.. U Dubrovniku 27. Marča 1898. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 5. Na pd godine i na četvrt godine L Pretplata i oglasi šalju Le sdministrsciji »Dubrovnika : DODIS se šalju uredništvu. Rukopisi se no Po \ Za oglase, priposlana izjave . javne zahvale, Trač a VA «ća i slične objave jen od retka (sitnijel/alov; moa Više | puta šampaji g a surazmjerno. < ae Notrankirkii Pojedini broj lista 10 novčića. miju so. VE : AN dp SITE Broj 18. Ezlazi svake Nedjelje. ; oi Unija Crveno-Hrvata, Motto . Til-hakk-u murr-un Istina je grka. 2 Arapska poslovica. Čovjek pun predrasuda nije dostojan da piše istoriju. Takav čovjek ne može dru- go da bude nego izvrtač istine.“ Ove su nam riječi učenoga Dominikanca P. Dido- na') pale na um čitajući članke ,Unija“ u .Orvenoj Hrvackoj“. Po stilu, koji sjeća na seoske propovijedi, po idejama, prožetijem dosadnim dogmatizmom, napokon po mno- gobrojnijem citatima iz biskupske literature, svaki čitalac može na prvi mah da presudi da je pisac onijeh članaka — pop. Ni po ja- da. Ali što je veoma značajno i što smo ra- di odmah da podortamo jest, da taj pop piše o ,Uniji“ u listu par exellence protusrpsko- me, u organu stranke čiji je vogj izrekao duboki aforizam: da su popovi poživinčili narod, Ova nam činjenica dovoljno karekte- riše pisca kome smo radi progovoriti dvije, iri iskrene riječi prije nego će da dovrši nedoglednu njegovu raspravu. # o Pa da ga prije svega upitamo: protiv koga i zašto piše te članke? Prečasni pisac hoće da ,dobro uglavi bogoljubni narod“ i »izgubljene ovce“ (čitajte: Srbe katolike) ka- ko je Dubrovnik katolički grad pa kako su Dubrovčani radili oko Unije... pridržanjem pravoslavnijeh extra muros, da se narod ne bi ,povlašio“, i rasprostiranjem katoličanstva po Balkanskom poluostrvu. Dubrovnik je, da- kle, katolički grad! I mi to prije nijesmo znali! ,Il timore & pauroso“ (strah je plaš- lji) govorio je blagopokojui meštar Radić »6 la notte non & giorno“ (a dan nije noć). Taj glasoviti dubrovački Monsieur de la Pa- lisse našao je u prečasnome piscu ,Unije“ svoga dostojnoga druga. Bože moj! Kako da vam pristojno i ozbiljno odgovorimo! Znamo da smo katolici i znamo i to da su Dubro- vački oci, radi visokijeh državnijeh razloga, bili prilično intolerantni, ali ne vazda ni na isti način. Ako želi gosp. pisac ,Unije“ da ga i mi obaspemo citatima, poslužićemo ga. Uzećemo najnovije i definitivno djelo Kosta Vojnovića »Orkva i Država u Dubrovačkoj Republici“, pak Theinerov.., Monumenta“ te ćemo listajući ispisati sve Ohe divne pohvale kojima je sveta Stolica obasipala Dubrovnik od XIV, do XVIII. vijeka: Pak ćemo našemu Simpatičnome piscu iznijeti sva velika djela Republikina na balkanskome poluostrvu i “nanizaćemo tisuću primjera revnosti Dubro- Vnika za katoličku stvar: od Unije“ stano- * vnika Stonjske prevlake i franjevačkoga pro- tektorata u Bosni do zauzimanja Marojice Kaboge za ,Spasiteljev grob“ xu Jeruzolimu (god. 1675.) i njegove intervehcije za gragju . katoličke crkve u Biogradu (1677.) uspr- kos oporbi pravoslavnijeh Srb4. Pa pošto sve to napomenemo učenome piscu, obrnućemo me- dalju, te ćemo mu napomenuti (ali u dvije riječi, da ne zlorabimo njegovo ustrpljenstvo) kako je ona ista Republika koja god. 1775. bješe na domaku propasti od topova ruske flote jer ne šćaše dati kapelicu Savi Vladi- slaviću, kako je ta ista Republika nakon bo- ') Dhomme prćvenu est indigne d'ćerire. Phistoire. Il ne sera jamais gu'un fausgaire.