Gijsna lista Za Dubrovnik nu godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. | Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. . Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI- KA“. Dopisi: se šalju uredništvu. “ Rukopisi se n> vraćaju. javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. i Broj 16. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. DUBROVNIK, 18. Aprila 1896. Srpska stranka u Dubrovniku pridružu- - je se izjavi srpskijeh zastupnika na saboru i vstalijem Srbima, te izjavljuje svoje nepoko- lebivo povjerenje i duboku harnost g. Savi Bjelanoviću, čiji su harakter patriotizam po- žrtvovanost opće poznati, i koji se od toliko dugijeh godina bori za Srpstvo na čelu Sr- ba Dalmatinaca. Srpska stranka u Dubrovni- ku i ako je uvjerena da g. Savi Bjelanoviću ne treba izjav& povjerenja, ipak se rado ovi- jem pridružuje izjavi srpskijeh zastupnika. —— ei —— Naše prilike. L Javili smo u prošlom broju da je knjaz Nikola I. na Uskrs sakupivši ispred svoga dvorca cetinjske katolike, megju kojijem bi- jaše jedan jedini podanik ernogorski, javio im da mogu graditi na Cetinju katoličku cr- kvu, a da će im on pripomoći. Ovaj zname- niti dogagjaj plemenitoga pravoslavnoga vla- daoca budi u nama mnoge refleksije i upo- regjenja. Da nije već odavno sa dobro izra- čunatom namjerom uneseno u srpski narod vjersko trvenje, mi ovomu dogagjaju ne bi prepisivali tolike znamenitosti, ali pošto se već od godina kao po nekoj komandi u sta- novito vrijeme ponavljaju po sto puta opro- vrgnuti napadaji na Crnu Goru i Srbiju zbog tobožnje vjerske nesnošljivosti, mi gor- nje djelo knjaza-pjesnika smatramo velikijem koje izbija protivnicima iz ruku podlo oružje sumnjičenja i laži. Kada se danas pri kraju devetnestog vijeka obazremo na drugu polovinu prošlog vijeka, i uočimo velikog srpskog filozofa, Do- Siteja Obradovića, koji je u vijeku potpune snage i zrelosti 1783. g. štampom na svijet izdao svoju autobiografiju, u kojoj je nacr- tao ne samo svoj život nego i stanje našega naroda, pa kad ju s kraja na kraj pročita- mo, onda ćemo se zaista uvjeriti da smo da- nas još u gorem stanju nego u prošlom vi- jeku što se tiče misli o narodnom jedinstvu i da religija (t. j. vjera) mije narodnost, jer su se u vrijeme Dositijevo mnoge predrasu- de pravdale neznanjem i nestašicom škola i knjig. Čijem ćemo opravdati danas, u vije- ku tobožnje prosvjete, kad jedan n. pr. lije- čnik, koji je svršio nauke u Beču, na upit, da li će srpski kod kuće raditi, odgovara: Ne, vjera mi smeta, katolik sam; drugi, pre-' tjerani pravoslavni, hvališe se: Nema Srp- stva bez tri prsta; a treći muhamedanaec, koji ni riječi turski de zna, kaže: Ja sam Turčin. Da Dositije danas uskrsne pa da vidi ovaj porok, cijenimo da bi svoje djelo spalio, u kojem je prošlog vijeka učio: Vjera nije narodnost. Danas u većini naroda i inteli- gencije, osobito kod katolika i muhameda- naca, vlada gornje mišljenje, a manjina, koja se je zbilja okoristila naukom i pro- svjetom bolom u duši gleda ovu narodnu propast, koja dolazi iz crkve i škole: iz cr- kve, koja bi imala megju rogjenom braćom širiti ljubav; iz škole, odakle bi se imala ši- riti u narodu prava nauka i prosvjeta. Da- nas prisustvujemo žalosnoj komediji, gdje fiofirići u cvikeru i rukavicama popuju po novinama i javnijem mjestima: jedni. tvrde da je narodni spas u katoličkom hrvastvu, a drugi u pravoslavnom srpstvu. Zavirite im u