U Dubrovniku 30. Oktobra i898. Cijena listu. z8 Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru - dinu flor, 6, naa Za sve ostsle zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. 43 Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi Šalju se sdministraciji ,Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćnju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ- ća i slične objave plaća se 10 novč, od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana . pisma ve pri- maju se. Broj 44. Izlazi svake Nedjelje. Godina VII. Dubrovnik, 28. oktobra. Nedosljednost, varanje i obmanjivanje sama sebe, to je karakteristična crta većine hr- vatskijeh političara. Da opravdaju svoje ne- prijateljsko držanje. prema Srbima i srpski- jem težnjama hvataju se kao utopljenik za slamku, pobijaju ono što su juče rekli, e da bi sebe uvjerili da su na pravome putu. Kad bi hijeli bilježiti sve nedosljednosti, nelogič- nu i neistinitu argumentaciju njihovu u obra- nu hrvatskog novijeg političkog držanja prema Srbima, bilo bi toga toliko, da bi napokon dosadilo i nama i čitaocima; te baš s toga razloga u posljednje vrijeme, u koliko je mo- guće, odustali smo od suvišne i dosadne po- lemike. Ali izjave ,Narodnoga Lista“ u br. 83. i 84. od ove godine tako su klasički do- kazi naše gornje tvrdnje, da je vrijedno o njima progovoriti. Te izjave, koje priopćuje- mo na drugom mjestu, nijesu niti nove niti osobite, ali su u toliko značajne što izmegju redaka čitate, koliku muku muče hrvatski političari krajnjega pravca da uvjere sebe i svoje pristaše o istinitosti i logičnosti svoga političkoga programa. »Narodni List“ u br. 83. prikazujući list , Nezavisnost“ i dopuštajući da su Srbi i Hrvati-jedan-te isti -nerod -kaže, da se-raz- mirica izmegju Srba i Hrvata ne temelji na narodnom već na političkom pitanju; odmah u drugom broju za tijem veli, da vjera otugiuje Hrvate od Srba, kao što ba- varske Nijemce od pruskijeh Nijemaca, 1rce od Engleza, Poljake od Rusa, i završuje da je vjersko čuvstvo naj jača manilestacija narodne duše i da je to naj čvršći vez na- rodne zajednice; a u broju pred tijem (v. br. 83.) naglašuje, kad se omjere prave granice državno-političkih prava Sr- ba i Hrvata, tad se može govoriti o njiho- voj slozi; opet u jednom broju od ove godi- ne, , Narodni List“ bješe zamjerio zadarskomu ,Glasniku“ što je kazao, da ne može biti pravijem Srbinom ko nije potpuno pra- voslavni. Molimo vas, kako da se izobražen i d6kon čovjek nagje u protivurječnostima izla- ganja ovako temeljnijeh načela, pa onda stoprvo pomislite na zbrku pojmova u glavama nesret- nijeh čitalaca i pristaša takijeh listova, koji nemaju ni spreme ni vremena, da o onom, što im ti listovi donose, razmišljaju. Da- nas ti nesretni čitaoci čitaju, da se srpsko- hrvatska razmirica temelji na narodnom pitanju — Starčevićeva teoriju —; sutra im javljaju, da se ne temelji na narodnom već na političkom pitanju, te s toga da treba prije omjeriti jednima i drugima državno-po- litičke granice, a da to postignu sebi u pri- log obraćaju se Beču i Pešti; prekosutra trube: srpsko-hrvatska razmirica nije ni narodno ni političko već v jersko pitanje. Baš zbog svega ovoga kazala je vrlo dobro » Nezavisnost", da je srpsko-hrvatski spor nastao iz politič- kih obzira u ovo zadnje doba, da je on plod nekakve politike koja se od neko doba po čela u naš narod uvlačiti, da on nije nastao iz. naroda nego da je u narod unesen. A da je to tako, dokazuje bjelodano spomenuta ne- dosljednost hrvatskih političara, kad onaka lažna načela u narod unose. Jer naš na rod, pa zvao se neko Srbinom ili