/ U Dubrovniku 27. Novembra 1898. Cijena listu 78 Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu for. 6. S Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior: 5. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. UDA VNIE Pretplata i oglasi Šalju se administraciji ,Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ ća i slične objave plaća se 10 novč od retka (gitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 48. Godina VII. Rasprava , Dubrovnika“ pred spljetskijem porotnijem sudom na 19, 0. m. Sudbeni. Dvor sastavljaju predsjednik okr. suda J. Laneve, savjetnik Nagy i sud. tajnik J. pl. Gri- sogono. Državno odvjetništvo zastupa državni odvjetnik L. vit. Paitoni, Na zapisniku je Dr. H. Werk. Porotnici: Krstulović, Miletić, Koludrović, Gru- bić, pl. Tartaglia, Bonačić, Boi, Granić, Marinko- vić, Dr. Karlovac, Pezzi, Boglić. Optuženi su M. eff. Spahić branjen od D.ra Smodlake i Antun Fabris, urednik ,Dubrovnika“, branjen od D.ra Ignjata Bakotića. Predsjednik otvara raspravu i čita, da je M. eff. Spahić tužen radi zločina smetanja javnoga mira i uvrijede Veličanstva, a A. Fabris radi sukrivnje u oba zločina i suviše radi prestupka bunjenja. Drž. Odvjet. Prije nego se pročita optužnica pred- laže, da se zbog javnoga poretka raspravi oduzme javnost. Dr. Smodlaka. Prepušta stvar sudu. Dr. Bakotić. Protivi se; bar se ne smije posve oduzeti javnost. Ako se baš hoće, neka se oduzme radi predmeta, te zasijecaju u S 68 k. z. (uvrijede Veličanstva), ne onijeh koji se odnose na $ 65. To se može razlučiti; bilo je primjera da se tako u sličnijem slučajevima i prije radilo. Dr. Smodlaka. Pošto je čuo razloge D.ra Bako- tića pridružuje mu se. Predsjednik naregjuje da se isprazni dvorana i da se čita optužnica, koja glasi: Optužnica C. K. Državno Odvjetništvo u Dubrovniku u smislu S 207 K. P. tuži I. Mehmeda ef. Spahića sina Agji Ibrahima Spabića iz Mostara, od 32 god. muhamedanca, raz- vjenčana su dvoje djece, posjednika i Hogju, prekr- šajno kažnjena a) što je sadržajem po njemu sestavljenog i potpisatog dopisa , Dubrovnik 7. Aprila_1898.“, pod naslovom , Bosanski grofovi i baruni“, što ga je priopćio za štampu i koji bi zbilja štampan u broju 15. časopisa ,Dubrovnik“ objelodanjena u Dubrovniku na 9. Aprila 1898., nastojao poticati na mržnju i na prezir proti austrijanskoj državnoj upravi u okupiranim zemljam Bosna i Hercegovi- na, i što je pojedinim točkama nepristojnog sadr- žajs u istom dopisu povrijedio poštovanje prama N. V. Ćesaru ; b) što je sadržajem po njemu sastavljenog i potpisatog dopisa ,Dubrovnik 30. Marta 1898.“ pod naslovom »Kakve posljedice nosi desetina“ što ga je priopćio za štampu i koji bi zbilja štampan u broju 14. časopisa , Dubrovnik“ objelodanjena na 3 Aprila 1898. u Dubrovniku nastojao poticati na mržnju i prezir proti austrijanskoj državnoj upravi u okupiranim zemljam Bosna i Hercegovina; te ti- me počinjo k a zločin smetanja javnoga mira po $ 65 K. Z. i zločin uvrijede Veličanstva po $ 63 K. Z., a k b drugi zločin smetanja javnoga pita po 8 65 K. 2. kažnjivi po S$ 34, 65 i 68 K. Li po $ 28 Zakona 0 tisku teškom tamnicom od 1 do 5 godina. š 1I. Antuna Fabrisa pok. Nikole iz Dubrovnika, od 33 godine absolviranog philosopha, vlasnika, iz- davatelja i odgovornog urednika časopise ,Dubro- ovnik“, katolika, neoženjena; šao i a) što je kao vlasnik, izdavatelj, i odgovorni urednik časopisa Dubrovnik dao tiskati i objeloda- njivati u Br. 15. istog časopisa koji je izišao u Dubrovniku na 9. Aprila 1898., dopis Dubrovnik 7. Aprila 1898.