: Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. E Za Dubrovnik na godinu fior, 5. Na po godine i na četvrt godine . surazmjerno. : Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 28. Januara 1898, K dag S £ šalju .e administraciji Dopisi se šalju uredni Rukopisi se ne vraćaju. Za 'oglas»a, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč: od retka (sitnijeh slova), Ako ge više puta štampaju, po pogodbi. 5 Nefrankirana pisma ne pri- maju se. ee Broj 4. ' Izlazi svake Nedjelje. S Godina VII. Sadržaj: Odluka o zapljeni — Mani- Jest knjaza Nikole — Dalmatinski sabor — \ Pregled stranih i domaćih listova (iz ,Glasa Crnogorca“). — Naši dopisi — Domaće vi- | jesti — Srpske zemlje — Dubrovačke vijesti — Podlistak: Istini u hator. Odluka o zapljeni U ime Njegova Veličanstva Ćesara 6kr, Sudben Dvor I. molbe u Dubrovniku kao nadležni Sud u tiskovnim poslima Januara 1898 St. 1/96 6. k. Državnog Odvjetnitštva u Dubro- vniku, sudi: I. Sadržaj članka ,Grof Ignjatijev o. Bosni i Hercegovini“, tiskana u četvrtome stupeu prve strane, prvom i drugom stu- peu druge «strane, i članka ,Pismo iz Mostara“, u trećem stu- peu druge strane, br. 2 lista Dubrovnik“ koji je izišao u Dubrovniku 9. Januara_ 1808. označuje se zločinom smetanja javnog mira, predvigjena u S. 65, sl. a kz. i to baš u slijede- ćim dijelima gornjih članaka: U dijelu prvog članka koji počinje: ,Ne treba“ a za- vršava Austrijske Vladav ne“; — u dijelu istog članka koji počimlje ,hrišćani u Bosni“ a završava »Srbija i Crnagora,, ; U dijelu drugog članka, koji počinje ,No naša Vlada“ i završava ,pok, Mari“; — u dijelu istog članka koji počimlje »bilo je tu“ a završava ,ćemo ovako“. I. Potvrgjuje se zapljena već izvršena po Vlasti javne si- i gurnosti. III. Zabranjuje se daljne razdavanje dijela rečenih članaka, koji su naznačeni pod tačkom prvom. aja \ IV. Naregjuje se uništenje zaplijenjenih primjeraka, i onih koji bi unaprijed bili zaustavljeni, rasturanje dotično tiskane ploče, u koliko to nije bilo vać izvršeno, Dubrovnik, 15 sječnja 6kr, Za otpravu 4. Vernazza. Razlozi. Vidjevši, da gorenaznačenim dijelima članaka očito“ se je smjeralo na to., poticati čitaoce na mržnju i prezrenje dje- latnosti Državne Uprave zaposjednutijeh zemalja Bosne i Her- cegovine. Bi sugjeno kano u odluci, Manifest knjaza Nikole Communiquć »Glasa Crnogorca“. o kan- didaturi vojvode Boža Petrovića za guberna- torsko mjesto u Kandiji nije ni po svom obli- oku, ni po svojoj sadržini obična stvar. Crno- gorska je vlada mogla suhoparnije priopćiti evropskoj publici razloge glavara države pro- tiv kandidature jednog člana dinastije Petro- vića. Diplomatskom kratkoćom mogla je na- glasiti nedostajanje privole knjaza Nikole i nepravilno postupanje velikijeh silu, koje su i ovaj put — jer se radilo o maloj državi — pogazile zakon megjunarodne etikete i stvorile pogipeljni prećedens u diplomatskoj praksi. Evropska bi publika bila uzela na znanje ovakovu izjavu crnogorske vlade i prešla na dnevni red. Ali onako, kako je onaj communiquć napisan, u onim krupnim i znamenitim riječima, u kojima se van sum- nje Čita misao samoga knjaza Nikole, članak: Cetinje 22, Decembra (3. januara) 1897. u br. 52, , Glasa Crnogorea“ neobični je po- litičko-narodni akt. Imamo mu pripisati du- boko znamenovanje ne samo za sadašnji čas, nego i pošto kandidatura vojvode Boža Pe- trovića progje do koji mjeseć u potpuni zaborav! 