>= 38 e a a ai EE“ me“ omeo > a Cijena listu Za Austro-Ugarsku, Bosnu i. Hercegovinu ns godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. 4 Pojedini broj lista 10 novčića. Rukopisi se no vraćaju, Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč' od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 7. Izlazi svake Nedjelje. Godina VII. Govor poslanika D.ra Vladimira Trojanovića. Visoki sabore! I meni se danas dogodilo što i časnome zastupniku Biankinu, jer se ni ja nije- sam nadao da ćemo večeras divaniti, u općoj ra- spravi školskoga proračuna. S toga ću i ja biti slobodan zamoliti presvijetloga gospodina presjedni- ka, da bude toliko dobar, obzirom na kasno doba, dozvoliti i meni da govorim sjutra u ovoj! općoj raspravi, prije ili poslije g. Biankina, Ako je mo- guće ja molim g. presjednika da moju želju izvoli uzeti u obzir. Predsjednik: Ja ne mogu pristati nu želju go- spodina zastupnika, jer namjeravam poći dalje do 9'/, sati. Mi smo mirovali za dva dana i valja da trsimo dnevni red. Dr Trojanović: Tad želim govoriti danas: Visoki sabore, velečasna gospodo zastupnici! Ja ću biti toliko slobodan da i ove godine, kao što sam lanjske, progovorim nekoliko skromnih rije- či u ovoj raspravi, koja me ovako iznenada zatekla. Ako se sjećate, časna gospodo zastupnici, ja sam lanjske godine, kako sam znao i bolje mogao, ne kao stručnjak u školskim pitanjima, već kao čo- vjek koji se kulturom bavi, progovorio nekoliko ri- ječi osobitim obzirom na naše pučke škole. Uzeo sam u pretres kakvo je stanje tih škola. Kazivao vam, da sam obašao neke u zagorskim krajevima, i izrazio vam da nijesam bio zadovoljan sa onim što sam vidio i što se, u opće, tiče uregjenja tih škola. Na moju veliku nesreću, sva ta moja razla- ganja, koliko god nevina, prigodna i opravdana bila, ne imadoše sreću da budu uvažena od časnog €. izvjestitelja Borčića. On je, obazirući se na go- vornike autonomne stranke, odgovarajući i razra- čunavajući se s njima, kao nešto, što som ja sto- prvo kašnje mogao saznati, kad sam čitao saborski izvještaj prošlog zasjedanja, u kome sam našao da se gospodin izvjestitelj zbilja dotaknuo moga go- vora. Začudio sam se kad pročitah, da na prigovo- re časnog Trojanovića, pošto nemaju osobite va- žnosti, neće se on osvrtati. To me doista iznenadi- lo i da sam onaj put čuo te riječi, bez svake su- mnje, ne bih bio ostao dužan časnome Borčiću. Govorio sam lani o školskim zgradama: kako su jadne i nesretne mnoge škole u zagorskim kra- jevima, kako su prostorije i uske i gnusne, kako je nečist zrak i tako dalje. Govorio sam o moralnom uzgoju djece i dotaknuo sam ge takogjer kakav je zadatak učiteljev. Ne kažem da sam o tome potan+ ko raspravljao, niti da je to bilo od ,osobite va- žnosti“, kakvu je možda zamišljao časni g. Borčić, ali, mislim, da je ipak njegova dužnost bila, da i meni posveti barem nekoliko pažnje. Ja ću i ove godine progovoriti, u kratko, o pučkim školama, ali ne više o zagorskim, nego o primorskim. Ja vam odmah kažem da ge s tim ško- lama ne možemo pohvaliti, kao što nijesmo mogli ni sa zagorskijem. Naše škole u Boki Kotorskoj nijesu ništa bo- lje od onih gore. Većim dijelom, zgrade su kukav- ne, prostorije nespretno podijeljene i uske, čista zraka nema, a svjetlosti malo. Ja cijenim, kad ovo napominjem, da ovo može biti od velike i preveli- ke važnosti, bez da se upuštam u konkretna na- vagjanja, da brojim visinu pojedinih