U Dubrovniku 12. Aprila 1896. Gijsna listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu for. 5. Za sve ostale zemlja na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. x Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI- KA“. . Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novš. od retka (sitnijeh slova). Ako. se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 15. Izlazi svake Nedjelj e. Godina V. IZJAVA Zastupniku i uredniku , Srpskog Glasa“ Savi Bjelanoviću Veleučeni Gospodine 7 cijenjeni naš druže! Jedno pogano pero drznulo se da dir- ne u Vaš čelični karakter. I radi izvora nje- gova i radi sadržaja mi nebismo smjeli Svraćati našu pažnju na bezumno pisanje spljetskoga ,Jedinstva“ u 25. broju ove go- dine. Ne bi nas mogao zanimati ni sami povod, koji je prividno nadahnuo onaj čla- nak. Jer, mislilo ge na jedan ili na drugi način, nastojalo se za bolju narodnu buduć- nost radeći u ovome ili u onome pravcu, bili odvojeni bili u bratskom sporazumu, ipak ljudi kod kojih u zboru i u (voru caruje jedan i isti pojam o moralnosti i o pošte- nju, pripadaće uvijek, ma koliko im se po- litična mišljenja razilazila, istom zajedničkom kolu poštenijeh ljudi. S onijem, koji iz toga kola istupiše, pošteni ljudi ne traže i ne mogu naći ni sloge ni nesloge. Ali, pošto one niske podvale spljetskoga »Jedinstva“, kao i sve ostale njegove izja- ve, odbor hrvatske narodne stranke pokrio je svojom već izrečenom odgovornosti, i na- ma je do toga stalo da Vam javno pred našijem biračima iskažemo, koliko se mi po- nosimo Vašijem rodoljubnijem radom na ja- vnome polju, nekmoli da taj rad prosto odo- bravamo. Nama je drago što možemo pred svijetom posvjedočiti da nas sve jedna mi- sao i jedan osjećaj vodi na onome putu, na kome po svijesti uma i krjeposti volje Vi nam prednjačite. Ime Vaše se utkalo političnim razvojima u savremenoj istoriji našeg narodnog života. Na ovom kraju slavenskog juga, gdje su za to svi uvjeti najlošiji bili, podigoste do vi- soka ugleda novinarsko zvanje, stavljajući izvrsne sile Vaše u službu najplemenitije stva- ri. U svemu Srpstvu cijene se Vaše zasluge; nama one su najbolje poznate. ; Ali mi još znamo što ste i koliko Vi pregorjeli zadovoljujući se skromnim položa- jem kod ,Srpskog Glasa“, dok su se pred Vama otvorali putevi, na kojima ste mogli naći čestita i spokojna življenja do najdalje budućnosti Vaše. U samom poniku ovoga lista prispje Vam od zemaljske vlade u Sa- rajevu ponuda jednog mjesta u sudskoj služ- bi. Odgovoriste: primam se uredništva srp- skog lista na primorju. Zanemariste radi njega slobodno zvanje koje ste kao pravnik bili odabrali. Pak i onda kad Vam se od Srba u Hrvatskoj pružala prilika da po svo- joj unutrašnjoj naklonosti razvijate djelatnost na širem polju u prilikama za Vas mnogo povoljnijim, ne htjedoste nas ostaviti. Jednom otvoriše se za Vas vrata tamnice radi jednog sastavka u Srpskom Glasu“; sami slučaj što se tada istraga imala protegnuti i na drugu ličnost sačuva Vas od one bijede. Pored sviju Vašijeh žrtava, ozaren na- rodnom ljubavi koja Vas je snažila, ostado- ste na mučnome mjestu. A narod srpski pri- poznajući Vaše zasluge, cijeneći Vaše prego- rijevanje, prvom prilikom koja se ukaza još godine 1882. pri naknadom izvoru jednog zastupnika na carevinskom vijeću, pristaja- njem cijele naše stranke, odlikova Vas po- klanjajući Vam svoje