miha zna da govori jednijem jezikom ; naš narod, pa ma koje vjere bio, prije nego se pravaš tvo pojavilo, nije se zbog vjere megju so- bom tugjio; a što se tiče državno-političkog hrvatskog programa, najbolje znaju hrvatski političari, da taj program nije u narod pro- dro, da ga narod ne razumije; a kad ti po- litičari hoće da narod pokrenu, treba im do» u nj uštreavaju vjersku mržnju i druge gluposti. Danas izmegju: katoličkih i protestanskih Nijemaca u Njemačkoj nema razlike u bit- nijem i glavnijem narodnijem i političkijem pitanjima; to je dokazao francusko-njemački rat. Irce od Engleza ne dijeli samo vjera, već materijalni opstanak i narodno čuvstvo. I ako su Irci primili engleski jezik, znaće kogod u uredništvu , Narodnog Lista“, da su oni po- rijeklom Kelti; Irci bi se uza svu vjersku razliku pomirili s Englezima i u politici, kao što su primili engleski jezik, da Hnglezi ni- jesu s njima postupali pa i danas postupaju kao sa žiteljima Indije. Poliake od Rusa ne dijeli samo vjera, već jezik i ono što narod čini naredom, biva: Poljaci se ne osjećaju Slavenima, oni ne će slavenske uzajamnosti, oni se ne zadovoljavaju svojijem etnografski- jem granicama, već bi htjeli u sadašnjosti, kao što je bilo u prošlosti, da deset milijuna Poljaka vlada nad stotinom. milijuna. Rusa. Po- ljaci vole zapad nego istok, oni vole robovati Nijemcima nego u granicama svoje na- rodnosti tražiti sporazuma sa deset puta jačijem bratom Rusom. Da danas vjersko čuvstvo nije naj jača manifestacija narodne duše i da nije naj čvrš- ći vez narodne zajednice — kako veli »Na- rodni List“ — dokazuju osim navedenijeh či- njenica još i ova fakta: Kad se, povodom putovanja njemačkog cara u Palestinu, stalo raspravljati pitanje o protektoratu katolika. na istoku, koji po ugo- voiima još vrši Francuska, katolički listovi u Njemačkoj izjavili su se, du Njemačkoj, i ako je velikom većinom protestanska država, ide pravo zaštićivati Nijemee katolike na istoku a ne Francuskoj. I ako to pravo pri- pada Francuskoj i po ugovorima i po povje- sti, i ako je Francuska isključivo katolička država, Nijemci katolici iz narodnog osjećaja zahtijevaju taj protektorat za Njemačku. Današnje grupisanje velikijeh država u Evropi govori protivu tvrdnje Narodnog Lista“. Eto pravoslavne Rusije sa katoličkom Francuskom s jedne strane, a većinom pro- testanske Njemačke sa gotovo katoličkom Austrijom i sa katoličkom Italijom s druge strane. A novo grupisanje sila, koje i ako nije svršen čin, ipak ge može po nekijem znacima nagagjati; to će grupisanje biti po krvnijem i načelnijem vezama i podijeliće rase u dva tabora: s jedne strane Engleska i Sjeveroamerikanske L ržave (Anglo-Sasi) sa srodnijem im po krvi i težnjama njemačkijem narodom, a s druge strane slavenske i ro- manske države. I to će biti onaj titanski rat, što ga je Moltke prorokovao. Pa i na Balkanu, gdje se borba vodila i vodi u ime krsta protiv Turčina, ne može da tvrdnja ,, Narodnog Lista“ održi potpun meg- dan. Nijesu se svi pravoslavni balkanski narodi jednako i ustrajno borili s 'Turčinom. Pravo- slavni Bugari gotovo se nijesu nikada ni bunili protivu Tvrčina, dok Srbi nijesu go- tovo nikada ni prestali voditi borbu s Tur- činom. To znači, da je osim vjere još nešto drugo vodilo Srbe u vjekovnu borbu, a to je osjećaj narodnog dostojanstva i uspo- mena na prošlost, što nije davalo i još ne daje mira Srbima na Baikanu, dok ne ostva- re svoje ideale. Baš ovo uporegjenje izmegju Srba i Bugara u prošlosti kazuje, da Srbi i u budućnosti nemaju da zebu za prvenstvo na Balkanu. g Iz ovijeh istinitijeh fakata jasno kao sunce proizlazi, da