zgrada, niti da kazivam, kako sam hemijski analizovao kakav je zrak i tako dalje. Nego ja, kažem, u opće, da se tim zgradama ima posvetiti osobita pažnja, jer je higijena u školama prvi uvjet da nam naša GOVORI srpskijeh poslanika na dalmatinskom Sa0OTu Nrigodom rasprave 0 proračunu pokrajinske škoiske zaklade djeca fizički ne poginu. Lani, dotaknuo, samise ta- kogjer politike u školi, a to ću učiniti i ove godi- ne, jer zaista, ako i potajno, politika se vodi u školi. "To nam potvrgjuju mnogi slučaji, koji, i ako ostaju u tajnosti, mi dobro znamo komu i čemu ih imamo pripisati. Zadnje učiteljske skupštine po- kazale su da se srpsko ime pritajava, a čak i mrzi; da se pritajava ime onog naroda, koji u Dalmaciji, pored vašeg hrvackoga, živi, i koji će vazda živjeti. Kad ovo napominjem, ne mogu a da se ne okrenem časnoj većini visokoga sabora, i dozovem joj u pa- met zaključak sabora, stvorena va predlog časnog zaslupnika D.ra Pugliesi: da se, pored hrvatskoga imena, ne zatajava ime srpsko i srpskoga naroda. Gospodo moja, srpsko ime, danas na žalost, zataja« va ge. Tome su dokaz nove početnice, koje su se u zadnje doba štampale. S ovim početnicama baš ge nastoji da ime i narod srpski zatajan bude. Ja s toga danas podižem svoj glas, da najenergični- je stanem na obranu i da ne dopustim da se vrši orni proces odnarogjivanja na našoj miloj srpčadi. U tome krivome pravcu, ja ne baćam svu krivicu na časnu većinu, nego ja krivim i osugjujem austri- sku vladu, jer je ona, koja tu griješi. Vladu je u svakome pogledu nastojala i nastoji da, osobito u Boki Kotorskoj, srpsko ime bude prigušeno. Na po- tvrdu oroga što kažem, mogu reći i to da je u posljeduje doba kod nag, u Boki Kotorskoj, denun- Gija proti srpskim učiteljima na dnevnom redu i da te gramotne denucije izlaze na dvor, samo iz žandarskih izvještaja. Žandari su oni, koji naše učitelje progone i desno i lijevo špionišu, i javno i potajno, jamu im kopaju, da ih upropaste, da ih satru. Ali, gospodo moja, tome se nemamo čudi- ti kad se sjetimo kakve su, nazad nekoliko vreme- na, okolnosti vladale kod nas u Boki. Nije čudo, da je vlada austrijska, na svim linijama, srpsku narod. nost počela progoniti. Kažem, da se tome ja ni naj- manje ne čudim, jer mi evo i u ovoj visokoj. kući imamo dokaz, kako austrijska vlada misli o našim školskim stvarima i u kakav sklad ona to dovodi sa politikom. Časna. gospodo zastupnici! Mi vidimo da u ovoj visokoj kući za vladinim stolem sjedi, kao vla- din povjerenik, g. baron Marojčić. Ja ne znam u kakvome skladu može stojati da o školskim stvari- ma referiše čovjek koji je u Dalmaciji razvio svoju političku propagandu i počeo istu baš ondje, okle Sam ja, u Boki Kotorskoj. Ja ne znam, kako je moguće da školskim referentom bude imenovan čo- vjek, koji je agitirao do zla boga i koji je nanio neizmjerna zla našema srpskomu narodu u Boki, razdvojivši braću u političke Srbe i Hrvate, da se jednokrvna braća Srbi katolici i pravoslavni megju sobom mrze i zavagjaju. Ja ne znam kako js to moguće, da o školskim stvarima referiše ga vladi- nog stola čovjek, koji je pašovao kroz milu nam Boku Kotorsku, koji je i pašovao i po miloj volji agovao. Ja ne znam kako se to slaže da za vladi- nim stolom, u školskim stvarima, sjedi čovjek koji je po svoj Boki Kotorskoj kršio srpske gusle i na- stojao da uguši svaki srpski osjećaj. I doista, kad ja sve ovo u obzir i prosugjivanje uzmem, moram