si

rolercegovinu. na godinu fior,.5.50

Y

sar

U Dubrovniku 11.

Decembra 1898.

DR 7B e “kustro- Pana du t

“Šrbijui Crnu goru na go.
pe iv, 16.

(ave. ostala zemlje na be
ska 15 u zlatu. :

Na p8 godine. i na “četvrt Sale
brana)

Šalju se administraciji oVaditovaka

Dopisi se šalju vd

e

Za oglase, SP Krše
javne zahvale, računska izvješ
ća i slične objave plaća se 10 novč
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maja se.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VII.

želite u ito“ novo, s pik?
Novinari smo, po prilici znamo što ma

bitke, Škandali, u u MR diri
govori, demisije ministara, pronevjerenja, ne-.
sreće, ženske pikanterije i sve što se još)
strpava .pod Taznijem rubrikama po  listovi-
ma, teško “da .revnog i marljivog čitaoca u

«Yelike iznenadi i. zainteresuje. Ko je još či-

i fešiko!

Pri

stao ,stare,rimske listove. — acta diurna —,!

ličevonu! staru: nihil sub: raki

ništa nova pod kapom (1 dok

ti ga “še' novinarima.

Ako se ne varamo, | mi smo ipak nešto |
ni 'što, mud? 'ako ia tili časak,

lji "znatiželjnost i takijeh čitalaca.

skoga. Njesnika“ :u . Mostaru pod. rubrikom:

on

ai

ga: ja« propustila. |

vika

književnost bilo je-štampano:

»Dubrovnik,: Mao o Za 1899. kani

BIL eje
184% SAMIR

4 na: bovi PM S. ovom
kejižovnčini vijesti;: od: riječi! do riječi,“ ure-

štvo običaju. Opremilo na cenzuru u
slije dva, dii dana list se mim

$ išatjkomn): što u obi-

disk Vele, biva, da Svijet u

me) pŠto Us MAŠEMU: :kolendaru. ima to. vrlo
dobro znade dubrovačka stroga: cenzura. Ona
«Pai morala je; jer:'u nje-

ah osim | : Književnijeh DI povjesnijeh tadova |

lord išta drugo. Politika je iz principa.
“ Pogjimo | jedan korak dalje. Za,
Bond i. Hercegovinu dubrovaćka cenzura
ne može biti mjerodavna, Oni u Sarajevu
itiaju“svoje kriterije i principe; oni ne do-
puštaju da:sge-0..Bosni-i: Hercegovini. ma ni
S Movie stanovišta nešto“ piše“ što im
i SP, (dobro. Vevojino n . i sa

ti po adi S mkestih at i slika Voji-
slavi Šole i“  Gligorija Jeftanovića, s napome-
hiim“iđa 'se' 4 ',dični sinovi ponosne Bosne
i kršu “Hercegovino odlikuju u čuvanju SVe-
tinja našnjega srpskoga . naroda“, i jedne
srpske narodne pripovjetke iz NK Sv.
Samoi pop + nema:o Bosni i Hercegovini
ni“ bijela«“ni: ierna.“ Dakle, “zašto sarajevska
\ naj Da prikaz jedne

do, Šu uinijelno “odgovoriti obi-
čnijem iječima, trebalo: bi: pero pronoga
Giusti( jednoga-Dostojevskoga.:

o "Imamo“ «još jednu iz područja bosan-
na je klasična, i ako nije
pika Lali opravdava držanje našega
prema Kalajevoj upravi.

