U Dubrovniku 13. Marča 1898.

pam ls odio

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 5.50

Za Srbiju i Črnu goru na go-
dinu fior. 6.

Za sve ostale zemlje na godinu

franaka 15 u zlatu.
Za Dubrovnik na godinu fior. 5,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Rukopisi se ne vraćaju.

Za oglas», priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvješ-
ća i slične objave plaća se 10 nov
Od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne jri-
maju se

Broj 11.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VII.

wes Šiljanje lista
obustaviće se bez obzira
svakomu koji do svrhe
Marča o. g. ne podmiri
lanjsku pretplatu. =

ANTUN STARČEVIĆ
i
SV. VLAHO

»Da, ja osudjujem i odsudjivati ću Star-
»čevića — govoraše Erazmo Barčić u ,Pen-
»Siero Slavo“ — kad on, zasliepljen  straš-
»ću, neće da priznaje, da ljudi, koji jednim
»te istim jezikom govore, sačinjavaju jedan
»te isti narod, pa, kad se proti jednom djelu
»Jednog te istog naroda nabacuje blatom. i
.najprostimi infamnimi pogrdami, u mijesto,
»da uznastoji, da taj dio naroda privede u
»kolo borioca za neodvisnost i samostalnost
»otačbine. Da, neću povladjivati Starčeviću,
»kad on Strossmayera — mecenu hrvatskog
»naroda, kojim bi se i najnaprednija zemlja
»Na svietu ponosila —- proglašuje zlotvorom
»SVoga naroda.

»D3, neću povladjivali Starčeviću, kad
»on, bez dokaza, tvrdi, da je Mažuranić Čen:
»gić Agu, tu zviezdu hrvatske književnosti,
ukrao vladiki Radi.

»Da, neću nikada Starčeviću nesmisao
»podpisati, da su Crnogorci razbojnici, da ni-
»su junaci, — dok im se ciela Europa divi
»Njihovoj hrabrosti. DA, kad Starčević psuje
»Gladstona, komu se cieli liberalni sviet divi,
»— kad proti epopeji talijanskog preporoda
»brani napuljskog kralja Bombu, kojega je
»Gladstone nazvao ,la negazione di Dio“ —
»kad grdi današnje republikance u Francu-
»Skoj, koji su svoju otačbinu podigli do  ta-
»kvog stepena, na kojem ne bijaše niti za
»doba Napoleona 1. — kad iznaša proti Ru-
»Siji, toj velikoj slavenskoj državi, takove
»pogrde, koje bi se samo poljačkim odmet-
»Nikom dolikovale, — kad u zviezde kuje
»Stambulova, toga krvnika bugarskog naro-
»da, — kad uči, da su katolički popovi hr-

»Vatski narod poživinčili, — kad tvrdi, da
»Su za Hrvatsku željeznice nesreća, jer, da
»Je uslied njih nestalo gjubra, — kad veli,

»da se raja u Bosni i Hercegovini proti
pturskomu zulumu samo radi kradje digla,
»— kad je želio turskomu oružju pobjedu
p»na Balkanu, — tada se moja duša proti
»njemu uročuje i ja ga smatram sga-
»blaznim zlotvorom naše otačbine“.

I ovakvome čovjeku, ovakvome ..sablaz-
nome zlotvoru naše otadžbine“ davale su se,
pristajanjem čuvar& našega narodnoga hra-
ma, svečane zadušniće u Svetome Vlahu! I
ovakvoga čovjeka ime mogao je svak čitati
na kolomnama crkve posvećene našemu slav-
nome pareu, na zidu manastira Sv. Frana u
kome počiva Dživo F. Gundulić, pače —
horribile dietu! — na samome pročelju kne-
ževskoga Dvora! I niko se nije našao da
protestuje u ime uvrijegjenoga Dubrovnika,
niko se nije našao da gnušanjem skine sa
časnih spomenika jedne velike civilizacije
onaj ostrižak artije, ono ime koje, pošto uta-

man pokuša da podigne Carmagnolu na raz-

valinama kulture svoje otadžbine, poplavi

a

svojim pristašama pitome naše žale i preda-
de ih surovosti, sektarstvu, fanatizmu i zlobi.
Što imamo držati o čuvarima svetoga  Vla-
ha, franjevačkoga manastira i kneževskoga
Dvora? Jesu li vidjeli taj provokatorni po-
ziv? Zašto su dopustili da se Starčevićanska
reklania onako bezočno naruga svemu što je
još ostalo od vedre nepomućene slave staro-
ga Dubrovnika? Pa da ih jednom zapitamo:
kad će prestati svetogrdni običaj lijepljenja
plesnijeh i trgovačkijeh objava, starčevićan-
skijeh i drugijeh osmrtnijeh poziva na na-
rodnim spomenicima? Je li baš potrebno da
sadašnje pokoljenje ovakvijem cinizmom vri-
jegja zidove sagragjene molitvi i otadžbini,
vjeri i slobodi? Pa ako država i crkva ne
osjećaju više ništa, ako je misao dostojan-
stva i pijeteta sasvijem utrnula u  glavnijem
faktorima, što radi Općina grada  Dubrovni-
ka? Čime može ona da opravda to svetogr-
gje na grackoj istoriji?

