si rolercegovinu. na godinu fior,.5.50 Y sar U Dubrovniku 11. Decembra 1898. DR 7B e “kustro- Pana du t “Šrbijui Crnu goru na go. pe iv, 16. (ave. ostala zemlje na be ska 15 u zlatu. : Na p8 godine. i na “četvrt Sale brana) Šalju se administraciji oVaditovaka Dopisi se šalju vd e Za oglase, SP Krše javne zahvale, računska izvješ ća i slične objave plaća se 10 novč od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maja se. Izlazi svake Nedjelje. Godina VII. želite u ito“ novo, s pik? Novinari smo, po prilici znamo što ma bitke, Škandali, u u MR diri govori, demisije ministara, pronevjerenja, ne-. sreće, ženske pikanterije i sve što se još) strpava .pod Taznijem rubrikama po listovi- ma, teško “da .revnog i marljivog čitaoca u «Yelike iznenadi i. zainteresuje. Ko je još či- i fešiko! Pri stao ,stare,rimske listove. — acta diurna —,! ličevonu! staru: nihil sub: raki ništa nova pod kapom (1 dok ti ga “še' novinarima. Ako se ne varamo, | mi smo ipak nešto | ni 'što, mud? 'ako ia tili časak, lji "znatiželjnost i takijeh čitalaca. skoga. Njesnika“ :u . Mostaru pod. rubrikom: on ai ga: ja« propustila. | vika književnost bilo je-štampano: »Dubrovnik,: Mao o Za 1899. kani BIL eje 184% SAMIR 4 na: bovi PM S. ovom kejižovnčini vijesti;: od: riječi! do riječi,“ ure- štvo običaju. Opremilo na cenzuru u slije dva, dii dana list se mim $ išatjkomn): što u obi- disk Vele, biva, da Svijet u me) pŠto Us MAŠEMU: :kolendaru. ima to. vrlo dobro znade dubrovačka stroga: cenzura. Ona «Pai morala je; jer:'u nje- ah osim | : Književnijeh DI povjesnijeh tadova | lord išta drugo. Politika je iz principa. “ Pogjimo | jedan korak dalje. Za, Bond i. Hercegovinu dubrovaćka cenzura ne može biti mjerodavna, Oni u Sarajevu itiaju“svoje kriterije i principe; oni ne do- puštaju da:sge-0..Bosni-i: Hercegovini. ma ni S Movie stanovišta nešto“ piše“ što im i SP, (dobro. Vevojino n . i sa ti po adi S mkestih at i slika Voji- slavi Šole i“ Gligorija Jeftanovića, s napome- hiim“iđa 'se' 4 ',dični sinovi ponosne Bosne i kršu “Hercegovino odlikuju u čuvanju SVe- tinja našnjega srpskoga . naroda“, i jedne srpske narodne pripovjetke iz NK Sv. Samoi pop + nema:o Bosni i Hercegovini ni“ bijela«“ni: ierna.“ Dakle, “zašto sarajevska \ naj Da prikaz jedne do, Šu uinijelno “odgovoriti obi- čnijem iječima, trebalo: bi: pero pronoga Giusti( jednoga-Dostojevskoga.: o "Imamo“ «još jednu iz područja bosan- na je klasična, i ako nije pika Lali opravdava držanje našega prema Kalajevoj upravi. Poznato , je , našijem čitaocima, da od dulje vremena boravi u Carigradu bosansko- haroegonnika deputacija, koja je donijela ca- lista zadovo- : ,;U jednom ,od_ posljednijeh brojeva ,Srp- znači; ojapidiila je da ta knji-. rigradskom patrijarhu na potvrdu statut za autonomiju pravoslavne crkve i srpske škole u okupiranijem zemljama. Od jednom Kala- jevi listovi razglasiše svijetu da je carigrad- ski patrijarh odbio podneseni mu statut i upozorio deputaciju da se vrati kući i po- kori svojijem mitropolitima. Ti listovi govo- rahu, da je patrijarh u tome smislu upravio poslanicu mitropolitima u Bosni i Hercego- vini. Zainteresovani svijet, naročito Srbi, oče- kivali su kad će Kalajevi listovi preštampali tu patrijarhovu poslanicu, kojom se uništuju žalbe pravoslavnijeh Srba protiv zemaljske vlade i njezinijeh mitropolita. Prošlo i neko- | liko sedmica, ali od patrijarhove poslanice ni traga ni glasa, a Kalajevi listovi neprestano o njoj. bubaju