U Dubrovniku 20. Februara 1898. Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5,50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Ka šalju e sdministraciji Du] <Q patki Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave . javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pii- msju se. Broj 8. Izlazi svake > Fedjelje Godina V]I. we Šiljanje lista obustaviće se bez obzira svakomu koji do svrhe Marča o. g. ne podmiri lanjsku pretplatu. = Adresa Addresa? Koja? — O hrvatskom držav- nome pravu na Dalmaciju sa Dubrovnikom i Bokom, Bosnu i Hercegovinu. Već unapri- jed opažamo da mnogi čitaoci u znak do- sade počimlju zijehati. Ne bojte se, bićemo kratki, ne ćemo vam dugo dosagjivati. Jedi- no iz novinarske dužnosti a u oskudici za- nimivijeg predmeta odlučismo na ovome mje- stu o ovome po sto puta pretresanome pred- metu nekoliko riječi progovoriti. Prije nego se je sabor otvorio, znali smo, da ćemo ove godine imati dvije hrvat- ske adrese da probavimo, ali ne bijasmo si- gurni, hoće li ovoga puta dalmatinska vlada dozvoliti da se o tome povede riječ. Trebalo je da sabor glasuje adresu u kojoj će barem izraziti čuvstva vjernosti i odanosti Nj. Veli- čanstva prilikom 50-godišnjice sretnog vla- danja. Pošto je danas hrvatska većina u sga- boru, trebalo je da vlada ovoga puta jedno oko zatvori i poda blagoslov adresi hrvatske narodne stranke. Da je dr. Miho Klaić živ možda bi stvari i drukčiji obrt uzele, a po- što je nestalo pozitivnog i odlučnog duha u hrvatskoj narodnoj stranci, s toga. se ni ma- lo ne čudimo hrvatskoj narodnoj stranci što odustaje od misli izraženijeh u znamenitom sa- borskom govoru pok. Klaića od g. 1895. Zalu- du se dr. P, Čingrija muči da dade drugi smisao Klaićevim riječima i zaludu uzvikuje: hrvatska narodna stranka odrekla bi se kar- dinalne tačke svoga programa, kad ne bi za- govarala sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Jer je pok. Klaić jasno i bis- tro kazao, da su g. 1878. nastale druge pri- like, i da treba prama promijenjenijem pri- likama udesiti i politiku. Mi ne ćemo da sa- da pogagjamo, što je pok. Klaić mislio i ka- kvu je drugu politiku on sebi zamišljao, ali je stalno i razumljivo, da one njegove riječi znače: treba se okaniti sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom ne s toga što sada nije zgodan čas, već što su nastali do- gagjaji dali drugi pravac politici. Adresa hrvatske narodne stranke pri- mljena je većinom glasova. U njoj. se traži sjedinjenje — i ako u prikrivenoj formi — Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom na te- melju narodnog i hrvatskog državnog prava. Adresa Biankinija koja je još tražila neanek- tiranu Bosnu i Hercegovinu zabačena je. U adresama dalmatinskog sabora vidimo da se ponavlja stara dalmatinska politika, koja je uvijek naginjala sada Mlecima sada Ugarskoj. U prošlosti Mleci i Ugarska, u sadašnjosti sjedinjenje i nesjedinjenje: I ako su se imena izmijenila, ali nije suština stvari, naime, kod nas se sva pažnja obraća na Petra i na Pavla. samo ne na nas same. To je onaj naš. pragjedovski grijeh, ona mizerija, o kojoj Smo prošle godine na ovome mjestu govorili. Ali ni po jada da je taj pragjedovski grijeh ili ti mizerija ostala u granicama prave Dal- macije, već je počela zaraživati Dubrovnik i Boku koji u svojoj prošlosti imaju sjajnijih uspomena nego što su Mleci i Ugarska ili ti sjedinjenje i nesjedinjene. Pa uzmimo to blaženo sjedinjenje kao jednu pozitivnu stvar, opravdanu i zakonitu. Usvojimo časom i Biakinijevo stanovište, te baćimo pogled na unutarnje