Poznato , je , našijem čitaocima, da od
dulje vremena boravi u Carigradu bosansko-
haroegonnika deputacija, koja je donijela ca-

lista

zadovo- :

,;U jednom ,od_ posljednijeh brojeva ,Srp-

znači; ojapidiila je da ta knji-.

rigradskom patrijarhu na potvrdu statut za
autonomiju pravoslavne crkve i srpske škole
u okupiranijem zemljama. Od jednom  Kala-
jevi listovi razglasiše svijetu da je carigrad-
ski patrijarh odbio podneseni mu statut i
upozorio deputaciju da se vrati kući i po-

kori svojijem mitropolitima. Ti listovi govo-

rahu, da je patrijarh u tome smislu upravio
poslanicu mitropolitima u Bosni i Hercego-
vini. Zainteresovani svijet, naročito Srbi, oče-
kivali su kad će Kalajevi listovi preštampali
tu patrijarhovu poslanicu, kojom se uništuju
žalbe pravoslavnijeh Srba protiv zemaljske
vlade i njezinijeh mitropolita. Prošlo i neko-

| liko sedmica, ali od patrijarhove poslanice ni

traga ni glasa, a Kalajevi listovi neprestano
o njoj. bubaju i dokazuju da se samo pretje-
rane i usijane glave mogu žaliti na  zemalj-
sku upravu s vjerskog i narodnog . gledišta.

Jednog lijepog dana uredništvo je ,,Srp-

. skog Vjesnika“ od deputacije u Carigradu dobi-

lo patrijarhovu poslanicu, štampako je u list i 0-
(| premilo je u Sarajevo na cenznru. Znate li što
se dogodilo? Sarajevska cenzura zabra-
njuje da patrijarhova poslanica ugleda
svijeta u ,Srpskom Vjesniku“. Dakle, taj
dragocjeni dokumenat, koji je imao tobože do-
kazati neuspjeh deputacije u Carigradu, ćenzu-
ra zabranjuje. Naši čitaoci imali su prilike tu
poslanicu u cjelini u ,Dubrovniku“ pročitati i
uvjeriti se, koliko su Kalajevi listovi lagali,
kad su i patrijarhovu poslanicu htjeli u svo-
je nečiste svrhe upotrijebiti, da ubiju u na-
narodu povjerenje koje on gaji prema patri-
jarhu i prema svojijem prvacima.

Igra je bila kratka vijeka. Masku je pa-
la. A bosanska je cenzura ustala da uguši i
patrijarhovu riječ, kojom pozivlje mitropolite
Bosne i Hercegovine da se opravdaju od
tužbi i podnesu iskreno i istinito izvješće o
žalosnom stanju pravoslavno crkve: gdje se

| po orkvenom obredu niti. mrtvaci sahranjuju,

niti: djeca krštavaju, niti brakovi sklapaju A
zašto? To naši čitaoci znaju.

Ova dva slučaja iz područja bosanske
cenzure cijenimo da će zadovoljiti znaliželj-
nosti i ukusu i blaziranijeh  velikogradskijeh
čitalaca, kojima su i čuvstva i osjećaji otu-
pjeli, a samo ih izvanredni dogagjaji mogu
elektrizovati i učiniti osjetljivijim i prema.....,

SE prag
Pismo iz Biograda
15 (27. novembra) 1598.

Mi ovdje u Beogradu znamo da postoji .,0r-
vena Hrvatska“ samo po srpskim primorskim listo -
vima, kojima je sugjeno da imaju posla i s tim
listom te ga po kadšto spominju. Da toga nije, niko
u cijeloj Srbiji ne bi znao da opstoji na Primorju
taki list. Ali prije neki dan dobismo priliku da
svojim očima vidimo to čudovište što se zove ,0r-
vena Hrvatska“. Poslao nam je jedan prijatelj s

“Primorja jedan broj (44) i učinio nas pažljivim na

,Diskoras na Poljani“, u kom se zlobno i zajedlji-
yo popraća boravak Dum Andra Murata u Srbiji.
Kad je taj ,Diskoras“ pročitan: u jednom većem
krogu prijatelja, jedan viši srpski oficir rekao je:
Ovo je morao napisat kakav fanatik, jer svaka riječ
odaje pakosnu dušu koja samo umije da mrzi i da
denuncira. I zaista, sav je ,Diskoras“ izlijev zlobe
i zavisti koliko prema našem dragom gostu, Dum
Andru Muratu, toliko isto i prema Srbiji, i onima
koji su Dum Andra ovdje prijateljski dočekali i
predusreli.