doći do krvavoga zaključka: da austrijska vlada, kao što je u ovome postupala, ona postupa isto i u svim drugim pitanjima prema našemu dobrome narodu srpskome. Nazad dvije godine, časni zastupnik Biankini prekorio me da ja napadam čovjeka koji se ne može braniti, jer ga nema u ovoj visokoj kući. Mo- že biti da je g. Biankini imao donekle pravo, sila prama njegovim preporukama. premda sam ja samo sjednom riječi spomenuo toga . čovjeka. Ali danas, to nije slučaj. Za vladinim sto- lom sjedi danas taj isti čovjek, baron Marojčić, i ja, gospolo moja, evo danas otvoreno i čisto, bez obzira ana temelju istine, kažem, ne njemu kao li- čnosti, nego vladi austrijskoj, koja ga je tu posa- dila, šta ja mislim, kako razumijevam i kako osu- gjujem ovakovu politiku. : Meni danas ne preostaje drugo, uzevši u ob- zir ovo žalosno i nesnošljivo stanje, već podignuti | svoj gles proti takovome postupanju. To ja činim u nadi i uvjerenju da mi nećemo izginuti pod takvim stanjem, nego da ćemo i znati i htjeti i smjeti visoko držati naš srpski barjak, koji nam je razbu- can bio, i da ćemo mi znati, i smjeti udarati uz gusle, koje su nam po žandarima slomljene bile. Da. Mi to hoćemo» i danas i vazda. Srpska omla- ding uz srpski narod u Boki Kotorskoj, ona će ču- vati taj naš amaAnet. Hoćemo, jer su Srbinu gusle istorija. Hućemo, jer srpske gusle lagati na znadu. Pak, evo i ja danas, časna gospodo, ne znam lagati, nego vam istinu kažem da 6u,. radi ovako žalosnih i uesnošljivih prilika, u ime protesta, gla- sovati proti školskome proračunu. (Odobravanje na ljevici). Govor poslanika Gjura Vukotića. Visoki Sabore! Proračun pokrajinske školske zaklade spada u red najvažnijih predmeta našeg saborskog rada, te ako se koji sat više o njemu zabavimo, mislim, da neće s nikoje strane biti pri- govora, pošto je prvračun namijenjen za nauku i uzzoj našeg podmlatka, na koji što no se veli, svi- jet ostaje, i pošto će Visoka Vlada, koja je u prvom redu pozvata da nadzire pučke škole, moći sabrati iz naših govora bistre pojmove o onom što joj u buduće treba raditi na polju pučke nastave da stran- ke u narodnosnomu smislu zadovolji. Časni predgovornik Dr. 'Projanović u svom lijepom govoru spomenuo je i nove školske čitanke a pošto su te knjige temelj na kome se osniva naša pučka škola; ja ću nastaviti baš ondje, gdje se je on s njima rastavio, U S 8. Državnog Zakona 19. Maja 1969. iz- ričito je kazano: da svaka školska knjiga, prije nego u pučkoj školi postane naukovnom, treba da bude pregledana i odobrena od učiteljskih konferen- cija. Ali pored toga jasnog zakvnskog propisa, mi smo prošle godine imali slučaj, d& je u naše pu- čke škole bila nametnuta ,Početnica“ sastavljena od prof. Danila, koja pretečno nije bila od učitelj- skih skupština pregledna i odobrena. Casni zastupnik Biankini, koji je kroz prošla zasijedanja u ovom Saboru mnego prigovarao škol- skim knjigama sa narodnoga gledišta, ove godine regbi, da je s novom Danilovom početnicom i pre- ragjenim čitankama, potpuno zadovoljan, pošto u njima nije našao do ciglog jednog prigovora — da je jedna ličnost nazvata Dalmatincem, mjesto Hr- vatom. Ostalo, kad nije .istakao drugih prigovora, moram predpostaviti da je Visoka Vlada sve ude- Ali, ako je gosp. Biankini zadovoljan s novim školskim knji- gama, ne mogu da budu zadovoljni zastupnici, koji sjede na ovoj strani Visoke kuće, kao ni srpski narod u Dalmaciji, te ovdje prestavljamo. U ,Početnici“ prof. Danila nema ni spomena o imenu jezika i naroda srpskoga, sasvim, da je ta knjiga namijenjena školama, koje polaze djeca hr- “vatske i srpske narodnosti. U istoj početnici kaže ge: ,Hrvatski narod hrabar je narod“ ,Zagreb. je glavni grad Hrvatske“ pa napokon svršava ga pjesmom: »Bože živi, blagoslovi naših srca plemenište, To hrvatsko rvalište, Milu zemlju, sveti dom . . .