“ čiji mu je sadržaj bio poznat bu- duć ga pročitao, gastavljen i podpisan po Mehmedu efi. Spahiću, pod naslovom » Bosanski grofovi i da- vuni“ sadržajem koga dopisa dopisnik nastoji _poti- cati na mržnju i na prezir proti austrijanskoj dr- žavnoj upravi u okupiranim zemljama Bosna i . cegovina, a pojedinim točkama nepristojnog ga s žaja u istom dopisu povrijediti poštovanje prama X. V. Cesaru. I Z obe je kao vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik časopisa Dubrovnik dao tiskati i objeloda- Izlazi svake Nedjelje. niti u Br. 14. istog časopisa, koji je izišao u Du- brovniku na 3 Aprila 1898., dopis , Dubrovnik 30. Marta 1898“., čiji mu je sadižaj bio poznat buđuć ga pročitao, sastavljen i potpisan po Mehmodu ef. Spahiću, pod naslovom , Kakve posljedice nosi de- setina“ sadržajem koga dopisa dopisnik nastoji po- ticati na mržnju i prezir proti austrijanskoj držav- noj upravi u okupiranim zemljam Bosna i Her- cegovina; c) što je kao vlasnik, izdavatelj i odgovorni urednik časopisa Dubrovnik dao tiskati i objeloda- niti u Br. 15. istog časopisa, kvji je izišao u Du- brovniku na 9. Aprila 1898. dopis pod rubrikom »Naši dopisi“ Mostar 1. Aprila 1898. podpisan »Muhamedanci“ čiji mu je sadržaj bio poznat bu- duć ga pročitao, sadržajem koga dopisa dopisnici zaiskaju uvrieđdami poticati druge na mržnju i pre- zir proti pojedinim austro-vgarskim činovnicima u okupiranim zemljam Bosna i Hercegovina, odnosno njihovog javnog službovanja ; te time počinio k a zločin sukrivnosti u zlo- činu smetanja javnoga mira po $ 65 a K. 2. i zlo- čin gukrivnosti u zločinu uvriede Veličanstva po S 63 K. Z., k b drugi zločin gukrivnosti u zločinn smetanja javnoga mira po $ 65 a K. 4. a k c pre- stupak sukrivnosti u prestupku po $ 300 K. 2Z.; Kkažnjivi po 8$ 34, 85, 5, 7, 10, 68 165 K. 4. i po $ 28 Zakona o tisku teškom tamnicom od 1 do 5 godina. Pita so g toga, da bude urečena glavna rasprava pred C. K. Porotnim Sudom u Dubrovniku nadlež- nim po $$ 37 K. Z. 484, 485, 486 K. P. i po članku VI slovo A dotičnog uvodnog zakona; i da go na raspravi pročitaju inkrimirani dopisi ozgor spomenuti, odluke 23. Januara 1797. Br. 111, 22. Maja 1897. Br. 784, 20 Avgusta 1897. Br. 1281, 15. Januara 1898 Br. 1/98, 3 Marta 1898 Br. 2/98, 6 Aprila 1898 Br, 3/98 i 14 Aprila 1888 Br. 4/98. mjesnog 6. k. Okružnog Suda, kaznene vjerice i obavijesti o glasu i ponašanju optuženika. Obrazloženje Učin 1. Od više vremena, kao što je poznato svakome čitaocu časopisa Dubrovnik koji se tiska i objelodani u Dubrovniku, turaju ge po njemu u svijet najžešći napadaji na austrijansku upravu u okupiranim zemljam Bosna i Hercegovina. Ne sa- mo što se mal da ne u svakom članku ili dopisu sa tih zemalja bezobzirno kudi i izvrgava javnom preziru Kallayevu upravu, već se i napada na javne poslovače iste uprave te ih se prestavlja publici u obliku gnječitelja naroda, koji mu oduzimlju uži- vanje slobode i prirodnih prave. Sve što se tamo u