Prosto je doista svakome moliti za po-
koj kršćanskijeh duša. Prosto je svakome
sjetiti se nirtvijeh, a osobito strankama, na-
rodnostima udružiti crkovno opijelo sa uspo-

menom  njihovijeh kolovogja i. junaka. To
može trpjeti svaki grad, svaka država. Pa

neka danas dubrovački hrvati“ mole za
dušu orljenonosnoga proroka, sutra ,talijan-
Gi“ za Garibaldija, prikosutra Abisinci za
Menelika, to je njihov posao, dotole prigovo-
ra nema; Sablazan tek počimlje kad jedna
šaka besvijesne djece i bezdušnijeh piskarala,
koji su svemu tugji: tradicijama, duhu, hri-
dima i nebu Dubrovnika, hoće da nametnu
ovome gradu uspomenu čovjeka koga. Du-
brovnik ne pozna, koji bijaše negacija svo-
ga što Dubrovnik zastupa u rastrkanom na-
šem plemenu, koji provincijalnom svojom
politikom šćaše da ugasi tisućljetne slavne
naše tradicije i da učini tabula rasa od na-
še narodne misli i od slovinske zajednice!
Sablazan je velika, poniženje užasno, sveto-
grgje neizrecivo. Jer dak se hrvatska i srp-
ska misao susretaju u sjenu dubrovačkijeh
bedema kroz njihove velike predstavnike, du-
brovački se oci mogu radovati. Ako se te
misli sada bore, primiriće se, rukovaće se
jednom pred  Pjesnikovim likom. Narodna
evolucija nije u usudnoj oprijeci sa starom,
časnom = Republikom.  Palmotići,  Gjorgjići,
Gundulići mogu se u Dantovom limbu šetati
sa Gajima, sa Račkima, sa Karadžićima, sa
Dositejima. Ali magloviti, tjesnogrudni grani-
čar, plitki političar, naduveni ,prorok“, kla-
sični. protivnik  Strosmajera, Račkoga, aka-
demije, sveučilišta, prosvjete, slavenstva, isto-
rije, nespretni pamfletista svega što je u naro-
du lijepa, svijetla i_ sveta, takav čovjek nema,
do ljuekoga običfja, ništa zajednička sa iz-
branom djecom našega naroda. Tu parodiju
Nasradina mogahu opjevati dični njegovi pri-
staše u kakvoj udaljenoj kapelici izvan Gra-
da. Ali Deprofundis Starčeviću u crkvi Sve-
toga Vlaha ruglo je i uvrijeda. Dubrovnik
koji je dužnu poštu odao Franu Račkome,
vedrome povjesničaru razdvojene braće, stre-
pi pred imenom Antuna Starčevića. To je
ime njemu ginonim zrazvaline, sinonim rata
i narodnoga rasula kako nekada Atila i nje-
gova vojska bijahu vječnome Gradu.

Mi čemerom bilježimo ovaj napredak
osvajači. Mi ne možemo nikako da vjeruje-
mo da je pijetet u Dubrovčana sasvijem utr-

naša o sutonu ovoga vijeka tako užasna, da
već proždiremo svaku uvrijedu, da ne osje-
ćami više nijedno poniženje. Nakom ovakve
profanacije naših časnih zidina imperativna
je dužnost općinskoga vijeća osujetiti za sva
vremena  zlobne pokušaje ove šake  sek-
tara koji da im u ruke pade ovaj grad,
predali bi ga ponovnim zauzećem u posjed
hrvackijeh ćifuta.i besputnome vladanju  za-
velebitskijeh hordija. U otadžbini Gundulića
ne smijemo otvoriti vrata hrvackome Atili.

RN.
g Bo

Moorapnu z BTala

: Mocerap 7. Mapra 1897.