“ a O Srbima i srpskom jeziku u knjizi, kako sam već rekao, nema ni spomena. Prelazeći na čitanke, nalazimo u 1Il-oj čitan- ci čitanje pod naslovom: ,Ne ima plemena bez slavna imena“, u kom se ovako kaže: ,I u našega junaštvom i poštenjem slavnoga naroda, bilo je brate dragoviću u svako doba ljudi, koji su se go- lim umom svojim i vještinom, a od priprosta roda visoko digli i svoje pleme proslavili. Spomenuti je samo njekoje: Toma Bakač doglavnik dvaju ugar- skih kraljeva. Od Matije i Vladislava II. bijaše u velike cijenjen ne samo od njih, nego i od rim- skoga pape, koji ga učini svojim poslanikom i sto- žernikom. "Taj Slavni muž, premda od niskoga ko- ljena, podiže porodicu svoju — Bakač — RHrdčlije, koji su hrvatima dali dičnih sinova, vojvoda i do- glavnika. Dva hrvatska bana dva sokola brata — Ivan Horvat i Mato Talovac bili su iz priproste kuće. Dva opet biskupa Zagrebačka: Petar Petrović i Mutin Borković bili su sinovi siromašnih ljudi, pa se osim dostojanstva i perom i mudrinom od- likovaše“. Kad su se ovako počeli nizati hrvati pripro- sta koljena, mogao se spomenuti i koji srbin, da ne izgleda mladeži, da je srpski narod siromašan u ljudima oglašenim, a s druge strane umjesnije bi bilo, da su se uzori iz Dalmatinske povjesnice uze- li, pošto su školske knjige samo za Dalmaciju i Istriju namijenjene, Na strani 60. iste čitanke pod naslovom »Ylast“ čita se sljedeće: ,Djeca za obično malou- mna i čine mnogo koješta, što je očevidno na zlo. Više puta tako su luda, da kada im se s najboljom namjerom kaže št) im je dobro, ona ipak neće da čine, dok ih silom ko na to ne natjera. Ali tko bi rekao! i odrasli su ljudi više puta ludi kao djeca! Može im se kazati što se god hoće, oni neće da slušaju, neće da čine, neće da razumiju, nego lete u svoju nesreću i ne osjećaju ju prije, nego tek > onda, kad im se već pomoći ne može. U Petrogra- du studenoga mjeseca, kad se Neva započne lediti, nahodi se svagda bezumnika, koji hoće da prelaze preko leda, i podavili bi se, da ih straže kundaci- ma ne suzbiju. Takovim ljudima treba štitnika kao i maloj djeci, a kad su još bezumni kao oni na Neri, valja ih natjerivati i da budu pametni“. Ovaj primjer mislim, da nije bilo taktično unijeti u školskoj čitanci, pošto nije lijepo, da se bratski narod Ruski postavlja djeci za primjer, kad im primjerom treba ludost predočiti. Presjednik, Vi mnogo idete na dugo, molim da čitanje iz knjiga sakratite. ž Vukotić. Nastojaću, da budem kratak što je više moguće. U školskim knjigama naša vjeroispo- vjed pogrešno je nazvata ,grčko istočna“, pošto je mi nazivljemo pravoslavnom, a u čitanju 59. i pra- voslavni Vladika Zadarski nazivlje se ,biskup grčko- istočne vjervispovjedi“. I, ako je po filologiji biskup i vladika sve jedno, ali pošto narod pravoslavne vjeroispovjedi ne imenuje drukčije starješinu orkve, osim nazivom , Vladika“, zašto se u školskim knji- gama drukčiji naziv imao staviti? an Na strani 107 iste čitanke u 67. čitanju. »Kninsko polje“ kninjani su prestavljeni kao hrva-