U Dubrovniku 18. Decembra 1898. Cijena listu. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i , Hercegovinu na godinu fior, 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za svo ostalo zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 5. Na pć godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi Šalju se administraciji , Dubrovnika Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ ća i slične objave plaća se 10 novč od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. $ Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 51. Izlazi svake Nedjelje. Godina V]II. Birači! Potpisani članovi združenog odbora pozivlju Vas da glasujete za kandidata srpske stranke Gospodina Dra VLAHA MATIJEVIĆA Avoscani Ivo — Baccich Božo — Banaz Božo — Bravačić Dubrovnik 17 dećembra 1898. x a Stijepo — Jelich Evo Job Paskoje — Natali pl. Jero — Pilato Božo — Podich Dr. Baldo — Pugliesi Dr. Antun Svilocossi jun. Frano — Šarić Matej — Uzzovich Niko — Vukasović Lazar. 26 Podlistak Engelova povjest dubrovačke republike preveo, dopunio i primjedbe nadodao Ivan kanonik Stojanović g. 41. Godine vladanja Ljudevita II. 1516-1526. Veza izmegju Dubrovnika i Ugarska postaje sve to slabija: na- protiv uharačenost Porti sve osnovanija. Strašna kuga u Dubrovniku. Ne nalazim izričite spomena, da su Dubrovčani bili poslali poslanike Ljudevitu II. o stupanju na prijesto. Naprotiv, kad se Su- lejman 1519. popeo na prijesto turski, nagjoše se kod njega dubrv- vački poslanici, i doniješe, osim običnog danka, darove za sultana i njegove doglavnike u srebru, zbtu it. d, vrijednost čega iznašeše 8280 dukata. God. 1520. na Spasov dan potres ošteti Dubrovnik u velike: brdo Brgat zamalo se ne strovali. Kad Sulejman razori dr- žavu mamelučku u Egiptu (1520.), obnovi slobodu trgovanja Dub- rovčana u Egiptu. God. 1521., kad osvoji Biograd, poslaše Dabrov- čani opet poslanike, čestitiše mu i pokloniše mu se, te pen oproštenje od carine u svijem tvrskijem lukama i tržištima, : štenje da kupuju žita u turskijem pokrajinama za svoju potre E I . dine 1523. poslaše Sulejmanu 5560 dukata u darovima, da zaglade a pogreške koje bjehu nastale, & 1528. i 1526. učine desit a im papa podijeli nova dopuštenja, da nose Turcima trgovinu hranu, Nene = a a i gu Dubrovčani po zdravstvenom uredu preduzeli zgodne mjere proti kuzi, i sasvijem da su tako rano, a Bi Jakobu Godoaldus (u kužnijem zarazama godine 1416. i : ), va uveli načelo lučenja bolesnijeh od zdravijeh: ipak ne aos jem prepriječiti, da se kuga ne unese i ne raširi. God. . i . nese je iz Jakina u Dubrovnik jedan pomorski . 1 uo Z cstijem vune, našavši način da vunu potajno unese 2. ido grad bez pregleda. Netom se pojavi zlo, bade ovaj i ape A I ćen, i na kolima vogjen unaokolo i usijanijem kliješ m : oat * smrti, ali zlo se tako razmaha, da je dnevno umiralo . . Tad napuste grad; senat i stanovnici otidu u Gruž, aka sea u šatorima, u brodovima i u daščarama, 1 čuvahu se 0 na . m gobrojnog sastajanja. U građu ostane samo na : Ji : 5 zapovijedi 6 vlastele, i monasi u samostanima. Got g 2: . Z i žrtva kuge; drugu zamjenu postiže ista kob. Od fratara lag umre 160 duša; zlo se raširi na galije i na guhozemnu obla + publike; svega umre 20.000 ljudi u 6 mjeseci. Za ore kuge kažu, da se ugasila mnoga vlasteoska porodica. God. 1605. brojaše se 99 izumrlijeh porodica vlasteoskijeh (od kojijeh 9 inozemnijeh knezova) i 27 ovatućijeh plemićkijeh porodica. Tek bijaše zlo prestalo, kad ge kod Molunta ukažu 24 jedra afričkijeh gusara. U 2 dana senat opremi 10 velikijeh brodova, 2 galije, jednu fustu i 18 brigantina pod zapovijedi Marinice Zama- gna; s ovijem i su 2 mletačke galije, što se pridružiše Dubrovačkom brodovlju, biše sretno istjerani Afrikanci iz Jadranskog mora. PETI PERIOD. Dubrovnik pod turskom zaštitom od god. 1526 do najnovijega vremena. Ovaj se period mož» zgodno podijeliti u tri dijela: 1) Od 1525. do velikog potresa 1667., 6. Aprila. Republika dolazi češće u škripac izmegju interesa hrišćanstva i turske nadmo- ćnosti, gubi mnoštvo ratnijeh i trgovačkijeh lagja u Španjskijem pomorskijem vojnama, a svoju kopnenu vojsku i stanovništvo s potresa. 2) Od g. 1667. ili ti od potresa do mira požarevačkoga 1718. — Ropublika, koja se polako oporavljala od trešnje, upada . ponovo u napast radi ratova Mlečića s Turcima i radi turskijeh osvajanja u Hercegovini, ts tek mirom požarevačkijem povraća se prekinuto općenje po suhu sa turskijem zemljištem. 