U Dubrovniku 16. Januara 1898. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za + Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior, 6. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj. lista 10 novčića. Pretplata i ln > šalju: o sdminjstracji, Dubrovnika, POM se šalju ur dlufštva. Sie Rukopisi 86 no vraćaju: Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč. od. retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pmi- maju se. Broj 8. Ezlazi svake Nedjelje. Godina V]I. Pošto nam odasvud stižu pret- plate po starim cijenama upozo- rujemo još jednom našu ge. pret- platnike, da je cijena lista: za mjesto (o Bom » Austro-Ugarsku. ', 5.50 » Srbiju. i Crnić Goru + 6.— » ostale zemlje 15 fran. u zlatu. Za po godine i tromjesec su- razmjerno. Ujedno molimo svoje dužnike da izvole u najkraćem ro- Ku podmiriti svoje dugove pra- ma listu, inače ćemo biti _prinu- gjeni — i ako preko srca — da im uskratimo dalje šiljanje lista. Dubrovnik, 15. januara. U ponedjelnik se otvara u Zadru sabor kraljevine Dalmacije na svoje redovno godiš- nje zasijedanje. Ovoga će puta predsjednik sa- borski učiniti pomen pok. Savi Bjelanoviću. Zastupnici u znak žalosti i počasti ustati će sa svojijeh stolica. Jedino srpski zastupnici bilo_u saboru bilo na povjerljivom sastanku teško će osjećati gubitak njegov, i to sve dotle, dok mu se ne nagje dostojan zamijenik. Ne mislimo, da u pokrajini nema čovjeka, koji bi dostojno prama svojijem silama i pro- šlosti naslijedio Bjelanovića, ali ruku na prsi, pa recimo, je li se sve učinilo, što se je moralo učiniti poslije srpske skupštine u Spljetu. Nije. To je iznenadilo ne samo mno- ge Srbe već i naše političke protivnike. Ne eiljamo ovijem retcima ni na Petra ni na Pavla, krivaca je mnogo, krivci smo valjda svi bez izuzetka, što ili ne umije- mo ili ne ćemo ili ne možemo, da opće srp- Ske interese pretpostavimo svemu ostalomu. Pogreška, po našem mišljenju, učinjena je i sada se ne može popraviti. Što se nije ura- dilo prije, nadamo se, da će se uraditi doc- nije. Srpska stranka treba da se jednom od- luči, kamo će i kako će. Ovako stanje ne smije dulje trajati. Obziri i kompromisi ve- zali su nam ruke, a više obziri i unutrašnje nevolje nego kompromisi, jer nam kompro- misi izborni ne priječe, da razvijemo: življu akciju u trostrukom pravcu: u političkom, prosvjetnom i privrednom. Danas na cijeloj liniji vlada mrtvilo. Na političkom polju gotovo ne bi se znalo ni da smo živi, da nema ,Srpskoga Glasa“ i ,Du- brovnika“; na prosvjetnom polju vlada i hr- vatske stranke gone srpsko ime i ćirilicu iz škola, a da mi malo ili ništa ne preduzima- mo, kako bi se obranili i na drugi se način pomogli; na privrednom polju nije se ništa ni pokušavalo, da se pomogne nevoljnomu i siromašnomu narodu. Ne treba sve očekivati od vlade, a od današnjega političkoga pravca vladinog ne- mamo se. mi Srbi ničemu ni nadati. dajmo se na Srbe u Hrvatskoj i Slavoniji, što u malo godina uradiše, i što neprestano rade na kulturnom i privrednom polju. Tamo e radi žilavo, pametno i požrtvovno; ide se Ugle-. za tijem da se narod kulturno i ekonomski podigne. Kada se u tome- postignu povoljni rosultati, i politička će akcija sama od sebe biti življa i uspješnija. Neš je seljak propao. Je li mu se ku- šalo ičijem pomoći? Je li se igdje osnovala jedna zemljoradnička zadruga, blagotvorni uticaj kojijeh svuda se opaža, gdjegod ih- ima? Ne smijemo napustiti seljaka, on gači- njava našu vojsku. S toga prenimo se. Na- veli smo samo, ovaj primjer, jer je za sva- koga ubjedljiv. Sada su srpski zastupnici na okupu. Na njima je, da uzmu u pretres. naše stanje u svakom pravcu, i da zauzmu prama vladi i drugijem strankama odlučan položaj. 