prilike Austro- Ugarske. Omjerimo snage Ugarske, pa reci- mo, zavisi li sjedinjenje Dalmacije o Hrvati- ma ili ti o Ugarskoj. Magjarski narod danas vrši u monarhiji i kod dvora veliki uticaj, i višiće ga još dugo. Neka se Šoviniste ne varaju, jer je u interesu prvoga faktora u državi održati taj narod, koji je danas, otkad je stekao svoju državu, skroz i skroz dina- sličan. U utakmici izmegju Hrvata i Magjara nije teško pogoditi, gdje će vaga prevagnuli i gdje je moć i brojna snaga veća. S toga odcijepljenje Dalmacije od. zemalja zastupani- jeh u carevinskom vijeću slijediće onda, kad Magjari u sporazumu s krunom i drugijem faktorima to ushtiju, a najmanje će pak za- visiti o volji veliko-hrvata, pa im se i Srbi pridružili. Ako ikad nastupe takove prilike, hoće li bukači Biankinijeva soja biti zadovolj- ni, to ostavljamo njima da razmišljaju. Ovako je mislio o sjedinjenju i sam pok. Starčević, te je u saboru skom i ustao protiv aneksije Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Pok. Starčević bio je veliki utopista, ali u pitanju sjedinjenja vidio je stvari onake kakve su. Sto se Srba tiče, oni sve da hoće ne mogu usvojiti današnje hrvatsko stanovište zbog Bosne -i Hercegovine. Srbima austro- ugarskim treba da je savjest barem u tome čista, da nijesu ništa doprinijeli što bi mo- glo Bosnu i Ilercegovinu dovesti u položaj da se bore za narodni opstanak, kao što se eto mi borimo na kraju XIX-og vijeka. Srbi Dalmaciji, Dubrovniku i Boki ne mogu usvojiti današnje hrvatsko stanovište, što že- le da mi svi zajedno, koliko nas ima Srba i Hrvata, okanimo se jednom starijeh mizerija i stanemo misliti o sebi i voditi računa o pravoj narodnoj misli. A prava narodna mi- Sao pod moćnom mamuzom osamslogodišnjeg hrvatskog, rečimo, saveznika, ne može na- predovati. f Pošto je pitanje sjedinjenja već svako- mu dosadilo, i pošto je na temelju, kako je bila iznesena adresa, teško što novo kazati; da rasprava bude-što kraća i mirnija, srp- ski zastupnici na dalmatinskom saboru, kad se drugi put o tome povede riječ, imali bi uz kratku izjavu ostaviti sabornicu i povra- titi se po svršenom glasovanju. ale Kini jjeti hajrijje Islamijje Mostar 10. f.bruara Pod ovim ,unvanom“ ustanovljeno je jedno muslimansko društvo u Mostaru, baš ovoga -Ramaza- ni šerifa. Naša je želja bila da čekamo najsvečani- je dane, te da naše poduzeće bude što sretnije, jer kod nas Muslimana mnogo se drži do Rama zani šerifa i na stotine sgvečevih izreka tvrde da je Ramazan najsretniji mjesec u cijeloj godini, i da je u njemu gretan svaki početak, ako je to u ime božijeg ,raziluka“ početo. A što je s tim našim Gjemijjetom ?! ito on je počet u najsvečanije dane, pa šta koristi? Reko bi svak, čini mi se, da to nije početo sa božijim ,razilukom“, a vidi ge još sada da nije plemenita namjera vodila gospodu pokretače, dok počeše svi naši rodoljubi da okreću legja teme dru- hrvatsko-slavorn= Y Štvu, i to baš oni koji se iskreno zauzeše da po- dupin to zaista plemenito poduzeće, kad se ne bi pod njim skrivala neka otrovnica, koja ue htjede da čeka ni proljeća nego čim opazi tople dane poče glava pridizati, da pokaže nekomu: tu sam ja, ne pružij ge! Ora je pojava rejavo djelovala na veliki broj članova a osobito na nekoliko članova odbora toga droštva, koji odmah s mjesta dadoše ostavke i naj+ odlučnije ge zauzeše da rade na ukinuću toga dru- štaa, a to su: Ali efendija Dabić kao potpredsjednik, Oak €fendija Efica kao član i blagajnik, Ibrahim efendija Kajtaz, kao član, te i moja skromnost kao član, Dakle, pošto se uvjerismo, da