i dokazuju da se samo pretje- rane i usijane glave mogu žaliti na zemalj- sku upravu s vjerskog i narodnog . gledišta. Jednog lijepog dana uredništvo je ,,Srp- . skog Vjesnika“ od deputacije u Carigradu dobi- lo patrijarhovu poslanicu, štampako je u list i 0- (| premilo je u Sarajevo na cenznru. Znate li što se dogodilo? Sarajevska cenzura zabra- njuje da patrijarhova poslanica ugleda svijeta u ,Srpskom Vjesniku“. Dakle, taj dragocjeni dokumenat, koji je imao tobože do- kazati neuspjeh deputacije u Carigradu, ćenzu- ra zabranjuje. Naši čitaoci imali su prilike tu poslanicu u cjelini u ,Dubrovniku“ pročitati i uvjeriti se, koliko su Kalajevi listovi lagali, kad su i patrijarhovu poslanicu htjeli u svo- je nečiste svrhe upotrijebiti, da ubiju u na- narodu povjerenje koje on gaji prema patri- jarhu i prema svojijem prvacima. Igra je bila kratka vijeka. Masku je pa- la. A bosanska je cenzura ustala da uguši i patrijarhovu riječ, kojom pozivlje mitropolite Bosne i Hercegovine da se opravdaju od tužbi i podnesu iskreno i istinito izvješće o žalosnom stanju pravoslavno crkve: gdje se | po orkvenom obredu niti. mrtvaci sahranjuju, niti: djeca krštavaju, niti brakovi sklapaju A zašto? To naši čitaoci znaju. Ova dva slučaja iz područja bosanske cenzure cijenimo da će zadovoljiti znaliželj- nosti i ukusu i blaziranijeh velikogradskijeh čitalaca, kojima su i čuvstva i osjećaji otu- pjeli, a samo ih izvanredni dogagjaji mogu elektrizovati i učiniti osjetljivijim i prema....., SE prag Pismo iz Biograda 15 (27. novembra) 1598. Mi ovdje u Beogradu znamo da postoji .,0r- vena Hrvatska“ samo po srpskim primorskim listo - vima, kojima je sugjeno da imaju posla i s tim listom te ga po kadšto spominju. Da toga nije, niko u cijeloj Srbiji ne bi znao da opstoji na Primorju taki list. Ali prije neki dan dobismo priliku da svojim očima vidimo to čudovište što se zove ,0r- vena Hrvatska“. Poslao nam je jedan prijatelj s “Primorja jedan broj (44) i učinio nas pažljivim na ,Diskoras na Poljani“, u kom se zlobno i zajedlji- yo popraća boravak Dum Andra Murata u Srbiji. Kad je taj ,Diskoras“ pročitan: u jednom većem krogu prijatelja, jedan viši srpski oficir rekao je: Ovo je morao napisat kakav fanatik, jer svaka riječ odaje pakosnu dušu koja samo umije da mrzi i da denuncira. I zaista, sav je ,Diskoras“ izlijev zlobe i zavisti koliko prema našem dragom gostu, Dum Andru Muratu, toliko isto i prema Srbiji, i onima koji su Dum Andra ovdje prijateljski dočekali i predusreli. Mi se ovdje ne osjećamo pozvani da Dum Andra branimo od sumničenja kao da je on ovamo došao bio da se nezvan kome preporuči za mitru. Umjeće se: on sam braniti, ako nagje za potrebno. Nije u. “šuglodo brzo riješenje pitanja o konkordatu izmegju Rimske Kurije i Srpske Vlade, pa je za to još guvišs rano govoriti o kandidatima za ugledno mjesto katoličke episkopije u prijestonici Srpske Kraljevine. Nije (dakle ovdje nikomu ni na um padalo dau Dum Andru Muratu gleda kakvog kan- didata, da i ne govorim da ovaj čestiti katoličko- srpski gveštenik svojim ponašanjem nije nikomu da- vao ni povoda da ga za takvog drži, Smiješuo je zaista, kad se pisac , Diskorsa“ tješi R mom govoreći: ,Da je bilo do mitropolita, kako mu je do fotografiju bio bi mu regalo i nju (t.j. mitra) Ma ti ovdi moj dragi dečidava Rim“. H.6+ du kaž> kako na to mjest) ne bi mogao doći sveštenik koji osjeća i misli srpski kao Murat nego kakav srbožder kao što je pisac ,Diskorsa“, ili možda on sim. Ma, moj dragi 1vo, u tom pitanju ne dečiđava baš ni sim Rim, nego će posljednu i odsudnu riječ imati da kaže B>2ograd, i prije će se sunce na zapadu roditi nego što će Beograd dozvo- liti, da na biskupsku stolicu u Beogradu kad tad sjedne lice koje ne bi mislilo i osjećalo kao Dum Audro Murat, pa zvao se on i drukčije. To ti je naša otpocuka iz Beograda, dragi lvo. Kao što dalje vidim iz toga ,Diskorsa“, pi+ sac kao da dobro razumije zanat denunciranja kad Dum Andra Murata naziva avangvardijom koja se krenula za Beograd. 'Tu se kako vidimo protiv nje- ga poziva policija u pomoć. Megjer Vi imate ,poš- tene“ ljude za protivnike, kad oni s Vama ne mogu drukčije: du izagju na kraj nego služeći se tako gadnim sredstvima kao što su denuncijacije. Milo nam je št» je Dum Andro Murat dola- zio u Srbiju gdje se mogao uvjeriti da ovdje nema ni traga od one vjerske i nacionalne netolerancije koja je popove i fratre hrvate napravila tako veli- kim fanaticima te ne biraju sredstva u borbi sa Srbima. Kad je prije nekoliko godina fanatisana gomila u Zigrebu predvogjeua svoštenicima hrva- tim« nasrnula na pravoslavnu crkvu, i kad su se u gred štu hrvatske kulture frrmo sa ćirilovim slovi- ma pisano premazivale ljudskom pogani, — niko u cijeloj Srbiji nije ni pomišljao da to Hrvatima vrati kakvim bilo protudem nstračijama. Svijet se samo čudio i sažaljevao izlijeve tolike surovosti i divljaštva, i ga svim pravilno te istupe pripisivao religioznom fanatizmu nekih katoličkih popova. Do- bro bi učinio i pisac ,Diskorsa“ kad bi se potru- dio do Srbije da se uvjeri kako je sve ono sušta istina što je u , Dubrovniku“ napisano bilo o pre- dusretljivosti koju je ovdje nasao Dum Audro Mu- rat. Vjerska i narodna mržnja ovdje je jedno ne- pozuato osjećanje, jer niko nikoga ne uči da mrži na one koji drugu vjeru ispovijedaju ili se drugim narodnim imenom ponose. Neka slobodno pisac »Diskorsa“ dogje u srpsku prijestonicu pa neka na sred velike pijace koliko ga glas donosi viče: Živje- la velika Hrvatska, Živjela prijestonica velike Hr- vatske Beograd, Živio sveti otac papa, pa ako ga ko zbog toga uznemiri, ili na odgovor uzme, da platimo globe koliko rekne pisač ,Diskorsa“. Sve što bi mu se u najgorem slučaju moglo, dogoditi, bilo bi, što bi po neko koji bi ga slušao, po- mislio da je šenuo pameću. Ako je ovdje Dum An- dro Murat našao ne samo predugretljivosti nego i bratskog prijema, to je za to što se znalo da ispod njegove crne rize (t. j. popovskog odijela) kuca srpsko srce, a nama je svaki brat mio ma koje vjere bio. U tome se mi i razlikujemo od hrvatskih fa- natika, što ispovijedamo i svoj narod učimo da nas: ima od tri vjere i tri imena, da nas ima koji se zovemo Srbi, Hrvati i Slovenci, i od tri vjere: pravoslavne, katoličke i muhamedanske, pa da nam je za to potrebno da poštujemo svaku od tih vjera a svoju da čuvamo, kao i da ljubimo svako od tri plemenska imena kao svoje rogjeno, ali svoje da nikomu ne žitvujemo. "Tako ćemo tek osnovati svo- ju sreću i obezbjediti našu zajedničku budućnost. Netolerancija, mržnja i fanatizam nijesu nikad nikakvo dobro donijeli ni jednom narodu pa ne će ni nama, ako ih ne zamijenimo slogom, lju- bavlju i umjerenošću. Da, umjerenošču, jer naj- veću političku pouku koju nam pruža svjetska is- torija sviju vremena, jeste da budemo uvijek umja- reni, Za to mi sa plavog Dunava i Save dovikuje- mo hrvatskim fanaticima na Primorju: umjerite 3e u vašoj mržnji, jer je mržnja zao savjetnik a još gori saveznik. Ne zaboravljajte da ko ide na uniš- tenje brata svog, sam će biti uništen. Podunavac. E saa. Mexueg EGenmuju Cnaxuhy Mexmen eeeuguja Craxuh, uamylia y ,Xp- Barekom IIpaBy“ ueropnjy ieroBa Cp6oBawa, 10- pen muorux m muorux nemeruna koje je y Toj we- TOBOj HeTopnju mauno, zorakao ce y 6p. 875. on 5. ogro6pa 1898. rog. m mene, rosopelia o Cpćuja u Beorpany, pasymaje ce mo ceću, czyowelu ce Takolje HeHcTuHomM, caMo za NpaBga eroBy Heroj- MJBHBy H321ajy CpriterBa. Onpauylin ce m no gpyru uyr Cpmersa, Kora ce, ma Ira uuuHo, orpelia ue moske, uomo jesuk, o6uuaju, ueropuja u mopoguuma npenawa apykunje TOBOpe, H upaBnajylid TO IBeTOBO OZDHNABE JIYKAB- CTBOM, UPATBOpeTBOM, Mp30lliy Cpća upaBocJaBHax cupam Cp6a myxamegaHala, y NoTBpay Tora HaBoza: Kako cam ja, uum cam y beorpaz 1omao, 1o- ue0 HarpaHcaBaTn; Kako y Cpćuju nocroje sakomu, Koju myxa- megannuma yekpaliyjy esaxy enoćony Bjeponeno- Bjeera ; Kako cam ja nyaux 6 roguHa TpaokHo, za ce nocrasu jena sakon sa ypeljebe HeJaMeKHx 0/7u0- maja u kako ma je najuyseuuju Cpicku MHHHCTAP, r. Cr. HosakoBuli, a TO Tpaxewe pekao: ,Mu He MO;KeMO GTBApATH KHOXEBHHYy y Cp6uju“; Kako cam ja wera — Cnaxnlia, B0340 CBy/la HA KOJEMA CAMO 34 TO, MITO HH jegaH. Myxamena- Hau ue moxe upolia gpošs Beorpag ca Typ6anom a na He 6yne Hanaguyr norpnama og Cp6a Beo- rpaljana ; Kako my HujecaM 1ao na ns37asu pen iamu- jy kana mysejum OKyjucasa H KAKO CAM HA I:ELOBO HABAJBHBAIC A MY KAXKEM, JAIITO TO WHHHM, NpO- guBajyliu cyse nokasao, kako ce njena oko mamuje zepy, pyrajy myjesuuy m Kamewem Ha wera ćana- jy u najnocnuje kako jom u caga myjesuu He 6mu- je ogyjucaru, ,mro nole us neceT gylia njena UpoTH BHKATU“. Ha eBe OBe HOHOCTHHC HMAM y KPATKO 2a Ka- KEM 0B0 : Ox gozaeka mora y beorpaz uujecam narpau- caBao uu og Kora, a najmawe og Beorpaljana, koju me unomryjy, BOJe, ogzukyjy Kao ona u 6para. Hujecam Tpaxuo, za ce y Cp6uju IOcTABIBA HapouuTH saKoH 34 MyXamegaHie, HHTH cam IITO r. HoBakoBnliy o Tome roBopno, a majmae joni za cam Og era zgoćuo ogroBop, koju Cnaxuli y iwe- roBoj ueropnju Cp6oBawa usmocu u3 upocTor pas- nora, mio uz. 31. yeraBa rzacu og pujeuu zo pu- jeuu oBako : ,Brazajylia je sjepa y Cp6uju nerou- Ho upaBocjaBua. A ezoćogua je m oBaka npyra upusmara Bjepa u croju noj 3almTuTom sakoda y N8BpIleEy cBojux oćpena“. llpema TOME HG CAMO IITO HHjećam Hmao Hu NoTpeće za TpaxHm HapouuTH 3ak0H 34 3amiTHTy myxameganana, nero jom Taj moru wan yeraBa nornyno no6nja u onaj CnaxulieB HaBOg, KAKO y Cp6uju nocroje sakoHm, Koju myxamegannuma yo- Kpaliyjy eBay c0601y. Hujecam ja Bosno Craxulia ua KOJuMA, KAKO OH BEJIH, ZATO Ja TA BaRJamaM H GpaHnm. og mo- rpga Beorpaljana 360r weroBa Typćana, Beli ey IGETA HA IGHMA BOZHJH HP NpoBOjJuJE OHa Ć6paka Cp6u u narpnore, koju ey ce HeTHuekH ieroBom noJaeky o6pagoBajua, koja ey ce Tpy/a7IH u Ke/bOJIH, ga ra umro 6ome yrocre, upoBeny u ogiukyiy. OB- nje je Cnaxnli jeguy Kpyuuy neneruuy pekao, jep ja cim uukag 6e3 Typćama ne nsgasum u uujecam ca Tora HH y KOM go6y gana m nolin 6mo na- NANHYT. Hajuocauje ue croja Hu T0, za cam My Ka- 3HBAO : KAKO myjesuu ne emuje ga okyjame u Kako ce njena Ha wera gkamemem Ćamajy, ma uak, IITa Bile, za cam 360r Tora Irakao. Ko sma mojy upomocT, snalie, ga cam Kpo3 muore u Teme myxe upozasno, a snake jom u TO: ga Hugaga uujecam 6no mazmojynian # MeKY“ man, u ga ce muxo moxpazura ne moxe, ma je Mojy ey3y BH/HO. x"