0so- bito prama vladi radi njene školske politike, koja se naimenovanjem baruna Marojčića za. školskoga referenta može nazvati protusrp- kom u pravom smislu riječi. O početnici profesora Danila i gonjenju srpskoga imena po školama ne treba da sada ponavljamo, što se je o tome u našemu listu pisalo, jer je sve našijem zastupnicima dobro poznato. Školu smatramo životnijem pitanjem, s toga srpski zastupnici ne bi imali odobriti ni novčića, dok vlada ovaki sustav u školama i dok je školski referenat barun Marojčić. Za sporazum i slogu sa _ Hrvatima uvi- jek smo spremni dušom i tijelom, ali lijepi- jem riječima narodne hrvatske stranke treba da slijede djela, što do sada ne vidjesmo. U Saboru je narodna hrvatska stranka glasala za predlog zastupnika Pugliesi-ja o ravno- pravnosti imena hrvatskoga i srpskoga u školama, a u ovijem je svaki dan to gore. Pod ovu cijenu sloga i sporazum ne može uspijevati, te je red da se narodna hrvatska stranka izjasni, da li drži do svoje riječi ili ne, da li hoće sporazuma sa srpskom strankom ili ne. Srpski zastupnici i srpska stranka pod cijenu sroskoga imena ne mo- gu podržavati dobre odnošaje ni sa kojom strankom. Srpski zastupnici sada na posao složno i srpski! BL » Dubrovnika“ ! Kroz malo časova navršuje Dubrovnik“, to mlado i milo čedo srpskog naroda, šestu godinu svog blagonosnog i dičnog opstanka, svog neumornog i požrtovnog rada. Na braniku srpskijeh prava i srpskog narod. nog značaja, ukazao se taj list prvim odvsžaim voj- nikom i osvojio je kroz kratko vrijeme neoborivu željeznu tvrgjavu prostranijeh simpatija i daleke ljubavi svega srpskog naroda. — Uz srpsku narede nu misao i gojenje srpskijeh spomena iz povjesni- Ce, štitio je uvijek pravo i pravicu sa visokog gle- dišta humanitarnijeh pojmova, i tako je postao uto- čiste svijeh onijeh, koje pretrpljene nepravde go- njahu, u njihovom čemernom bolu, da traž> junač- ko i pošteno glasilo istine. »Dubrovnik“ je rasprostranio i učvrstio srpsko narodno čuvstvo svuda gdje Srbin živi i stanuje, podigao je visoko onu sjajnu zastavu vjerske snoš- ljivosti i vjerskog megjusobnog štovanju na suprot slijepog i drzovitog i nemilog vjerskog progonstva prošlijeh mračnijeh vremena. — Taj, plemenitijem čuvstvima nadahnut, a mudrijem mislima ohrabreni rad, uplodio je tu neočekivanu dobrodjetelj, da so kroz , Dubrovnik“ rukuju kao braća pravoslavni, kato- lici, i muhamedanci, raznovjerua ali jednokrvna braća, i pretapaju se i prelijevaju u široko srpsko narodno čuvstvo. Na ovom narodnom polju sastaju se i upoz- navaju se do skoro izmegju sebe otugjena braća, što su vjerske zadjevice i nepravica vijekova, zaslugom Uglednom Uredništvu nešijeh dušmana, bile razdvojile; vraćaju se uda- liesi sinovi svojoj srpskoj majci, grome ukusnom i zvučnom jeziku, svojoj bogatoj srpskoj pjesmi. Iz te slavne srpske Atine, čija prošlost bijaše taka uska skopčana sa srpskom povjesnicom, dopire na daleko glas ,Dubrovnika“, grije srpska srea, pri- nosi im plemenitost i ona nježna i osvajačka. vrla čuvstva čovječanstva, pokraj bistrijeh pojmova. slo- bodoumnijeh načela, što su tako dično označili tu zaslužno nazvatu koljevku kulture. — , Dubrovnik“ je dični sin svoje dične matere, i potpuno opravdano i zaslužno nosi on na svome čelu njezino pono- sito ime. »Dubrovnik“ mirno gleda u plamen vječite istine, ne boji se svjetlosti prosvjete, već živi u žarkom sjaju sunčanog zenit-a, ogrijava sebe i dru. ge toplinom njegovijeh zraka i grli željnim srdcem stečevine nauke. On mrzi mrak i umnu noć, pro- Sauja bezobzirne njihove propovjedstelje. Na razmaku i prestojećem rastanku stare go- dine, želim Uredništvu ,Dubrovnika“ Vijeh žica moga srca, sretni ulaz u novu godinu, i i u trenutku njenog početka prelaz u istu svijeh prijatnijeh stečevina njegovog teškog rada, svega dobrotvoraog sjemena, sviju klica i začetaka, na dalje još veći i plodniji razvitak narodnog uzgvja i usrećenja; želim, da u staru godinu začeta velika misao Srpskog Brastva, kroz koju jedino m.