nam nepreosta- je drugo nego dati ostavke, to uradisno i za to, jer smo tijem nanijeli smrtni udarac onomu koji je hotio da nešto postigne tim društvom, i jer je uz nag istupilo što je sačinjavalo jezgru toga dru- štva, te naravno da za neku gospodu ne će biti velika meda da ga so nasiše. Bad da kažem kako je došlo do ovoga dru- štva odnosno društvenih pravila koja su uzrok da danas svi naši rođoljubi okreću legja tomu društvu. Ol dulje vremena nekoliko odličnih gragjana mostarskih bili su se svom snagom znuzeli da usta- nove u Mostaru jedno dobrotvorno društvo, za koje se osjeća velika potreba u okupiranim zemljama. Pošto smo uvidjeli, da se ne će moći pravila da isposluju kakva bi takomu društvu odgovarala, po- vukosmo sa za neko vrijeme, čekakujući bolju pri- liku, koja nam se bila i pružila u ove posljednje dvije godine. Opazivši neko da ćemo mi odlučni korak preduzeti radi tih pravila, istakoše se neko- liko prijatelji baruna Klimburga, da oni bajagi isposluju stitut — kakav će odgovoriti našemu zah- tjevu — pošto je njihov dobar prijatelj barun Klimburg. Ovo isticanje Kl mburgovih prijatelja slaba je odziva našlo u Mostaru ne samo kad Muslimana nego i kod Pravoslavnih, jer se nije moglo povjero- vati u iskrenost njihova rada. Odmah se je po gra- du počelo govoriti, da je njihova namjera osujetiti Tad naših rodoljuba, i u istinu da naši zahtjevi odnosno pravila toga društva ostanu bez uspjeha, Klimburgovi prijatelji iznesoše pravila gotova pot- pisana i potrrgjena od Vlade! Pravila su potpisana od šestorice koji ne znađu čitati što je u njima napisano, izuzam jednoga. Dakle, to je bio privre- meni odbor, koji ne zna što je potpisao. Zar taki mogu raditi da isposluju pravila za jedno dobro- tvorno muslimansko društvo ? Pošto Klimburgovi prijatelji vidješe, da im posao ne ide za rukom, jer Mufii_ efendija Gjabić i njegova stranka odbi poziv i pravila nedostojnim proglasi za Gjimajjeti Islamijju, ista šestorica, obra- tiše ge moni i mojim druzovima, moleći nas da mi budemo aktivni, te da radimo na proširenju pravila odnosno na izmjeni nekih paragrafa, čim odbor bude izabran Ja i moji drugovi odazvasmo Se poziva sporazumno sa Muftinom strankom, . koja je ostala pasivna, ali je odobravala korak mojih prijatelja, jer vjerovala u našu iskrenost. Ali šta uradiše na glavnoj skupštini? Dove- doše iznenada na glavnu skupštinu potrebni broj zavisnih radnika, koji ne zvadu ni čitati ni pisati, misleći da gu dobro uradili kad izaberu odbor ka- kvog želi barun Klimburg, te tako da rodoljubi ostanu u manjini, da ne mogu izmjene činiti u spomenutim pravilima. Pošto smo održi dvije iz- vanredne sjednice na kojim se nije moglo doći do Sporazima, meni i mojim drugovima ne preostade drugo nego odmah istupiti i otkazati svaku pomoć takomu društvu. Naše je istupanje odgovaralo koki | svakog poštenog čovjeka u Mostaru. Sada ću da se osvrenem samo na jedan pa- ragraf spomenutog statuta, a kasnije ću sav iznije- ti u dičnom nam ,Dubrovniku“ i podvrći kritici pojedine p ragrafe. Paragraf 4., koji ge odnosi na izdržavanje naših gjaka, zabranjuje davati stipendi- je onijem gjacima koji bi se u Uarigradu - izobra- žavali; po tom paragrafu izlazi, da je za nas Tur- ska carevina i u prosvjetno-religioznim stvarima inezemstvo! Ja ne znam kakvo bi moglo biti sree jednog Muslimana, koji bi mogao potpisati taka pravila. Ako se je tobožnjem privremenom odboru šapnulo, i da uvrsti i takav Paragret. u ie koji će služiti i muslimanskom dobrotvornom društvu, bila je na- mjera povrijediti naše najdelikatnije osjećaje. Zar