U Dubrovniku 23. Oktobra 1898. Cijena listi, za Austro-Ugarsku, Bosnu. i Hereegovinu na godinu fior, 5.50, Za “Srbiju i Crnu goru i : | dinu“fior. 6. i Sad Za sve ostale zemlje na godi | | franaka 15 u zlatu. : obk Za Dubrovnik na godinu fior, 5, Na pd godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. i | NI Pretplata i oglasi Šalju se sdministraciji , Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju, Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč, od retka (gitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma no pli- m ou se. Broj 43. Izlazi svake Nedjelje. Godina VII. Srbi i Hrvati Srbi i Hrvati. Dvije riječi —. a jedna Stvar, dva imena — a jedan narod. Koja jednoličnost — a ipak koja različnost! Toli- ka jednoličnost, da su jedni što i drugi, a tolika različnost, da su eto u ratu do istri- jebljenja. Teška, preteška krivica za taj bra- tonbojički rat; nemila, prenemila odgovornost pred svijetom i pred istorijom za taj bratski pokolj — hrvati bi htjeli da budu na strani Srba. Ali u toliko hrvati') su oni koji i proti istoriji, i proti nauci, i proti narodu — ne priznaju Srbina Srbinom, srpsku zemlju srp- skom, srpski jezik srpskijem; oni viču nema Srba, nema! a toliko bijesne kao da ne mogu krokom kročiti a da o srpsku petu ne zapru. To je zaista žalosno slijepilo. Liječiti ga, ako je moguće, i izliječiti — dužnost je svakoga rodoljuba, a nas Srba najviše, — jer smo jedan narod. Bolest hrvatska nije ni zdravlje spsko. Mirna je naša savjest: lo mi radimo vazda; to ćemo čistom savjesti po- kušati i sad ovijem člankom. Prije svega iz- javljujemo, da ga: nemamo s hrvatskijem na- rodom nego s hrvatskijem političarima; na njih mislimo kad ovdje spominjemo hrvate. Hrvati su u ratu sa Srbima. Nema rata bez oružja. Ali oružje hrvata na Srbe nije svijetlo, nego monstruozno ... to oružje ima noge, ali — kratke; to je oružje — laž. A u laži su kratke noge. Pogledajmo im časkom - to kratkonogo oružje. Govore, pišu, štampavaju — da su Sr- bi nazadni, da su oholi, da su propalice, da su bez religioznoga čustva, da su intoleran- tni, da su uvjereni da nije Srbin ko nije pravoslavni hrišćanin, pa da s toga — čuj- te! — progone katolike. To oni govore, pišu i štampavaju o Srbima, ali (što je najpodlije i najsramotnije) . . . najčešće i najžešće o Sr- bima u slobodnijem državicama u Crnoj Go- ri i u Srbiji. To je hrvatska nenavidnost na njihovu slobodu; svoga naroda — svome na&fodu! Tijem svojijem mračnijem oružjem hrvati se lome oko te dvije srpske nezavisno zemlje; ali ne baš oko Crne Gore onako ne- prestano “sistematički bezobrazno kako oko Srbije. Oni su tobože Crnu Goru već zbili, kako čep u bačvu, u okvir biti imajuće t. j. biti nemoguće svoje velike Hrvatske kralje- vine; pa,.po.onoj svojoj bezmoćnoj nemoć- noj osudi ,Srbi preko Drine!“ — oni pod Srbima razumijevaju samo one Srbe u Srbi- ji. Eto, kad tako vojuju, i posluju, zaista misle da to treba da bude taktikom proti Sr- bima izvan Srbije, koje oni ne priznaju, ali poznaju i pamte i pamtiće ih. Jadne taktike, vojske i oružja! * "Ta ih sama taktika u glavu ubija. Ka- že što su Srbi u istinu, pa što su oni Sr- bima dužni. To ćemo vidjeti. Fle se služe nada sve Srbijom za napadaj ns Srbe u op- će sve i svuda. Da nu da se poslužimo i mi malo nada sve Srbijom na obranu Srba u opće svijeh i svuda; a ne samo onijeh u Srbiji. Slomićemo kratkonogo hrvatsko na- kaz-oružje samom hrvatskom nakaz-taktikom. Srbi su napredni, a ne nazadni. To ćemo dokazati onako kako smo rekli. Da skratimo, . dosta nam je pogledati i na sam Biograd, i malo ga usporediti s njihovijem (u istinu po jeziku i po običajima više švapsko-magjar- skijem) Zagrebom. “" U posljednje vrijeme u većem dijelu hrvatskijeh listova, koji su najviše rasprostranjeni i koji go najragje čitaju