Opasno je eBAKOME NO3HATO, a m MH CMO Ha
OBOMO Mjećry uecro uyra uucazu o Tome, kako u
KOJNKO nama semaeka Braga xohe ga nae npnru-
jeenu u yrmeuu, mujemajyliu ce uax m y namo
NPEBeHe H IIKOJOKe NOGIOBE, TE Ogyaumajylia_ mam
H OH, NITO je y CBAMA ADPJIHM  IHBHJIHBOBANAM
ApxxaBama 103B0Jeno npanazunnuma ma koje sje-
pe. Cp6u Moerapnu, na ueny ca eBojujem Bpujer-
uujem upsakom Bojuezasom Tilozom, jyuauku cy
ce OMyuupau rum namazima u ouajuo ce 6pamuna
u s Kag um je Bnaza 07yse7a Gpneko upaso-
CJAaBHY OnmTuNy u upezana je ma ynpaBimame
unosjepuy  Kzum6ypry u BeroBum uunoBanuama
6am — myxkrapy Mumju  Buzmliy u erapom mom-
£y Pucra Kuexnuliy. Ogajuo oy ce 6pannji u OBA,
KA4 HM ympnje u rmoTogm sponu esemrenux  Ba-
omanje Wsesah, Te Kag um Braga nameruy neoe-
zenor nona Kperosuka, Te ey m mprsane 6e3 mpn-
vemlia u 6e3 Norma GaxpawuBaJmu (mro u caga un-
He), a ne yerynajy og eBojux nauea.

Hama Blaga, Bugeliu, ga ce uu cuzom ne
MOXKE CAJOMHTH OBA C/IOKHH HAPOZ, Ha Epajy Kpa-
jesa kao za 6u Bona 6mza, ga ce olmepe, Te za
EpuBuny Ganu na murponojurta Cepaeuma, naza-
iylia ce, ga lie on malim nauuna, Kako 6u ca na-
pogom erynmuo y 6ose ognomaje. Y ro ume zoza-
smo je oBaje r. murponozur Mangnli u uimao manjem
upsaky BojenaBy Illonm, koju ra je smao godekarn
Kako Tpeća, Te je Manguli oramao us Moerapa
6ea yeujexa.

Kame je Braga nosBozmja Cepaemmy, za
casose ekyrmurnny, koja he usaćparn mora (a mery,
ekyamruny Braga my je npuje saG6pamuza), Te za
ce TOKOpCE_THME 3440B0/be HeZAa1OBOJHH Mocrapun.
Ho u To mm uuje nmomjo sa pykom. MuTponmoJmuT
je casBao eyumTrnuy u mosBao mapog, ga 6upa
napoxa, azu guuun nam Bojuezas Illoza ogBparu
MY Y KPATKO: ,Za One ce 204 6zaga y naue
Upresene emeapu mujewana Gyge w zo unosjepawy
Hnumoype (umu ma xoju zpyeu zazu wosjepenux)
Guze JUpaBume o WpPaGOCIAGHE NAME UPHEGBE, ZOIJE
NAPONE MOSKE U VPKBY ZONASUVU, WUWMU AC ZO-
vune ceću Gupawu napota, jep NaM mapox ne wpe-
Ga camo pagu cuposoza, ueeo u pazu apyeue UpPE-
ćenue o6pega“. Oxymuruna, kojoj je npueyeroBaJo
10 700—800 nyme, jegmorjacno je uorspauma pu-
jedu OMM/BeHOra cBora NpBaka H u8jaBMJa, ga ma
Ca camum murponozmrom nemamo umamra (jep ce
sma, Za je OH CAMO UHHOBHHK BJA/MH, KAO HP APY-
TH YHHOBHHIH) HerO uMAMO gupenut ca BANOM, TO
Og Ibe HO TPAH, JA HIBByY4e PyKC H3 HAC IIKOJE
H UpEBe, NA Za HAC OCTABH Ha Mupy. M zokJe roz
OHa TO He yuquuu, gOTJIe ema uu pasroBopa sui o
Napoxy, uTa o uemy zpyrome. Ma liemo u zgame
OCTABIBATU Zjeny HexpuiTeny, mprsane lemo capa-
IbUBATH 6e3 nona, a camu hemo ocrajaru 6e3 eBe-
Tor upnuemla, aga nelemo y rop6y KazajeBy,
mura ue mac on ca epojom enom molin sanjanmuTu*),

Anakpeom.
—i——

Iz stranih i domaćih listova.

Novosadski ,Branik“ u br. 21. donio
je na čelu lista veoma zanimiv dopis iz Du-
brovnika, a napisao ga je g. Nikola Joksi-

*) OBO ,3AJAMIMTE“ HanomnieMo 360r Tora, iro je ska-
gocnu koneneropnjajan Ilarpukuje Komazganosuli pekao:

nuo. Mi ne ćemo da vjerujemo da je apatija,, a Gu Tpećao HipogHo ALararopo 0go3 u yo Tau“.

mović, urednik spomenutoga lista. Iz toga
dopisa prenašamo glavne tačke:

»Nekad je u Dalmaciji bilo dvije stranke:
takozvana narodna stranka, u kojoj su bili svi Srbi
i Hrvati, i ,autonomaška“, italijanska stranka, koja
je u početku dominirala i u zemlji i u saboru.
Docnije se razbila narodna stranka u srpsku i hr-
Vatsku, još kasnije pocijepala se hrvatska stranka
u umjerenu narodnu i pravašku, koja posljednja po
Dalmaciji nosi barjak hrvatskog proroka pok. dr.
A. Starčevića. Talijani su ostali u gomili, ali ih
je svakim danom sve — manje! Ovako se grupišu
političari u Dalmaciji, i ove političke struje javljaju
se u zemlji.

