Cijela listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5. Na pć godine i na četvrt godine surazmjerno. . Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i ogjar šalju :e sdministraciji ,Dv Dopisi se šalju urednišieu, LEB Da Pre 3 Rukopisi se no vraćaju. Za oglas», priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 nov- od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, pos pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- majušise Broj 12. Ezlazi svake Nedjelje. Godina VII. qee Šiljanje lista obustaviće se bez obzira svakomu koji do svrhe Marča 0. g. ne podmiri lanjsku pretplatu. Zagi Leskovari, Papići..... Ubinam gentium sumus, uskliknuo bi valjda koji. stari "Rimljanin kad bi uskr- snuo i neko vrijeme poživio u Hrvatskoj i Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Na prvi mah reklo bi se da n spomenutijem trima skupinama vladaju različiti sustavi i da se ne mjeri jednakom mjerom, ali komu oči nijesu koprenom zastrte i ko umije da malo s višeg promotri položaj i stanje, doći će do uvjerenja, da jedan te isti sistem vla- da, a samo kratkovidni političari i narod- nosni šoviniste mogu naći neke razlike, koja u istinu gdje i gdje njihovijem tjesnogrudijem planovima ide u prilog, ali od toga narod nema koristi već ogromne štete. Kako je u Dalmaciji, Bosni i Hercego- vini ne treba da ponavljamo i da se zaplje- nama izvrgavamo, to naši čitaoci vrlo do- bro znaju. Kao najnoviju ilustraciju stanja možemo spomenuti glad koji se je pojavio u Dalmaciji i Hercegovini i gradnju želje- zničkijeh pruga »skotračnica, Gabela-Trebi- nje-Gruž-Boka, za strategijske svrhe, za koju željeznicu već se unaprijed predvidio deficit i uračunao u osnovi za bosanski zajam. Eto, do koga se je apsurduma došlo! Druk- čije ne može ni biti, kad se sve radi protiv interesa naroda a u prilog privilegovanih naroda i internacionalnih kapitalista. Sabor kraljevina Hrvatske i Slavonije zatvoren je. Ne može se oporeći da ovo za- sjedanje nije odvojilo od drugijeh. Po svr- šetku saborskog zasjedanja ugledala je svi- jeta u Novom Sadu brošura napisana od hrvatskijeh opozicionalnijeki zastupnika Dr. B. Banjavčića i Dr. I. Mažuranića. Samo mje- osto gdje je ona štampana dava joj osobitu važnost i dokazuje, da se nije mogla Štam- opati u kojoj štampariji Hrvatske i Slavonije. > Sadržaj je te brošure afera, kojoj su povod i izvor bila dva posljednja zasjedanja hrvat- sko-slavonskoga sabora. Ta: afera zove se: Dr. Potočnjak-Rubido Zichy. U saborskoj sjednici dana 9. decembra 1897., za vrijeme jedne interpelacije, a na jedan umetak D.ra Potočnjaka, doviknuo je veliki župan Rubido-Zichy Potočnjaku: srum vas bilo; na što mu je Potočnjak odvratio: vi se više ni nemožete sramiti. U stenograf- skom zapisniku, koji je o toj sjednici bio po- dijeljen megju članove sabora, nalaze se ri- ječi, koje je Rubido doviknuo: Potočnjaku, no ne nalaze se one koje je Potočnjak odvratio Rabidu i ako su stenografi zabilježili i riječi D.ra Potočnjaka: Na sjednici 18. decembra 1887. konstatovao je Potočnjak tu hotimičnu nepravilnost, i zahtijevao je da se to na za- - pisnik uzme. Rubido se je stoprvo 13. decembra osje- tio uvrijegjenim i poslao svoje djevere, ve- likog župana Kovačevića i potpredsjednika sabora Spevca, D.ru Potočnjaku, da od njega tu njegovo ime zatraže zadovoljštinu. Potoč-. njak je imenovao za svoje djevere Dra B. Mažuranića i D.ra I. Banjavčića. Svjedoci se sastadoše 14. decembra i o tom sastanku sastaviše zapisnik. Svjedoci Rubida izjaviše, da su poslije učinjenog izaziva doznali, da Potočnjak ima još jednu neriješenu stvar časti, te da se afera časti izmegju Rubida i Potočnjaka ne može riješiti, dok Potočnjak ne riješi onu prvu.