nv ae ono ve no di i kisi, : U Dubrovniku 6. Novembra 1898. Cijena listu za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu flor. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na g0- dinu fior. 6. ' Za sve ostale zemlj i ije na godi franaka 15 u zlatu. Sia 28 Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. JUROT Pretplata i oglasi = Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave Javne zahvale, računska izvješ“ ća i slične objave plaća se 10 novč od retka (gitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 45. Izlazi svake Nedj elje. Godina VII. Dubrovnik, 4. novembra. Obećanje_ je dugovanje. U prošlom broju javismo da ćemo progovoriti. o odnosima (Slovenaca prema Hrvatima i Srbima. Južni «Bloveni ne mogu noge razvesti a da se ne spotaknu o kakvo pitanje, a toliko ih je da im sami broja ne znamo. Ona niču kao pe- čurke. Nije ih tolika množina, što bi ta na- zovi-pitanja bila nužna, biva, nastala iz fak- tičkijeh i neminovnijeh prilika i odnošaja. Nasuprot u bistroj glavi svagjaju se sva na jedno jedino bitno pitanje: uzajamnost i snošljivost, koliko radi svoga vlastitoga unutrašnjega konsolidovanja i napretka _ toli- ko radi obrane od njemačkoga prodiranja na istok, koje se prodiranje može izvršiti samo preko glava južnijeh Slavena. Kad bi svi južni Sloveni bili prožeti ovom istinom, i u tome pravcu udesili svoj rad, ne bi bilo vi- še tobožnijeh načelnijeh pitanja već samo pi- tanja taktike u izvagjanju spomenutoga pro- grama, pri čemu bi uvijek trebalo naglaši- vati solidarnost i duhovnu zajednicu, da ne bi izgledalo da jedno pleme teži da se na- metne drugomu, da jedno narodno ime želi utamaniti drugo. Ali od svega toga barem za sada nema ništa. Srbi, Hrvati i Bugari _ nadmeću i bore ge megju sobom. Dobar dio krivice mora gvaki od njih da uzme na svoja legja. Nu k.d pogledamo, da s jedne strane Bugari ne samo svojataju Staru Srbiju i Maćedoniju već i rade na iskorijenjenju srpskoga imena u tijem zemljama sgilničkijem sredstvima, a da g druge strane Hrvati, s veoma malijem izu- zetkom, ne priznaju Srbe u Hrvatskoj, Sla- voniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa čak i u Crnoj Gori, — tada ne treba biti ni mnogo učen ni mnogo pametan, da se dogje do ovoga zaključka: ili Srba nema ili su Bugari i Hrvati na krivomu putu. Da Srb& ima, to znaju vrlo dobro i Bugari i Hrvati, jer se inače ne bi imali s kijem bo- riti; a kad ih ima, molimo vas, ko je glav- ni krivac ovoj borbi protiv srpskoga imena ga dvije strane. Dok se borba izmegju Srba i Bugara za nevolju može donekle razumjeti i ako ne opravdati, spor je izmegju Srba i Hrvata nerazumljiv i neopravdan. Stanite tumačiti Italijancu, Francuzu, Inglezu ovu našu borbu pa kad dozna, da govorimo jednijem jezi- kom, da imamo iste neprijatelje, sa sažalje- njem će nas pogledati i prišaptati da se taki sporovi liječe u ludnici. Jer izobračen Evropejac, kolikogod cijenio ulogu vjere 1 crkve u povjesti, ne može pojmiti ni s toga gledišta tu našu borbu, što smo u prošlom broju na ovom mjestu dokazali. U početku narodnoga preporoda, kod Slovenaca bilo je rodoljuba, koji su riječju! djelom radili na tome, da Slovenci usvoje srpski jezik za književni kao što su Hrvati inicijativom Gajevom isto uradili. Ova je mi- gao onda brojila nekoliko odličnijeh zagovor- kao mladoga Miklošića i Vraza. Vraz ak dalje, on je kao odlič- ni glovenački pjesnik pjevao na srpskom je- ziku. I ako Vraz nije imao nasljednika, ipak misao o pridruženju Slovenaca Hrvatima i Srbima nije prestala zanimati mnoge slove- načke patriote, koji osiguranu budućnost svo- me plemenu vide jedino u tijesnom združenju nika, je pošao