsmanović. Zavirite u arhiv republike du-
brovačke, čitaćete povelje srpskijeh vladalaca
i knezova, kojima se dariva ili prodava ze-
mljište što je sačinjavalo dubrovačku državu.
Otvorite Osmana, to remek djelo stare du-
brovačke književnosti, suze će vam oči na-
kvasiti čitajući patnje srpskoga naroda, a
prvi hrvatski kritičar dr Franjo Marković
veli, da Gundulić nije znao za Hrvatsku,
Proševajte se pitomom dubrovačkom  okoli-
nom, naići ćete na više starijeh srpskijeh
spomenika, koje smo ove godine počeli izno-
siti u kalendaru ,Dubrovniku“. Osluhnite što
govore stari Dubrovčani, čuti ćete: da su
njima Srbi najbliži a Hrvati prem daleko i
da vas njihov (t.j. dubrovački) materijalni
i politički opstanak ovisi o srpskom carstvu.
Napokon pristupite kutnjem pragu Konavlja-
nina, Župljanina i t. di, prisluhnite, koje ju-
nake i vladare opijeva uz gusle javorove,
upitajte ga slavi li krsno ime, pa ćete čuti,
što će vam odgovoriti.>

Ove i još druge dokaze list ,Dubrov-
nik“ ponavlja i iznaša u obranu srpskoga
imena u ovijem predjelima, pozivljući pro-
tivnike, da oni barem jedan ovaki dokaz u
prilog svojoj tvrdnji iznesu, kad imaju obra-
za nijekati srpskomu imenu pravo opstanka.
Osim ove spomenute glavne zadaće, list
,Dubrovnik“ redovito prati, sve što se do-
gagja u Bosni i Hercegovini, jer smo uvje-

vijdla 0 napretku ili nazatku Srb& Bosne
gijeh govine zavisi nacionalni opstanak Srp-

A

stva. Naši neprijatelji to vrlo dobro znaju,
pa s toga iz poetnijeh žila nastoje, da  srp-
skomu imenu tamo grcb iskopaju. Naš bi se
list iznevjerio prošlosti i budućnosti grada,
u kome izlazi, kad ne bi s ovog hercegovač-
kog primorja — kako je jednom zastupnik
Zore u dalmatinskom saboru kazao —  bra-
nio i zastupao prave narodne interese Bosa-
naca i Hercegovaca, kad ne bi u- opće za-
govarao i branio pravednu stvar srpskoga
naroda na Balkanu, od koje je pitanje o Bos-
ni i Hercegovini ne samo teško već i ne-
moguće odijeliti. Zbog ovakog našeg držanja
zemaljska vlada u Sarajevu odmah je poslije
nekoliko brojeva listu , Dubrovniku“  zabra-
nila ulazak u Bosnu i Hercegovinu.

List ,Dubrovnik“ prati dogagjaje i u
ostalijem predjelima i zemljama gdje Srbin
živi, bilježi vijesti iz Slavenstva i zagovara
slavensku uzajamnost. Svaki i najmanji po-
kušaj približenja ili ti sporazuma megju  Ju-
goslavenima, a osobito izmegju Srba i Hr-
vata, rado bilježimo, ističući. neophodnu  po-
trebu sloge i sporazuma.

Osim lista ,Dubrovnika“ ovo je druga
godina što izdavamo srpski kalendar ,Du-
brovnik“, koji bijaše od prijeke potrebe. Mi
se ne mislimo ni na ovome zaustavili. Odav-
na uvigjumo potrebu izdavanja knjiga za na-
še prilike, te se nadamo da ćemo u kralko
vrijeme i ovoj potrebi doskočiti.

Eto smo u kratko izložili naš skromni
rad na političkom i prosvjetnom polju. Koli-
ko je ovaj i ovaki rad doprinio misli, zbog
koje sve ovo preduzimamo, nije naše da pre-
sudimo. Svakako napretka ovomu našemu ra-
du ne može se poreći, što znači da mi —
t.j. Srbi Dubrovčani — sa svoje strane ni-
šta ne propuštamo, što bi ikoliko moglo una-
prediti narodnu srpsku misao. Ali za napre-
dak i uspjeh ovoga našega rada trebamo
moralne i materijalne pomoći, osobito mate-
rijalne, jer nemamo fondova za izdržavanje
lista i srpske štamparije, već smo jedino
upućeni na pretplatu i radnju. Mi drugo i
ne tražimo, a mislimo da toliko smijemo zah-
tijevati barem od našijeh istomišljenika u
pokrajini.

U to ime čestitamo novu godinu svoj
braći Srbima bez razlike vjere. Naročito pak
želimo, da Srbi u pokrajini od sada unapri=
jeda pokažu više rada, više razumijevanja i
više požrtvovanja.

z
Jubilej Lava XIII.

