U Dubrovniku -2. Decembra 1898. Gijena listu 75 Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na pč godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista: 10 novčića. #5 Rukopisi se ne vraćaju. puta štampaju, po pogodbi. maju se. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ ća i slične objave plaća se 10 1iovč od retka (sitnijeh slova). Ako se viče Nefrankirana pisma ne pri“ Broj 49. Izlazi svake Nedjelje. Godina VII. SSR SR SP SR SR SR SR SR SR SP SRS PSR SSR SR SR SR SR SR SR SRS RSP SRS eSeSeSeSeS< O =) (co 1040-1090. 2. DECENEBRA Danas se slavi rijetka slava. ; 5 Habzburška kuća nije ovake slave slavila već 400 godina. Od ćesara_Fri- drika II, koji je 58 godina vladao, nije nijedan vladar te kuće dočekao pode- setgodišnjicu vladanja. Drugu pedesetgodišnjicu vladanja u kući habzburškoj dočeka eto poslije 400 godina naš Ćesar Franjo Josip I. Njegov je život s jedne strane ispu- njen sretnijem i žalosnijem prilikama i dogagjajima i gorkijem iskustvom, s druge strane dokazima ljubavi i odanosti prema Njemu i Prijestolu svijeh naroda prostrane monarhije, kao takogjer iskazima divljenja i poštovanja okru- njenih glava i naroda cijeloga civilizovanoga svijeta. Da ne bješe naj novijeg nemilog dogagjaja sa Nj. Veličanstvom Ćesaricom Jelisavom, današnji dan bio bi jak odjek narodnog veselja no 2. dećembra .1848., kad se u Moravskom gradu Olmucu Ćesar Ferdinand 1. pred članovima vladarskog doma, dvorskijem velikijem dostojnicima, savjetnicima, državnicima i predstavništvom vojske odreče carske krune u korist svoga nećaka, nadvojvode Franja Josipa, mladića od svojih tek osamnaest godina. Tom svečanom prilikom, 2. dećembra 1848. godine, postade Gesarom Au- strijske države Franjo Josip 1., koji u osamnaestoj godini morade da izusti ove znamenite riječi; Z bogom mladosti moja, i da se baci u ruke ozbiljnog i punog odgovornosti života. I ako preveliko i raznoliko narodno slavlje Austro-Ugarske monarhije treba gada ga formalne strane da velikijem dijelom umukne, radi skorašnjeg preža- losnog dogagjaja, ipak će se duhovno slaviti pedesetgodišnjica vladanja našega esara, te i mi ovijem premalenijem znakom i slabijem riječima učestvujemo u toj prevelikoj radosti, pružajući prilike našijem čitaocima da opet čuju i pro- čitaju po koju iz života ljubljenog vladara i ćesara Franja Josipa 1. i Visoki slavljenik rodio se 18. avgusta 1830. godine u divnom dvorcu Sen- brunu, blizu Beča, od majke Sofije i oca Franja Karla. Nadvojvoda Franjo Karl bijaše sin ćesara Franja 1. (1792-1825) i brat ćesara Ferdinanda 1, (1835-1848). Njegov porod bijaše velika radost roditeljima, a još veća tadanjem ćesaru Franju 1., jer je dobio unuka a u nadi dobrog nasljednika prijestola. Kad se Ferdinand I. odrekao prijestolja u korist svoga nećaka a današ- njeg slavljenika Franja Josipa I., sva se monarhija obradova tomu dogagjaju, jer narodi Austrijske carevine promjenom na prijestolu očekivahu i promjenu sustava i načina vladanja. Blagi i dobri Ferdinand 1. proslijedi u svemu po- litiku svoga prethodnika. Toj politici udaraše pečat jaka individualnost Metter- nichova. Poslije bečkog kongresa (1815) carevi Austrije i Rusije (Franjo Li Aleksandar) i kralj Pruske (Fridrik Vilim IL) sklopiše sveti savez, komu bijaše glavna svrha uzdržanje tadanjeg sustava i poretka a suzbijanje svakog pokreta prema duhu vremena. Austrija se prikazivaše, u to vrijeme, kao branič zakonitog (legitimnog) kraljevstva i kao protivnica