megju Hrvatima pojavili su ge taki napadaji na Srbe zudpće; da smo sami namjeravali o tome truoz i nebratskoj pra: panju koju progovoriti. Eto nas je jedan prijatelj našega lista pretekao ovijem iserpnijem člankom, koji donosimo na dvie mjestu. Žao nam je, što smo. prisiljeni zadirati u ovi ino na tijelu našega ukupnoga naroda, ali obraz i istina traže o nas, da vršimo svoju dužnost. Mi ne napadsmo već se branimo. — Ured. Dubrov. ia ako i malo, časnijeh izuzetaka. — Ured. 2x ox22 a hrvati ga u Zagrebu ne- maju; električni tramvay koji Zagreb nema. U sred Biograda gordo se koči kra- ljev dvor sa svojim orlima i kubama, a Zagreb ga takogjer nema; a trebalo bi da ga ima kako i Pešta, kad hoću, da su i oni kraljevina. U Biogradu je sve što je moguće ureda i uprava, svakovrsnijeh književnijeh, obrtnijeh i humanitarnijeh zadruga; raznijeh škola sve punijeh gjaka, kojijem roditelji ne štede troška samo da ih izuče; naučenjaka, umjetnika; množina najraznovrsnijeh novina. Tu je raskošnijeh zgrada i dvorana, kakvi- jeh Zagreb još želi; bogatijeh radnja, fabri- ka, prodaja na pretek; tu je plac4 pokaldr- manijeh, prostranijeh; dugijeh i širokijeh, elegantnijeh ulica dostojnijeh i kojega evrop- skoga većega grada a nego li Zagreba s pokaldrmanijem samo nogostupima i s neraz- vijenijem onako veličajno ulicama. Takav je Biograd koji neprestano napreduje i nepre- stano se širi, neka je već davno i prosto- rom Zagreb nadmašio. A ko bi pak ikad do- sta pohvalio one biogradske uprav vilinske perivoje po svem gradu, ona hladovita ure- gjena šetališta kako što je n. pr. Kalimeg- dan na visu na zapadu, a Topčider i kra- ljevski Košutnjak na istoku; i veličanstveni svjetski položaj, najvećega grada dostojni . . . nad Dunavom i nad Savom! Cega Zagreb ne će moć imati nigda, jer položaj ne stva- raju ljudi, nego ga narav dava. Ko bi rekao da je to onaj Biograd, koji je tu do skoro bio jedna prosta turska varoš! Pa gdje je ona čisto srpska i samo srpska riječ gdje- god se kreneš, kamo god se svratiš, pa i u kraljevu dvoru! A u Zagrebu? Njemština i magjarština, kako na javnijem tablicama po Hrvatskoj, tako na šetnji, na posijelima, u dućanima, u hotelima, u gostionicama, u kafanama; a na željeznicama od Zagreba pa kroz svu Hrvatsku i Slavoniju grozno li ti, grobno li ti jekti ono magjarsko: indulaš i mehet! na prvomu mjestu, pa gdje čak i na jedinomu. Ko god stupi u Biograd, od- mah vidi pokret, promet, narod, veselje, ži- vot; a što vidi u Zagrebu? Odgovoriće ti: Zagreb ima društava, ima zadruga, ima knji- ževnika, umjetnika, radnja, fabrika, lijepijeh ulica i šetališta, lijepijeh zgrada i ako ne koliko Biograd; ali Zagreb nema života. Ka- ko što nema veličine prostora i položaja biogradskoga ni narodnoga duha biograd- skoga, tako nema ni života. Tu se slavenu skameni srce. Nagje se u tugjini! Koliko ču- jemo o tome tako hrvatskomu Zagrebu hva- l& od hrvata, kad u nj dogjemo, ne bismo lako ni znali da je to onaj Zagreb; da nam ne kažu. Pa hoće li se još naći toga da re- če Srbi nijesu napredni?! Ipak Srbi tako na- predni, kako što i sam pogled na Biograd i na Zagreb govori, nijesu oholi, nego su vrlo skromni. Srbi se ne hvale ni na stotu svo- jijem Biogradom, kako Hrvati svojijem (ne- ka bude) Zagrebom. I s toga čeljade zami- šlja Biograd kako nešto još tursko prije ne- go u nj dogje; a Zagreb kako neki mali Pariz. A tamo kad dogje, Biograd ga uzne- se svojijem napretkom i krasotom uprav na evropsku, a Zagreb ga iznenadi, gdje i u njemu nalazi dosta lijepa ali ne pak onoga što je zamišljao po hrvatskijem hvalospjevi- ma. Nalazi da je Biograd lijep kako jedan lijepi, mladi, živi ljudski lik, a Zagreb da je lijep kako jedan lijepi mramorni kip. Koliko je korisnija srpska čednost od hrvatske ba- hatosti i oholosti! moglo bi se ovdje kazat