“ Godine 1892 u Novom (Hrvatskoj) Dr. Potočnjak u jednoj gostijoni radi uvrjedljive riječi istuče nekog Leskovara, općinskog bi- lježnika, što tu prisutni, Dr. B. Mazuranić i gostijoničar, svjedoče. 15 i 16. oktobra 1897 godine, dakle dva mjeseca prije afere Rubi- do-Potočnjak a pet godina poslije onoga do- gagjaja, kotarska oblast u Novom istražuje presidijalno taj dogagjaj i prima na zapisnik Leskovara, koji izjavljuje, da je Potočnjaka udario šakom, i da ga ovaj nije tužio niti satisfakcije tražio, već da je bio umoljen, da o tome ništa ne pripovijeda. Drugi zapisnik sastavila je ista kotarska oblast sa nekim Papićem, takogjer općinskim bilježnikom, ko- ji je jednako izjavio što i Leskovar. A gu- stijoničar, gdje se je čin dogodio, u novina- ma je izjavio, da je Papić čitavo to vrijeme ležao pijan i spavao kao top. Ko je Lesko- var? On je sudbeno dva puta bio pronagien krivim zbog pronevjerenja. Bto, na koga su se pozvali svjedoci vel. župana Rubido-Zichy. Oduljili bi iznašanjem u cjelini ove afe- Te, dostatno je ovo, da otkrije kakav politi- čki moral vlada u Hrvatskoj i Slavoniji i da karakteriše sustav, Izvrgli bi se pogibelji do- sadnijeh zapljena, kad bi htjeli drugdje istra- živati i uporegjivati slične dogagjaje. Lesko- vara, Papić& i ortaka im ima i drugdje. Leskovara i Papića biće i poslije Khu- ena, kao što ih je bilo i prije Khuena za vrijeme “narodnoga bana Mažuranića. Nije Khuen svemu kriv. Kriva je nenarodna hr- vatska politika, koja stvara Leskovare, Pa- piće i ortake im. >. i Kuća u močvari Dodijalo mi je više da raspravljem 0 ovome predmetu koliko po novinama toliko po našim ure- dima, a koji je bio zainteresovao i samoga g. Kal- lay-a. Meni je žao što je blagorodnoj gospodi još trebalo razbijati elavu zbog moje kuće, dok joj je dosta brinuti so, kako će moe jednom opremiti u Soviće, da se bavim ekonomijom i da uredim za- nemareno mi selo, Regbi da se ne slažu blagorod- na gospoda u Beču i u Sarajevu odnosno moje ma- lenkosti, jer dok bi jedni htjeli da _me& opreme opet u Soviće, drugi nalaze za zgodnije da me ostave u Mo tira s one strane brave. Ova zadnja struja bje- še nadvlađala, i mene od jednom opt:ži državno odvjetništvo u Mostaru i to radi jednog članka iza- | šlog u ,Srbobranu“ koncem avgusta prošle godine pod naslovom: Jesam li kriv? Onomu člauku dao je povoda baruu Klimburg, gradsko-kotarski pred- stojnik u Most.ru, koji me bješe osađio na 50 for. globe zbog jedne tačke u mojoj tužbi podnesenoj gradsko-kotarskom uredu, a koju je izazvala: kuća u močvari. z Sada ću da pregjem na stvari da pobijem tvrdnju baruna Klimburga, da nije istina da sam ja sagradio kuću u močvari već na jednakom zemlji. štu kao i švaba tako zvani Fesler. Kad je Klim- burg bio pozvan na odgovornost radi članka gori spomenutog, on je u izvješću da opravda svoje ne- korektno djelo dokazao i na žalost uvjerio vladu ili bolje recimo baruna Benka, koji — kako razumje- smo — dade povoda da me se optuži, jer je on u vrijeme optužbe zastupao g. Kučera koji je bio na: dopustu. Oru meju tvrdnju potvrgjuje okolnost, što je od nad-državnog odvjetnika u Sarajevu došla za- povjed državnom odvjetniku u Mostar sa ,Srbovra- nom“ zajedno: da me se progoni. Kako je svršila ona opt.