glasove. To povjerenje narod Vam -je od onda potvrdio pri svakom izboru za dalmatinski sabor, u kome već od trinajest godina sjedite, vjeran tumač narod- nijeh želja. Ako Vas i nas sreća nije poslu- žila da budete izabran i zastupnikom na carevinskom vijeću, ipak pri općijem izbori- ma dva puta Vi ste dobili u dva razna iz- borna kotara ukupno toliko srpskijeh glaso- va, koliko ikoji od izabranijeh zastupnika. Takovim neograničenim i nepokolebivi- jem povjerenjem narod obdariva samo svoje najzaslužnije sinove. To ste Vi zaslužili u najvećoj mjeri. Pri postojanom njegovanju neoskvrenjene Vaše savjesti, uz karakter od bistrine gorskog kristala, u privatnom i ja- vnom životu svaka je Vaša radnja samo dvor- ba i ugodba visokijem idealima i čovjeka i narodnog borca. Zato nas je u srcu zaboljelo i žalimo, što ste Vi, goneći do kraja vršenje svoje dužnosti, na Vašu obranu gdje Vam obrane nije potreba, imali da se još borite sa ne- ravnim, sebe nedostojnim. Ali nam je u isto doba drago što nam je tako pružena prilika da dademo izraza našijem osjećajima visokog poštovanja i ne- ograničenog povjerenja prema Vama i Vašem radit, čine smo mi više zadovoljili neodelji- : vu potrebu našega srea, nego li ispunili pre- ma Vama jednu bratsku dužnost. Nekada na našem jednom gastanku re- koste: ,Sa ,Srpskim Glasom“ ja stojim i padam“. Uz Vas i ,Srpski Glas“ stojimo i mi, a dok uz Vas, našeg vogju, budemo ne bojimo se da ćemo ikada pasti. U to ime, mi Vaši drugovi zastupnici, čestitamo Vama, našem vogji na Vašem radu, na obranu i korist Srpstva nek bude i dalje kao i do sada Vama na čast, rodu na glas! Zastupnici na dalmatinskom saboru, članovi »Srpskog kluba“. Pavo Kamenarović Vladimir Simić Joso Kulišić Gjuro Vukotić Dr. Radoslav Kvekvić Dr. Antun Puljezi Dr. Dušan Baljak Dr. Vladimir Trojanović — > kn Medo Pucić i srpsko pitanje. III Godine 1861. u 16. broju ,Pozora“ iz- jasnio se je Medo Pucić ,o zdruštvu s Hr- vatima“ ili ti ,združenju s Hrvackom“. Na onaj. članak koji nosi naslov ,Dubrovački razlozi“ veoma se rado današnji hrvacki no- vinari i političari pozivlju. U onome članku razvija pisac. dubrovačke razloge za združe- nje, te odmah u početku kaže da su druk- čiji od dalmatinskijeh, jer Dubrovnik nije imao u prošlosti nikakvijeh odnošaja s Dal- macijom, a da u sadašnjosti nije okusio ni- kakva dobra od njemačke zadarske guberni- je, te da ne mora za njom plakati. Sama po- misao da bi u Dalmaciji ,naslonivši ge“ na Hrvacku i na dalje u kreposti ostala sada- šnja administrativna autonomija zadarske gu- bernije, probudilo je u njemu nepovjerenje — koje Ivan Kukuljević nastoji odstraniti") — jer veli: ,U naravi je da nitko neostavlja Dow. ,Pozor“ br. 1. g. 1861. svoje za preuzeti tugje, ako barem to tugje i nije bolje od onog svoga; pa kako bi mo- gao Dubrovčanin do toga doći da promisli, da je današnje dalmatinsko ime bolje nego dubrovačko?