“a mum“ Mg > Hercegovinu na godinu fior. 5.50 :+ dinu fior. 6. U Dubrovniku 13. Novembra 1898. Cijena listu “ga Austro-Ugarsku, Bosnu i Za Srbiju i Crnu goru na go- * Za sve ostale zemlje na godinu “franska 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godina .. gurazmjerno. X Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi Šalju se administraciji ,Dubro Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ ća i slične objave plaća se 10 novč“ od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri“ maja se. Broj 46. Izlazi svake edjelje. Godina VII. Hrvatsko državno pravo s : u službi Magjarstva Narodno, upravo prirodno pravo, za nas je Slovence odlučno, i mi ne vidim« drugoga izlaza slavenskijem na- rodima iz ovog austrijskog labirinta, već u prirodnome pravu. Nijesu ni Ma- gjari stvorili svoju. državu usljed Etve- šovijeh teorija o državnome pravu, već uslijed svoje svijesti, snage, požrtvova- nja i industrije, a kad Česi dobiju kra- br ljevinu gy. Vaclava, ne će je dobiti snagom državnoga prava, što ga je i Palacki prihvatio od Etveša, nego sna- gom narodne im svijesti, obrta, trgo- vine i znanja. pStovenski Narod“. Ljude udružavaju više interesi sa- dašnjosti nego li uspomene prošlosti. Lord Salisbury. Zalosno je što se evo po treći put iza- sebice, na ovome mjestu, povraćamo na srp- 8ko-hrvatski spor. Koliko god je jaka naša želja izbjegavati ovo tužno i dosadno pitanje, toliko nam se ono sve jače nameće. Pa i "kako ćeš se drukčije ponašati u mahnitoj kući? Nema dana da ne izbije kakva novost iz slabijeh moždani te kuće. Nije dosta što mahnitamo pišući na materinskome jeziku, već plodove svojijeh bolesnijeh moždani obje- Iodanjujemo i na stranijem jezicima s ,ple- menitom“ namjerom, ko nas još nije dobro upoznao, da se. bolje- s nama upozna. Reko- smo navlaš ,svojijeh bolesnijeh moždani“, jer. nijesmo. vični dijeliti Srbe od Hrvata, te hrvatsku nevolju smatramo i svojom kao i pravi hrvatski boljitak svojijem. = Poslije izjave slovenačkijeh klerikalaca na Trsatu, kojima su namijenjene gornje ri- ječi iz ,Slovenskoga Naroda“, organa slove- .načkijeh liberalaca, izašla je u Zagrebu jed- na tobože istorijsko-juridička studija na nje- mačkom jeziku pod naslovom : Bosna i hr- vatsko državno pravo. Pisac te tobožne studije krije se. Boji se božijega svijetla. Ne- “ma mu na knjizi pravoga imena, već iz pseu- donima možemo naslućivati da se ta bolesna glava valjda rodila u: Petrinji. “Kazasmo bolesna glava, jer, za Boga, “može li biti zdrave pameti u pisca-političara ko- “ji, za ljubav umišljenoga hrvatskoga drž. prava “na Bosnu, odriče ovoj u srednjem vijeku sa- mostalnost, odriče joj narodni ponos, i pred- stavlja je kao prostu županiju magjarske dr- žave. A znate li za što? Pošto su Hrvati od- već rano bili izgubili svoju samostalnost i potpali pod Magjare, htjeli bi hrvatski nadri- povjesničari i za Srbe dokazati istu potči- njenost. Magjarima, samo da odatle uzmogu svoje tobožnje državno pravo na njih proteg- nuti. Pa pretpostavimo da je i Bosna bila potčinjena Magjarskoj, odakle jedan rob ima više prava od drugoga ili oba zajedno vie prava “od gospodara. Ako o ikakvom držav- nom pravu na Bosnu može biti govora, pai m glučaju kako hoće ,pametna“ glava iz Pe- trinje, to pravo nije hrvatsko već magjarsko: čija je država, onoga je i pravo; pa pisao Dr. Pliverić još onoliko učenijeh rasprava. Narod, kao hrvatski, koji bilo svojevoljno bi- io silom prilika bira vladara države, tugje po narodnosti i težnjama, za svoga gospodara, taj se e0 ipso odriče samosvojnog života i ičini samoubijstvo na samu sebi, Franjo . ki u brošuri ;Listovi jednoga antiunioste “kaže: , Točka ona iz koje se Ugarska proti enstvu bijaše sveudilj pri- ,družena joj hrvatska kraljevina. Kad bi Hr- ,Jugoslavenstvu ročila, vatska: bila samostalnom državom ostala, kad obi hrvatski narod bio gospodarom svoje »Sudbine: onda ne bi Ugarska imala opira- »lišta na jugu, da priječi