dušu, naći ćete ju praznu bez vjere i idea- la. Da ovi prerevni katolici i pravoslavni rasprevljaju, da li će svoju crnu dušu bolje spasti u katoličanstvu ili ti pravoslavlju, to bi bio posao savjesti u koji se niko nema prava uplićati; ali da oni spas jednoga cije- loga naroda nalaze samo u ovoj ili onoj cr- kvi, pa kad se pri tome još pozivlju na pro- | svjetu — kao što Hrvati rade — i u ime: njezino govore, onda su to lude, koji ne živu | u prosvijetljenoj Evropi, koja je preko tijeh pitanja odavna na dnevni red prešla. Kod ovakovijeh prilika trebalo bi upra- vo očajavati zbog narodne budućnosti, nema svijetlijeh primjera, koji tješe i nadom ispunjavaju. . Megju njima prvo mjesto zauzimlje ple- meniti vladar Crne Gore, koji djelom upuću- je, kako se moramo megjusobno ljubiti i snositi, a Srpstvom se dičiti, koje nije ni pravoslavno ni katoličko, već narodno, a do- ; nijeli smo ga od iza Karpata sobom kao po- gani u ove strane. Glupost je velika ono što rade hrvacki političari. Ljudi se uobrazili, kao da je toho- ' da | že njima namijenjena neka misija iz Rima i iz Beča na Balkanu, te vazdan o tome pri- čaju da su već svakomu i uši zaglušili; ali kad vidješe da svijet nije baš toliko glup, te | ne će da vjeruje toj tobožnjoj misiji, udariše u druge diple, da spase dajbudi ono što ci- jene da im je sigurno, raznoseći laži o Cr- noj Gori i Srbiji, da ne dopuštaju gradnju katoličkijeh crkava na Cetinju i u Beogradu. Znadu oni da su to laži, te da se na (eti- nju do juče nije imala za koga graditi crkva katolička, kad danas tamo živi samo jedan katolik, crnogorski podanik; a da je u Beo- gradu sama rimska kurija kriva, što se nije došlo do konkordata izmegju ove i Srbije. Kad nezavisna država, kao što je Srbija, tra- ži katoličkog biskupa sa sijelom u Beogradu a ne u Djakovu, i da bude srpski podanik a ne tugji, a rimska kurija iz obzira prema nekoj državi na to ne pristaje, onda da je malo više poštenja i obraza u hrvackijeh no- vinara, trebalo bi da zbog neuregjenosti od- nošaja katolika u Srbiji krive Rim i još ko- ga a ne Srbiju, u kojoj su se do najvećijeh državnijeh i gragjanskijeh časti popeli mno- gi katolici, kao: Gjaja, Franasović, Ban, pok. Pančić i drugi. Da se u Srbiji katolici pro- gone i njihovu Srpstvu ne vjeruje, kako hrv. novine trube, ne bi se tijem katolicima povjeravalo ministarske lisnice i delikatne di- plomacke poslove; a takovijeh primjera i danas u Srbiji gledamo, gdje je general Fra- nasović, katolik s otoka Korčule, ministar rata, a on sam od ministara prati sada kra- lja Srbije na putu u Grčku, gdje će se bez dvojbe povesti razgovor o krupnijem politi- .čkijem pitanjima. Ovakijem putem treba i unaprijed ko- racati, i nikada s uma ne smetati one zna- čajne riječi, koje je izrekao lord Fitzmaurice: .Jugoslaveni biće nešto, kad narodnost u njih nadvlada vjerske razlike“. Medo Pucić i srpsko pitanje. IV. Na upit, kada je nastalo srpsko pitanje, odgovara: ,Srpsko pitanje počelo je propa- »šću Srbije, najezdom Turaka, i na žalost još uvijek traje. Nije svako sretan kao Ta- »lijanci, da im je povjest. poznata cijelomu Svijetu, i da oči sviju uprte na ovu klasi- očku zemlju (t.j. Taliju) znaju odmah o .čemu se radi, ali je živa istina da su po- »Vijesne epohe Srbije strancima malo po- znate ostale jednako urezane u narodnoj »duši ako ne i jače nego li one Italije Ta- »lijancima, i kogod putuje po srpskijem ze- »mljama neka se ne čudi slušajući svakoga »dana seljake govoriti o slavi Dušanovoj i ,propasti Kosovskoj kako bi drugi pripovje- ,dali o savremenijem dogagjajima').