U Dubrovniku 13. Marča 1898. pam ls odio Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Črnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglas», priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 nov Od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne jri- maju se Broj 11. Izlazi svake Nedjelje. Godina VII. wes Šiljanje lista obustaviće se bez obzira svakomu koji do svrhe Marča o. g. ne podmiri lanjsku pretplatu. = ANTUN STARČEVIĆ i SV. VLAHO »Da, ja osudjujem i odsudjivati ću Star- »čevića — govoraše Erazmo Barčić u ,Pen- »Siero Slavo“ — kad on, zasliepljen straš- »ću, neće da priznaje, da ljudi, koji jednim »te istim jezikom govore, sačinjavaju jedan »te isti narod, pa, kad se proti jednom djelu »Jednog te istog naroda nabacuje blatom. i .najprostimi infamnimi pogrdami, u mijesto, »da uznastoji, da taj dio naroda privede u »kolo borioca za neodvisnost i samostalnost »otačbine. Da, neću povladjivati Starčeviću, »kad on Strossmayera — mecenu hrvatskog »naroda, kojim bi se i najnaprednija zemlja »Na svietu ponosila —- proglašuje zlotvorom »SVoga naroda. »D3, neću povladjivali Starčeviću, kad »on, bez dokaza, tvrdi, da je Mažuranić Čen: »gić Agu, tu zviezdu hrvatske književnosti, ukrao vladiki Radi. »Da, neću nikada Starčeviću nesmisao »podpisati, da su Crnogorci razbojnici, da ni- »su junaci, — dok im se ciela Europa divi »Njihovoj hrabrosti. DA, kad Starčević psuje »Gladstona, komu se cieli liberalni sviet divi, »— kad proti epopeji talijanskog preporoda »brani napuljskog kralja Bombu, kojega je »Gladstone nazvao ,la negazione di Dio“ — »kad grdi današnje republikance u Francu- »Skoj, koji su svoju otačbinu podigli do ta- »kvog stepena, na kojem ne bijaše niti za »doba Napoleona 1. — kad iznaša proti Ru- »Siji, toj velikoj slavenskoj državi, takove »pogrde, koje bi se samo poljačkim odmet- »Nikom dolikovale, — kad u zviezde kuje »Stambulova, toga krvnika bugarskog naro- »da, — kad uči, da su katolički popovi hr- »Vatski narod poživinčili, — kad tvrdi, da »Su za Hrvatsku željeznice nesreća, jer, da »Je uslied njih nestalo gjubra, — kad veli, »da se raja u Bosni i Hercegovini proti pturskomu zulumu samo radi kradje digla, »— kad je želio turskomu oružju pobjedu p»na Balkanu, — tada se moja duša proti »njemu uročuje i ja ga smatram sga- »blaznim zlotvorom naše otačbine“. I ovakvome čovjeku, ovakvome ..sablaz- nome zlotvoru naše otadžbine“ davale su se, pristajanjem čuvar& našega narodnoga hra- ma, svečane zadušniće u Svetome Vlahu! I ovakvoga čovjeka ime mogao je svak čitati na kolomnama crkve posvećene našemu slav- nome pareu, na zidu manastira Sv. Frana u kome počiva Dživo F. Gundulić, pače — horribile dietu! — na samome pročelju kne- ževskoga Dvora! I niko se nije našao da protestuje u ime uvrijegjenoga Dubrovnika, niko se nije našao da gnušanjem skine sa časnih spomenika jedne velike civilizacije onaj ostrižak artije, ono ime koje, pošto uta- man pokuša da podigne Carmagnolu na raz- valinama kulture svoje otadžbine, poplavi a svojim pristašama pitome naše žale i preda- de ih surovosti, sektarstvu, fanatizmu i zlobi. Što imamo držati o čuvarima svetoga Vla- ha, franjevačkoga manastira i kneževskoga Dvora? Jesu li vidjeli taj provokatorni po- ziv? Zašto su dopustili da se Starčevićanska reklania onako bezočno naruga svemu što je još ostalo od vedre nepomućene slave staro- ga Dubrovnika? Pa