je u današnje vrijeme narodni osjećaj naj jača manifestacija narodne duše i da je interes naj čvršći vez narodne zajednice, a ono što tvrdi »Narodni List“ zaudara srednjijem vijekom, i ako bi primjerima, recimo, iz dubrovačke povjesti mogli i za srednji vijek obarati tvrdnju zadarskoga kolege. Mi ovijem ne mislimo reći, da je vjersko čuvstvo prestalo igrati svoju veli- ku ulogu u povjesti. Ne. Ono ima uzvišeniju ulogu i misiju nego što bi mu je htijeli pri- dati naši klerikalci. Misija je vjere kršćanske da oplemenjuje srca i miri narode, a ne da ih svagja i mržnju piri. Kad se vjersko čuv- stvo hoće učiniti političkijem i narodnijem orugjem, ono se ponizuje, a to ne smije biti, i to treba da naši klerikalci jednom razumi- ju; zbilja je žalosno da ih mi moramo tomu učiti. Što se tiče srpsko-hrvatskog spora, sla- žemo se potpuno sa zadarskijem listom, da mu lijeka gotovo nema, i to sve dotle, nado- dajemo mi, dok hrvatski političari ustraju u današnjoj svojoj političkoj maniji. Konfuzija načela i pojmova što danas vlada megju tijem političarima veseli nas s toga što ka- zuje da je to njihovo stanje prijelazno. Pošto su Srbi i Hrvati jedan narod i govore je- dnim jezikom, pošto im interesi moraju biti zajednički, jer se granice izmegju je- dnijeh i drugijeh ne dadu povući, uvjereni smo da će se i osjećaji kod hrvatskijeh političara malo po malo mijenjati u prilog zajednice Srba i Hrvata, u prilog narodne misli, koja je uvijek srpske junake i borce oduševljavala. Ovu našu vjeru potkrijepljuje duboki um Meda Pucića, koji, da predstavi stranomu svijetu srpsko-hrvatski spor, napi- sao je ove znamenite već toliko puta ponov- ljene riječi: Pošto su Hrvati uzeli srpski je- zik za svoj književni jezik, srpsku književnost za svoju, srpske zemlje za svoje, pitanje hr- vatskog kraljevstva srpska je stvar. Medo Pucić nije bio šovinista, s toga i ove njego- ve riječi treba uzeti s nekog višeg gledišta. Koliko je u njima pokazan pravac i put Hr- vatima, toliko ima i pouke za Srbe. AC Rocijalne teorije i ruske prilike od Dra I. Sigela, profesora varšavske universitati. (nastavak) Prelazeći na samu Rusiju nahodimo već u prvom dobu ruskog političkog života najveće uče- stvovanje naroda u vladi. Od IX. do druge polovine XV. vijeka, ruski knjaževi i veliki knjaževi bili su tek malo više nego izvršni organi vijeća t. j. veli- koga sabora u kome je narod bio običan da se sa- bira. Ovi su narodni sabori svakako ostatci od pr- vobitne društvene organizacije Arijskih naroda. Najviša je razlika izmegju raskih sabora i onih zapadne Evrope bila u tome, da su ovi posljednji bili mnogo više aristokratični, što je bila posljedi- ca ranijeg dijeljenja društvenog u staleže kod zapadnih naroda. Ovaki republikanski oblik vlade imao je prevjes u sjevernoj Rusiji, u Novgorodu i Pskovu, prije ue o ova dva grada — republike ne bijahu progutana od velikih moskovskih knjaževa. s Vlast ovih velikih kvjaževa rasla je malo po malo, osobito pod uticajem vizantinskijeh ideja, dok učestvovanje naroda u vladi ne može se reći da je iščezlo već da je primilo nove oblike. Ivan IV., Grozni, mrske uspomene, sazvao je oko 1548. g. prvi sabor poslanika, a to bi da oslobodi sama sebe od prevlasti bojara t. j. ruskoga plemstva, koje je bilo sastavljeno iz najraznorodnijih živalja. Ovo plemstvo nije nipošto naličilo zapadnoj aristokraciji, jer nije bilo prožeto staleškim duhom, to nije bio kakav politički zbor, koji se osnivao na odregjenim propisima, nego razred koji se sastojao od različnih porodica, od kojih je svaka imala svoj osobiti po- časni znak zaslužen djedom ili ocem neke porodice. Svaka