1 prije svega, taj je akt, lekcija silni- cima ovoga svijeta. Nije im se ni ljepša, ni jača lekcija mogla dati. Ta mala nota za- glavljuje plemenitom kretnjom duše krvavu tragediju ovijeh posljednjijeh godina. Dosada smo živjeli u svagdašnjoj mori, krv nas bi- jaše opčinila. Stupasmo izmegju gomil4 ljo- ševa. Trista tisuća kršćana u Maloj Aziji | Carigradu: bijahu zaklani u malo dana. Pa- + u smislu S. 485, 488, 493 kr. riješavajući o predlogu 12. rala se djeca, zakopavale žene do glave il. predavalo osinjačima i pareovima na večeru, pošto bi ih prije obesčastili. Od vremena Neronovijeh i Elioeabalovijeh takove se vike nije bilo čulo iz <krštenijeh usta. ,Bulga- rian horrors“. blijede pred jermenskim eka- tombama. Nakon toga dželati se svališe na klasičko grčko ostrvo, i na toj blagoslovlje- noj zemlji nastave groznu sječu. Sa Prizrena i Skoplja podizahu se slični jauei. Bješe do- šao čas kad najtrjezniji diplomati omišljahu da će u malo dana nestati na Istoku kršćan- skog imena pred probugjenim ,furor osma- nicus“. Nemojte misliti da je ova slika pre- tjerana. Čitajte samo dva, tri pisma fran6u- skoga poslanika Cambona u ,Livre jaune“ pak ćete vidjeti da je realnost tisuću puta jača od ovijeh riječi. Ali našijem očima pri kraju. XIX. vijeka, bješe dato vidjeti još ga- dniju i užasniju pojavu od samoga bjesnila Islama: mib kršćanstva! Iščiljeli ovaj vijek, koji se gordi nad svijem vijekovima, predat u starosti duhu afarizma, obožavanju novca, uzdržavanju lažnoga mira, koji više naliči na pustaru kreposti i muževnosti nego na Mir, nije imao ni snage, ni volje da obustavi uža- sno krvoproliće. Paralizovana nečistijem osva- jačkijem namjerama, podozrijevanjem, Evro- pa odgovori brutalnoj, slijepoj sili diplomat- skim notama, a na kršćanski vapaj odazove se platonskim i ciničkim traženjem relorama, u koje ona sama nije vjerovala. Ali ko bi mogao sintetizovati politiku liberalne“ Hyro- pe na Istoku! Ko bi mogao opisati mlitavost vlada, zavjera nadutijeh i korumpiranijeh par- lamenata, tranzakcije kancelariji! Za taj bi se posao htjela Tacitova ruka, jedina kadra opisati enjilež i moralnu mizeriju jednoga bogatoga društva i jedne velike epohe. Pa kako da to sve nije dosta, kad se mala je- linska kraljevina podigla da oružjem u ruci osveti pokolj svoje braće, slušajući impera- tivni glas poštenja i narodnoga poslanstva, sva ta velika Evropa kolektivnom svojom ma- som ustade na krstašku vojnu protiv — kr- Sta! I vidjesmo moderne ratne nemani sa- kupljene u kandijskim vodama gdje pucaju na grčku zastavu, na onu istu koju ,reak- cionarna“ Evropa bješe u ime Givilizacije i prave slobode osvetila kod Navarina. Velike carevine oboriše še na nevine milosrdne se- Stre, na stare i sijede borce za »KIst časni i slobodu zlatnu“ i zakopaše svoje poštenje i smrtno opijelo opjevaše besmrtnoj revolu- Glji u dimu ruševina Akrotirskog manastira. Ali to sve ne bijaše dosta. Dok se turska vojska svom silom obaraše. na nepripravlje- nu Grčku, Evropa zadržavaše balkanske dr- žave da ue bi pospješile osvetnički dan osman- skoj imperiji. I opet se junaštvo Evrope i toliko - silnijeh milijuna bujoneta ukaza na malim, slabim narodima. Te gu iste državi- o nekada u zakuiku, pod jarmom nekrsta, pridušene i stješnjene od bola, popratile bile živom simpatijom ujedinjenje velikijeh naro- da, revolucije Savojske