3) Od 1718. do najnovijega vremena. Unutrnje promjene u g. 1763.; razne prepirke s Rusijom; mrnarica republike oporavlja se u francuskom revolucionarnom ratu. Republici dolazi u susjestvo s dal- matinske i s arbanašie strane našljedni car austrijski i kralj ugarski, za tijem car Napoleon, koji dade zauzeti Dubrovnik 26. Maja 1806. Prvi odsjek 1520-1667. $ 42. Ponašanje Dubrovčana kad Turci podjarmiše jedan dio Ugarske. Ferdinand I. potpomognut od Španije, obnavlja svoja suverenska prava 1525-1535. Dubrovčani pomažu Španjolcima kod Golete 1535. Pošto Turci pakon mohačke bitke bjehu preoblađali u Ugarskoj, Dubrovčani se držahu sasvijem po trgovačku. Kad g. 1529. Budim pregje u turske ruke, Dubrovčani zakupe carine u Budimu i učine, da im Sulejman potvrdi stare povlastice ugarskijeh kraljeva o slo- bodnom trgovanju u zemljama ugarske krune. TTakovo ponašanje ne svidje se kralju ugarskomu Ferdinandu 1., koji ge pozva na svoja krunska prava na Dubrovnik, ali se Dubrov- čani na nj osvrtahu isto koliko na Ivana Zapolju, koji je tražio 8. Januara 1531. zaostavši i tekući danak ugarske krune. Po molbi Ferdinanda I., zaplijeni Karlo V. u Španiji u Kadiksu 1531. jedan o) Pray Epistolae Procerum. 1. str. 168. ed. Vienn. | dubrovački brod krcat su 700 bačava viva, za naknadu viskajskoga broda, što su ga Tarci god. 1511. uzeli u Inci Zatonu; i vino i brod bi prodano. Sam Ferdinand učini, da iz Senja i Rijeke izagju oru- žane lagje proti Dabrovačkijem trgovačkijem brodovima. Dubrovčani i na dalje pristajahu uz sultana, kome još 1532. poslaše poslanike sa darovima vrijednijem 10.000 dukata. Za to god. 1533. Ferdi- nand 1. pošlje pravo poslanstvo, da traži od Dubrovčana, da mu plaćaju godišnji danak i da ga pomažu proti Turcima. Po Razzi-ju senat odgovori, da sultan, kao gospodar Budima i najvećega dijela Ugarske, traži sada onaj danak,što su nekad plaćali Ugarskoj, te da oni ne mogu taj danak nikomu drugomu plaćati; u ostalom da ne- maju gotovijeh ni novaca ni ljudi, da pomognu kralju Ferdinandu proti Tarcima. Šta više senat pogje dotle, da dade snimiti zastavu s grbom ugarske države, koja se vila na zidovima uz dubrovački barjak ga slikom sv. Vlasija. Na to sa strane Španije i Ugarske iza- gje stroga zabrana trgovanju Dubrovčana u tijem zemljama; sve dubrovačko imanje u Siciliji i Napulju bi zaplijenjeno, španjski ad- miral uhvati 7 brodova dubrovačkijeh i prisili ih, da služe u bro- dovlju za zauzeće Korene u Moreji. Mihajlo Bucignoli, koga Dubrov- čani poslaše caru Karlu V. u Regensburg, da posreduje u tijem stvarima, ne opravi ništa. Drugi poslanik, Mihajlo Resti, oboli u Regensburgu baš kad je stvar uputio na bolje. Napokon poslaše Karlu V. Nikolicu Sorgo i Marinicu Zamagna sa darovima vrijed- nijem 2000 dukata; Sorgo umre u putu za Francusku, ali Zama- gna izvrši 1534. željeno poravnanje. Interes ugarske krune naime uzmače pred interesom španjskijem. Karlo V, još tada namjeravaše | kazniti afričke gusare, to trebaše dakle da mu Dubrovčani obećaju, da — i ako ga radi obzira prama Turcima u tome ne mogu otvo- repo i na ime republike pomagati — ipak ne će priječiti svoje pri- vatne brodare, da stupe sa svojijem dubrovačkijem brodovima u španjsku službu. Dakle s mjesta se obnove stare trgovačke povlastice Dubrovčana u Španiji i u objema Sicilijama; a pravo kralja ugar- skoga Ferdinanda I. na danak i ovisnost osta za sada netaknuto, Dubrovčani, pazeći neprestano samo na trgovačku korist, uvedu 1530-1535. u Dubrovniku po naputku Nikolice Luecari, koji je putovao po Italiji i nada sve po Toskani, svilene tvornice, i obide trgovanje do Goe u Istočnoj Indiji, u Persiji i u američkijem voda- ma. U sreu rado gledahu rušenje gusarskijeh gnijezda u sjevernoj Africi, te dopustiše, da 1535. četiri dubrovačka broda za račun du- brovačkijeh vlasnika prate španjsko brodovlje u njegovoj sretnoj vojni proti Goleti i Tunisu i proti gusaru Arijađenu Babirossa, oda- kle se s velikijem plijenom povratiše. Dok po Jeru Gradi i Marini- ci Zamagna čestitahu 1536. Karlu V. u Španiji radi sretnog Svr- šetka ove vojne i spremahu darove vrijedne 2000 dukata: pošalju u isto doba, Februara 1586., poslanike Sulejmanu, koji je u Persiji vojevao proti Sofi-ju, da ostanu i na dalje kod njega u milosti.