gospodi hrvatima. Eto sim Biograd obara potvore hrvat- skijeh političara na srpsko nazadnjaštvo i otolo hvalisanje. On im sam dava lekciju, koju bi imali dobro u pamet usaditi. Ima li bi ovo dobro promozgati. Oni vazda pod obranom mogućega zapada, a Srbijanci vaz- da na udaru i zapadu i istoku; pa oikle, u malo godina slobode, ovolika razlika izmegju Biograda i Zagreba u narodnomu duhu, u udobnosti, u napretku! Srbi nijesu prosijaci ni propalice, kako trube bezobrazni ljudi; i to ćemo dokazati samom Srbijom, kad oni hoće da samom Srbijom dokažu srpsko siromaštvo. Dakle, oni vele Srbi su propalice? Propalice! A u sga- momu Biogradu ima preko dvadeset milijo- nera, osim raznijeh banak:, zadužbina, i nov- čanijeh zadruga, kojijeh se nalazi u svakomu ovećemu mjestu u Srbiji. Gdje su ona bujna polja i ravnine, lugovi i gajevi, šume i brje- govi sve rodno sve bogato, sve natopljeno izvorima i rijekama, puno i krepka, i sočna, i žitka, i krilata, i četveronožna? U Srbiji ne ćeš lako naći slugu ni siromaha. Propu- tuj svu Srbiju s kraja na kraj, mučno ćeš naći koga da ti pruži ruku, ako ne slijepca u svetac pred kojom crkvom. A gdje je to drugovgje tako! Srbija osim ostaloga, ima dvije vele krasne humanitarne ustanove za siomaha. Najprije u Srbiji nikomu se ne smije prodati sva zemlja za dug, nego siro- mahu valja da svegj ostane onoliko zemlje slobodno koliko se uzore u pet dana. Za ti- jem treba da svak svake godine d& u opći- nu (,opći koš“) onoliko nova žita, koliko ga dohodi prema porezu što ga plaća: neka puk ne osilane bez hrane, ako bi ga izdala po nesreći godina. Ako ne treba, to općina pro- da; a do godine opeta davaju novo žito. Tu- ko u srbiji ima vazda nova zdrava žita, a nigda nema glada kako drugovgje. Srbija je tako rodna, da se tu ne koje grada, nego kažu: gdje je grad, nije glad! Reći će hrv. političari da je dužna. Pa što! Koja to dr- žava nije dužna i preveć? Zemlja je svakako rodna i bogata; a to je prvo i glavno za bogastvo. Eto dakle sama Srbija kaže i to da u hrv. političarima nema vjere ni onda kad zbog Srbije trube o srpskomu giromaš- tvu — na dlaku kako švabe i magjari i svi dušmani Srba i Hrvata. Srbi nijesu bez religioznoga čustva. 1 to ćemo dokazati Srbijom, kad hrvati hoće najveće da se njom služe. Kako je moguće da budu nereligiozni oni, koji su tu do jučer za vjeru na vješalima i na kolju izdisali?! Srbi kako svuda tako su i u Srbiji vrlo re- ligiozni. N. pr. dosta se je bilo namjeriti u Biogradu kad je umro mitropolit Mihailo. Po sve dane i noći, prije nego ga sahra- niše, velika je saborna crkva bila puna vjer- nika, koji su molili, plakali i ljubili pokojni- ka. A i sad kad je svečanijem danom orkva puna, tu nema onoga nepristojnoga obazira- nja ni namigivanja i t. d. preko službe. Na- rod stoji najsabranije preko sv. tajne, tako da se mnogi u našijem stranama mogu u njih ugledati. Nema tu jednoga koji ne će što za svoju crkvu priložiti kad se kipi, i baš vesela srca. Toliko su religiozni, da ne bi ni po što trpjeli popa koji im se ne bi nosio strogo po erkvenijem pravilima; paček to bi zamjerili i katoličkomu svećeniku. Eto i opeta nešto kaže i sama Srbija t. j. da hrvatima nema vjere ni onda kad zbog Sr- bije trube o srpskom indiferentizmu. Koliko bi bolje i pametnije uradili ti hrvati kad bi na mjesto Srbiju pošli učit religioznosti i i moralu na pr. onamo u njihov Zagreb, gdje na 100 rogjene djece dolazi im 54 ne- zakonite! Ali ako su Srbi religiozni, kako što kaže i sama Srbija na koju hrvati najveće viču, Srbi su u isto doba i vrlo tolerantni, i nije istina da ne vjeruju Srbinu koji nije pravosla- vni hrišćanin, i da progone katolike. Kad hrvati hoće da to poreku najbolje samom Srbijom, a mi ćemo im dokazati samom Sr- bijom — da su i tu hrvati nebratski daleko od istine. Ima