državni mu raz »Voj. Uz to ne treba pokazivati, da se traj- »Nom samo savezu s Ugarskom mogaše u »Hrvatskoj odgojiti naraštaj, koji je ugar- »Skoj hegemoniji zapostavio i žrtvovao »jugoslavenske interese“. Za to je godi- na 1102. kad su hrvatski velikaši izabrali Arpadovc1 za svoga kralja, veli Rački: ,Pr- va i velika pogreška hrvatskoga naro- da, s koje i mi danas trpimo“. Ovo ne piše usijana glava srpskoga fanatičara, to pi- še prvi i jedini hrvatski istoričar, koji po- tvrgjuje naše gornje riječi. Da vidimo što :dalje Dr. Petrinjensis, jedan od ,naraštaja“ — o kome na više Rač- ki govori — još priča. Znate li što, da su pozna- ti bani bosanski Kulin i Ninoslav bili poda- nici ugarskijeh kraljeva. Ban Kulin, od koga imamo. najstariji srpski spomenik s obilježe- nom godinom (1189.), biva, pismo Dubrovča- nima kojima im daje slobodu trgovanja po Bosni. To glasovito pismo počinje ovijem riječima: % ume ona u cuua u cgerora Aovya. fi BAHK EocuHheKH KSAHHu npucesan Tesk, gneke Bph- BANIS, H Bć'kMn rpahamu ASEPOBBUAME IIPABH npuwk- mean guru gama t, di) Ban, koji slobodno sklapa ugovore s drugijem državama, bijaše, po dostojnom predstavniku onoga ,naraštaja“, podanik ugarskijeh kraljeva? Rački je pozna- vao svoje ljude. Eto, dokle dopire hrvatsko-pravaška bo- lest! Eto, sve što se skriva pod hrvatskijem državnijem pravom! I kad mi Srbi upiremo prstom na tu rak-ranu na tijelu našega zaje- dničkoga naroda, dovikuju nam pravaši: Iz- rodi i prodanci. Ko je izrod, ko je prodanac, pa i nesvijestan, dokazuju gornja fakta Pošto se ova pravaška bolest bila počela širiti i megju Slovencima, pozdravljamo od srea ,Slovenski Narod“, koji je ustao na obranu narodnog i prirodnog prava, po ko- me jedino imamo prava na samosvojan ži- vot, jer se tijeh tugjinskijeh državnijeh prava kroz srednji vijek toliko nad južnijem Slave- nima nagomilalo, da, uzmemo li za polaznu tačku u narodnoj borbi državno pravo, pri- pravljamo put tugjinu, kao što rečena žalo- sna knjiga dokazuje. Riječi Slovenskog Naroda“ i one lorda Salisbury-a neka su nam uvijek u pameti: narodna svijest, znanje, trgovina, industrija i interesi podižu narode i stvaraju države. Imaju li sve to pravaši po zemljama, koje na temelju hrv. državnoga prava svojataju, neka uzmu statistiku u ruke, osobito onu Bosne i Hercegovine, pa ako umiju čitati, imaju što da nauče. NE sosa Socijalne teorije i ruske prilike od Dra F. Sigela, profesora varšavske universitati. (nastavak) * Prelazeći na vlade počinjemo s našim vijekom i ističemo da je Aleksandar 1. bio oduševljen veo- ma naprednim idejama, pošto je vaspitatelj njegov bio Švicarac koji mu je ulio divljenje Za švicarsku republiku. On dade parlamenat Poljskoj koja bješe sjedinjena s Rusijom usljed bečkog megjunarodnog ugovora (1815.), a nije bio protivan da ge isti i Rusiji dade; ali napoleonski ratovi, ,sveti savez“ ga svojim krajnjim Kkonservativnim težajama i Metter- nich, taj svemogući austrijski ministar, spriječi ga. u izvršenju te namjere, Vojnički ustanak (1825.) 5) U ime oca sina i svetoga duha. Ja ban bosanski Kulin prisižem tebi, kneže Krvašu i svijem gragjanima dubrovčanima “pravi vam prijatelj biti i d. imao o ogromni uticaj na njegova nasljednika Ni- kolu 1, i prema općem tečaju evropskog mišljenja onoga vremena učini te on postade potpora konser- vativnih velikih sila u Evropi. I ako je carevanje Nikolino bila grozdena stega za Rusiju, car, osjeća- jući da ga jedina zakonitost može zaštiti od prije- kora da je samovoljno služio vrhovnoj vlasti, naj- veću je važnost polagao na vršenje zakonskih pro- pisa u cijeloj državnoj upravi. 