Mi se ovdje ne osjećamo pozvani da Dum
Andra branimo od sumničenja kao da je on ovamo
došao bio da se nezvan kome preporuči za mitru.
Umjeće se: on sam braniti, ako nagje za potrebno.

Nije u. “šuglodo brzo riješenje pitanja o konkordatu
izmegju Rimske Kurije i Srpske Vlade, pa je za to
još guvišs rano govoriti o kandidatima za ugledno
mjesto katoličke episkopije u  prijestonici Srpske
Kraljevine. Nije (dakle ovdje nikomu ni na um
padalo dau Dum Andru Muratu gleda kakvog kan-
didata, da i ne govorim da ovaj čestiti katoličko-
srpski gveštenik svojim ponašanjem nije nikomu da-
vao ni povoda da ga za takvog drži,

Smiješuo je zaista, kad se pisac , Diskorsa“
tješi R mom govoreći: ,Da je bilo do mitropolita,
kako mu je do fotografiju bio bi mu regalo i nju
(t.j. mitra) Ma ti ovdi moj dragi dečidava Rim“.
H.6+ du kaž> kako na to mjest) ne bi mogao doći
sveštenik koji osjeća i misli srpski kao Murat nego
kakav srbožder kao što je pisac  ,Diskorsa“, ili
možda on sim. Ma, moj dragi 1vo, u tom pitanju
ne dečiđava baš ni sim Rim, nego će posljednu i
odsudnu riječ imati da kaže B>2ograd, i prije će se
sunce na zapadu roditi nego što će Beograd dozvo-
liti, da na biskupsku stolicu u Beogradu kad tad
sjedne lice koje ne bi mislilo i osjećalo kao Dum
Audro Murat, pa zvao se on i drukčije. To ti je
naša otpocuka iz Beograda, dragi lvo.

Kao što dalje vidim iz toga ,Diskorsa“, pi+
sac kao da dobro razumije zanat denunciranja kad
Dum Andra Murata naziva avangvardijom koja se
krenula za Beograd. 'Tu se kako vidimo protiv nje-
ga poziva policija u pomoć. Megjer Vi imate ,poš-
tene“ ljude za protivnike, kad oni s Vama ne mogu
drukčije: du izagju na kraj nego služeći se tako
gadnim sredstvima kao što su denuncijacije.

Milo nam je št» je Dum Andro Murat dola-
zio u Srbiju gdje se mogao uvjeriti da ovdje nema
ni traga od one vjerske i nacionalne netolerancije
koja je popove i fratre hrvate napravila tako  veli-
kim fanaticima te ne biraju sredstva u borbi sa
Srbima. Kad je prije nekoliko godina fanatisana
gomila u Zigrebu predvogjeua  svoštenicima hrva-
tim« nasrnula na pravoslavnu crkvu, i kad su se u
gred štu hrvatske kulture frrmo sa ćirilovim slovi-
ma pisano premazivale ljudskom pogani, — niko
u cijeloj Srbiji nije ni pomišljao da to Hrvatima
vrati kakvim bilo protudem nstračijama. Svijet se
samo čudio i sažaljevao izlijeve tolike surovosti i
divljaštva, i ga svim pravilno te istupe pripisivao
religioznom fanatizmu nekih katoličkih popova. Do-
bro bi učinio i pisac ,Diskorsa“ kad bi se potru-
dio do Srbije da se uvjeri kako je sve ono sušta
istina što je u , Dubrovniku“ napisano bilo o pre-
dusretljivosti koju je ovdje nasao Dum Audro Mu-
rat. Vjerska i narodna mržnja ovdje je jedno ne-
pozuato osjećanje, jer niko nikoga ne uči da mrži
na one koji drugu vjeru ispovijedaju ili se drugim
narodnim imenom ponose. Neka slobodno pisac