kuće i Hehencolerna, revolucije Franačke i liberalne pobjede Albi- jona. Nadahu se da će okrunjene glave, koje |: dugovahu ujedinjenje oladžbine smjelosti Ga- ribaldijevoj, Bismarkovu geniju, požrtvova- nju i slobodnjačkom duhu tolikijeh mučenika, da će se u posljednji čas. spomenuti posta- tiju tužnim proletarcima civilizacije, koji ne omu. Ali da! Gdje su vlasnici turskijeh ku- m poda i vjerovnici Grčke? Gdje je bezbrižni san Feliksa Faura i konkurencija na kitaj- skome moru? Vi tražite slobodu, ujedinjenje, nezavisnost? Stari napjevi slijepaca, preživje- le ideje! Mi smo bogati, jaki, naoružani, ujedinjeni. Veselite se u našoj sreći, koja vas milostivo i toplo obasjavh u vašoj tamnici. — Turci dogjoše do bliza Atine. Grčke, kao faktora u istočnoj politici, ne bješe više. Osta- le balkanske države zadužene do vrh glave, moralno uništene, razdijeljene na tajnim sa- stanćima. Na Kandiji oganj ne prestajaše, Jermeni na maloj vatri isprženi, I kao poš- ljednju porugu, oinički zaglavak Moralnoga bankrostva prosvijetljena Evropa, poslanici velikijeh sila stadoše da vijećaju o tome koga bi se moglo poslati da vlada nad razvalina- m& Kandije! A zašto se ne bi tamo poslao jedan Petrović? Iivne li misli! Hvo lijepe zgode da ovjenčamo našu balkansku politiku aplauzom malih naroda, moralnom kapitula- cijom žrtava naše sebeznalosti, nakon kapitu- lacije političke i financijske! Zgodan je čas. Srbija stupa stazom ,reda i zakonitosti“, Bu- garska zabavljena staračkom svagjom beratf i svakovrsnijeh procesa. Grčka, Bogu hvala, istražena sa evropske karte, Rumunska ne će ni da je zovu balkanskom državom ni da druguje S balkanskom fukarom.... Ali u to se iznenada začu ispod Lovćana: Non possumus knjaza Nikole! »U junačkom i mnogomučenom narodu kandiotskom nije prestavala težnja za na- rodnijem jedinstvom, koja ga je toliko puta podizala i uvodila u očajnu borbu. Te iste nja svojijeh država i da neće odreći simpa-. iže nego da se na suncu griju na svome. težnje žive i u Grčkoj i poslije nesretnoga rata. Njegovom Visočanstvu Knjazu u Nje- govoj vazdašnjoj težnji, da balkanski narodi i njihovi Gospodari dišu vazda jednim slo- žnijem duhom, ne može- biti ravnodušno, ho- će li Kandioti i narod grčki, hoče li Kraljev- ski Dom grčki, s kojim ga spajaju veze iskre- noga prijateljstva, smatrati Crnu Goru i njezin Vladajući Dom smetnjom njihovoj postojanoj težnji zato, što je jedan član njezin nametnuti im guverner Kandije“. »Mora se želiti, da stradnja Kandiot- skoga naroda jedanput prestanu. Hoće li, kad će i kako će to biti? Na to ne može niko dati odregjen odgovor. Je li isključena Mogućnost, da se obnove pošljednji doga- gjaji na Kandiji? Njegovom Visočanstvu Knjazu ne može sve jedno biti, hoće li se u takovoj prilici Guverner Kandije zvati g. Še- fer, ili g. Vojvoda Božo Petrović.“ Ovo su najznamenitije i najutješljivije riječi koje su se od Vidov-dana_ g. 1896. do danas doviknule sa Balkana afarističkoj Evropi. ,Da, poštovane sile, vi možete pre-- dati žandarsku ulogu internacionalistima Še- feru i Mavrokordatu, Drozu i Kučeri. Neka oni pometu što ste vi izgnusili. Neka oni podignu za vaš račun ruševine Akrotira i Kandije, neka oni, u ime dželata Jermenske, Kandije i Maćedonije, organizuju vašu tra- ljavu zgradu i zaduše viku slobode. Ali po- slati tamo jednoga Petrovića-Njegoša, junaka bojeva za oslobogjenje balkanskijeh