Na prvoga januara ove godine rimsko-
katolički je svijet proslavio šezdesetgodišnjicu
misništva pape Lava XIII. Ovaj je dogagjaj
u povje ti katoličke erkve rijedak, samo je
nekoliko papa dočekalo taj dan. Osamdesetosmo
godišnji starac dočekao je ovu rijetku slavu
u potpunoj duševnoj i tjelesnoj snazi, što za-
divljuje cio svijet, kad se pomisli na teške i
zamršene zadatke, šte su spojeni sa zvanjem
vrhovnoga pastira katoličke crkve.

No ne samo kao glava katoličke crkve,
kojoj pripada poštovanje cijeloga izobraženo-
ga svijeta, već kao državnički i duboko na-
obraženi um stekao je Lav XIII. kao malo
koji od posljednijeh papa toliku simpatiju i
pažnju, da se može bez okolišanja reći, da

je ugled crkve i papinstva podigao,

Ka

Dokaz svoga državničkoga uma poka-
zao je u uregjenju odnošaja izmegju katoličke
Grivo i državne vlasti u Francuskoj, Rusiji
i Crnoj Gori. Od osobite je znamenitosti pre-
okret, što ga je izvršio Lav XIII. u tradiciji
katoličke crkve, koja je od pamtivijeka mo-
narhični princip držala jedino spasonosnim.
Njegov pronicavi duh prozrio je, da će u
Francuskoj teško ikada doći do mira izmo-
gju crkve i države, dok francusko svećenstvo
bude mahom pristajalo uz monarhiste, te zah-
tijevalo. uspostavljenje monarhije u ime ka-
toliške crkve. S ovijem je tradicijama Lav
XII. prekinuo, te proglasio, da katolička crkva
priznaje i republikanski državni oblik, i s toga
da katoličko svećenstvo u Francuskoj ima
udesiti svoj dalji rad u suglasju sa postoje-
ćim uredbama. U Poljskoj-Ruskoj katoličko
je svećenstvo bilo elemenat nemira i nereda,
pa ga je s toga ruska državna vlast. nemi)o-
srdno gonila, i nekoliko biskupija za dugo
vrijeme bješe ostalo bez duhovnoga pastira.
Pregovori vogjeni izmegju rimske kurije i
rusko vlade svršili su povoljno po obje stra-
tne. Car_Nikola II. popunio je izpražnjene
stolice katoličko-poljskih biskupa, a ovi su
So Svečano obvezali vjernost caru i ruskoj
vladi. Konkordat izmegju Vatikana i Crne Gore
pozdat je našijem čitnocima; a nadamo se
skoro čuti glasove, da je konkordat izmegju
Srbije i Vatikana svršena stvar,

Osobitu pažnju Lav XIII. posvećuje so-
eialnomu, naročito radničkomu pitanju. Na-
zore o riješenju ovoga zamašnoga pitanja.
iskazao je u svojoj poznatoj enciklici. Osim
toga omiljela je misao i nastojanje njegovo,
da vidi sve kršćanske narode sjedinjenje u
jednoj crkvi a pod njegovom vlasti.

Kardino  Rampolla, ljubimac i tajnik
pap& Lava XIIL, u razgovoru s jednijem ru-
Skijem novinarom kazao je, da je Nj. Sve-
tost pjesnik u pitanju sjedinjenja istočne crkve
Sa zapadnom, i da će se to sjedinjenje teško
ikada provesti. Kardin6 Rampolla kazao je
tom prilikom jednu veliku istinu, jer u stvari
ne dijeli zapadnu od istočne erkve niti vjera
niti dogmati, već vjekovni antagonizam izme-
gju istoka i zapada. Naše mišljenje o sjedi-
njenju istočne i zapadne Grkve ili ti unije
poznato je, kao što je svakomu poznato, da
se je to pitanje u zemljama, gdje Srbin
živi, izvrglo u prosto političko sredstvo, narav=
Ski bez znanja i odobrenja rimske kurije.

Rado vjerujemo, kao što nas je jednom
uvjeravao jedan Grkveni dostojanstvenik, da
se mnogo što pripisuje rimskoj kuriji. o če-
Mu ona nije ni najmanje izvještena a što
svećenstvo više puta na svoju ruku radi.
Takav jedan slučaj svaki dan doživljujemo
svuda na okolo, gdje so boj bije izmegju
Srba i Hrvata. U ovoj nesretnoj borbi ogro-
mna većina katoličkoga svećenstva postavila
se na čelo antisrpske agitacije u Dalmaciji,

Bosni, Hercegovini i t. d. osporavajući“ šrp-

skomu imenu pravo na opstanak i ondje, gdje
ga je rimska kurija u prošlim vijekovima
zvanično priznavala. U Perastu na grobu
Andrije Zmajevića čita se, da jeon bio go-
dine 1676 arćibiskup barski i dukljanski i

regni Serbiae. primas (t.j. poglavica kato-.