“ U jednu riječ vidi se da je Medu Puciću kao slobodnomu sinu slobo- dnoga negda Dubrovnika nije nikako godilo, što je Dubrovnik potpao pod zadarsku gu- berniju, kako on to nazivlje, s toga i traži združenje s Hrvackom, u kojoj živu ,hrva- cko-srpska braća“, a ne kao u Dalmaciji gdje je u porabi ,većinom tugj jezik“, te će se ,s neustavnoga na ustavan život“ preći. To združenje njemu znači ,povratak pod ugarsku krunu“ s kojom bješe g. 1857, Du- brovnik one ,slavne paotiones“ sklopio, a g. 1684. ponovio; pa taj ugovor, koji Dubro- vnik bješe s Ugarskom 1357. sklopio, on navagja, a sastoji se iz osam tačaka. Dubrovnik - se bješe obvezao: plaćati godišnje kralju ugar- skomu 500. zlatnijeh dukata (nummos), tri puta na godinu moliti se Bogu za istoga kralja, kraljevu zastavu po moru i kopnu vi-- jati") i u pomorskome ratu dvije ili četiri troveslice u pomoć mu poslati. A kralj ugar- ski: Dubrovčane za saveznike držati i od ne- prijatelja ih braniti, zakone dubrovačke ne- povrijegjene čuvati, svojom privolom potvr- diti zemlje na kopnu i otoke koje su Du- brovčani od kraljeva Srbije i Bosne primili“) i da se Dubrovčani mogu služiti u javnijem i privatnijem poslima istijem pravom kao da su ljudi ugarskog naroda. Ispisavši te ,sla- vne paotiones“ Medo Pucić nastavlja: ,Hi- storičko pravo kad nije skopčano s narodnim istina je, malo vriedi, ali kada je kako ovdje skopčano s njim neprocienjivo je blago, koga svak mora da zaljubi i pri srcu drži druž- tvo sa Hrvati pod Ugarskom krunom“. Ovdje se Medo pozivlje na historičko pravo ugarske krune, s kojom Dubrovnik bješe g. 1357. ugovor sklopio, a ne na. hr- vacko historičko pravo, koje i ne postoji, i ovo pravo bi ,malo“ vrijedilo da ugarskoj. 2) Čega ge stari Dubrovčani nijesu držali, jer je njihova mr- narica vijala dubrovačku zastavu, kao što se je ista na stupu Orlandovu vijala. i 2) Ova tačka, koja je za nas veoma znamenita, jer nam iz- ričito dokazuje od koga su stari Dubrovčani svoje zemlje do- bili, glasi: Terras in continenti atque insulas quas Ragusini a Regibus Serbiae et Bosniae habuerunt suo confirmaret assens Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XXXIX. KLASICIZAM. Ostalo je dakle u mjestu mnogo uljudnijeh ri- ječi i izreka — kao idiotizmi negdašnjeg ubavo- moralnog ponašanja dubrovačkog; i ako je stara ljuckoća već sasvijem propala. Spomenuli smo riječ: skladan, što sad znači samo: “bit uljudan u pona. šanju s drugijem; ali upravo skladan je samo onaj čovjek, koji ima u skladu: unutrašnju moralnost sa izvanjskom ubavosti: riječi i postupanja. Svakome se lako domisliti, da je dan današnji u opće teško i preteško naći čovjeka skladna — u smislu staro- dubrovačkom. Za pravo, i u naše doba, — sudeći po riječima, — reklo bi se: da je svak živ uljudan i suviše; a kad tamo: si mentisce armato, Con un Lei gelato. po izreci Giusti-ja. Na riječi skladan osniva se izreka: ,to su vaša skladna usta“, koja odgovara italijanskoj ,Lei mi adula“. Takogjer — po peri- frazi — služili gu se Dubrovčani mnogijem izreka- ma koje spominju kakav čin pornografičan, n. p. »taj i taj ima čega činit s onom“, i znači: lju- bav tjelesnu; ,žena u vremenu“ — žena kad je te- gotna, ,povila je dijete“, mješte: rodila je; ... po gelima pak govore: ,našlo se je dijete temu i te- mu“, i znači: žena mu je rodila. — ,Kako ti je domačica? biva: kako ti je žena; da oprostite, ili da oprosti vaš skladni obraz, i t. d. Hercegovci, kao i seljaci oko Dubrovnika, kad god hoće spo- menuti koju gadnu stvar i osobu njima mrsku, vaz- da reku: tamo on, tamo ona. ,Petar, tamo on“, biva: Petar je moj dušmanin.... Hercegovci uz to upotrebljuju još riječi: on, ona, — samo za osobu ljueku;sa: tamo on, tamo ona, — za 08o- bu životinjsku, n. p. ,moja krava tamo ona se otelila!