država, potomka Danila i Rad... i to djelo tražiti od mene knjaza Crnogorskog, našljednika nji- hova — pače ne tražiti, nego upravo nari- nuti mi ga — od mene koji stojim i padum sa načelom narodnosti... to je previše i. takome činizmu odričem potpis. svoj“. To jem riječima, i tijem je knjaz Nikola stekao priznaje i blaeodarnost svih plemenitijeh duša, podigao svoj prestiž i bacio zdraku ufanja i ideala u tmine koje odasvud Balkan pri- tiskuju. Nu ako je oštra lekcija Evropi, nije do- ista ni manje jaka i ozbiljna balkanskim dr- žavama, Prepadene rusko-austrijskom zajed- ničkom notom od_minuloga premaljeća, pro- žete sićušnim ambicijama, inadom i zavišću, one su (da parafrazujemo glasovitu rečenicu) Sve bile zaboravile a ništa ne naučile. U gr- čko-turskom ratu one nijesu drugo vidjele nego osvajačke nemjere helenizma, a nijesu primjetile da se upravo na poljanama Larise i Domoka riješava možebit za cio jedan vi- jek sudbina svega Balkana. Pa kad nijesu mogle da oružjem u ruci pospješe veliki pre- vrat od Dunava do Crnoga Mora, imale su barem nesumnjivim djelima pokazati da se savijaju prolaznome nasilju, nu da jednako Ng živi u njima plamen slobode i čežnja za na- rodnim spasom. Ni u Biogradu, ni u Sofiji ško nije se čula nijedna riječ u, kojoj bismo pro- poznali pridušen plač junačke duše, prosvjed udruženomu egoizmu Evrope i afermaciju nesakrušenijeh nadanja ..... Ova se riječ. razliježe opet. na osvitku nove godine pod grobom Vladike Rada. I oper jedan Petrović diktuje Balkanu program, podiže luču novijeh vremena, razbija maglu oko ojagjenijeh duša. Ove su knjaževe riječi ne samo memento Evropi, da ustrpljivost i dugotrpnost balkanskijeh naroda imadu iz- vjesnijeh granica, nego su i“ ,Sursum cor- da“ posestrimama na poluostrvu. Vladar nad 300.000. duša, vrhovni vogj. 45,000 pušaka drznuo se reći javno ono što bugarski i srbijanski državnici sa 300.000 vojnika ni- jesu kadri bili ni promisliti u tišini svojijeh kabineta! Koje li nauke za balkanske drža- ve i narode! Stalnost u volitičkom progra- mu, jedinstvo u akciji, tradicionalna dušev- na sloga izmegju naroda i vladara, osjećaj svoga prava, dali su crnogorskomu vladaru snagu da izigra račune najvećijeh država na Svijetu i da neoskvrnut spasi, što se može spasiti od dobra glaga balkanskoga nesugje- noga saveza. A sada Evropa može mirno nastaviti Sp svoje vijećanje o kandidatima za gubernator- i sko mjesto na Kandijil.,..., o > R. Nevski. TAK Sabor dalmatinski U ponedjelnik, u 10 sahata, bila je svečana misa u crkii svete Stošije za otvor saborskog za- sjedanja. i U podne se nazočni zastupnici Sakupiše u sa- borskoj dvorani. Predsjednik dr. Bulat otvori Sabor. Spomenu najprije kako izvanredni politički dogagjaji posljednjih mjoseca nijesu zapriječili, da Zemaljski Sabori budu pozvani na ustavno djelovanje. — Spomenu da su sve zen lje naše Monarhije 8 ove strane Litave početkom o e godine dobile dvije | velike: reforme ; sudbenu a poreznu, te, u Savezu sa sudbenom reformom, da s oje zbio i dogogjaj, koji (je osobito razveselio općinu šibensku, ustanovljenje Okružnog Suda, radi čega, na ime općine Šibenske, zahvali i Saboru. i si > Za tim se je potanje osvrnuo na poreznu re- formu, koja zasijeca ne samo u gospodarstvene ia-. terese naše zemlje, nego i u finacijske prilike poz nam se čini da čitamo Sasvim jasno u oni-. krajine i općini i na koju 6 kak: obo -