:

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 5.50

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 6.

Za sve ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu. E
Za Dubrovnik na godinu fior, 5.

Na po godine i na četvrt

godine
. surazmjerno. :

Pojedini broj lista 10 novčića.

U Dubrovniku 28. Januara 1898,

K
dag
S
£

šalju .e administraciji
Dopisi se šalju uredni
Rukopisi se ne vraćaju.

Za 'oglas»a, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novč:
od retka (sitnijeh slova), Ako ge više
puta štampaju, po pogodbi. 5

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se. ee

Broj 4. '

Izlazi svake Nedjelje. S

Godina VII.

Sadržaj: Odluka o zapljeni — Mani-
Jest knjaza Nikole — Dalmatinski sabor —
\ Pregled stranih i domaćih listova (iz ,Glasa
Crnogorca“). — Naši dopisi — Domaće vi-

| jesti — Srpske zemlje — Dubrovačke vijesti

— Podlistak: Istini u hator.

Odluka o zapljeni

U ime Njegova Veličanstva Ćesara 6kr, Sudben Dvor
I. molbe u Dubrovniku kao nadležni Sud u tiskovnim poslima

Januara 1898 St. 1/96 6. k. Državnog Odvjetnitštva u Dubro-
vniku,
sudi:

I. Sadržaj članka ,Grof Ignjatijev o. Bosni i Hercegovini“,
tiskana u četvrtome stupeu prve strane, prvom i drugom stu-
peu druge «strane, i članka ,Pismo iz Mostara“, u trećem stu-
peu druge strane, br. 2 lista Dubrovnik“ koji je izišao u
Dubrovniku 9. Januara_ 1808. označuje se zločinom smetanja
javnog mira, predvigjena u S. 65, sl. a kz. i to baš u slijede-
ćim dijelima gornjih članaka:

U dijelu prvog članka koji počinje: ,Ne treba“ a za-
vršava Austrijske Vladav ne“; — u dijelu istog članka koji
počimlje ,hrišćani u Bosni“ a završava »Srbija i Crnagora,, ;

U dijelu drugog članka, koji počinje ,No naša Vlada“
i završava ,pok, Mari“; — u dijelu istog članka koji počimlje
»bilo je tu“ a završava ,ćemo ovako“.

I. Potvrgjuje se zapljena već izvršena po Vlasti javne si-
i gurnosti.
III. Zabranjuje se daljne razdavanje dijela rečenih članaka,
koji su naznačeni pod tačkom prvom. aja \
IV. Naregjuje se uništenje zaplijenjenih primjeraka, i onih
koji bi unaprijed bili zaustavljeni, rasturanje dotično tiskane
ploče, u koliko to nije bilo vać izvršeno,

Dubrovnik, 15 sječnja 6kr,
Za otpravu
4. Vernazza.
Razlozi.

Vidjevši, da gorenaznačenim dijelima članaka očito“ se
je smjeralo na to., poticati čitaoce na mržnju i prezrenje dje-
latnosti Državne Uprave zaposjednutijeh zemalja Bosne i Her-
cegovine. Bi sugjeno kano u odluci,

Manifest knjaza Nikole

Communiquć »Glasa Crnogorca“. o kan-
didaturi vojvode Boža Petrovića za guberna-
torsko mjesto u Kandiji nije ni po svom obli-

oku, ni po svojoj sadržini obična stvar. Crno-
gorska je vlada mogla suhoparnije priopćiti
evropskoj publici razloge glavara države pro-
tiv kandidature jednog člana dinastije Petro-

vića. Diplomatskom kratkoćom mogla je na-
glasiti nedostajanje privole knjaza Nikole i
nepravilno postupanje velikijeh silu, koje su
i ovaj put — jer se radilo o maloj državi
— pogazile zakon megjunarodne etikete i
stvorile pogipeljni prećedens u diplomatskoj
praksi. Evropska bi publika bila uzela na
znanje ovakovu izjavu crnogorske vlade i
prešla na dnevni red. Ali onako, kako je
onaj communiquć napisan, u onim krupnim
i znamenitim riječima, u kojima se van sum-
nje Čita misao samoga knjaza Nikole, članak:
Cetinje 22, Decembra (3. januara) 1897. u
br. 52, , Glasa Crnogorea“ neobični je po-
litičko-narodni akt. Imamo mu pripisati du-
boko znamenovanje ne samo za sadašnji čas,
nego i pošto kandidatura vojvode Boža Pe-
trovića progje do koji mjeseć u potpuni
zaborav!