sila božija fakata u samoj Srbiji, koja najbistrije kažu da su Srbi veo- ma tolerantni i da poštuju dokazano srpstvo svakomu Srbinu, pa koje vjere on bio. Da ne duljimo, dosta je i preko mjere da spo- menemo. samo štogod, Spomenućemo. U Sr- biji su najveća mjesta čak u državnoj upravi i u vojsci otvorena Srbima nepravoslavnijem kako i pravoslavnijem. Od šake katolika u u Srbiji eno vam n. pr. ministara Franaso- vića i Gjaje, pa eno generala Horvatovića. Hrvati lažu da su se oni svi pohrišćanili. Gjaja je bio čak i ministrom za erkovne po- sle, i raspisivao je naredbe i odluke pravo- slavnijem popovima i monasima, pa čak i vladikama i mitropolitu. Eno u sred Bio- grada — svega kršćanskom krvlju omaštena —- mMuhamedanskoga svećenika g. Faladžića, komu je srpska vlada sazidala ukusan dom i lijepu džamiju. On u Biogradu kao i dru- gi drugovdje, uživa svu slobodu i veoma je dobro vigjen. Njegov položaj u ničem ne izostaje za onijem pravoslavnoga svećenika. Ovijeh je dana proputovao svu Srbiju jedan katolički svećenik: dum Andro Murat, ne preobučen, nego sve i svud strogo od popa; pa kroz svu Srbiju, kako i u Biogradu, bio je svjedokom tako velike srpske toleran- cije kakve kod našijeh hrvata nema ni u snu. I zaista slušali smo od popa Murata ta- ke dokaze tolerancije, ljubavi i poštovanja, da svakomu našemu protivniku to začepiva usta. Najprva gospoda i najznamenitija: kako knji- ževnici, presjednik općine beogradske; -mini- stri, pa i sam mitropolit govore za sve osta- le. Književnici kako n. pr. Miličević, Dučić, Brzak, Milutinović, Matavulj, Vidaković, po- častili su ga svojom osobitom pažnjom, lju- baznosti i dočekljivosti, a tako i sam pred- sjednik općine g. Stojanović svojijem drago- ojenijem sastancima i pozivima. Pa kao da to nije dosta, on jedan prosti svećenik imao je čast naći se i veće puta pozvan u mini- strovu domu i za stolom i na šetnji. Pa i g. mitropolit tako je bio prema njemu pri- jazan i blagonaklon, da ga je primio odmah osobitom gotovošću, pošto se“ prije s njime bio upoznao u jednoj od najuglednijih kuća. S njim se zadržao u najslagjem razgovoru i pokazao mu sve zlamenitosti svoga Dvora, pa ga počastio i svojom slikom s autogra- fom, i na rastanku ga, nakon više od debela PO sata razgovora, do na vrh stepenica is- pratio. Kad se svemu tomu doda koliko su g. Muratu bili na ruku, bez njegove molbe, gospoda koja se u Srbiji i pitaju i broje, da bi proputovao Srbiju, e tad se vidi što sui ko su Srbi, tad se pozna srpsko blagorod- stvo u Srbiji prema svijem Srbima, koji ni- nijesu dušmani srpskomu. narodu, pa koje vjere bili. Koja razlika! Srbi u Srbiji toliku čast i ljubav iskazuju jednomu prostomu svećeniku katoličkomu a hrvati u Zagrebu ne praštaju pravoslavnijem popovima, pa ni vladikama, pa baš ni crkvi pravoslavnoj, pa čak ni pred njegovim Veličanstvom! Koja razlika! Naši su hrvati toliko netolerantni da im smeta vjeri (!) jedno čeljade bilo kojo samo s toga što je Srbin, i oni samo s toga traže kako bi ga gonili bilo pod je- dnom bilo pod drugom izlikom.) Dakle je laž, dakle je erna laž i podla potvora i ta da Srbi ne priznaju Srbinom onoga koji nije pravoslavni i da progone katolike. Prigova- raju konkordatom i zadarskijem ,,Glasnikom“. Zadarskomu ,,Glasniku“ odgovorio je ,,Du- brovnik“ kako treba; a za konkordat Srbija živo nastoji i to već odavna, pa će joj jedan dan bit i to moguće što sad nije. — Eto sama Srbija krši hrvatsko nevaljalo oružje napereno preko nje proti svijem Srbima: a tako im ga krši i sama junačka Crna Gora. Osvrnućemo se malo i na to. U ovo malo godina Crna je Gora toliko napredovala u *) Ko želi još bolje poznati doka dopire hrvatska intoleran- cija, neka čita Crvenu Hrvatsku“, ,Hrvatsko Pravo“, ,Hrvat- sku Krunu“, ,Hrvatski Branik“, , Katoličku Dalmaciju“ itd. itd.