,»Hrvatska umjerena narodna stranka ima ve-
liku većinu u saboru. Ona gospodari u zemlji, u
koliko u opšte jedna narodna misao može da go-
Spodatle pod ra i lukavom austrijskom po-
litikom. No fakt je, da u ovaj mah austrijska
vlada u Dalmaciji podupire Hrvate, a suzbija Srbe
i Talijane. Vlada upravo podupire ovu hrvatsku
umjerenu naroduu strasku, no koja je duh;vno
Prilično osiromašila, od kako je umro dr. Klaić.
Nju sad vodi dr. Gajo Bulat, predsjednik dslwa-
tinskog sabora.

»Srpska stranka ima devet poslanika — sve
po izbor djetića. Tu je dr. Ridoslav Kvekvić, dr.
Dušan Baljaa, dr. Antun Puljezi, Gjuro Vukotić, dr.
Vladimir Trojanović i t. d. Srpska misao biva sve
jača, i ako joj se stavljaju grdne prepreke. Ona je
dobro organizirana, ima u narodu oslona, ljudi su
puni požrtvovanja, imaju dva svoja lista: Srpski
Glas“ i ,Dubrovnik“ i čestita dva urednika, koji
se trude, da zamijene nezaboravljenoga B,elanovića.
Koliko je požrtvovanja u ovih Srba, da navedem
jedan fakt. U Dalmaciji vlada odsjaj italijanske
kulture, u kojoj se naročito ističu vještine. Pa tako
je is muzikom. Da bi se Srbi Dubrovčani dostojno
prikazali u ovoj kulturi, oni ovdje izdržavaju svoju
srpsku muziku, koja ih godišnje košta 3000 fori-
nata! I to nije «ve. Imaju svoju štampariju, svoj
list, i s velikim požrtvovanjem podmiruju sve svoje
narodne potrebe. Svi se ti troškovi podmiruju mje-
sečnim prilozima. A svaki, koji samo može, rado
plaća tu svojevoljnu porezu na oltar narodnih ide-
ala, pa se još ponose što su Srbi. U saborskome
klubu vlada divna sloga i rad, i radi se istrajno
marljivo, neumorno. Ovaka stranka može s pravom
gledati u budućnost.

Pravaška hrvatska stranka ima u saboru samo
tri člana, i vodi je dr. Trumbić. Ali to neka vas
ne vara o njenoj snazi! Ljudi, koji poznaju ovda-
šnje prilike, kažu mi, da ona ima već većinu u
narodu, samo joj vlada neda da dign» glavu. 'Taj
uspjeh postigla je niskim sredstvima: stavila se u
glužbu vjerskog fanatizma. Nju vode rimokatolički
popovi, koji su, da održe uticaj upotrebili hrvatsku
narodau struju u svoje cijeli. Vlada ih naravno ko-
nabi, samo ne u Dubrovniku!). Ovdje vlada drukčije
manevrira. Da bi mogla tući Srbe, ona podupire
hrvatske pravaše! 1 oni gu joj miliji nego Srbi,
koje popreko gleda. No oni bi se brzo istrošili, kad
bi ih pustili, da vladaju“. Vlastoljubivi kao što su,
nabrzo bi izgubili na krmi svoj barjak:

»Kad sam obilježio odnošaj stranaka, da pre-
gjem sad na rad dalmatinskoga sabora.

»U jednoj tački složili se i Srbi i Hrvati, u
slovenskoj solidarnosti. Oni su u saboru jednodušno
izjavili svoje simpatije slavenskim gjacimu na au-
strijskim universitetima, koji se bore protiv njema-
čke nadutysti.

»Žisu debatu izazvao je budžet, naročito odje-
ljak ,školski sustav“. Za Srbe je to najvažnije, jer
se srpsko ime goni u školi. Srbi poslanici borili se
kao lavovi. Govorili su vanredno lijepo, silno i ubje-
dljivim razlozima. Da vidite, kakva se čuda ovdje
zbivaju.

»Na navaljivanje Srba poslanika u školskim
knjigama se sad štampaju i srpske pjesme. Ali kako?

»Naš pjesnik pjeva:

»Pjevao mu srpsku slavu
1 srpske junake

Pjevao mu ljute bitke,
Muke svakojake.“

9) 1 u Boki. — Ured,