zvaničnu svrhu osniva i radi, pa i najmanji zva- nični pojavi, priopćeni su vanjskom svijetu kao to- bož drzovita i tiranska djela, koja da su dovela ta- mošnji narod do očajnosti. Radi ovih protuzakonskih izjava časopis ,Du- brovnik“ često a najskoli u zadnje doba bi zaplje- njen i bi zabranjeno sa strane Suda dalje razšire- nje dotičnih tiskopisa. (Što dalje slijedi ispustismo, jer je članak Bosanski grofovi i baruni“ bio zaplijenjen, i ako smo mišljenja, da se mo- že i smije na javnost iznijeti sve što sadrži optužnica. U osta- lome je spomenuti članak dosta poznat, jer su ga druge novi- ne u ojelini i u izvodu bile donijele). Učin 11. U istom broju 15 časopisa Dubrov- nik čita se dopis iz Mostara na 1 Aprila 1898, podpisan ,Muhamedanci“, koji počimlje riječima ,Baš smo krivi što smo živi“, U ovom dopisu kao razliev ogorčenosti tamošnjeg muhamedđanskog na- roda, iztaknuvši velike jade, koji ga taru sa svake strane, napada se na okružnog predstojnika Jakova Vojvodića, veleć da je on došao u Liubuški, i poz- vavši k sebi obćinske zastupnike i druge odlične gradjane, držao im je prediku, koja se specijalno odnosila na muhamedanski elemenat, u kojoj im je rekao: da oni nevjerni Turci jednoga su cara isko- pali pa misle i drugoga; da bi i sunce raskoma- dali kad bi s neba palo; da pošto im je duhan glabo procijenjen podplatili su radnike da zapale magazin u kome se nalazio najbolji duhan; da ni- je im vlada kriva što nijesu umjeli čuvati novce koje je Austrija kao kišu prosula pri okupaciji; te gu ge tada naučili raskošno živjeti i da vlada zna de što oni misle, i da ako su nakanili seliti, da najprvo poliju gazom staro i nejako pa da spale, a da su njima gotovi pasoši. Primjećuje po tome dopisnik, da zar su ovo riječi, koje bi imale upućivati narod da bude loja- lan i odan prama vladi? Da je narod muhame- danski ipak mislio, da će sretan biti pošto je pod- pao pod kulturnu i moćnu državu, ali da se njegove nade izjaloviše. Na dalje dopisnik opaža, da kad koji činovnik pogriješi, svi mu traže put kako će ga Spasiti, kao što se je višekrat dogodilo u Mos- taru i Ljubinju i širom Bosne i Hercegovine, i da je gveta poslovica: ,vrana vrani očiju ne kopa“. Pri svršetku dopisnik kaže, da više suze ne koriste za njihov opstanak već djela. Uvredljiva predbacivanja surovog i nesmo- šrenog ponašanja predstojnikaVojvodića i uvredljiva tvrdnja, da državni činovnici u okupiranim zemlja- ma brane sudrugove lopove i tražu im put kako će ih spasiti, jer svi jednaci (vrana vrani očiju ne kopa) izrečena su i objelodanjena očevidnom namje- rom poticati i razdražiti druge na mržaju i na pre- ziranje proti istim činovnicima u obziru njihova uredovanja. Rečeni dopis dakle sadržava sva obilježja gobstvena i tvorna prestupka predvidjena u $ 300 Kk. Učin 111. U broju 14 istog časopisa Dubrov- nik od 3 Aprila t. g. Mehmed ef. Spahić dao je tiskati i objelodaniti drugi dopis, datiran ,Dubrov- nik 31 Marta 1888“ od njega podpisan, pod naslo- vom: ,,Kakve posljedice nosi desetina“. U ovom do- pisu pošto se je nacrtalo žalosno stanje seljaka u Hercegovini pri pobiranju desetine sa strane vla- dinih organa i Kallayevih kavaza — koji u sluča- ju deisplate do zabilježenog roka, zapliene kmetu (kao što biva obična