da ih jednom zapitamo: kad će prestati svetogrdni običaj lijepljenja plesnijeh i trgovačkijeh objava, starčevićan- skijeh i drugijeh osmrtnijeh poziva na na- rodnim spomenicima? Je li baš potrebno da sadašnje pokoljenje ovakvijem cinizmom vri- jegja zidove sagragjene molitvi i otadžbini, vjeri i slobodi? Pa ako država i crkva ne osjećaju više ništa, ako je misao dostojan- stva i pijeteta sasvijem utrnula u glavnijem faktorima, što radi Općina grada Dubrovni- ka? Čime može ona da opravda to svetogr- gje na grackoj istoriji? Prosto je doista svakome moliti za po- koj kršćanskijeh duša. Prosto je svakome sjetiti se nirtvijeh, a osobito strankama, na- rodnostima udružiti crkovno opijelo sa uspo- menom njihovijeh kolovogja i. junaka. To može trpjeti svaki grad, svaka država. Pa neka danas dubrovački hrvati“ mole za dušu orljenonosnoga proroka, sutra ,talijan- Gi“ za Garibaldija, prikosutra Abisinci za Menelika, to je njihov posao, dotole prigovo- ra nema; Sablazan tek počimlje kad jedna šaka besvijesne djece i bezdušnijeh piskarala, koji su svemu tugji: tradicijama, duhu, hri- dima i nebu Dubrovnika, hoće da nametnu ovome gradu uspomenu čovjeka koga. Du- brovnik ne pozna, koji bijaše negacija svo- ga što Dubrovnik zastupa u rastrkanom na- šem plemenu, koji provincijalnom svojom politikom šćaše da ugasi tisućljetne slavne naše tradicije i da učini tabula rasa od na- še narodne misli i od slovinske zajednice! Sablazan je velika, poniženje užasno, sveto- grgje neizrecivo. Jer dak se hrvatska i srp- ska misao susretaju u sjenu dubrovačkijeh bedema kroz njihove velike predstavnike, du- brovački se oci mogu radovati. Ako se te misli sada bore, primiriće se, rukovaće se jednom pred Pjesnikovim likom. Narodna evolucija nije u usudnoj oprijeci sa starom, časnom = Republikom. Palmotići, Gjorgjići, Gundulići mogu se u Dantovom limbu šetati sa Gajima, sa Račkima, sa Karadžićima, sa Dositejima. Ali magloviti, tjesnogrudni grani- čar, plitki političar, naduveni ,prorok“, kla- sični. protivnik Strosmajera, Račkoga, aka- demije, sveučilišta, prosvjete, slavenstva, isto- rije, nespretni pamfletista svega što je u naro- du lijepa, svijetla i_ sveta, takav čovjek nema, do ljuekoga običfja, ništa zajednička sa iz- branom djecom našega naroda. Tu parodiju Nasradina mogahu opjevati dični njegovi pri- staše u kakvoj udaljenoj kapelici izvan Gra- da. Ali Deprofundis Starčeviću u crkvi Sve- toga Vlaha ruglo je i uvrijeda. Dubrovnik koji je dužnu poštu odao Franu Račkome, vedrome povjesničaru razdvojene braće, stre- pi pred imenom Antuna Starčevića. To je ime njemu ginonim zrazvaline, sinonim rata i narodnoga rasula kako nekada Atila i nje- gova vojska bijahu vječnome Gradu. Mi čemerom bilježimo ovaj napredak osvajači. Mi ne možemo nikako da vjeruje- mo da je pijetet u Dubrovčana sasvijem utr- naša o sutonu ovoga vijeka tako užasna, da već proždiremo svaku uvrijedu, da ne osje- ćami više nijedno poniženje. Nakom ovakve profanacije naših časnih zidina imperativna je dužnost općinskoga vijeća osujetiti za sva vremena zlobne pokušaje ove šake sek- tara koji da im u ruke pade ovaj grad, predali bi ga ponovnim zauzećem u posjed hrvackijeh ćifuta.i besputnome vladanju za- velebitskijeh hordija. U otadžbini Gundulića ne smijemo otvoriti vrata hrvackome Atili. RN. g Bo Moorapnu z BTala : Mocerap 7. Mapra 1897. Opasno je eBAKOME NO3HATO, a m MH CMO