žba, ne znam, jer je nijesam tjelesno osje- tio, ali svakako znao se je Klimburg i drukčije po- Služiši, pa da ja osjetim štetu sa druge strane, dok praveduost okružnog suda u Mostaru nije dozvolila podneseno progonstvo nego ga je odbila, tvrdeći da go je članak osnivao na istini, što dođuše nije mo- glo go diti momu velikomu prijatelju baronu Benku, jer njegovo čedo — barun Klimburg — ne mže zbaciti sa sebe onu ljagu koja pade na nj u spo- menutom članku ,Srbobrana“. Sada evo me na onu tačku tužbe za koju sam bio osugjen na globu, da je još jednom pono- vim i potvrdim. Ja sam kazio u tužbi, da se stran- cima pružaju sve ugodnosti, dok se domaćim sinc- vima otkazuje svaka pomeć. Ovo sam kazao u tuž- bi, ovo i sada ponavljam, jer mogu da. dokažem činjenicama a ne samo praznim riječima kao što je to barun Klimburg u svom izvješću uradiv. Izvještaj baruna Klimburga nije ispravan, jer nije istina: prvo, da sam sagradio kuću u močvari; drug», da so tu ne dA niti je moguće od vode se ograditi; treće, da se je Fesler ogradio o svome trošku. * Ruzlog za prvu tačku, da nije istinita, jest ovaj, da ta zemlja nije močvara, jer u sebi nema vode, niti je ikada u vodi plivala osim kad bi op- ćina zanemarila svoju dužnost, te zapustila popra- viti zidove od korita rijeke Radobolje kao što je preklanjske godine učinila, te sam ja morao na svoje, treškove du odbijam onu vedu koju je općina “dužna odbijati. Razlog za drugu tačku, da nije istinita, jest ovaj: lanjske godine općina potroši 400 for. te odbi vodu sa cijeloga polja, i ako je to sve radi švabe učinjeno ipak je i meni koristilo, jer je oko moje kuće posijano bijelo žito, te mi se sada zeleni ka jalija (bašće) na Bosforu. Dakle, može se odbiti voda pošto šraba sagradi kuću kod moje, a dok mi ovaj ne dogje u komšiluk morao sam se sim ogra- gjivati. Razlog za treću t.čku da nije istina, da je švaba sebe bolje ogradio nego ja, taj je: da je općina potrošila 2000 for., što je napravila kanal od gimnazije do Feslerovo kuće, a pred mojom ku- ćom ja trošim za uregjivanje ,gjeriza“ (kanal), a ti gjerizi nijesu moja stvar nego cijeloga Zuhuma, te je s toga dužnost općine da na njih troši, a na koje se nebi potrošilo za 10. godina koliko je već ista općina potrošila oko kuće švabe. Zar je ovo pravda? Zašto ne bi naša vlada bolje pazila, što njeni predstojnici rade? Dugo bi bilo nabrajati, što je barun Klimburg u stanju uraditi pa ma kojim srekstrom bilo samo da naškodi narodnim ljudima. Cijenim da bi trebao ovo uzeti u obzir barun Kučera, u koga sam nešto polagao, ali mi ge čini da sam i tu nasio. Pri kraju du ne zaboravim spomenuti , Denis plata“, gdje se bačun Klimburg zabavlja sa ostalom gospodom igrajući se lopte. Ovo nalazimo ovdje shodno spomenuti, jer mi služi za. obranu i: moje opravdanje. Ondje hoće da sad građe testu. od 12 metara širine, jer kažu da je sadašuja tobože uska — a Široka je 8 metara — i uibrdita jedno 40 Gent metira, pa bi se gospoda mogla zudihati kad idu na ,Denisplata“, te je s t ga treba i skidati. Od ove je tete jedan dio lani sagragjen i može se mjeriti sa pariskim bulevarima, a sada se na- stavlja drugi dio od ,Denisplatza“ do kGuice. Kad se gospodu pita: Šta mislite gospodo? Valjda 6e- te ovdje draga elizijska polja da pravite! — odgova- raju, da je potrebna taka testa radi bonice a ne radi ,Denisplatza“. Ja pak tvrdim, da se ta testa gradi za gospodu koja dolaze na ,Denisplatz“ a ne za one koji idu u bonicu. Neka je i ovo na znanje barunu Kučeri, da općina ima novaca za ovake ul:ca a nema za one koje su sam) 3 melra široke, a kojima danas sto- tinama duša pregje, dok onom spomenutom ulicom koja se može nazvati pariškim bulevarom, prolaze |- samo gospcda koja se zabavljaju na , Denisplatzu“. Ovo sve služi za pravednost i sjaj bosanske vl«de. Evo me otvorena oka, pa vam ne budi za dušu što mi ne učinite. Ali prošla