stvar u onim mjestima) vola ili konja ako ga ima, ili, što nijesu činili niti age, zadnji tovar žita, ih misnu preginju njegove žene, ili jedini kot6 u kome vari, te se na licitaciji pro- daje za 20 forinti porubano blago, koje vrijedi 40 forinti, tako da jadni seljak mora platiti na taj način ne više desetinu nego polovinu — nadodaje ge, da su u okupiranim zemljama predstojnici paše i baše pri pobiranju desetine, a da je to današnji sustav Kallayeve vlade kojim se hoće da uništi u prvom redu seljaka pa uz njega i gradjanina; da je ovo želja sarajevske vlade, jer je to tačka ko- jom im može najprije doskočiti. Očevidna je nakana dopisnikova i u ovom slučaju da zavede i potiče štioca na mržnju i pre- zir proti austro-ugarskoj upravi u Bosni i Heroe- govini; te se i u ovom dopisu nahode sve skraj- nosti sopstvene i trorne zločina smetanja javnoga mira po S 65 a k. z. Mehmed ef. Spahić priznaje da je napisao dopise ,,Bosanski grofovi i baroni“ i Kakve poslje- dice nosi desetina“, ali tvrdi da je to uradio jedi- no u svrhu da upozori mjerodavne krugove u Beču i u Pešti na jadno stanje u Bosni i Hercegovini i na nezadovoljstvo naroda, ne proti austrijskoj vladi već proti načinu vladanja, kojim se Kalay ili bo- lje sarajevska vlada hoće, da služi i koji su krivi ako nemože taj narod proslaviti carski jubilej, na onaj način, kako će ga proslaviti narodi carevine. Odgovorni uređuik Dubrovnika Antu Fabris kaže da je pregledao i dao pregledati od doktora prava dopis ,Bosanski grofovi i baroni“ te pošto ni jedan ni drugi drugi nisu našli u istom dopisu ništa, što se nebi smjelo iznijeti na javnost, do- pustio je du bude štpmpan. Nadodaje da je dopis bio napereu jediuo proti Kallayevoj osobi, a da je carski jubilej samo upotrebljena prigoda da se po- diguu po hiljaditi put tužbe na Kallaya i na pra- vao njegove uprave u Bosni i Hercegovini, i da smjer rečenog članka, kao i drugih što ih pušta tiskati u listu Dubrovnik, nije drugo nego da upo- zori državne faktore na bijedno stanje u okupira- nim zemljama, na korist same Države. Takodjer glede dopisa pod naslovom ,Kakve posljedice nosi desetina“, da nebuduć našao u njemu ništa što ni- je bilo sadržano u agrarnim memorandumima pre- danim Dvorskoj Kancelariji u Beču, kao i ništa protiva zakonu, pustio je da se isti dopis tiska. Što se pak dopisa ,Mostar 1 Aprila 1898“ tiče, da ga je primio od povjerljive osobe iz Mos- stara, čije ime neće da odaje, ali da u njemu nije našao, a ni sama cenzura nije našla štogod proti zakonu. Na temelju ovih izpadaka podignuta je da- našnja optužba proti obojici, smatrajuć glede zlo- djela pod I. i IIL. Mehmeda eff. Spahića kao ne- posrednog tvorca, a urednika Fabrisa za oba ta dopisa, kao i za onaj pod II, kao sukrivca po pro- pisim $$ 5, 7 i 10 Kk. z. i S 28 zakona o tisku. Dubrovnik 18 Juna 1898. Novaković Dr. Bakotić. U optužnici je rečeno da bi Habris bio počinio rečene zločine zbog sadržaja spomenu- tih dopisa, koje je uvrstio. Ali bi valjalo da nam drž. odvjetnik naznači, za koje riječi i za koje iz- reke su tuženi. Treba to reći i naznačiti čisto i bistro, jesu li tuženi radi pojedinih stavaka, ili či- tavih gađržaja. — Optužnica je s toga nepotpuna; ne odgovara zakonu. Predlaže, da je sud, prema