jedan kor ga Hrvatima i Srbima. Pošto Slovenci gra- niče sa Hrvatima, pošto jedni i drugi nasta- vaju u Istriji i zajednički se bore, prirodno je da su se razvili veoma tijesni odnosi iz- megju Hrvata i Slovenaca, i da su mnogi Slovenci usljed isključivoga općenja sa Hr- vatima počeli gledati na srpske stvari kroz hrvatske naočale. Ima pak Slovenaca koji vrlo dobro ne samo znaju već i shvaćaju naše prilike, od starijih dosta je spomenu- ti glasovite naučenjake, Miklošića i Kopi- tara. U posljednje vrijeme nešto se jače po- čela isticati misao združenja Slovenaca sa Iirvatima, kao naj bližim susjedima. Slovenci danas broje nešto više od milijuna duša. Oni su negda bili dosta razgranitije i brojnije slavensko pleme, ali ih Nijemci, Italijanci i Magjari suzbiše u današnje etnografske gra- nice S toga baš Slovenci, i radi brojne i kulturne nadmoćnosti spomenutijeh protivnika i radi tužne svoje prošlosti i radi toga što im austrijska vlada ni malo ne popušta u narod- nijem pitanjima (školama i sudstvu), uvigjaju da se sami teško mogu održati, te sve to više ističu misao o združenju sa Hrvatima i Srbima. Na tu skorašnjoj pravaškoj (.,neči- stoj“) skupštini na Trsatu, izaslanici klerikal- ne slovenačke stranke izjaviše se za sjedinje- nje s Hrvatskom na temelju hrv. državnoga prava. Mi ne ćemo da ispitujemo bliže pobude toj izjavi. ,Jedinstvo“ je prigovorilo klerika- lizmu te stranke i kazalo, da je ona izjava bila učinjena u svrhu da pojača redove kle- rikalne stranke megju Slovencima. ,Srbo- bran“ vidi u onoj izjavi prijetnju Beču i grofu Thunu. Kako rekosmo, ne ćemo da ispitujemo bliže pobude te izjave, već je uzi- mljemo onaku kakva je. Klerikalci svijeh na- roda i zemalja sliče se, jednaki su. Klerikal- ce u Evropi, i ako dijele državne i narodne granice, ipak spajaju mnoge dodirne tačke. Pa nije čuda, što slovenački klerikalci do- gjoše na sastanak hrvatskijem klerikalcima i izjaviše se za hrv. državno pravo. Mi pom- njivo pratimo hrvatski pokret, i opažamo - da s dana na dan postaje sve to klerikalni- ji; a pobudi li se u ikoliko sumnja megju svećenicima pravašima, da bilo ova ili ona hrvatska stranka naginje k zbliženju sa Sr- bima, oni uskaču u krajnje hrvatske tabore, u Frankovluk, ističući da je u pogibli hrv. državno pravo. Baš s toga Domovinaška frakcija stranke prava, koja se bješe prošle godine počela približivati Srbima, morala je od jednom od toga odustati, jer joj redovi počeše rjegji postajati i svećenici u Franko- vluk uskakati s izjavom, da se Domovinaši odriču ,čiste nauke“ Starčevićeve i hrv. dr- žavnoga prava. Kad ovomu nadodamo, da je predsjednik združene hrvatske opozicije stari unionista Brešćenski, izdavalac i urednik Balkana“, organa za unijaćenje pravoslav- nijeh Srba, tada je jasno kao dan da je hrv. državno pravo osim drugijeh atributa još i maska, pod kojom se skriva katolička pro- paganda na Balkanu, čim se teži postići nad- moćnost katoličke crkve nad pravoslavnom. Kod ovakoga stanja stvari, mi se ne čudimo izjavama slovenačkijeh klerikalaca, jer njih kao i hrvatske klerikalce ne vodi široko narodno načelo već izmegju ostaloga i vjerska propaganda, koja samo može pospje- šiti da se iskopa što dublja jama za grob narodnijem Hrvata i Srba. Žele li zbilja Slovenci osigurati svoj na- cionalni opstanak, treba im se osloniti na Hrvate i Srbe. Ali neka ne misle da i nama ovijetaju ruže, i mi smo na udarcu njemač- koga prodiranja na istok, i nama on zadaje svaki dan teške udarce, koji pri razdvojeno- sti Srba i Hrvata postaju leži i sudbonosni- ji. S toga je dužnost Slovenaca da dobro prouče naše prilike, pa tek da stupe megju zavagjene Srbe i Hrvate, kao