su ona vremena Kad ste me mogli u 10 sati noću — i to na Ra- mazani šerifu — iz kuće uzeti, u kojoj sam ostavio ženu na smrtnoj postelji uz mrtvo dijete, koje joj bijaše utjehom za vrijeme moga zatočenja u Sovi- ćima. Meni se i danas srce kida pri ovim uspome- nama, a još više kad se sjetim druge žrtve t. j. prerane smrti moje supruge, koja osjeti ponajviše moje zatočenje. Dubrovnik 16 marta 1898. x Mehmed eff. Spahić. —t—— Hajini milleta gjevab! Moje dostojanstro nadam se ne će biti oka- ljano, što ću odgovoriti na izjavu Muje Komađine > jer se ova stvar tiče općeg interesa. U br. 11. zagrebačkog ,Hrvatskog Prava“ iza- šla je izjava Muje Komađine, kao predsjednika no- ve ,Gjemijjeti šerijje“, koja se naziva danas u Mo- staru ,Darun nedve“ i od koje zebe svak ko is- kreno ,lailahe illalla“ govori. On je svojom izja- vom hotio da opravda svoje izdajnićko djelo (koje je počinio po kurani azimu-ššanu), ali mu to nije pošlo za rukom. Jer što on hoće sada da se iz- vuče samom izjavom, to nije dosta, dok se god paragraf 4. statuta ne izmijeni. Paragraf 4. u statutu navedenog društva gla- si: Izdržavanje gjaka samo je dozvoljeno u Bosni i Hercegovini i Austro Ugarskoj a ne u inozemstvu. — Ovaj je paragraf jasan i on potvrgjuje ono što sam o tome u ,Dubrovniku“ pisao. Zuaš ti Komadina, kad sam ti kazivao za tu pogrešku, kako mogoste podneseni vam stašut od Klimburga- potpisati; u- kome -se“nalazi“taki*-pi graf koji označuje Tursku inozemstvo a Austro- Ugarsku ovozemstvo, što mi ne smijemo nikada do- zvoliti. Ti znaš Komadina što kurani šerif odregjuje Za one koji bi tako što uradili kao što si ti i tvoj Karabeg. Tvoj će Karabeg znati što znači ova sve- čeva izreka: ,Men mate velem jarif imame zema- nihi, mite mejtstem gjahilijje“. A vi bi spadali megju ove, ako oraj paragraf i na dalje ostane u statutu, koji vi na vašu sramotu potpisaste valjda radi nekih obećanja, koje vam Klimburg učini. Ja ću evo pri kraju da ti stavim, Komadina, jedno pitanje: Ko je opunomućio tebe i tvoju ne- pismenu družinu, da potpisujete statut za musli- mansko društvo. Vi znate da to svak pa čak i naš» djeca znadu, što vas je rukovodilo.:... , ato bi izgledalo: ,lza ćanel gurabo delile kavmin sejedi- him ila bejtil gjijafi“. To se je hotjelo pomoću Klimburga izvesti, ali ne dadoše p...... do potoka. Za» ovaj broj dosta. Opširnije ću u idućem broju o tome, zašto sa spomenutom izjavom mimo- igje Komadina (reote Klimburg) list ,Rehber“ kome bi se samo smjelo izvještaje i izjave navedenog društva slati. Dubrovnik, 17. marta 1898. Mehmed ef. Spahić. Cpueka Banka _y Barpe6y "uramo mo eBem Haliem HOBHHCTBy Jujene rnacone o ejajuom manperey Cpneke Banke, ugrao_ cam u Bamy onjemy. /lomnjemu cTe u rogumiu o6pauyau uo kome Bngum za je 6amka 1897. ronu- ne op. 108.678 umero sapanuja, za lie esojum aknuodepama 6% zuBunenge nogujemuru, nga je Nopen csera ocragor morxBaraja za 6ynge epnekum BeM/BOPAJHHAKHM saZpyrama u nujemoj oprauu3a1u- ju camocraJnor mapoguor kpezuTa moran u majka, JUHTOB H CTAPATOJB H OCJOHAN, BAKJOH M IO- KPOBNTEJB. Panyjem ce — Bjepyjre mm — sajenmo ce Bama og epna, ma ga nemam Buie og ner aknuja Te name mnjie anke, H ako cam ce 6am y ono | Bpujeme y 3arpe6y zeeno. Na, omga cam ce Tamo 6aBno, ma ce ejeliam jeguor noskussaja, koju uuxag sa6opasntu me liy u koju je Bpujenno 3a6H/pexnTu. 1 Bjeme mekako — y oum 6anunue KOHOCTHTyH- pajylie ogymmrnne neka koneepennuja, gom MHOTH PJABHH OCHHBAYNH Ćamuuau Ha Te goroBope, na ce u ja naljox y ApymqrBy rujex O/jIduHmx OxymeB;senux yu. Ona ey sarpećauke HOBHHe CBOM >KECTAHOM Y/ApAJE NpOTHB OCHHBAIA GPICKE.