svakoga pokreta narodnog. Ali kad buknu februarski prevrat (1848) u Parizu i dovede do pada kraljev - stvo u Francuskoj, prevratni pokret provali i u Austriju. Magjari u Pešti i Cesi u Pragu težili su za odijelitom vladom, Italijanci su mislili da je došla pri- lika da stvore ujedinjenu Italiju, Nijemci su zahtijevali ustav, te su izabrali po- slanike za frankfurtski parlamenat, koji se trudio da ujedini Njemačku. U tijem teškijem vremenima ćesar Ferdinand I. podijeli ustav (25. aprila 1848) i sazove konstituirajuće carevinsko vijeće. U to buknu i u Beču ustanak. Cesar ostavi svoju prijestonicu i povuče se u Olmue. Premda knez Windisehgrdtz uguši ne- rede u Češkoj i ustanak u Beču, ipak je miroljubivi Ferdinand I. predao vladu Franju Josipu I. : S. U takijem prilikama i tako mlad, može se reći, da je malo koji vladar stupio na prijesto, kao Franjo Josip I. Buna u Ugarskoj, buna u Maliji, vrenje megju Nijemcima. Prvi zadatak mladoga vladara bio je da se uguši prevratni okret. U zemljama, koje su danas zastupane u carevinskom vijeću, po raspu- stu državnoga sabora u Kromježiru bude ukinut ustav (4. marta 1849.) i uve- dena apsolutna vlada. Dulje su se opirale italijanske zemlje i Ugarska. U Italiji su ustanici dobijali pomoć od Karla Alberta, kralja Sardenjskog, i stoprva mar- šalu Radetzkomu pobjedama kod Santa Lucia, Kustoce, na Ticinu i ao E pogje za rukom privremeno ugušiti ustanak. Magjari bili su 2) na : . proglasili smetnutom kuću Habzburšku i izabrali Lajoša Košuta Za pre s nika namjesnika. Oni su se žilavo opirali austrijskijem četama. Pretjerani zahtjevi Magjara s jedne strane i narodni pokret s druge strane izazove Hrvate . Srbe protiv Magjara. Pa ipak da ruska vojska ne priteče u PM prisli . gjarskoga diktatora generala Gorgey-a da: položi oružje kod Vilagoša dj 1849.), magjarski ustanak valjda bi bio još tada uspio. Zatim jei i M j bio ukinut stari ustav, i uveden apsolutizam u obje polovine: poznato Baghovo ministarstvo. Živjelo Nj. Veličanstvo naš premilostivi Cesar Franjo Josip 1.! «dima. Po našom nemjerodavnom mišljenju riješenje balkanskoga pitanja naj U izvanjskvj polilici Austrija bijaše nesretna. Kad je Rusija ratovala sa zapadnijem državama (Krimski rat), Austrija im se priključi i izgubi oruža- njem velike sume novaca a zapremom Vlaške mnogo vojske radi bolesti (1854-1856). I tijem navuče na sebe srdžbu Rusije, koja se kasnije u italijan- skom i njemačkom pitanju osveti, ostajući neutralnom i puštajući Francusku i Njemačku da rade što hoće. — Poslije smrti maršala Radetzkoga Italijanci opet podignu glavu i sada imagjahu moćnog zaštitnika i saveznika u Napoleonu III. Francuzi i Italijanci potuku austrijsku vojsku kod Magente i Solferina. Mirom u Zirichu (1860.) Austrija izgubi Lombardiju. — Nastojanje Austrije da prove- de reforme u njemačkom savezu razbije se protivljenjem Pruske. Austrija je pri svein tom učestvovala sa Pruskom u ratu protiv Danske. Pobjede Austrijanaca pod Gablenzom i Prusa pod Wrangelom dovedu do bečkog mira (1864.), na kojemu Danska izgubi i ustupi saveznicima Slezwig, Holstein i Lauenburg. Austrija upravljaše sa Holsteinom a Pruska sa Slezvigom i Lauenburgom. Ali pošto je Pruska težila za utjelovljenjem stečenijeh oblasti, s toga se zavadi s Au- strijom i dogje do rata g. 1866., u kome je Italija stajala na strani Pruske. Austrijanci potuku Italijance kod Kustoce i pod Visom, a Prusi potuku Austri- jance kod Kraljičina Graca u Ceškoj. Mirom