ličke crkve u kraljevstvu Srbije). Ovaj naslov
nosi sada arćibiskup barski Milinović. Pod
jurisdikcijom  arćibiskupije barske, bile su u
svoje vrijeme ove zemlje: južna Dalmacija,
Crna Gora, sjeverna Arbanija, Stara Srbija,

Srbija, Bosna i Hercegovina. Dakle rimska
kurija dajući arćibiskupu barskomu naslov
primas regni Serbiae, priznavala je u spome-
nutijem zemljama srpsko ime kao. jedino i
neosporno. A. danas u kotorskoj, dubrovačkoj,
mostarskoj i vrhbosanskoj biskupiji,  tijem
dijelovima negdašnje arćibiskupije barske, ne
samo što ogromna većina katoličkog svećen-
stva ne priznaje srpskoga imena već i pro-
tiv istoga vodi borbu na život i na smrt.

Cijenimo, da smo ovijem povjesničkijem
primjerom jasno dokazali, da je sva propa-
ganda, što se vodi u ime katoličke  erkye
protiv srpskog imena, prosta zloupotreba, za
koju u Rimu ne znaju; kad bi za nju znali,
uvjereni smo, da bi joj na put stali, jer ako
nigdje a ono u Vatikanu drže mnogo do po-
vjesti i ne žele opasnijeh novotarija.

Naglašujemo : ono što se radi u Dubro-
vniku, Boki, Bosni i Hercegovini u ime ka-
toličke crkve a protiv srpskoga imena, jest
opasna novotarija. Kad bi mogli doprijeti
ovom prilikom do svete stolice i upitati:
Vaša Svetosti, mogu li se katolici, koji govo-
re srpskijem jezikom, nazivati Srbima? —
Za cijelo bi se na to papa blago nasmijao i
upitao: A ko vam to brani? — Na naš od-
govor, da proti Srpstvu naše katoličko sve-
ćenstvo vojuje, uvjereni smo, dane bi s prve
povjerovao, jer je zbilja tako što teško i po-
misliti, a ipak je tako.

zA e

Grof lonjatijev o Bosni i Hercegovini

Dopisnik ,Beogradskih Novina“ imao
je s grofom Ignjatijevim razgovor, i to o
Bosni i Hercegovini... Gref_Ignjatijev pod
carem Aleksandrom II. bio je poslije kneza
Gorčakova najvažnija ličnost. Bio je od
1860-1878 godine ruski poslanik u Carigra-
du i poslije rusko-turskog rata punomoćnik
pri sklapanju mira. Kao takav uglavio je
poznati sv. Stefanski ugovor. Svi konci ru-
ske politike išli su tada kroz njegove ruke.

Iz razgovora biogradskog dopisnika sa
grofom Ignjatijevim iznosimo ovo:
»Ne treba niko da mi (t.j. Ignjaijevu) priča kako
je u Bosni i Hercegovini, jer ja to znam vrlo do-
brv. Znam, da Se ne vjeruje narodu, nad kojim se
vlada, i da se u tim pokrajinama upravlja i vlada
sa zadnjim političkim namjerama i smjerovima.
Poznat mi je sistem austrijske vladavine . ....

Na moje pitanje: bi-li Austro-Ugarska mogla
anektovati Bosnu i Hercegovinu i tamo ostati, od-
govori mi grf lgnjatijev ovo: ,Meni je dobro po-
znato, da je Austrija uvjek težila, da prisajedini sebi
Bosnu i Hercegovinu, i da se pruži do Soluua. To
sam znao još godine 1875. kad je pukla puška u
Nevesinju, i buknuo ustanak. Ja sam, kao što vam
je već poznato, poručivao iz Carigrada Bosancima i
Hereegvvcima, da svome ustanku ue daju politički
značaj; poručivao sam im, da ne ističu Srbiju, Crnu
Goru i Runiju, nego da traže reforme i ravnoprav-
nost. Ja gan bio izradio kod sultana, da se protiv
ustanka ne šilje vojska, što je u početku ustanka
bilo usvojeno. Čim se ustanak počeo da širi, poja-
vila ge misao, da se u Carigradu sazove konferen-
Cija, koja bi zadovoljila pobunjeni narod u Bosni i
Hercegovini. Austro-ugarski ministar grof Andrašija
bješu izradio refvume za te dvije pokrajine, i ja
sam poručivao ustanicima da prime te reforme, ili
d: zahtijevaju evropsku kontrolu nad izvršenjem
reforama, i da traže od velikijeh sila. obećanje, da
ću one stvarati sve oso, što tursku bude obećala.
Ustanici postupe kako je trebalo, ali zu tinr nastu-

pe izvjesne intrige, a megjutim Srbija i Crna Gora |

Za oglase, priposlano, izjave *