“ Takogjer kažu: ,taj drug, — hajde s ti- jem drugom“, mješte: hudoba, s huđobom. I tako ima na pretek idiotizama — nalik ovijem — što su vlastiti samom Dubrovniku, od kojijeh ćemo spo- menut još ,aprdu“, riječ, — kako mi se čini, — gr- čka po svom postanku, — ali pokvarena!). Na sva- ') Možda je potekla od grxpvćop, toglierčvia, biva: ostra- ni se od mene! Kad se je jednom svratio u svoju domovinu Lampredi, profesor književnosti u Dubrovniku, — kog i Leo- pardi spominje, — upitan od svojijeh, kakva su čeljad u Du- brovniku, i koja je njihova najveća navada, odgovori: »Čeljad su od aprdu, biva: progji se mene. okani me se, jer im je ta riječ vazda na ustima“. ki način valja da ih je bilo dosta megju bjegunci- ma iz Epidavra, ne samo latinskog, — no i grčkog porijekla, dok je zaostalo onoliko mnoštvo čisto gr- čkijeh riječi, — još od starina u Dubrovniku. Me- gju prostijem pukom kad ko hoće da spomene dre- vna vremena, reče obično: ,Još kad su bili Grci“, ili ,kad je Kuljen po svijetu hodio“ .... Humo- ristični pisci našinci, pa i inostrani, kad hoće da opisuju Dubrovčane, koji su podlegli radikalnoj pro- mjeni iza pada republike, zovu ih obično; ,Čeljad od hvala Bogu“, jer u njihovoj radikalnoj mirnoći i očajanju duha, vazda su im te riječi na ustima?) — Sto se tiče pak njihove duhovitosti u posijelima i u sastancima, što Francuzi zovu: ,Esprit“, i du- bokog neosjetnog podbodkavanja, što bi Nijemci na- zvali ,Vitz“, red nam je spomenuti, da je: ta du- hovitost, taj atićizam bio od mnogo sastavina; a najpoglavitiji sastavni dio bijaše: klasicizam grčko- latinski, navrnut na slovinski jezik, kog su uzeli od susjednijeh suplemenika Srba, pa ga onda prosijali na svoje sito, i dotjerali analizom mnogobrojnijeh ?) Gosp. Charles Loiseau, Francuz, za svog boravka u Du- brovniku napisa jednu komediju pod naslovom: ,,Hvala Bogu“ (Vaudville), u kojoj prikazuje sadašnji život dubrovački. Ko- medija se je prestavljala jedno veče od mnogo [gospode dubro- vačke: pred svijem gosparima i gospogjama, koji su bili po- zvani wa jedno: soirš, Toj komediji bio sam i ja prisutan. akademija, koje su od davnijeh davnina ustanovlje- ne bile u Dubrovniku; i to je sve dorađilo, da jezik dubrovački nije čisto srpski, nego ne- što treće poradi neizbrojnijeh iđiotizama — koji su u njemu samome nikli i obikli, K to- me vpet mješanija talijanskog, a po štogod i fran- cuskog (navlastito odkad se je uvela enciklopedija i francuski klasici vijeka Ljudevita XVI), te taj začin dvaju jezika daju govoru dubrovačkom neki čar i harakter osobiti, tako, da po priznanju sami- jeh spisatelja i dan današnji: nijedan opis humo- ristični, nijedna komedija, — sastavljena u čistu jeziku srpsko-hrvackomu, — nije do kraja zanimlji- va, ako nije na dubrovačku napisana. Primjeri su: Tužna Jele“ episkopa dubrovačkog Vodopića (prem- da ta novela nije humoristična), i , Ekvinocija“ gosp. Iva kneza Vojnovića — tu skoro nagragjena u Za- grebu). Ali više svega doprinio je političkoj slobo- di dubrovačkoj baš onaj ,Esprit“, onaj ,Vitz“ ko- mični i u posijelima, i u razgovoru. Kad nestade slobode, i kad propade originalitat, svak je veče iz- | 5) Originalni -život privatni: koliko prijašnjijeh, toliko i ga- dašnjijeh Dubrovčana daje obilna gradiva nastajnijem .narašta- | jima, koji će se baviti oko: komedija, i novela. Što znamo, već je ispjevana bila samo: ,Mare Lopujka“: od Preradovića i od | Sundečića, a u dram muzikalni italijanski složena od Benve- nuti-ja. : VLS se