»Diskorsa“ dogje u srpsku prijestonicu pa neka na
sred velike pijace koliko ga glas donosi viče: Živje-
la velika Hrvatska, Živjela prijestonica velike Hr-
vatske Beograd, Živio sveti otac papa, pa ako ga
ko zbog toga uznemiri, ili na odgovor uzme, da
platimo globe koliko rekne pisač ,Diskorsa“. Sve
što bi mu se u najgorem slučaju moglo, dogoditi,
bilo bi, što bi po neko koji bi ga slušao, po-
mislio da je šenuo pameću. Ako je ovdje Dum An-
dro Murat našao ne samo predugretljivosti nego i
bratskog prijema, to je za to što se znalo da ispod
njegove crne rize (t. j. popovskog odijela) kuca
srpsko srce, a nama je svaki brat mio ma koje
vjere bio.

U tome se mi i razlikujemo od hrvatskih fa-

natika, što ispovijedamo i svoj narod učimo da nas:

ima od tri vjere i tri imena, da nas ima koji se
zovemo Srbi, Hrvati i Slovenci, i od tri vjere:
pravoslavne, katoličke i muhamedanske, pa da nam
je za to potrebno da poštujemo svaku od tih vjera
a svoju da čuvamo, kao i da ljubimo svako od tri
plemenska imena kao svoje rogjeno, ali svoje da
nikomu ne žitvujemo. "Tako ćemo tek osnovati svo-
ju sreću i obezbjediti našu zajedničku budućnost.
Netolerancija, mržnja i fanatizam nijesu nikad
nikakvo dobro donijeli ni jednom narodu pa ne
će ni nama, ako ih ne zamijenimo slogom, lju-
bavlju i umjerenošću. Da, umjerenošču, jer naj-
veću političku pouku koju nam pruža svjetska is-
torija sviju vremena, jeste da budemo uvijek umja-
reni, Za to mi sa plavog Dunava i Save dovikuje-

mo hrvatskim fanaticima na Primorju: umjerite 3e
u vašoj mržnji, jer je mržnja zao savjetnik a još
gori saveznik. Ne zaboravljajte da ko ide na uniš-
tenje brata svog, sam će biti uništen.
Podunavac.
E saa.
Mexueg EGenmuju Cnaxuhy

Mexmen eeeuguja Craxuh, uamylia y ,Xp-
Barekom IIpaBy“ ueropnjy ieroBa Cp6oBawa, 10-
pen muorux m muorux nemeruna koje je y Toj we-
TOBOj HeTopnju mauno, zorakao ce y 6p. 875. on
5. ogro6pa 1898. rog. m mene, rosopelia o Cpćuja
u Beorpany, pasymaje ce mo ceću, czyowelu ce
Takolje HeHcTuHomM, caMo za NpaBga eroBy Heroj-
MJBHBy H321ajy CpriterBa.

Onpauylin ce m no gpyru uyr Cpmersa, Kora
ce, ma Ira uuuHo, orpelia ue moske, uomo jesuk,
o6uuaju, ueropuja u mopoguuma npenawa apykunje
TOBOpe, H upaBnajylid TO IBeTOBO OZDHNABE JIYKAB-
CTBOM, UPATBOpeTBOM, Mp30lliy Cpća upaBocJaBHax
cupam Cp6a myxamegaHala, y NoTBpay Tora HaBoza:

Kako cam ja, uum cam y beorpaz 1omao, 1o-
ue0 HarpaHcaBaTn;

Kako y Cpćuju nocroje sakomu, Koju myxa-
megannuma yekpaliyjy esaxy enoćony Bjeponeno-
Bjeera ;

Kako cam ja nyaux 6 roguHa TpaokHo, za ce
nocrasu jena sakon sa ypeljebe HeJaMeKHx 0/7u0-
maja u kako ma je najuyseuuju Cpicku MHHHCTAP,
r. Cr. HosakoBuli, a TO Tpaxewe pekao: ,Mu He
MO;KeMO GTBApATH KHOXEBHHYy y Cp6uju“;