to salazi s uma ikomu, da jedan Musliman u oku- piranim zemljama pristaje na to, da je za nj Tur- ska inozemstvo*)? Nikada, dok nas peča teče. Ovo neka je svakomu na znanje! A kako pristade Mujaga Komadina i Karabeg Ahmed efendija?! Ja ću na to odgovoriti, da nije- su znali što su potpisali, a ako su znali spadaju megju Haini M. Prama Kiki opet ću nastaviti a za sada somo ovo i pozdrav Srbadiji. Mehmed efendija Spahić. TRC O zyzamy y XepnoroBuEn XepueroBuna, 8 jamyapa. E8Bo r. ypezanue, norpygux ce u ja nga Tu mojom erapauRoM pyKOM IpTHemM K0Ojy, & meka ce 3Ha am za uuje m y Hmac eBe saomajo. Maje Hpujem;pe, a MeHH CTAPIy BHIIE ITA KaAHe 6Gyaa skaJOcHuIa rzezajyliu uenpane Imqro ce oBlje umne, Koje liy TH ZOJBC MAJO HEKe HABECTH. Bor je gao Te je oBe roguHe 71o6po pondo 1y- XaH, TaMaH KO npez eBojy 3.1y epeliy, (uuje mo eBo- jy Hero mo namy koju ra cagucmo). Bpujeme my je Guo yrogao ga uuje moro Guru 60/66, TAMAH KAKBO Tpeća 34 i»*ra, ypenuo ce zujeno a npaman je Ha BATH HAOIAKO za He mope rope, nzalem je meku no 8 nosu, nekm mo 10 nuoBu., jeza meku za je 6uo uzahem najame 50 HoBu., alu Kaj ce. yame OmuKO momiro je caB njulen, neke eyma uaHnjeru no 20 nosu. kmzo. Hapog je m omako Cmpomanian, TOJuHA y CBAdeM ADJTOM H3/AJA, IA NOMHCJH ApA- ru 6pare kako je mama kygaBunjem Koj emo ra CazuJIH, CBY CMO HAAy y IOTA IOJOKHJIH, MHOJIHJIH emo za liemo 6 wume 6ap mopese ouucrHTu H ne- KOJHKO TPTOBIHMA Zyra HCNJATHTA, AZ He ĆA HH T0, HA 870 H HAOIAKO ZyxaH Npormaze. iKaTa Hema, xajBaH ce me mope za upona (ko ra uma, a malo je m era, jep mymapuua me za oka OTBOpHTH) npnranire mac 870 ca eBake crpane, zaj spahkiaj 3AJMJBOHM HOBAI, zaj NJATH Nopes, gaj oBo zaj ono, a okTem? Hermmraj sa 310 — OBO ce cBe mopa INJATHTH H 34jM/BEHH HOBAI OJ BJAZE H NOpe3 H CBE APyTO IUTO KACH ADIKABHOj NpuNAJA H TO CBE NO HOBE VOJHHe NO HOBOM KAJEHAAPY, AKO HeMA HOBAIJA mapu poćaua ga zuoxe eoBe No roze zyile, Humira He IiTegu gok ce 6Be Hey- Ijaru. Csu 6u ce osu jagu H TAKO H TAKO Ipeny- paru, za nam je uyxaH noćpo maahen, ga je ma- keu omako Kao iro je weroBa zgo6pora u eunolia šaxrujeBaza. /[a ce Tyxxumo nemamo Kome, pana BpaHu oko nukag us6uja muje — HomH Cmo ce Beliq Amo Hapoza sapek/u ga ra Hukag caguTu He- liemo au ce TO KaCHO dy T. j. KACHO uyuie onu Koja zyxam upumajy, ra mira le yauunru ga esnjer NpeBape m omer HaByKy la Ce NyBaH Ca7u, Iovere Ta nzaharu, u TO KAKO Omaku 1yxaH ImTo cy npnje naliazu uo 20 noBu., mo 60 u 80 nosu. m To y rpojune koz kojux nuje 6uo jegnak. A 34IIT0 To yau- Huure? 3amTo npBu, 6opu m oeunuju gyxan mTaranie No 20 Hou, a moceguu majo ropa no 80 nosu. Jamro osu nombezuu nmjahame uo To? Hu samra gpyro no ga nasyky eBujer ga ra omer cazu, jep je uyxau noćap zmjek sa eyxy 6ozeer kaca, on NyHH KACy HOBIHMA KAJ Ce y Apyre 38eMJ€ pacnpo- ga, a mTO ey nama espomacuma oxpra zelja To iyxX anje 6pura. V mamer ce 6palio, mu onćanumo TO NpokJeTo cjeme ca name 3sem;e, a samujenumo | ra 6jezmnom menunom, jeumom, paze u KYEypY39M mro lie nam IKHBOT. OAPKATH. i XepueroBana, 12 janyapa. Hapoag je Beoma ocumpomamno, jep je roguna eza6ćo pomuja, a agyxam caesujem omaćo imralien. Kong npamama y gyxaHekom marasuny, TeK y 1mo- CBezau gpaj, Kazje gyxaH roToBo Bac. npean, 10- pumenu je mujena m. j. 6ome je omjemuBan y Goe KJIace puman, ammje To 6uJ0, K&O IITO pOKOX, nomTo je roToBo caB gyxam npezan ga oBujery sa- MAXy OuH Za ra oner cazga. Ako muje pagu Tora *) Vrhovno upravno sudište u Beču prošle godine u jednom riješenju donijelo je, da su Bosna i Hereegovina prama Au- stro-Ugarskoj inezemstvo. — Ured, -