“ de Da stranomu čitalačkomu svijetu, koji ne pozna srpsku povjest, predoči jasnije srp- sko pitanje, u velikijem potezima prikazuje istoriju srpskoga naroda od dolaska njego- va u današnje strane, što cijenimo da je su- višno ovdje u prevodu navesti, a spomenu- ćemo što kaže o Nemanjićima: ,Ova dina- ostija dade u tri vijeka devet kraljeva i dva .cara Srbiji, koja pod njihovom vladavinom »postade najjača država na istoku, i združi ,se s Mlečićima i Normanima Napulja, i »otvori pristup talijanskoj industriji kroz pri- »Stanište. Dubrovnika i kad_se »najveći srpski. vladalac,. Stefan Dušan Silni, .pokorivši gotovo cijeli poluostrov tračko-ilir- »ski i uredivši ga fendalno na zapadnu, pro- ,glasi carem Srbije i Romanije (1388.) i »S toga zasnova osvojenje Carigrada, da (Tri- »ječi su Lukari, ljetopisca dubrovačkog) drže »daleko od Evrope narode nevjerne i prenese »carstvo i monarhiju Konstantina Velikoga »na srpski narod, on htjede imati u predu- »zeću dragom dužda mletačkoga, ali se ovaj, »ne cijenivši da je to u mletačkom interesu, »ne odazove pozivu, i Dušan na čelu vojske »0d 85.000 vojnika pokuša sam slavno dje- »l0. Pokušaj se izjalovi zbog nenadne gro- »Znice koja pokosi život Velikoga Cara 1358. godine, kad je već bio na pd puta...... s) Prikazujući povjest srpskoga naroda za- ustavlja se na znameniti dogogjaj, biva selje- nje jednoga dijela srpskoga naroda u Ugarsku, Hrvacku, Slavoniju i sjevernu Dalmaciju, da vojuje protiv Turčina zajedno s ćesarovcima i Mlečićima. Osobito ističe 1791. godinu, ') v. La Serbia e | impero d'oriente 1667 st. 6. 2) v. Isto djelo str. 7.) 8 = Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ. XXXX. KLASICIZAM. Za dokaz uljudna ponašanja najbolje mogu po- Blužiti oni mnogobrojni anedokti te su ostali u pre- daji, u kojijema oskakuju: 1 Esprit franeuski, i Vitz njemački. Ovdje se ne mogu izložiti, jer nijesu pre- dmet naše radnje; samo ćemo za izgled spomenuti jedan cigli — iz doba današnje vladavine. Svrati se jednom u Dubrovnik podmaršal austrijski Kabo- ga, — koji još ia malašna bijaše otišao u Beč na službu carevu, — te jedan dan pogje u pohode ne- koj visokorodnoj gospogji francuskoj. Ali ona, — ne buduć spravna da ga primi u taj mah, — za- drža ga malo više u predsobljv. Kabogi se dosadi to dugotrajno čekanje; te, kad ga na svrhu primi i pričeka, on će ti je — po urogjenoj mu uljudno- sti dubrovačkoj — ovako osloviti: ,Baš sam gospo — da vam pravo kažem, — na muci, ne znajući kako ću vas pozdraviti; bio sam smislio jedan kom- plimenat, ali ovdje stojeći premišljo sam — da iskitim što bolje; pa eto, misleći na bolje, — za- boravih i onaj komplimenat što sam imao najprije u pameti!“ Ta gospogja francuska stavi se odmah | na čemu je, te odgovori: ,Meni se svigjaju tako uljudni prigovori dubrovački, — pa baš i kad su meni samoj namijenjeni; sad spozuajem koliko su sgodni komplimenti, pa bili i satirični!“ — 'Ta ista gospogja naredi jedan dan svojoj sobarici da joj ni- koga ne. pripusti, prije no se kaže ko je. Zakuca baš taj isti dan njeki vlastelin dubrovački. ,Ko ste vi?“ — upita ga sobarica. On se odmah dosjeti da je to nalog gospogje, te da joj pokaže kako se on u aristokraciji s njom takmeni, odgovori soba- rici: ,Nijesam došao da ti rečem: ko sam, nego da te upitam: je li gospogja doma!