že se organizirati srpski narod u ovoj zemlji i djelospo- Soban na putu prosvjetnog rada postati, kako je Svoj kvas u općoj narodnoj slozi zametnula, — u novoj razvije i razgrana svoj plod, da prihvati sva 8r2a, da obasja svačiji razum. Uvjeren da će to Uredništvo svojijem budući- jem uspjehbm sebe još krasnije nakititi, raširu- jem ovu moju čestitku i upućujem je našem srp- Som narvđu, kome iskreno želim, da trud i žrtve njegove i njegovijeh branitelja budu krunisani pot- punim uspjehom, upućujem je našem srpskom sveu- čilišnom hrabrem» podmlatku, plemenitom i najvaž- nijem stupcu srpske narodne zgrade. — Živih! U Šibeniku. 31 dećembra 1897. Dr. K. Kovačević. — le Theodor Mommsen, Osvald Baleer i Vatroslav Jagić 0 borbi Nijemaca i Slovena m Austriji. Na 31. oktobra izašlo je u bečkoj ,Neue Freie Presse“ pismo Th. Mommosena, glasovitoga njemačkoga istoričara, povodom njemačko-češkog sgu- koba zbog naređaba o jezićima. Ono pismo ne bi- jae dostojno čovjeka svjetskoga glasa, kao što je Memmsen, koji se je tem prilikom pokazao ne samo velikijem Nijemcem, već je bez povoda i razloga uvrijedio Slavenstvo ovom izrekom : ,,Apostoli bar- bariziranja (podivljačenja) gu na djelu, da njemački rad od pet vijekova zakopaju u bezdan svoje ne- kulture“. To pismo Mommsenovo izazvalo je buru pro- svjed u slavenskom svijetu. Osobito se je svojim pismom na Mommsena istaknuo dr Usvald Baleer, profesor istorije na lavovskoj universitati. Odgoya- Tajući Mommsenu dr Baleer veli da su i Sloveni isto tako kulturni kao i Nijemoei, jer sv i jedni i drugi pozajmili kultvru od drugih, samo što su to Nijemci ranije učinili. tina je, da su Sloveni po- zajmljivali posredno kulturu i od Nijemaca i od" romanskih naroda, ali je istina i to, da su i Ni- ojemci od drugoga pezajmljivali i da su primali an- tičku kulturu i humanizam pri kraju srednjega vi- jeka iz Italije, a u 17. i 18. vijeku život u Nje- mačkoj i njemička književnost i umjetnost samo su kopije Francuske. Prva dia sveučilišta, koja se u Srednjej Jevropi podigoše, bila su u zapadno-slo- venskim gradovima Pragu i Krakovi. Istina Nijem- Gi hoće da dokažu, da je praško sveučilište onda bilo čisto njemačko, a to ne stoji, jer je ono onda imalo kosmopolitsko obilježje, a već u početku 15. vijeka ono je dobilo češko obilježje, kad se javlja i Jovan Hus. U 15. vijeku u Poljskoj radi zname- niti istoričar Dlvgoš, najznamenitiji megju sred- njevjekovnim hroničaima. U 16. vijeku živio je Poljak Kopernik i pjesnik Kohanovski, u 17. vije- ku pojavljuje se u Češkoj Komenski. U ovom vi- jeku javlja se: iz sredine zapadnih Slovena čitav 4 si iz najosjetlji- - niz velikih naučnika i književnika, kojima bi se podičio ma koji kulturni jevropski narod. Treba do- dati da su oni živjeli u vrijeme, kad su imali da savlagjuju mnoge smetnje, koje su im na putu stajale. Dalje dr Balcer, da bi odbio prekor var- Varsiva, bačen na Slovene, iznosi, kako su Nijemci - imali uvijek sebične ciljeve, kad god su širili kul: turu. Oni su stopili ujedno pojam kultare sa poj- mom svoga državnog opstanka i narodnosti, oni su postali patentovani tutori ostalim narodima, hoteći da dokažu da put civilizacije vodi samo preko Nje- mačke i da drugi narodi samo preko nje mogu doći do velike