Kako cam ja wera — Cnaxnlia, B0340 CBy/la
HA KOJEMA CAMO 34 TO, MITO HH jegaH. Myxamena-
Hau ue moxe upolia gpošs Beorpag ca Typ6anom a
na He 6yne Hanaguyr norpnama og Cp6a Beo-
rpaljana ;

Kako my HujecaM 1ao na ns37asu pen iamu-
jy kana mysejum OKyjucasa H KAKO CAM HA I:ELOBO
HABAJBHBAIC A MY KAXKEM, JAIITO TO WHHHM, NpO-
guBajyliu cyse nokasao, kako ce njena oko mamuje
zepy, pyrajy myjesuuy m Kamewem Ha wera ćana-
jy u najnocnuje kako jom u caga myjesuu He 6mu-
je ogyjucaru, ,mro nole us neceT gylia njena
UpoTH BHKATU“.

Ha eBe OBe HOHOCTHHC HMAM y KPATKO 2a Ka-
KEM 0B0 :

Ox gozaeka mora y beorpaz uujecam narpau-
caBao uu og Kora, a najmawe og Beorpaljana, koju
me unomryjy, BOJe, ogzukyjy Kao ona u 6para.

Hujecam Tpaxuo, za ce y Cp6uju IOcTABIBA
HapouuTH saKoH 34 MyXamegaHie, HHTH cam IITO
r. HoBakoBnliy o Tome roBopno, a majmae joni za
cam Og era zgoćuo ogroBop, koju Cnaxuli y iwe-
roBoj ueropnju Cp6oBawa usmocu u3 upocTor pas-
nora, mio uz. 31. yeraBa rzacu og pujeuu zo pu-
jeuu oBako : ,Brazajylia je sjepa y Cp6uju nerou-
Ho upaBocjaBua. A ezoćogua je m oBaka npyra
upusmara Bjepa u croju noj 3almTuTom sakoda y
N8BpIleEy cBojux oćpena“.

llpema TOME HG CAMO IITO HHjećam Hmao Hu
NoTpeće za TpaxHm HapouuTH 3ak0H 34 3amiTHTy
myxameganana, nero jom Taj moru wan yeraBa
nornyno no6nja u onaj CnaxulieB HaBOg, KAKO y
Cp6uju nocroje sakoHm, Koju myxamegannuma yo-
Kpaliyjy eBay c0601y.

Hujecam ja Bosno Craxulia ua KOJuMA, KAKO
OH BEJIH, ZATO Ja TA BaRJamaM H GpaHnm. og mo-
rpga Beorpaljana 360r weroBa Typćana, Beli ey
IGETA HA IGHMA BOZHJH HP NpoBOjJuJE OHa Ć6paka
Cp6u u narpnore, koju ey ce HeTHuekH ieroBom
noJaeky o6pagoBajua, koja ey ce Tpy/a7IH u Ke/bOJIH,
ga ra umro 6ome yrocre, upoBeny u ogiukyiy. OB-
nje je Cnaxnli jeguy Kpyuuy neneruuy pekao, jep
ja cim uukag 6e3 Typćama ne nsgasum u uujecam
ca Tora HH y KOM go6y gana m nolin 6mo na-
NANHYT.

Hajuocauje ue croja Hu T0, za cam My Ka-
3HBAO : KAKO myjesuu ne emuje ga okyjame u Kako
ce njena Ha wera gkamemem Ćamajy, ma uak, IITa
Bile, za cam 360r Tora Irakao.

Ko sma mojy upomocT, snalie, ga cam Kpo3
muore u Teme myxe upozasno, a snake jom u
TO: ga Hugaga uujecam 6no mazmojynian # MeKY“
man, u ga ce muxo moxpazura ne moxe, ma je
Mojy ey3y BH/HO. x"