pošteni posre- dnici i prijatelji jednima i drugima. Slovenci osim što oslanjanjem na Hrvate i Srbe na- stoje obezbijediti svoj opstanak, treba da uz- mu na se ulogu izmiritelja* zavagjene braće; oni mogu to uraditi, te je njihova dužnost, to bi morala biti pogodba njihova stupanja megju nama. Cijenimo da liberalna slovenač- ka stranka poznaje naše prilike, te ako zbilja gaji misao združenja južnijeh Slovena, treba da na se uzme ulogu izmirenja Srba i Hr- vata u Austro-Ugarskoj, jer bez toga izmire- nja o združenju nema govora: bez Srba i usprkos njima ne može se ništa postići. Što se tiče sudbine Bosne i Hercegovine treba da slovenački rodoljubi pokažu Hrvatima svo- je sadašnje i nekadašnje zemlje, i da im prišapću riječi lorda Salisbury na berlinskom kongresu, kojima je motivisao prijedlog oku- pacije: pridruženje Bosne i Hercegovi- ne susjednijem kneževinama (t. j. Srbiji i Crnoj Gori) stvorilo bi vijenac slaven- skijeh država, koji bi svojom vojnič- kom snagom ugrožavao opstanak dru- gijem neslavenskijem državama; i rije- či ministra Tisze, da je okupacija Bosne i Hercegovine klin u slavensko meso. Držimo da smo se bistro izjasnili, da će nas Slovenci razumijeti: klerikalci će se na nas ljutiti, a liberalci nadamo se da će uze- ti ove naše iskrene riječi k srcu, jer ih dik- tira ljubav k boljoj budućnosti južnijeh Sla- vena. Ova se može postići samo bratskom uzajamnošću i vjerskom snošljivosti. idealima Slovenaca, mae. mi Rocijalne teorije i ruske prilike od Dra F. Sigela, profesora varšavske universitati. (nastavak) Promjene u pojmovima o načinima vladanja pod zapadnim uticajima odgovaraju promjenama u društvu. Kao što vidjesmo u Moskvi, volja careva nije se mogla podvrći raspravljanju, jer je on bio državni organ. I za to želje naroda a osobito sve- štenstva imale su velikog uticaja na cara. On je bio pristupačan svim svojim podanicčima, i molbe. nice koje su dolazile prijestolu od gradova, varoši, pokrajina, korporacija i čak od pojedinaca bile su od velikog zamašaja. To je bilo kao neko pismeno predstavništvo narodnih želja i potreba i što do sada nije bilo kako treba ocijenjeno ni od najboljih ruskih istorika. Pristupačnost k prijestolu bila je ukorijenjena u misli, da je car naznačen od Boga da održi blagostanje društva, i da je on tek prvi državni sluga (ovo je bilo duboko ubijegjenje koje je tako često izrazio Petar Veliki). Razumije se, da, gdje su vladali taki pojmovi, nije moglo biti mje- sta kakvom jazu izmegju vrhovne vlasti i naroda. Ali je ova ideja bila posve suprotna idejama zapada, kojih je evolucija bila od prilike ova: kralj je bio lice od davnini bogom naznačeno da upra- vlja prostim narodom pomoću sreštenstva i plem- stva u saglasju sa Vječnim zakonima danim od stvo- ritelja; poslije, kad je feudalno društvo propalo, kralj je bio predstsvnik obrazovanih razreda društva, koji je u stanju da vlada narodom po postalatima razloga Mao 4 PA (absolutisme eclairč), U oba slučaja manjina a na čelu joj kralj vlada velikom većinom i običnim tokom čovje- čkih posala isisava ovu posljednju (t. j. većinu). Oče- vidno je da ne može biti velika povjerenja izmegju vladara i vladanih, i za to u XVIII. v. vidimo du- boko nepovjerenje izmegju vrhovnih vlasti i poda- nika u evropskih naroda. Ovo skriveno čuvstvo iz- bilo je na površinu u XVIL i XVIII. vijeku sa umnoženjem javne i tajne policije, a napokon vi- dimo da pri kraju XVIII. vijeka buknu veliki fran- cuski prevrat. Ovaj nedostatak u povjerenju naroda prema prijestolu sa takim sredstvima vlade (javna i tajna policija), koju je izmislio zapadni duh i koji bješe unaprijed odregjen (predestiniran) ,slobodi, samoopredjeljenju