“ Sobarica po- gje da javi taj odgovor gospogji. koja se uput do- misli podboku, te primi teg plemića — pitajući tisuću oproštenja. Ova ubavost općeg postupanja, ovaj klasicizam: i u izvanjskijem poslima, a ne sa- mo u književnosti, bi uzrok, — da je vlada dugo očuvala dostojanstvo prema svojijem podanicima. Valentin del Lago piše u knjizi: Memorie della Dalmazia“ (pagina 112) sljedeće: ,Si domanda, 6o- me possa esser avvenuto, che coteste divisioni, e Subdivisioni fra cittadini si .mantenessero, mentre nelle altre parti dell Europa le stesse divigioni con- flagrarono in sommosse, in devastazioni. Due cause a cio contribuivano: La piecolezza del territorio, quindi relaziohi quotidiane fra governanti e suddi- ti, e quindi possibilita disonoscersi piu da vicino; sviluppo quindi di affezioni e di simpatie fra le porsonalita, e le personalita in tutti i ceti influi- Sono potentemente su tutto il ceto a loro appar- tenente. I gospari sempre vivendo coi coloni, nel dar leggi armonizavano colle inolinazioni di quelli, perehč tutti personalmente erano conosciuti. La se- conda causa 8 il grado di civilta a cui le caste su- periori, i gospari di Ragusa pervennero: che cre- dettero bene di contornarsi soi fregi, e coll aureola della civilta, e delle lettere, ed i svdditi attratti dallesempio credettero bene dover prima venir al loro livello per competere. I gospari non erano dun- que soltanto levislatori, ma anche esemplari viven- ti i sudditi oredevano toccare Videale a poco a poco imitando +7 gosparo. Ragusa in questo o si- mile ad Atene, ed a Firenze, dove ad onta della demociazia, reggeva in sostanza Varistocrazia della coltura, e dellinteligenza. Troviamo dunque a Ra- gusa un passato glorioso appoggiato tutto sui pro- dotti dell inteligenža, associati al benefizio čell'ina dipendenza; perehč Ragusa dopo aver commesso il primo fallo imposto dalla necessita di aver pianta- to domicilio in condizioni di suolo del tutto nega- tive, per natrirsi, dovea proveder come mantenersi, e poi dovea continuamente vigilare alla propria di- fesa per esistere. Tutto questo dovea far passare il governo democratico ad una aristocrazia pura per necesgita di fatto“. Evo u čem je bila klasična ta ubavost općeg - ponašanja: Ubavost forme imala je bit saglasna sa moralnosti, i sa načelima: vjere i filozofije; ali sa- mo tako, da ni jedno ne bude: ni više ni manje od drugoga, — no u pravom, i potpunom skladu. Materija (tu ubrajamo: i čine, i riječi, i ponašanje — u jednu riječ: sve što je oćutljivo) je bila idea- lizirana, a to baš i jest: čist klasicizam. U dana- šnje doba: riječi, čini, i ponašanje, — ne slažu se ni iz daleka: s unutrašnjim kakvim uvjerenjem, niti u opće s ikakvim načelom moralnosti. Na prvi pogled zbilja bi se reklo da su potekli iz kakvog uvjerenja, a kad tamo isto su kao orasi: 8 dvora pozlačeni, a unutrima šuplji (Vrhunac ipokrizije). — Aošto li bi rekli o moralnosti dubrovačkoj?! Primjera ima: strahoća božija; ali u ovo malo od- mjerena prostora ne može se iskazati — ni samo ono nešto, što mi znomo. Ali kud ćete boljeg do- kaza od onog interegnum od gotovo osam dugijeh mjeseca, kad je, — s razdora političkijeh stranaka, — parod dubrovački ostao bio bez vlade; i ne do- godi se: nijedno ubojstvo, nijedna kragja, nijedno nasilje?! Sudovi, senat, bijahu zatvoreni; a narod? Ovdje pita Ferić: ,quid tum ille? Num cvepit ha- benas regni ipse?“ Za oglase priposlano, izjave, <“