>= 38

e a a

ai EE“ me“ omeo >

a

Cijena listu

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i.
Hercegovinu ns godinu fior. 5.50

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 6.

Za sve ostale zemlje na godinu

franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu fior. 5,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno. 4

Pojedini broj lista 10 novčića.

Rukopisi se no vraćaju,

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 novč'
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 7.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VII.

Govor poslanika
D.ra Vladimira Trojanovića.

Visoki sabore! I meni se danas dogodilo što
i časnome zastupniku Biankinu, jer se ni ja nije-
sam nadao da ćemo večeras divaniti, u općoj ra-
spravi školskoga proračuna. S toga ću i ja biti
slobodan zamoliti presvijetloga gospodina presjedni-
ka, da bude toliko dobar, obzirom na kasno doba,
dozvoliti i meni da govorim sjutra u ovoj! općoj
raspravi, prije ili poslije g. Biankina, Ako je mo-
guće ja molim g. presjednika da moju želju izvoli
uzeti u obzir.

Predsjednik: Ja ne mogu pristati nu želju go-
spodina zastupnika, jer namjeravam poći dalje do
9'/, sati. Mi smo mirovali za dva dana i valja da
trsimo dnevni red.

Dr Trojanović: Tad želim govoriti danas:

Visoki sabore, velečasna gospodo zastupnici!
Ja ću biti toliko slobodan da i ove godine, kao
što sam lanjske, progovorim nekoliko skromnih rije-
či u ovoj raspravi, koja me ovako iznenada zatekla.

Ako se sjećate, časna gospodo zastupnici, ja
sam lanjske godine, kako sam znao i bolje mogao,

ne kao stručnjak u školskim pitanjima, već kao čo-

vjek koji se kulturom bavi, progovorio nekoliko ri-
ječi osobitim obzirom na naše pučke škole. Uzeo
sam u pretres kakvo je stanje tih škola. Kazivao
vam, da sam obašao neke u zagorskim krajevima,
i izrazio vam da nijesam bio zadovoljan sa onim
što sam vidio i što se, u opće, tiče uregjenja tih
škola. Na moju veliku nesreću, sva ta moja razla-
ganja, koliko god nevina, prigodna i opravdana
bila, ne imadoše sreću da budu uvažena od časnog
€. izvjestitelja Borčića. On je, obazirući se na go-
vornike autonomne stranke, odgovarajući i razra-
čunavajući se s njima, kao nešto, što som ja sto-
prvo kašnje mogao saznati, kad sam čitao saborski
izvještaj prošlog zasjedanja, u kome sam našao da
se gospodin izvjestitelj zbilja dotaknuo moga go-
vora. Začudio sam se kad pročitah, da na prigovo-
re časnog Trojanovića, pošto nemaju osobite va-
žnosti, neće se on osvrtati. To me doista iznenadi-
lo i da sam onaj put čuo te riječi, bez svake su-
mnje, ne bih bio ostao dužan časnome Borčiću.

Govorio sam lani o školskim zgradama: kako
su jadne i nesretne mnoge škole u zagorskim kra-
jevima, kako su prostorije i uske i gnusne, kako je
nečist zrak i tako dalje. Govorio sam o moralnom
uzgoju djece i dotaknuo sam ge takogjer kakav je
zadatak učiteljev. Ne kažem da sam o tome potan+
ko raspravljao, niti da je to bilo od ,osobite va-
žnosti“, kakvu je možda zamišljao časni g. Borčić,
ali, mislim, da je ipak njegova dužnost bila, da i
meni posveti barem nekoliko pažnje.

Ja ću i ove godine progovoriti, u kratko, o
pučkim školama, ali ne više o zagorskim, nego o
primorskim. Ja vam odmah kažem da ge s tim ško-
lama ne možemo pohvaliti, kao što nijesmo mogli
ni sa zagorskijem.