“ Introduction a la Vie de J6gug- Christ. p ja na Kosovu pisala Vuku Brankoviću i go- spogji Mari, njegovoj ženi, da ,ako ushoće da st stvori crkav po svojoj vjeri, slobod-: no“ 1). Napomenućemo kako je Areidjakon Brnja Gjorgjić (veliki, bogati vlastelin i mo- žebit kolega prečasnoga pisca , Unije“) god. 1669. nastojao uvjeriti Dubrovački Senat da u samome interesu unije otvore gradska vrata ultramontanskim Srbima pravoslavne vjere. Napomenućemo mu napokon, kako je državnik i više puta poklisar Prisvijetle Re- publike Mato Gundulić sasvijem drukčije sa- vjete davao Republici i Papi, sasvijem “dru- gim tonom govorio o pravoslavnima nego li što svjetuje i govori časni i učeni našljednik Arcidjakona Gjorgjića u , Crvenoj Hrvatskoj“. Taj Mato Gundulić, koga. Appendini z0- ve ,uomo di prudenza e dottrina“*), čudan bješe .svat; neka vrsta Srbina katolika zablu- gjeloga u XVII. vijeku kad još — za veliku sreću. Republike i Dubrovačkoga glasa — ne bješe ,Crvene Hrvatske“. Taj zlamen'ti du- brovački vlastelin (po vjeri katolik, da ne bi naši čitaoci slučajno zaboravili da su Du- brovčani katolici) bi zamoljen od Pape Kle- menta X. (1670-1676) da mu napiše izvje- štaj o stanju katoličke «crkve na Balkanskom poluostrvu. Dubrovački diplomata lati se od- mah posla i njemu imamo da blagodarimo dragocjen svis kome je naslov: Diverse no- tite dello Stato della Christianita nei Regni di Bosnia, di Serbia e di Bulgaria raccolte da me Matteo Gondola in occasione delle mie Ambascierie_ alla Porta per U Eccellentissima Republica. di Ragusa“.) Gundulić megju 0s- talijem zanimljivijem stvarima priča kako je belkanskijem narodima zajednička ljubav k svome sveštenstvu i kako žalibog grčko-isto- čni popovi ulijevaju narodu ,una stolida aversione et odio che portano ai Latini.“ Baš kako bi srpski poklisar XIX. vijeka go- vorio o propagandi katoličkih popova proti. pravoslavlju u Dalmaciji! Pak plemeniti pi- sac dohodi na veoma sugestivno poglavlje: »Modo di trattare coi Greci“. Vi ćete, hoz sumnje, promisliti da Mato Gundulić svjetu- je Republici da postupa prema pravoslavni- ma a la ,Crvena Hrvaćka“! Bvže sačuvaj! Vremena su sekte i sektarskijeh popova još vrlo daleko! Bvo u originalu znamenitijeh riječi dubrovačkoga državnika: ,E cosi piu espediente sarebbe d'andar il meglio che si puo d'accordo con loro, con lodare_ e mostrare aver in veneratione i loro ri- ti che veramente sono lodevoli e venera- bili, e di riconoscere la conformita dei loro dogmi. con i nostri come veramente (con la gia delta ristrettiva) sono conformi, no en- trare senza gran cautela nella disputa sopra le controversie concernenti lo scisma che ci tiene separati da loro“. Pa sad zače- pite uši. prečasna gospodo Pišta, Ljepopili et Comp.! ,E poichč e proibito per disposi- tione duna Bolla di Clemente VII ai La- tini con Greci Scismatici il Matrimonio, sti- in uso largamente le facolta 6 hanno dalla 9) ćao — Mon. Serbica. 2 IE %) Sasi ovoga značajnoga spisa bješe mnogo. a oosnditi ge takogjer njim služio. Mi smo imali u rukama rukopis Ju- goslavonsko Akademije br. 722 pa iz ovoga rukopisa navagja- mo odnosna mjesta. Spisu je naslov: Razne bilješke o stanju kršćanstva u kraljevstvima Bosni, Srbiji i Bugarskoj. Skupio Mato Gundulić prigodom poslanstavh Republike Dubrovačke Porti Otomanskoj. mo espediente che dai nostri Prelati si metta Sede apostolica di dispensare in questo...