kulture. Baš kad bi i<bilo, nastavlja dr Balcer, da su Nijemci predali kulturu Sloveni- ma, oni su je davali pod pogodbom, da ovi napu- ste svoju vlastitu narodnost. I tamo gdje Sloveni nijesu htjeli, da na taj način primaju kulturu, Ni- jemci su stavljali ogromne smetnje samostalnom nji- hovom kulturnom razvitku. A što su se i pored toga Sloveni uzdigli na visinu kulturnih naroda i oču- vali svoje obilježje, Nijemci ih sada nazivaju var- varima i nekulturnim narodima. Sloveni ne žele da poslovenjavaju njemačke zemlje, kao što to Ni- jemci čine sa slovenskim. Oni hoće samo da su jednaki s Nijemcima i da podjednako rade na ve- likoj zgradi čovječanske kulture. Prigodom osamdesetgodišnjice Mommsenova rogjenja, profesor Vatroslav Jagić, kao prijatelj i drug, pisao je Mommsenu ovo pismo: »Mnogo poštovani gospodine profesure i kolega: »Žao mi je u velike, da je naša parlamentar= na misćre i Vas istjerala iz Vašeg mira te Vam izmamila riječ neodobravanja, da ne rečem nego- dovanja, Svakako moglo bi se zbilja očajavati o mogućnosti mirna riješenja nacijonalnijeh protivno- sti gledajući i slušajući prizore koji se sad odigra- Vaju u našem parlamentu. A ipak ne smijemo oča- javati. Moć fakata nametnuće se prije ili poslije i dovesti državno kolo na pravi put. Navlaš ne ve- lim: na stari put, jer shvaćam moć fakata druk- čije nego Vi, mnogo poštovani kolega. Treba naime da s onom iskrenosti, koju mi ulijeva prijateljstvo i poštovanje prema Vašoj osobi, Vašemu čuyenomu imenu i Vašoj veličini u znanosti, malo prigovorim Vašemu shaćanju zadatka i odregjenja Austrije: ono je anahronizam. Onako kako Vi još sada umiš- ljate i želite Austriju, to je slika prošlosti, ali ne sadašnjosti a još manje budućnosti, jer nijesam to- liko pesimističan, i ako drugda uvijek naginjem . umjerenu pesimizmu, da bih očajao o budućnosti Austrije. Ne, Austrija ima pred sobom još lijepu sjajnu budućnost. Samo se pod Austrijom ne smije misliti centralizirana, jedinstvena njemačka država. 'Vaka bi država bila svakako uz Njemačku isto tako izvor neprilika, kae slavenska uz Rusiju. Austrija u sredini megju ovijem dvjema velikijem silama treba da postane ono, čemu je vodi po sebi istori- ski proces naravnog razvijanja stvari, koji sada već hiljade godina traje, naime poliglotska država sa. stavljena iz raznijeh naroda, probugjenijeh u svojoj: narodnoj svijesti, koji jednako teže za kulturom, koji su upućeni ne na izmjenično ugnjetavanje, nego na podupiranje snošljivošću. Ovo je program budućnosti Austrije. Na. tome se programu i sada radi, kolikogod izgledalo to kao ironija. »Ja sam pošljednji, koji ne spoznaje veliku znamenitost njemačkog kulturnog elementa. Bez . obzira na moja osobna čuvstva, koja se stiču u ve- likome počitanju prama njemačkom narodu, sa či- Jim me znamenitim zastupnicima na polju znanos- ti vežu vez prijateljstva i uspomene, nješto tu- žne, na lijepe, odavna minule godine mog djelova- nja u Berlinu, držao bih kao veliku štetu za Sve Slovene kad bi oni, nekijem pojavima odregjeni, prestali da gledaju u Nijemcima naj bliže i naj pozvanije svoje učitelje. Mi Slaveni trebamo _ još za wnogo vremena pouke od strane našijeh napre- dnijeh susjeda. Nego sad mnogo poštovani gospo- dine kolega, dolazim na tačku, gdje se više ne na- lazim u: potpunome suglasju s Vama. z »Vi ste za stalno odveć malo ohaviješteni [) duševnom i kulturnom životu Slavena, vi slabo pro- cjenjujete i resultate, koje je njemački kulturni | upliv postigao već sada kod Slavena, prije svega pak kod Čeka. U drugijem prilikama ne bi možebit ni Vama samom bilo neugodno da znate, da su Lesi, koji u ovome času ne uživaju kod Vas upra-