'Preba ipak priznati da je u to vrijeme, po mišljenju samih Slavenofila, parlamenat mogao biti opasan za Rusiju radi sljedećih razloga: Onaj dru- štveni razred, koji je služio državu na bojnom polju, postao je pod zapadnim uticajem plemstvo, u za- padnom smislu te riječi t. j. prvi i vladajući razred društva. Zajedno s tijem cdnošaji seljaka prema plemstvu takogjer se preobraziše, i ako je pri krajv XVI. vijeka nesloboda seljaka bila uvedena u 'Ru- siju, to nije bilo ni najmanje za poniženje seljaka a za uveličanje plemića (dvorjana), već je to bio samo oblik plaćanja državi zbog vojničke službe. Koji je seljak prije služio državi ručnom radnjom, krejem XVI. vijeka primjenjuje svoj rad vojničkom razredu, da bi ovaj mogao potpunije i pristojnije služiti u vojsci. Kao što već kazah, vojnička služba i njezina naknada (ekvivalenat) besplatni radnja seljaka. tomi dvorjaninu — vojniku imala je tako malu vrijednost, da je često siromašan dvor- janin volio biti seljak. Ali se ove prilike promije- niše za Petra III. i Katerine [I. Ova posljednja poprimila je sasvim mišljenje Mont squeiu-a, da je plemstvo temelj prijestola i monarhije, te potvrdi zakon Petra III. (1785.), kojim se dvorjani osloba- gjaju sbavezne. vojničke službe, i tako ih. preobrazi u plemstvo a njihove seljake u neslobodne ljude (koji su privezani za zemlju svoga eospodara), koji- “ma je trebalo svojim radom da izdržavaju vladajući razred, da bi se mogao lakše intelektualno razvijati. Otuda, da je u Rusiji za Nikole 1. bio ustanovljen parlamenat, taj bi bio gastavljen isključivo iz plem- stva, čijem bi oslobogjenje neslobodnih seljake (ljudi) postalo ako ne nemoguće, ali bi ga svakako veoma oteščalo i na neodregjeno vrijeme odgodilo. Velike reforme Aleksandra II. još su u pameti svijeh i svakoga. On je bio odlučio da izvrši oslo- bogjenje neglobodnih seljaka, reforme u pravosugju, ustrojstvo autonomne uprave u pokrajinama i veli- kim gradovima sa uvedenjem na novo ruskog naro- dnog predstavništva, kad od jednom razbojnički prekinuše nit njegova dragocjenog života. Aleksandar 1II., još dok je bio nasljednik pri- jestola bio je usvojio ideje slavenofili, a pošto stu- pi na prijesto bio je za svega svoga carevanja sjajni predstavnik njihova mišljenja. Staranje oko pojača- nja religioznih, moralnih i ekonomnih sila svoga naroda, zaštita radničkih razreda, u jednu riječ unutrašnji ra-t Rusije u svijem pravcima potpuno ga je obuzimao. Nijesu mu bila mila nikakva vojnička preduzeća i bio je uvjeren, da je njegova najsvetija dužnost starati se oko uzdržanja mira; tvrdo ubije- gjenje o svetosti njegove carske misije ulilo je u njegov duh mržnju protiv svijeh prijevara, koje su tako 'česte u megjuunarodnim odaošajima, i punilo njegovo gree blagovolenjem prema svijem narođima. Nepovjerenje Aleksandra Ill. kao i mnogih lica iz upravljajućih ruskih razreda prema parlamentarnom obliku vlade mcže se objasniti dvjema činjenicama, Najprije nalazimo megju naprednijim i originalni- jim piscima!) Hvrope i Amerike veliki skepticizam k narodnom predstavništvu u današnjem njegovom obliku. Dok je pred jednu petnaestinu godina to predstavništvo bilo držano kao nepogrešivi lijek svijem gocijalnim bolestima, sada se čuje često govoriti da je to tek lukavi oblik isisavanja radnika sa strane bogataša i inteligencije. Zatim su parlamenti po- kazali svoje slabe strane u različitim zemljama: u Francuskoj — umanjio je čuvstvo potrebe jake vla- de; u Njemačkoj — neobično komadanje političkih stranaka; u Austro Ugarskoj — krajnja lakoća u sastavljanju parlamenta u kome je većina poslanika mrska pučanstvu; u Sjevernoj Americi — neko ne- povjerenje prema zakonodavstvu pojedinih država i nekoliki planovi da im se ograniči djelokrug.