1 prije svega, taj je akt, lekcija  silni-
cima ovoga svijeta. Nije im se ni ljepša, ni

jača lekcija mogla dati. Ta mala nota za-
glavljuje plemenitom kretnjom duše krvavu
tragediju ovijeh posljednjijeh godina. Dosada
smo živjeli u svagdašnjoj mori, krv nas bi-
jaše opčinila. Stupasmo izmegju gomil4 ljo-
ševa. Trista tisuća kršćana u Maloj Aziji |
Carigradu: bijahu zaklani u malo dana. Pa-

+

u smislu S. 485, 488, 493 kr. riješavajući o predlogu 12.

rala se djeca, zakopavale žene do glave il.

predavalo osinjačima i pareovima na večeru,
pošto bi ih prije obesčastili. Od vremena
Neronovijeh i Elioeabalovijeh takove se vike
nije bilo čulo iz <krštenijeh usta. ,Bulga-
rian horrors“. blijede pred jermenskim  eka-
tombama. Nakon toga dželati se svališe na
klasičko grčko ostrvo, i na toj  blagoslovlje-
noj zemlji nastave groznu sječu. Sa Prizrena
i Skoplja podizahu se slični jauei. Bješe do-
šao čas kad najtrjezniji diplomati omišljahu
da će u malo dana nestati na Istoku kršćan-
skog imena pred probugjenim  ,furor osma-
nicus“. Nemojte misliti da je ova slika pre-
tjerana. Čitajte samo dva, tri pisma fran6u-
skoga poslanika Cambona u  ,Livre jaune“
pak ćete vidjeti da je realnost tisuću puta
jača od ovijeh riječi. Ali našijem očima pri
kraju. XIX. vijeka, bješe dato vidjeti još ga-
dniju i užasniju pojavu od samoga bjesnila
Islama: mib kršćanstva! Iščiljeli ovaj vijek,
koji se gordi nad svijem vijekovima, predat
u starosti duhu afarizma, obožavanju novca,
uzdržavanju lažnoga mira, koji više naliči na
pustaru kreposti i muževnosti nego na Mir,
nije imao ni snage, ni volje da obustavi uža-
sno krvoproliće. Paralizovana nečistijem osva-
jačkijem namjerama, podozrijevanjem,  Evro-
pa odgovori brutalnoj, slijepoj sili diplomat-
skim notama, a na kršćanski vapaj odazove
se platonskim i ciničkim traženjem relorama,
u koje ona sama nije vjerovala. Ali ko bi
mogao sintetizovati politiku liberalne“ Hyro-
pe na Istoku! Ko bi mogao opisati mlitavost
vlada, zavjera nadutijeh i korumpiranijeh par-
lamenata, tranzakcije kancelariji! Za taj bi
se posao htjela Tacitova ruka, jedina kadra
opisati enjilež i moralnu mizeriju jednoga
bogatoga društva i jedne velike epohe. Pa
kako da to sve nije dosta, kad se mala je-
linska kraljevina podigla da oružjem u ruci
osveti pokolj svoje braće, slušajući impera-
tivni glas poštenja i narodnoga poslanstva,
sva ta velika Evropa kolektivnom svojom ma-
som ustade na krstašku vojnu protiv — kr-
Sta! I vidjesmo moderne ratne nemani sa-
kupljene u kandijskim vodama gdje pucaju
na grčku zastavu, na onu istu koju ,reak-
cionarna“ Evropa bješe u ime Givilizacije i
prave slobode osvetila kod Navarina. Velike
carevine oboriše še na nevine milosrdne se-
Stre, na stare i sijede borce za »KIst časni
i slobodu zlatnu“ i zakopaše svoje poštenje
i smrtno opijelo opjevaše besmrtnoj revolu-
Glji u dimu ruševina Akrotirskog manastira.
Ali to sve ne bijaše dosta. Dok se turska
vojska svom silom obaraše. na nepripravlje-
nu Grčku, Evropa zadržavaše balkanske  dr-
žave da ue bi pospješile osvetnički dan osman-
skoj imperiji. I opet se junaštvo Evrope i
toliko - silnijeh milijuna bujoneta ukaza na
malim, slabim narodima. Te gu iste državi-
o nekada u zakuiku, pod jarmom nekrsta,
pridušene i stješnjene od bola, popratile bile
živom simpatijom ujedinjenje velikijeh naro-
da, revolucije Savojske kuće i Hehencolerna,
revolucije Franačke i liberalne pobjede Albi-
jona. Nadahu se da će okrunjene glave, koje
|: dugovahu ujedinjenje oladžbine smjelosti Ga-
ribaldijevoj, Bismarkovu  geniju, požrtvova-
nju i slobodnjačkom duhu tolikijeh mučenika,
da će se u posljednji čas. spomenuti posta-