“') Mato Gundulić na više mjesta revnuje za prelaz pravoslavnijeh u krilo latinske crkve, ali kolikim taktom, kolikim. dubokim iskus- tvom, dokazuju rječito te njegove riječi. A da su u Turskoj Imperiji Latini i Grei brat- ski živjeli u sjenu dubrovačkoga prestiža, svjedoči i ta činjenica da sun. pr. u Jo- dreni (Adrianopoli), gdje Dubrovnik imaše svoju crkvu, grčki vladike sudjelovali u la- tinskijem obredima. Tako se zbi u vrijeme poslanstva Gundulićeva kod sultana. Jedan član diplomatske misije umrije u Jedreni. Pop latinski isprati mrtvo tijelo u crkvu. ,E fu notabile“ priča naš poklisar ,che vi con- Gorse anche il metropolitano greco con di- versi monaci e sacerdoti del suo Rito il quale solennizd con molta eđificazione d? ogni uno quel funerale; tl qual rito si esercila, contradiziono da per tutlo oni *). kto tu. Dosta je. Ne bismo htjeli da pisca , Unije“ uhiti mala snaga, ni da bude- mo našim čitaocima dosadni. Ali to nas miri, to nas obasjava blaženstvom. Ovaki pri- zori, osjećaji i riječi XVII. vijeka tješe nas od opskurne vojne devetnaestoga i od popov- skijeh citata kako je onaj nekoga Urbana Verži, i njegovijeh «ekspektoracija o Fociju-i o šizmi*) Iz ovoga vidimo da se republika držala oportunizma u vjerskom pitanju kako i u po- litičkim pitanjima i da je u njezino zlatno doba bila toleraninija jer bješe mudrija, jer ne bješe još u intelaktualnoj i političkoj de- kadansi, igračka Jezuvit4, koji su, van sumnje, prvi uzrok njezine propasti. Sa njihovim do- laskom u ovaj grad, republika poče da se sasvijem talijanči, a oligarkija postade tjesnogrudna i nesnošljiva u vjerskim stva- rima. Bilo bi zanimljivo analizovati ovu evo- lućiju dubrovačkoga duha pod uplivom Lo- yolinih i Bobadilovijeh šljedbenika. Mi još o tome imamo malo dokumenata, a kako bi smo ih imali, kad je veliki dio arkiva drža- vnih i privatnih propao za vazda! Ali ta je činjenica nesumnjiva. Od godine do godine možemo po mnogim znakovima slijediti pro- padanje prestiža doista narodnih redova — sv. Frana i sv. Dominika — i podizanje jezuit- senza in similt oecast- ske družbe i njezinog ubitačnog miješanja u državne i religiozne posle isčiljele Republike. Dosta bi nam bilo, ono što piše arcidjakon Gjorgjić Stijepu Gradiću 14. Marta 1672. o svome predlogu da se sagradi crkva pravo- slavna ,in ditionis nostrae loco“ kako bi to- lerancijom i ljubavi prisajedinili zagorske pravoslavne Srbe. ,I Gesuiti“ piše Gjorgjić sono contrarii, temendo, che non tirino i !) Ovo mjesto srpski glasi ovako: I tako bilo bi zgodnije slagati ge koliko je moguće ljepše s njima, hvaleći i iskazujući poštovanje njihovim obredima koji su zbilja dostojni hvale i štovanja, i priznavajući suglasnost njihovih dogma s našim kao kao što su zbilja (sa već rečenim ograničenjem) suglasni, ne ulazeći bež velikog opweza u raspravu o prijepornim pitanjima koja se odnose na šizmu koja nas dijeli od njih. I pošto je za- branje: o odredbom bule Klementa VIII. Latinima sklapanje vjenčanja ga onim Šizmaticima, cijenim da je zgodno da naši prelati budu primijenivali šitokih rukava vlast što imaju od sv, Stolice za dopuštanje ovakih brakova, 2) To znači srpski: I bilo je značajno da je učestvovao mitro- polit grčki sa nekoliko kalugjara isveštenika svoga obreda koji je opojao na veliku utjehu svakoga onaj sprovod; koji se obred bez pogovora vrši svuda u sličnim prigodama. 9) ,Orv. Hrv.