u Pragu Austrija istupi iz nje- mačkog saveza, koje mjesto zauze Pruska, i izgubi Mletačku. Posljedica ovijeh ratova bijaše, da su se na jugu i zapadu Austrije silom narodnoga načela podigle dvije nove države: Italija i Njemačka, s kojima je docnije: Austro-Ugarska: sklopila -trojni-savoz, f - Od g. 1566. nastaje u Austriji doba unutrašnjeg uregjenja i konsolidova- nja. Usljed protivnosti naroda moralo se prekinuti apsolutizmom -i zavesti ustavni život. Ali se u tome pogledu, nagodbom od 1867. izmegju Austrije i .Ugarske, stvorio dualizam i tijem dala prevlast Nijemcima i Magjarima u dr- žavi. Borba slavenskijeh naroda, osobito Ceha, za ravnopravnost s Nijemcima i Magjarima neprestano traje i regbi da se približuje kraju, što bi mnogo (do- prinijelo unutrašnjem miru i državnom ugledu, jer zadovoljni narodi daju državi moć i snagu; ali za taki posao treba vještih i odlučnih državnika, koji bi se jednom usudili prekinuti sa starijem predajama i zastarjelim pravima, to na načelu narodnosti, ravnopravnosti i jednake vrijednosti uredili državu i umi- rili narode. Na kulturnom i ekonomnom polju Austro-Ugarska je mnogo napredovala. Trgovina i obrt učinili su vrlo zamašan polet, a tomu je mnogo doprinijela gradnja gvozdenih puteva. Pučke, srednje i visoke škole s dana na dan sve to više napreduju. Kulturni napredak očitovao se jasno na svjetskoj izložbi u Beču (1873). Iste godine je cijelokupno pučanstvo proslavilo najvećijem odu- ševljenjem dvadesetpetgodišnjicu vladanja Česareva, kojemu država valja da bnde harna za znameniti napredak na svijem poljima kulture. Nevesinjska puška povuče u rat s Turskom Srbiju i Crnu Goru g. 1876., i Rusiju g. 1878. Berlinskijem ugovorom Austro-Ugarska dobi mandat da za- posjedne Bosnu i Hercegovinu i da u tijem srpskijem pokrajinama uvede mir i red. Zaposjednućem tijeh zemalja Austro-Ugarska je zagazila u balkansko pitanje, koje je veoma zapleteno i opasno. U austro-ugarskijem delegacijama čula se više puta sa mjerodavnog mjesta riječ: Balkan balkanskijem naro- prirodnije će se kraju privesti, ako se uzme za osnovicu ta toliko puta pono- vljena riječ, čijem bi Austro-Ugarska zadužila balkanske narode na vječitu harnost i zahvalnost, i u njima stekla prave prijatelje. To želimo kao srbi, kao Slaveni. : Iz ovog kratkog, letimičnog pregleda dogagjaja, koji su se odigrali za ovo pedeset godina otkada vlada CĆegar Franjo Josip L, vidimo, koliko je teško i mučno bilo to vrijeme Njegova vladanja, koje je ispunjeno prevažnijem svjet- - skijem dogagjajima. Neizbježna je bila borba novog evropejskog duha sa sta- rom Austrijom, koja se pak sama u toj borbi mijenjala i tomu novomu duhu, i ako malo po malo, prilagogjivala. Ovaj proces prilagogjivanja Austro-Ugarske novijem mislima nije svršen, on neprestano traje i u borbi je sa nosiođima staroga sustava. O narodima i državnicima austro-ugarskijem zavisi, hoće li se taj proces prilagogjivanja potpuno izvršiti O tome zavisi svdbina i napredak monarhije : Godine 1875. naš Ćesar posjetio je s kraja na kraj Dalmaciju, Dubrovnik i Boku-Kotorsku, i vidio s jedne strane naše siromaštvo a s druge strane pr. rodnu ljepotu i bogatstvo položaja naše pokrajine. Osim toga tada se naš Cesar svojijem očima uvjerio o prevelikoj vjernosti i ljubavi našega naroda prema Njemu i Prijestolu. Ovom prilikom, mi Srbi s Primorja, onijem istijem osjećajima i jednaki- jem oduševljenjem kličemo : gase a) ITET TETE TETETETETEETETETETE= ETE ahm inu