Ha OBOMO Mjećry uecro uyra uucazu o Tome, kako u KOJNKO nama semaeka Braga xohe ga nae npnru- jeenu u yrmeuu, mujemajyliu ce uax m y namo NPEBeHe H IIKOJOKe NOGIOBE, TE Ogyaumajylia_ mam H OH, NITO je y CBAMA ADPJIHM IHBHJIHBOBANAM ApxxaBama 103B0Jeno npanazunnuma ma koje sje- pe. Cp6u Moerapnu, na ueny ca eBojujem Bpujer- uujem upsakom Bojuezasom Tilozom, jyuauku cy ce OMyuupau rum namazima u ouajuo ce 6pamuna u s Kag um je Bnaza 07yse7a Gpneko upaso- CJAaBHY OnmTuNy u upezana je ma ynpaBimame unosjepuy Kzum6ypry u BeroBum uunoBanuama 6am — myxkrapy Mumju Buzmliy u erapom mom- £y Pucra Kuexnuliy. Ogajuo oy ce 6pannji u OBA, KA4 HM ympnje u rmoTogm sponu esemrenux Ba- omanje Wsesah, Te Kag um Braga nameruy neoe- zenor nona Kperosuka, Te ey m mprsane 6e3 mpn- vemlia u 6e3 Norma GaxpawuBaJmu (mro u caga un- He), a ne yerynajy og eBojux nauea. Hama Blaga, Bugeliu, ga ce uu cuzom ne MOXKE CAJOMHTH OBA C/IOKHH HAPOZ, Ha Epajy Kpa- jesa kao za 6u Bona 6mza, ga ce olmepe, Te za EpuBuny Ganu na murponojurta Cepaeuma, naza- iylia ce, ga lie on malim nauuna, Kako 6u ca na- pogom erynmuo y 6ose ognomaje. Y ro ume zoza- smo je oBaje r. murponozur Mangnli u uimao manjem upsaky BojenaBy Illonm, koju ra je smao godekarn Kako Tpeća, Te je Manguli oramao us Moerapa 6ea yeujexa. Kame je Braga nosBozmja Cepaemmy, za casose ekyrmurnny, koja he usaćparn mora (a mery, ekyamruny Braga my je npuje saG6pamuza), Te za ce TOKOpCE_THME 3440B0/be HeZAa1OBOJHH Mocrapun. Ho u To mm uuje nmomjo sa pykom. MuTponmoJmuT je casBao eyumTrnuy u mosBao mapog, ga 6upa napoxa, azu guuun nam Bojuezas Illoza ogBparu MY Y KPATKO: ,Za One ce 204 6zaga y naue Upresene emeapu mujewana Gyge w zo unosjepawy Hnumoype (umu ma xoju zpyeu zazu wosjepenux) Guze JUpaBume o WpPaGOCIAGHE NAME UPHEGBE, ZOIJE NAPONE MOSKE U VPKBY ZONASUVU, WUWMU AC ZO- vune ceću Gupawu napota, jep NaM mapox ne wpe- Ga camo pagu cuposoza, ueeo u pazu apyeue UpPE- ćenue o6pega“. Oxymuruna, kojoj je npueyeroBaJo 10 700—800 nyme, jegmorjacno je uorspauma pu- jedu OMM/BeHOra cBora NpBaka H u8jaBMJa, ga ma Ca camum murponozmrom nemamo umamra (jep ce sma, Za je OH CAMO UHHOBHHK BJA/MH, KAO HP APY- TH YHHOBHHIH) HerO uMAMO gupenut ca BANOM, TO Og Ibe HO TPAH, JA HIBByY4e PyKC H3 HAC IIKOJE H UpEBe, NA Za HAC OCTABH Ha Mupy. M zokJe roz OHa TO He yuquuu, gOTJIe ema uu pasroBopa sui o Napoxy, uTa o uemy zpyrome. Ma liemo u zgame OCTABIBATU Zjeny HexpuiTeny, mprsane lemo capa- IbUBATH 6e3 nona, a camu hemo ocrajaru 6e3 eBe- Tor upnuemla, aga nelemo y rop6y KazajeBy, mura ue mac on ca epojom enom molin sanjanmuTu*), Anakpeom. —i—— Iz stranih i domaćih listova. Novosadski ,Branik“ u br. 21. donio je na čelu lista veoma zanimiv dopis iz Du- brovnika, a napisao ga je g. Nikola Joksi- *) OBO ,3AJAMIMTE“ HanomnieMo 360r Tora, iro je ska- gocnu koneneropnjajan Ilarpukuje Komazganosuli pekao: nuo. Mi ne ćemo da vjerujemo da je apatija,, a Gu Tpećao HipogHo ALararopo 0go3 u yo Tau“. mović, urednik spomenutoga lista. Iz toga dopisa prenašamo glavne tačke: »Nekad je u Dalmaciji bilo dvije stranke: takozvana narodna stranka, u kojoj su bili svi Srbi i Hrvati, i ,autonomaška“, italijanska stranka, koja je u početku dominirala i u zemlji i u saboru. Docnije se razbila narodna stranka u srpsku i hr- Vatsku, još kasnije pocijepala se hrvatska stranka u umjerenu narodnu i pravašku, koja posljednja po Dalmaciji nosi