tiju tužnim proletarcima civilizacije, koji ne

omu. Ali da! Gdje su vlasnici turskijeh ku-

m
poda i vjerovnici Grčke? Gdje je bezbrižni
san Feliksa Faura i konkurencija na  kitaj-
skome moru? Vi tražite slobodu, ujedinjenje,
nezavisnost? Stari napjevi slijepaca, preživje-
le ideje! Mi smo bogati, jaki, naoružani,
ujedinjeni. Veselite se u našoj sreći, koja vas
milostivo i toplo obasjavh u vašoj tamnici. —
Turci dogjoše do bliza Atine. Grčke, kao
faktora u istočnoj politici, ne bješe više. Osta-
le balkanske države zadužene do vrh glave,
moralno uništene, razdijeljene na tajnim  sa-
stanćima. Na Kandiji oganj ne prestajaše,
Jermeni na maloj vatri isprženi, I kao poš-
ljednju porugu, oinički zaglavak Moralnoga
bankrostva prosvijetljena Evropa, poslanici
velikijeh sila stadoše da vijećaju o tome koga
bi se moglo poslati da vlada nad razvalina-
m& Kandije! A zašto se ne bi tamo poslao
jedan Petrović? Iivne li misli! Hvo lijepe
zgode da ovjenčamo našu balkansku politiku
aplauzom malih naroda, moralnom kapitula-
cijom žrtava naše sebeznalosti, nakon kapitu-
lacije političke i financijske! Zgodan je čas.
Srbija stupa stazom ,reda i zakonitosti“, Bu-
garska zabavljena staračkom svagjom beratf
i svakovrsnijeh procesa. Grčka, Bogu hvala,
istražena sa evropske karte, Rumunska ne
će ni da je zovu balkanskom državom ni da
druguje S balkanskom fukarom.... Ali u
to se iznenada začu ispod Lovćana: Non
possumus knjaza Nikole!

»U junačkom i mnogomučenom narodu
kandiotskom nije  prestavala težnja za na-
rodnijem jedinstvom, koja ga je toliko puta
podizala i uvodila u očajnu borbu. Te iste

nja svojijeh država i da neće odreći simpa-.

iže nego da se na suncu griju na svome.

težnje žive i u Grčkoj i poslije nesretnoga
rata. Njegovom Visočanstvu Knjazu u Nje-
govoj vazdašnjoj težnji, da balkanski narodi
i njihovi Gospodari dišu vazda jednim  slo-
žnijem duhom, ne može- biti ravnodušno, ho-
će li Kandioti i narod grčki, hoče li Kraljev-
ski Dom grčki, s kojim ga spajaju veze iskre-
noga prijateljstva, smatrati Crnu Goru i
njezin Vladajući Dom smetnjom njihovoj
postojanoj težnji zato, što je jedan član
njezin nametnuti im guverner Kandije“.

»Mora se želiti, da stradnja  Kandiot-
skoga naroda jedanput prestanu. Hoće li,
kad će i kako će to biti? Na to ne može
niko dati odregjen odgovor. Je li isključena
Mogućnost, da se obnove pošljednji doga-
gjaji na Kandiji? Njegovom Visočanstvu
Knjazu ne može sve jedno biti, hoće li se u
takovoj prilici Guverner Kandije zvati g. Še-
fer, ili g. Vojvoda Božo Petrović.“

Ovo su najznamenitije i najutješljivije
riječi koje su se od Vidov-dana_ g. 1896.
do danas doviknule sa Balkana afarističkoj

Evropi. ,Da, poštovane sile, vi možete pre--
dati žandarsku ulogu internacionalistima Še-

feru i Mavrokordatu, Drozu i Kučeri. Neka
oni pometu što ste vi izgnusili. Neka oni
podignu za vaš račun ruševine Akrotira i
Kandije, neka oni, u ime dželata Jermenske,
Kandije i Maćedonije, organizuju vašu tra-
ljavu zgradu i zaduše viku slobode. Ali po-
slati tamo jednoga Petrovića-Njegoša, junaka
bojeva za oslobogjenje balkanskijeh država,
potomka Danila i Rad... i to djelo tražiti
od mene knjaza Crnogorskog, našljednika nji-
hova — pače ne tražiti, nego upravo nari-
nuti mi ga — od mene koji stojim i padum

sa načelom narodnosti... to je previše i.

takome činizmu odričem potpis. svoj“. To

jem riječima, i tijem je knjaz Nikola stekao
priznaje i blaeodarnost svih plemenitijeh duša,
podigao svoj prestiž i bacio zdraku ufanja i
ideala u tmine koje odasvud Balkan pri-
tiskuju.