porodica bila je kao u starome Rimu (jus imagiuum) zasebna cjelina sa zasebnim političkim ili društvenim položajem prema uslugama njenih članova dižavi. Nikakva politička veza nije sjedinja- vala megju sobom aristokratičke porodice. Ovaki pos- tupak sabora u Rusiji donio je sa sobom, da je u vladi učestvovao sav narod a ne samo svećenstvo, plemstvo i gragjanstvo kao na zapadu. Ovi su sa- bori imali veliki uticaj na upravu i zakonodavstvo. Zakonik od g. 1648. bio je ispitan od poslanika. Tokom g. 1618., 1615. saberi su faktično vladali drživom, jer je tadanji car bio premlad i neiskusan & vremena mutna. Ovaj parlamentarni oblik trajno je u Rusiji sve do druge polovine XVII. vijeka. A sada nastaje pitanje, koji je uzrok bio izčeznuću narodnog predstavništa: je li to bila urogjena an- tipatija prema tomu načinu vlade ili su to bili vanjski uticaji. Veoma je. rasprostranjena pojava, da. se poli- tička pitanja podvrgavaju odluci cijeloga naroda. Što se pojavljuju u saboru narodni poslanici u mje- sto cijeloga naroda, to je potrebna posljedica rasta velikih političkih jedinica i s toga što politički poslovi postaju sve manje zanimivi za narod. Li- njenice koje su do sađa bile opisane čine nam se dosta jasne i razumljive. Ali da bi razumjeli bolje promjene koje su se zbile u drugoj polovini XVII. vijeka treba će da zahvatimo povešto dublje. Obožavanje države došlo je u Rusiju iz Vizan- tije ujedno sa grčkom crkvom i u tome je vizan- tijski duh posve sačuvao ideale stare Grčke. Misao, da su veliki knjaževi predstavnici države i apsolutni razvila se u Rusiji veoma polagano. Najezda mon- golska i neprestani ratovi sa Litavcima i Poljacima pokazaše neotklonjivu potrebu jake vladavine. Ali pri svemu tome car je bio držan samo kao živući i vidljivi predstavnik države, koja je stajala neiz- mjerno više iznad cara i naroda; po tomu država bijaše sve. Ova dohristjanska klasična misao dobila je još više nove snage tijesnim sjedinjenjem crkve i dižave. Ratovi su bivali samo sa muhamedancima i latinima, a takovi su ratovi bili u očima svešten- stva i naroda sveti ratovi. Na taj način država je posve potčinila sebi društvo. Car je vladar države odregjen Bogom i posvećen pomazanjem sa svetim uljem, ali njegova lična volja ne smije biti isklju- čiva, šta više ne treba da se vazda ni pokazuje, jer je on stoprvo predstavnik jedne više snage t. j. državnih interega; ako ovi posljedni iziskivaju car se može i ne uzeti u obzir isto kao najniži njegov sluga. Uticaj ovog vizantijskog političkog pojma nije se tako oštro projavljao u Rusiji kao što ge vidi da je bio veoma jasan u Vizantiji. Ova misao o suverenoj vlasti spriječila je obrazovanje jednog tačnog nasljednog reda na vizantijski prijesto. U Rusiji ovo obožavanje države imalo je ogro- mni uticaj na postanak staleža. U Moskovskoj ') državi razredi se javljaju kao posljedica razlike oba- vezi naprama državi. Svaki član društva trebalo je da služi državi, a dok su neki branili državu na bojnom polju, ostali su radili za nju svojim ručnim radom, te su tako snabdijevali prihodima državnu blagajnu. Iz početka (t.j. u XV. i XVI. vijeku) ovi su razredi bili gotovo jednaki; a u arhivima nalazimo ne rijetko molba članova nižeg plemstva (djeca bojarska, dvorjanin), da im se dopusti da ostanu u njihovu selu kao seljaci, jer kažu, odveć je teško za siromašna plemića služiti u vojsci. Ali ovake molbe nijesu nikada bile uslišavane, država 5) U povjesti Rusije broje ge tri glavne epohe: Kijevska, Moskovska i Petrogradska epoha, biva, kad je “dai rraki središte države bilo u Kijevu, Moskvi i Petrograd —_ prevodioca, mae £