“ br. 11. U tom istom članku učeni pisae imenuje (možebit ad usum Croatorum) nekoga Nika Ivanova ile Bona!!! ko bi reko da se od tim pohrvaćenim oblikom krije naš besmrtni Nikolica Dživa Bone, ,,Pater Patrine!“ nostri ai loro riti“ (sic!).') I Senat posluša Jezuvite! Tako bi, te se Dubrovnik omrazi Rusiji, koja ga na bečkome kongresu pr odade Austriji. Ovo je istorija! Bo Mi bi mogli u dugo nanizati istorijska razmatranja o ovome zanimljivome predme- tu. Ali što sve to dokazuje i čemu se o tome piše? Ako je tako dobro utvrgjeno, dai go- lubi svetoga Vlaha znadu, da je Dubrovnik katolički grad i da su Dubrovčani bili (a i sada, Bogu fala, jesu) revni katolici, pače pro- tektori katolicizma na zapadnom dijelu Balkan- skoga poluostrva, tada doista to ne može biti prava svrha članaka o Uniji“. Toliko više da mi nijesmo nikada rekli da je sjedinjenje Grkava stvar u načelu rgjava, kako nijesmo nikad rekli da načelno zabacujemo sjedinje- nje Dalmacije, Dubrovnika i Boke sa susjed- nim posestrimskim zemljama. Ne, drugi je, tajnt razlog onome pisanju. Oprostite, časna gospodo, ako, dužnim poštovanjem, odgrne- mo koprenu s vašega srca, Ali na pošljetku vi ste se sami odali. Nijeste se u vašoj ka- tedradskoj nepogrešivosti stavili, da sama okolnost što o tome velikome pitanju tako lakoumno pišete u listu koji je zaklet dušmanin srpskoga imena i plemena, da ta sama okol- nost otkriva vaše ,bogoljubne“ namjere i baca u more sve vaše argumente. ,Govori istinu u službi laži“ reču Henrik Heine o. La- martinu kad je ovaj rječito pobijao pre- dlog da se Napoleonovi smrtni ostanci pre- nesu sa sv. Jelene u Pariz. Jest, govoraše, duhoviti pjesnik Lamartine ima razlog kad govori da je Napoleon bio tirjan, egoista, neprijatelj slobode naroda, sve je to istina, ali — ali u predlogu o svemu tome nije ' govora, nego je fakat da je Napoleon obno- vio Francusku i proslavio onaj narod kako nijedan vladar prije njega i Lamartine sve ovo zna, a ipak govori protiv. Eto tako isto — si licet parva componere magnis — časni pisao ,Unije“ govori istinu (0, vrlo relati- vnu!) » službi laži. Ne, pitanje unije na Balkanu nije pitanje religiozno, kako vi lice- mjerno govorite, nego je eminentno narodno- sno pitanje ili, da se tačnije izrazimo, prije se ima riješiti i kristalizati narodno pitanje, pa, pošto se riješi, po pravu i pravici, pri- stupiće se, ako je kome volja, riješenju unije. Prije ne! Nu to vi ne razumijete ili ne ćete da razumijete. Ko su glasnici unije? Hrvati. Ko je u oprijeci sa srpskim programom, sa mišlju Srba, od kojijeh su*4o pravoslavni, ko vodi očajnu borbu protiv onijeh istijeh Srbi te ih: se pozivlje na trpezu sjedinjenja? Hr- Vati. Ko su oni te u isti mah propovijedaju uniju zablugjenim oyeama i ne priznaju tim ovcama narodnu individualnost? Opet Hrva- ti. Zar ne vidite kako teško, kako udesno padaju ova pitanja i ovi odgovori? Ona ista politika koja teži na ostvarenje velike Hrva- Gke na razvalinama Srpstva, oni isti ljudi kojima je lozinka: Srbi preko Drine, oni isti propovijedaju Srbima — uniju!!! A vi. ge, dakle, i ne stavljate da na Balkanima sve vrije od. narodnijeh pitanja, da je cio Balkan jedna družba narodnijeh crkava, vi zaboravljate da ste vi, hoćete li ne ćete li, pioneri jedne anti-nacijonalne misli i da vi uniju ponizujete do orugja te ubitačne mi- ') Ovo glasi srpski: Jezuiti su protivni, jer se boje da ne pritegnu naše na svoje obrede.