barjak hrvatskog proroka pok. dr. A. Starčevića. Talijani su ostali u gomili, ali ih je svakim danom sve — manje! Ovako se grupišu političari u Dalmaciji, i ove političke struje javljaju se u zemlji. ,»Hrvatska umjerena narodna stranka ima ve- liku većinu u saboru. Ona gospodari u zemlji, u koliko u opšte jedna narodna misao može da go- Spodatle pod ra i lukavom austrijskom po- litikom. No fakt je, da u ovaj mah austrijska vlada u Dalmaciji podupire Hrvate, a suzbija Srbe i Talijane. Vlada upravo podupire ovu hrvatsku umjerenu naroduu strasku, no koja je duh;vno Prilično osiromašila, od kako je umro dr. Klaić. Nju sad vodi dr. Gajo Bulat, predsjednik dslwa- tinskog sabora. »Srpska stranka ima devet poslanika — sve po izbor djetića. Tu je dr. Ridoslav Kvekvić, dr. Dušan Baljaa, dr. Antun Puljezi, Gjuro Vukotić, dr. Vladimir Trojanović i t. d. Srpska misao biva sve jača, i ako joj se stavljaju grdne prepreke. Ona je dobro organizirana, ima u narodu oslona, ljudi su puni požrtvovanja, imaju dva svoja lista: Srpski Glas“ i ,Dubrovnik“ i čestita dva urednika, koji se trude, da zamijene nezaboravljenoga B,elanovića. Koliko je požrtvovanja u ovih Srba, da navedem jedan fakt. U Dalmaciji vlada odsjaj italijanske kulture, u kojoj se naročito ističu vještine. Pa tako je is muzikom. Da bi se Srbi Dubrovčani dostojno prikazali u ovoj kulturi, oni ovdje izdržavaju svoju srpsku muziku, koja ih godišnje košta 3000 fori- nata! I to nije «ve. Imaju svoju štampariju, svoj list, i s velikim požrtvovanjem podmiruju sve svoje narodne potrebe. Svi se ti troškovi podmiruju mje- sečnim prilozima. A svaki, koji samo može, rado plaća tu svojevoljnu porezu na oltar narodnih ide- ala, pa se još ponose što su Srbi. U saborskome klubu vlada divna sloga i rad, i radi se istrajno marljivo, neumorno. Ovaka stranka može s pravom gledati u budućnost. Pravaška hrvatska stranka ima u saboru samo tri člana, i vodi je dr. Trumbić. Ali to neka vas ne vara o njenoj snazi! Ljudi, koji poznaju ovda- šnje prilike, kažu mi, da ona ima već većinu u narodu, samo joj vlada neda da dign» glavu. 'Taj uspjeh postigla je niskim sredstvima: stavila se u glužbu vjerskog fanatizma. Nju vode rimokatolički popovi, koji su, da održe uticaj upotrebili hrvatsku narodau struju u svoje cijeli. Vlada ih naravno ko- nabi, samo ne u Dubrovniku!). Ovdje vlada drukčije manevrira. Da bi mogla tući Srbe, ona podupire hrvatske pravaše! 1 oni gu joj miliji nego Srbi, koje popreko gleda. No oni bi se brzo istrošili, kad bi ih pustili, da vladaju“. Vlastoljubivi kao što su, nabrzo bi izgubili na krmi svoj barjak: »Kad sam obilježio odnošaj stranaka, da pre- gjem sad na rad dalmatinskoga sabora. »U jednoj tački složili se i Srbi i Hrvati, u slovenskoj solidarnosti. Oni su u saboru jednodušno izjavili svoje simpatije slavenskim gjacimu na au- strijskim universitetima, koji se bore protiv njema- čke nadutysti. »Žisu debatu izazvao je budžet, naročito odje- ljak ,školski sustav“. Za Srbe je to najvažnije, jer se srpsko ime goni u školi. Srbi poslanici borili se kao lavovi. Govorili su vanredno lijepo, silno i ubje- dljivim razlozima. Da vidite, kakva se čuda ovdje zbivaju. »Na navaljivanje Srba poslanika u školskim knjigama se sad štampaju i srpske pjesme. Ali kako? »Naš pjesnik pjeva: »Pjevao mu srpsku slavu 1 srpske junake Pjevao mu ljute bitke, Muke svakojake.“ 9) 1 u Boki. — Ured,