“) ') Karl Marx sa svom socijalističkom i anarhističkom ško- lom, De Greef, Ward. 2) Bryce. The American Commonwealth, London i New- Jork. 1890. Očevidna pokvarenost poslanika (Panama, Ban- 6& Romana) izazivlje više sablazni megju narodima nego li iskvarenost individualna u upravi, Nabrojene do sada pojave navode na misao, da današnji na« rodni parlamenat nije posljednja riječ kao oblik učestvovanja naroda u vladanju i regbi da je pod carevima Aleksandrom II. i Aleksandrom III. po- čeo nicati neosjetno jedan novi oblik predstavništva a to je raspravljanje zakoni od lica koje je vlada pozivala iz naroda, jer je od njih očekivala najbolji savjet na osnovi njihova znanja ssmoga predmeta kojega se zakon tiče. Ako se sada vratimo na znan- stvenu književnost, naći ćemo da već od nekog vremena njemački profesori, Ahrens i Roder, tvrde da ge sve više i više želi zamjena sadašnjeg obič- nog predstavništva narodnog predstavništvom goci- jalnih grupa koje se bave različitim oblicima obrta, trgovine, nauke i t. d. da bi tako bili predstavlje- ni interesi pojedinih zanimanja, čijem bi se zami- jenila prilično metafizička ideja predstavništva na- | rodne volje idejom predstavništva različitih zvanja u narodu“). Na taj način možemo se nadati da će se tokom vremena javiti najpraktičniji način pred- stavništva, koje takovo žele najnapredniji umovi Evrope i Amerike (Ahrens, De Greef, Ward.) Iz ovih promatranja može se zaključiti, da je veoma pogrešno mišljenje koje susrećemo često u Evropi i Americi i po kojem se misli, da je ru- sko društvo naklonjeno despotizmu. Naprotiv je u Rusiji dobro poznato zapadno narodno predstavništvo, ali su takogjer, i to veoma jasno, poznate i njego- ve sl*be strane. Ruska vlada shvaća koristi od slu- šanja narodnog glasa, ali misli da oblici predstav- ništva, koji sn se do sađa javljali. .ne. odgovaraju svijem zahtjevima. Napokon snažna vlada, koje se potreba priznaje na široko u ruskom narodu, regbi da pruža zamašne koristi ne samo u megjunarodnim borbama, što je uopće priznato, nego i kod kuće, gdje jaka ruka nije ni malo manje petrebita za pomoć viromahu i slabiću već šta više i cijelomu društvu. Pri svemu tome što je do sada izloženo ima i neke istine u razlici izmegju husije i zapadne Evrope. Potreba jake vladu bez sumnje mnogo se više osjeća u Rusiji; nadmoćnost aristokracije u svi- jem poslovima političkog i društvenog života opaža ge mnogo više na zapadu usprkos sve izjavljivane ljubavi k jednakosti; napokon protivnost izmegju društvenih razreda jača je u zapadnoj Evropi nego u Rusiji, i ako se čini (u odjeći, u vanjskim forma- ma) da su u ovoj posljednjoj zemlji razlike ogro- mne. Ove razlike (t. j. na zapadu) mogu se lako objasniti istorijski. Protivnost izmegju erkvenog i svjetovnog društva (t. j. na zapadu) postade u vrijeme | obrazovanja različitih germanskih država na razvalina- ma zapadnog rimskog carstva. Ona je bila ukorijenjena, prvo, u krvi, jer su orkovnjaci bili gotovo sami Rimljani (romanizovanih Germanaca bilo je malo); drago, u vaspitanju; a napokon u naravi središnjih privlačnih tačaka (biskup ili nadbiskup s jedne strane a kralj s druge strane), Propovjedi u crkvi o velikim vjerskim istinama (m. pr. protiv gordosti plemstva i ostalim njegovim manama) išle su ne- kako protiv svjetovne vlasti, te to dovede do pro- tivnosti izmegju crkve i države, kojih iskre još ti- njaju pod pepelom od V. vijeka, te buknu u vri- jeme Grgura VIL i Henrika 1IV., i proizvede neiz- brisivo nepovjerenje šta više i neprijateljstvo izme- gju erkve i države, koje još nije iščezlo. Razumije ge da su ova čuvstva u obje strane imala isti re- zultat, biva, poniženje kraljevske moći. Doista je, mis- lim, istina koja nije još bila sasvim priznata od zapad- nih naučenjaka, da je upravo rimska crkva pravi uzrok toga duha nepovjerenja protiv vrhovne drža- vne vlasti koje je regbi kao urogjeno svojstvo Zza- padnoga Evropejea. Ovaj misli da je vlada gotovo nekakva moć tmini, koju treba stegnuti koliko je moguće više. On je smatra kao nešto izvan društva, i s toga društvo treba da je vazda na oprezu da ga ta vlast ne podjarmi, Misao, da su interesi vlade i interesi društva jedni te isti, da je moć vlade i moć naroda — ova, dakle, veoma prosta istina potamnjena je na zapadu, pa baš i u Ame- %) Ovo je bilo tu nedavno opširno raspravljeno u Belgiji | prilikom prdglćda (revizije) ustava. — Ovaj oblik predstavniš- tva bio je poduprt od mnogih poslanika, i oni ga nažvaše predstavništvo interesa, DB