Naše škole u Boki Kotorskoj nijesu ništa bo-
lje od onih gore. Većim dijelom, zgrade su kukav-
ne, prostorije nespretno podijeljene i uske, čista
zraka nema, a svjetlosti malo. Ja cijenim, kad ovo

napominjem, da ovo može biti od velike i preveli-

ke važnosti, bez da se upuštam u konkretna na-
vagjanja, da brojim visinu pojedinih zgrada, niti
da kazivam, kako sam hemijski analizovao kakav
je zrak i tako dalje. Nego ja, kažem, u opće, da
se tim zgradama ima posvetiti osobita pažnja, jer
je higijena u školama prvi uvjet da nam naša

GOVORI
srpskijeh poslanika na dalmatinskom Sa0OTu Nrigodom rasprave 0 proračunu
pokrajinske škoiske zaklade

djeca fizički ne poginu. Lani, dotaknuo, samise ta-
kogjer politike u školi, a to ću učiniti i ove godi-
ne, jer zaista, ako i potajno, politika se vodi u
školi. "To nam potvrgjuju mnogi slučaji, koji, i ako
ostaju u tajnosti, mi dobro znamo komu i čemu
ih imamo pripisati. Zadnje učiteljske skupštine po-
kazale su da se srpsko ime pritajava, a čak i mrzi;
da se pritajava ime onog naroda, koji u Dalmaciji,
pored vašeg hrvackoga, živi, i koji će vazda živjeti.
Kad ovo napominjem, ne mogu a da se ne okrenem
časnoj većini visokoga sabora, i dozovem joj u pa-
met zaključak sabora, stvorena va predlog časnog
zaslupnika D.ra Pugliesi: da se, pored hrvatskoga
imena, ne zatajava ime srpsko i srpskoga naroda.
Gospodo moja, srpsko ime, danas na žalost, zataja«
va ge. Tome su dokaz nove početnice, koje su se
u zadnje doba štampale. S ovim početnicama baš
ge nastoji da ime i narod srpski zatajan bude. Ja
s toga danas podižem svoj glas, da najenergični-
je stanem na obranu i da ne dopustim da se vrši
orni proces odnarogjivanja na našoj miloj srpčadi.
U tome krivome pravcu, ja ne baćam svu krivicu
na časnu većinu, nego ja krivim i osugjujem austri-
sku vladu, jer je ona, koja tu griješi. Vladu je u
svakome pogledu nastojala i nastoji da, osobito u
Boki Kotorskoj, srpsko ime bude prigušeno. Na po-
tvrdu oroga što kažem, mogu reći i to da je u
posljeduje doba kod nag, u Boki Kotorskoj, denun-
Gija proti srpskim učiteljima na dnevnom redu i
da te gramotne denucije izlaze na dvor, samo iz
žandarskih izvještaja. Žandari su oni, koji naše
učitelje progone i desno i lijevo špionišu, i javno
i potajno, jamu im kopaju, da ih upropaste, da ih
satru. Ali, gospodo moja, tome se nemamo čudi-
ti kad se sjetimo kakve su, nazad nekoliko vreme-
na, okolnosti vladale kod nas u Boki. Nije čudo, da
je vlada austrijska, na svim linijama, srpsku narod.
nost počela progoniti. Kažem, da se tome ja ni naj-
manje ne čudim, jer mi evo i u ovoj visokoj. kući
imamo dokaz, kako austrijska vlada misli o našim
školskim stvarima i u kakav sklad ona to dovodi
sa politikom.

Časna. gospodo zastupnici! Mi vidimo da u
ovoj visokoj kući za vladinim stolem sjedi, kao vla-
din povjerenik, g. baron Marojčić. Ja ne znam u
kakvome skladu može stojati da o školskim stvari-
ma referiše čovjek koji je u Dalmaciji razvio svoju
političku propagandu i počeo istu baš ondje, okle
Sam ja, u Boki Kotorskoj. Ja ne znam, kako je
moguće da školskim referentom bude imenovan čo-
vjek, koji je agitirao do zla boga i koji je nanio
neizmjerna zla našema srpskomu narodu u Boki,
razdvojivši braću u političke Srbe i Hrvate, da se
jednokrvna braća Srbi katolici i pravoslavni megju
sobom mrze i zavagjaju. Ja ne znam kako js to
moguće, da o školskim stvarima referiše ga vladi-
nog stola čovjek, koji je pašovao kroz milu nam
Boku Kotorsku, koji je i pašovao i po miloj volji
agovao. Ja ne znam kako se to slaže da za vladi-
nim stolom, u školskim stvarima, sjedi čovjek koji
je po svoj Boki Kotorskoj kršio srpske gusle i na-
stojao da uguši svaki srpski osjećaj. I doista, kad
ja sve ovo u obzir i prosugjivanje uzmem, moram
doći do krvavoga zaključka: da austrijska vlada,
kao što je u ovome postupala, ona postupa isto i
u svim drugim pitanjima prema našemu dobrome
narodu srpskome.