Nu ako je oštra lekcija Evropi, nije do-
ista ni manje jaka i ozbiljna balkanskim dr-
žavama, Prepadene rusko-austrijskom  zajed-
ničkom notom od_minuloga premaljeća, pro-
žete sićušnim ambicijama, inadom i zavišću,
one su (da parafrazujemo glasovitu rečenicu)
Sve bile zaboravile a ništa ne naučile. U gr-
čko-turskom ratu one nijesu drugo vidjele
nego osvajačke nemjere helenizma, a nijesu
primjetile da se upravo na poljanama Larise
i Domoka riješava možebit za cio jedan  vi-
jek sudbina svega Balkana. Pa kad nijesu
mogle da oružjem u ruci pospješe veliki pre-
vrat od Dunava do Crnoga Mora, imale su
barem nesumnjivim djelima pokazati da se
savijaju prolaznome nasilju, nu da jednako Ng
živi u njima plamen slobode i čežnja za na-
rodnim spasom. Ni u Biogradu, ni u Sofiji ško
nije se čula nijedna riječ u, kojoj bismo pro-
poznali pridušen plač junačke duše, prosvjed
udruženomu  egoizmu Evrope i afermaciju
nesakrušenijeh nadanja .....

Ova se riječ. razliježe opet. na osvitku
nove godine pod grobom Vladike Rada. I
oper jedan Petrović diktuje Balkanu program,
podiže luču novijeh vremena, razbija maglu
oko ojagjenijeh duša. Ove su knjaževe riječi
ne samo memento Evropi, da ustrpljivost
i dugotrpnost balkanskijeh naroda imadu iz-
vjesnijeh granica, nego su i“ ,Sursum  cor-
da“ posestrimama na poluostrvu. Vladar nad
300.000. duša, vrhovni vogj. 45,000 pušaka
drznuo se reći javno ono što bugarski i
srbijanski državnici sa 300.000 vojnika ni-
jesu kadri bili ni promisliti u tišini svojijeh
kabineta! Koje li nauke za balkanske drža-
ve i narode! Stalnost u  volitičkom progra-
mu, jedinstvo u akciji, tradicionalna dušev-
na sloga izmegju naroda i vladara, osjećaj
svoga prava, dali su crnogorskomu vladaru
snagu da izigra račune najvećijeh država na
Svijetu i da neoskvrnut spasi, što se može
spasiti od dobra glaga balkanskoga nesugje-
noga saveza.

A sada Evropa može mirno nastaviti Sp

svoje vijećanje o kandidatima za gubernator- i
sko mjesto na Kandijil.,..., o
> R. Nevski.
TAK

Sabor dalmatinski

U ponedjelnik, u 10 sahata, bila je svečana
misa u crkii svete Stošije za otvor saborskog za-

sjedanja. i
U podne se nazočni zastupnici Sakupiše u sa-
borskoj dvorani.

Predsjednik dr. Bulat otvori Sabor.

Spomenu najprije kako izvanredni politički
dogagjaji posljednjih mjoseca nijesu zapriječili, da
Zemaljski Sabori budu pozvani na ustavno djelovanje. —

Spomenu da su sve zen lje naše Monarhije 8
ove strane Litave početkom o e godine dobile dvije |
velike: reforme ; sudbenu a poreznu, te, u Savezu sa
sudbenom reformom, da s oje zbio i dogogjaj, koji
(je osobito razveselio općinu šibensku, ustanovljenje
Okružnog Suda, radi čega, na ime općine Šibenske,
zahvali i Saboru. i si

> Za tim se je potanje osvrnuo na poreznu re-

formu, koja zasijeca ne samo u gospodarstvene ia-.
terese naše zemlje, nego i u finacijske prilike poz

nam se čini da čitamo Sasvim jasno u  oni-.

krajine i općini i na koju 6 kak: obo -