njegovom zahtjevu upotpuni. Drž. Odvjet. U optužnici stoji, da je Fabris tužen, što je u listu ,dao tiskati i objelođaniti“ dopise, a rečeno je, za cijeli sadržaj istih, koji sa- činjava sve skrajnosti smetanja javnoga mira i uvrijede prema dužnom poštovanju Nj. Veličanstvu. U ostalom on je uvjeren, i ako nijesu naznačene riječi i izrazi, koji bi sačinjavali zločin, da je sa- držaj sviju inkrimiranijeh dopisa kažnjiv; opširno dokazuje, da je optužnica zakonito sastavljena. Opi- re se predlogu dr. Bakotića. Dr. Bakotić. Pozivljući se na Glasera, dokazuje, da optužnica nije zakonito sastavljena; u njoj nije ništa rečeno ni čime je, ni kako je poremećen jav- ni mir i uvrijegjeno Nj. V., a to je trebalo kazati, tim prije, kad se u ,obrazloženju optužnice“ veli čak i to, da je povrijegjeno peštovanje prema Nj. V indirektno. To je pak nečuveno; to je novotarija! Pita, da ge naznače čisto i bistro viječi, s kojijeh Fabrig sjedi na optuženičkoj klupi. Jer dok se ka- že, da je sav sadržaj kažnjiv, dotlen u dopisima ima i vrlo lijepijeh riječi o Nj. Veličanstvu. Jesu li onda i one kažnjive? 'To je elementarno pravo op- tuženika, da mu se reče tačno i izrično i opredije- ljeno: za što je okrivljen, radi kojijeh riječi i izre- ka, koje bi dao objelodaniti u listu. Presj. Prestaje potreba da sud odlučuje, kad jo drž. odvjetnik izjavio, da cijeli sadržaj sadržava zločin. Dr. Bakotić. Hoće da se jasnije sve izrazi, da go pojedine riječi i stavke naznače. Drž. Odvjetnik. Protivi se, da se popravlja op- tužnica, po želji dr. Bakotića; ali, ako on baš hoće da mu se naznače koje su riječi i izrazi, ostajući pri svojoj da je kažnjiv cijeli sadržaj, to će ga uvje- riti. Kad se pročitaju dopisi, pa će mu po tanko dokazati. Presj. (Spahiću) Osjećate li se krivijem i jeste li vi napisali dopise ,Bosanski grofovi i baruni“ i ,Kakve nam posljedice donosi desetiua“? Spahić. Pisao je, ali ne priznaje da je kriv. Presj. Tuženi ste, kako ste čuli, da time počini- ste kazane vam zločine. Jeste li vi to namjeravali |ikoja vas je namjera predvodila ? (Nakon Spahićeve molbe, da se najprije pročita prvi dopis, predsjednik mu zadovoljava i pita ga, kako opravdava uvrijede proti državnoj upravi u Bosni i Nj. V.). Spahić. Iz dopisa nigdje ne izvire, da sam se ogriješio o dužno mi poštovanje prema Nj. Veli- čanstvu. Ja sam muhamedanao i hodža, pa mi to i koran zabranjuje. Koran me uči, da poštujem Sultana, ko vrhovnoga poglavicu vjere, a F. J. I. kao svoga vladara. Ni u istoj optužnici ne može se dokazati ta uvrijeda; što se tiče poticanja na mrž- nju proti bos. vladi, to ne stoji. U dopisu toga | ne ima. Nijesam pisao proti vladi, kao takovoj, već proti sistemu Kalaja. Presjednik ga upozoruje na jednu stavku iz do- pisa. Spahić. Ja nisam pozivao narod da ne slavi ju- bilej Nj. V., nego, kako se vidi u dopisu, žalio sam, da ga se radi raznih prilika u Bosni i Heree- govini ne može slaviti onom radošću, kojom ga gl.ve narodi u monarhiji. a Presjednik. A. štolste razumijevali pod onijem, da se osujete planovi Nj. Pr. ministra Kalaja? Spahić. Planovi su ti, da Kalaj misli spraviti što više deputacija, da ida u Beč na poklon, kako bi tijem dokazao, da je narod zadovoljan; glede onoga grofovstva i baronstva, ja znam, da beg