Nazad dvije godine, časni zastupnik Biankini
prekorio me da ja napadam čovjeka koji se ne
može braniti, jer ga nema u ovoj visokoj kući. Mo-
že biti da je g. Biankini imao donekle pravo,

sila prama njegovim preporukama.

premda sam ja samo sjednom riječi spomenuo toga .

čovjeka. Ali danas, to nije slučaj. Za vladinim sto-
lom sjedi danas taj isti čovjek, baron  Marojčić, i
ja, gospolo moja, evo danas otvoreno i čisto, bez
obzira ana temelju istine, kažem, ne njemu kao li-
čnosti, nego vladi austrijskoj, koja ga je tu posa-
dila, šta ja mislim, kako razumijevam i kako osu-
gjujem ovakovu politiku. :

Meni danas ne preostaje drugo, uzevši u ob-

zir ovo žalosno i nesnošljivo stanje, već podignuti |

svoj gles proti takovome postupanju. To ja činim u
nadi i uvjerenju da mi nećemo izginuti pod takvim
stanjem, nego da ćemo i znati i htjeti i smjeti
visoko držati naš srpski barjak, koji nam je razbu-
can bio, i da ćemo mi znati, i smjeti udarati uz
gusle, koje su nam po žandarima slomljene bile.
Da. Mi to hoćemo» i danas i vazda. Srpska omla-
ding uz srpski narod u Boki Kotorskoj, ona će ču-
vati taj naš amaAnet. Hoćemo, jer su Srbinu gusle
istorija. Hućemo, jer srpske gusle lagati na znadu.

Pak, evo i ja danas, časna gospodo, ne znam
lagati, nego vam istinu kažem da 6u,. radi ovako
žalosnih i uesnošljivih prilika, u ime protesta, gla-
sovati proti školskome proračunu. (Odobravanje na
ljevici).

Govor poslanika Gjura Vukotića.

Visoki  Sabore! Proračun pokrajinske školske
zaklade spada u red najvažnijih predmeta našeg
saborskog rada, te ako se koji sat više o njemu
zabavimo, mislim, da neće s nikoje strane biti pri-
govora, pošto je prvračun namijenjen za nauku i
uzzoj našeg podmlatka, na koji što no se veli, svi-
jet ostaje, i pošto će Visoka Vlada, koja je u prvom
redu pozvata da nadzire pučke škole, moći sabrati
iz naših govora bistre pojmove o onom što joj u
buduće treba raditi na polju pučke nastave da stran-
ke u narodnosnomu smislu zadovolji.

Časni predgovornik Dr. 'Projanović u svom
lijepom govoru spomenuo je i nove školske čitanke
a pošto su te knjige temelj na kome se osniva
naša pučka škola; ja ću nastaviti baš ondje, gdje
se je on s njima rastavio,

U S 8. Državnog Zakona 19. Maja 1969. iz-
ričito je kazano: da svaka školska knjiga, prije
nego u pučkoj školi postane naukovnom, treba da
bude pregledana i odobrena od učiteljskih konferen-
cija. Ali pored toga jasnog zakvnskog propisa, mi
smo prošle godine imali slučaj, d& je u naše pu-
čke škole bila nametnuta ,Početnica“ sastavljena
od prof. Danila, koja pretečno nije bila od učitelj-
skih skupština pregledna i odobrena.

Casni zastupnik Biankini, koji je kroz prošla

zasijedanja u ovom Saboru mnego prigovarao  škol-

skim knjigama sa narodnoga gledišta, ove godine
regbi, da je s novom Danilovom početnicom i pre-
ragjenim čitankama, potpuno zadovoljan, pošto u
njima nije našao do ciglog jednog prigovora — da
je jedna ličnost nazvata Dalmatincem, mjesto Hr-
vatom. Ostalo, kad nije .istakao drugih prigovora,
moram predpostaviti da je Visoka Vlada sve ude-
Ali, ako je
gosp. Biankini zadovoljan s novim školskim knji-
gama, ne mogu da budu zadovoljni zastupnici, koji
sjede na ovoj strani Visoke kuće, kao ni srpski
narod u Dalmaciji, te ovdje prestavljamo.