i jednakosti ljudi“, bio je presa- gjen u Rusiju radi borbe sa azijskim varvarstvom ruskoga naroda, kao što su kazali u XVIII. vijeku zapadni civilizatori koji su dolazili u Rusiju. Moglo bi se megjutim pomisliti, da se naše primjedbe odnose prošlosti a ne sadašnjosti i da mi priznajemo neke promjene u ruskim društvenim od- nošajima, i da je sada, može biti, pod uticajem za- pada država poprimila oblik despotizma a i samo društvo da je protivno ,samoopredjeljenju“. Da bi riješili ovo pitanje treba da se obratimo k savre- menom ruskom društvu i da počnemo sa četrdega- tim godinama našega vijeka. I ako je boravak ruske vojske u Francuskoj poslije Napoleonovih ra- tova učinio da je ne malo ruskih oficira postalo strasnim poklonicima francuskih političkih ideja i da je ovo izazvalo čak i vojnički ustanak (g. 1829.); one (t.j. te ideje) ipak ni,esu proizvele društvenih mni-, jenja koja bi. bila. manje-više zavisna od zapada. Jed- na jedina originalna stranka javila se tek pod utica- jem njemačse idealističke filozofije (Hegel) Slaveno- fili priznaše kao narodni ruski ideal Moskovsku državu i držahu uticaj zapada uvlačenjem i nametanjem inorodnih misli i kao veliku zaprijeku u razvitku ruskog duha. Oni uzeše kao dogmu da je zapadna Evropa postigla već najvišu tačku svoje civilizacije i da mora neizbježno pasti, jer ideje koje su joj davalo snagu već su uvehle. Rimske ideje i rimska crkva, koja je njima prožeta, materijalizovale su za- padno društvo i rezultat je bio s jedne strane bes- primjeran materijalni napredak i udobnost života (confort) ali s druge strane oslabljenje u pravcu k idealnom dobru, šta više nedostatak razumijevanja toga dobra. Ovo idealno dobro, ka kemu je nepre- stano težila stara grčka filozofija, bilo je sačuvano u pravoslavnoj erkvi. Cilj mu je bio uzajamna lju- bav cijelog čovječanstva. Zapadno društvo naprotiv idući za materijalnim interesima mora neizbježno živjeti u neprestanom stanju ratnom. Ovaj duh na- slijegjen od stroga Rima, vidi se veoma jasno u erkvenoj organizaciji. Dok rimska crkva uze oblik monarhije koja je zgodna za borbu i postizanje moći za ovlađanje svijetom i toga radi objavi papu predstavnikom Hristovim na zemlji, — pravoslavna crkva uzela je kao temelj spasiteljeve riječi: »Gdje ge dvoje ili troje sastalo u moje ime, tu sam ja megju njima“ (Mat. XVIII. st. 20.). Otuda postade prevjes sabora nad osobama u pravoslavnoj orkvi; ovo je -najočevidnija razlika izmegju dvije crkve; iz ovoga se ragja dogma da pravoslavna crkva no- ma vidljivog glavara nego samo nevidljivog, a to je Hristos. Duboko je ubijegjeuje slavenofili, da istok, usprkos svojoj nepotpunoj kulturi i svomu siroma- štvu, sakriva u svojim njedrima jednu krepost ne- poznatu ili najmanje na zapadu zaboravljenu t. j. čež- nju k idealu. U politici su slavenofili priznavali veliku korist od sabora sastavljenog iz cijelog naroda, koji bi stajao caru uz koljeno ali mu ne ograničavao vlast nego ga obavještavao sa narodnim željama, ocijenivao već preduzete mjere i sudio o onima ko- je su predložene. U ekonomiji oni su propovijedali zaštitu narodne trgovine protiv strane utakmice, energično posredovanje države i što je moguće jače pokroviteljstvo radničkih staleža protiv isisavanja. Najposlije u spoljnoj politici oni su zahtijevali što je moguće više stvarnu potporu svijem slavenskim narodima i nemiješanje u političke borbe na zapa-» du. Oni su vjerovali da bezgranična čežnja za ma- terijalnim napretkom mora neizbježno dovesti za- padno društvo do revolucije i anarhije, do ustanka svijeh potištenih, slabih, oskudnih, nerađinih, ida Šalju ge administraciji »Dubrovnika“- Maia “=. Sia