U ,Početnici“ prof. Danila nema ni spomena
o imenu jezika i naroda srpskoga, sasvim, da je ta
knjiga namijenjena školama, koje polaze djeca hr-

“vatske i srpske narodnosti. U istoj početnici kaže

ge: ,Hrvatski narod hrabar je narod“  ,Zagreb. je
glavni grad Hrvatske“ pa napokon svršava ga
pjesmom:

»Bože živi, blagoslovi

naših srca plemenište,

To hrvatsko rvalište,

Milu zemlju, sveti dom . . .“

a O Srbima i srpskom jeziku u knjizi, kako sam
već rekao, nema ni spomena.

Prelazeći na čitanke, nalazimo u 1Il-oj čitan-
ci čitanje pod naslovom: ,Ne ima plemena bez
slavna imena“, u kom se ovako kaže: ,I u našega
junaštvom i poštenjem slavnoga naroda, bilo je
brate dragoviću u svako doba ljudi, koji su se go-
lim umom svojim i vještinom, a od priprosta roda
visoko digli i svoje pleme proslavili. Spomenuti je
samo njekoje: Toma Bakač doglavnik dvaju ugar-
skih kraljeva. Od Matije i Vladislava II. bijaše u
velike cijenjen ne samo od njih, nego i od rim-
skoga pape, koji ga učini svojim poslanikom i sto-
žernikom. "Taj Slavni muž, premda od niskoga ko-
ljena, podiže porodicu svoju — Bakač — RHrdčlije,
koji su hrvatima dali dičnih sinova, vojvoda i do-
glavnika. Dva hrvatska bana dva sokola brata —
Ivan Horvat i Mato Talovac bili su iz priproste
kuće. Dva opet biskupa Zagrebačka: Petar Petrović
i Mutin Borković bili su sinovi siromašnih ljudi,
pa se osim dostojanstva i perom i mudrinom od-
likovaše“.

Kad su se ovako počeli nizati hrvati pripro-
sta koljena, mogao se spomenuti i koji srbin, da
ne izgleda mladeži, da je srpski narod siromašan u
ljudima oglašenim, a s druge strane umjesnije bi
bilo, da su se uzori iz Dalmatinske povjesnice uze-
li, pošto su školske knjige samo za Dalmaciju i
Istriju namijenjene,

Na strani 60. iste čitanke pod naslovom
»Ylast“ čita se sljedeće: ,Djeca za obično malou-
mna i čine mnogo koješta, što je očevidno na zlo.
Više puta tako su luda, da kada im se s najboljom
namjerom kaže št) im je dobro, ona ipak neće da
čine, dok ih silom ko na to ne natjera. Ali tko bi
rekao! i odrasli su ljudi više puta ludi kao djeca!
Može im se kazati što se god hoće, oni neće da
slušaju, neće da čine, neće da razumiju, nego lete
u svoju nesreću i ne osjećaju ju prije, nego tek >
onda, kad im se već pomoći ne može. U Petrogra-
du studenoga mjeseca, kad se Neva započne lediti,
nahodi se svagda bezumnika, koji hoće da prelaze
preko leda, i podavili bi se, da ih straže kundaci-

ma ne suzbiju. Takovim ljudima treba štitnika kao

i maloj djeci, a kad su još bezumni kao oni na
Neri, valja ih natjerivati i da budu pametni“.

Ovaj primjer mislim, da nije bilo taktično
unijeti u školskoj čitanci, pošto nije lijepo, da se
bratski narod Ruski postavlja djeci za primjer, kad
im primjerom treba ludost predočiti.

Presjednik, Vi mnogo idete na dugo, molim
da čitanje iz knjiga sakratite. ž

Vukotić. Nastojaću, da budem kratak što je
više moguće. U školskim knjigama naša vjeroispo-
vjed pogrešno je nazvata ,grčko istočna“, pošto je
mi nazivljemo pravoslavnom, a u čitanju 59. i pra-
voslavni Vladika Zadarski nazivlje se ,biskup grčko-
istočne vjervispovjedi“. I, ako je po filologiji biskup
i vladika sve jedno, ali pošto narod pravoslavne
vjeroispovjedi ne imenuje drukčije starješinu orkve,
osim nazivom , Vladika“, zašto se u školskim knji-

gama drukčiji naziv imao staviti? an

Na strani 107 iste čitanke u 67. čitanju.
»Kninsko polje“ kninjani su prestavljeni kao hrva-