PE

U Dubrovniku 26. Julija 1896.

o Cijena listi
Za Dubrovnik Nu ho fior. 4.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4 50

Za Srbiju i Crnu_Goru

dinu fior. 5. TED:

Za sve ostale zemlje na i
franaka 15 u zlatu. an

Na po godine i na četvrt godine
MI surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

&

X
S

IVNI

šalju se administraciji ,D
KPA: \

Dopisi se šalju ured:
Rukopisi se no vra

Za oglas, priposlano,
javne zahvale, računska 1.
šća i slične objave plaća se 10 no,ć.
od retka (gitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma .ne prima-
ju se.

: Broj 30.

TFzlazi svake Nedjelje.

Godina. V.

Ž # 4 e e
kb Naše Prilike.
pe - VI*)

B ogje roma i a NE dk
g. : aa elom jednosti apoštolskijeh vi-
ara za sjedinjenje crkava na Balkanu.

. Današnji apoštolski vikar, nadbiskup

Stadler, u poslanici pravoslavnomu narodu i

, njegovijem duhovnijem pastirima, kojom ih
pozivlje na sjedinjenje, na naše ne malo čudo
nazivlje pravoslavne u Bosni i Hercegovini

S Dalmaciji, Hrvackoj i Slavoniji: , Draga Mia
bo Brbit“ A u hrvackijem novinama, koje
ostoje u veoma tijesnijem odnošajima sa hr-
I vackijem biskupima i svećenicima, čitamo
svaki dan da u spomenutijem zemljama ne-
ma Srbi ni za lijeka. Nastaje pitanje: ko je
iskreniji, ili apoštolski vikar Štadler ili hr-
Yacke novine. Ostavimo neriješeno ovo pita-
nje i povjerujmo nadbiskupu Štadleru, te
kažimo da on bez zadnjijeh ciljeva priznaje
7 pravoslavnijem srpsku narodnost, ali iz ovo-
' ga nastaje drugo pitanje: po kojijem  krite-
. rijima nazivlje pravoslavne Srbima a katoli-
oke Hrvatima, kad kaže da su Srbi i Hrvati
braća vjerom podijeljena. Ne vjerujemo da
nadbiskup Stadler, čovjek evropskog naobra-

. ženja, razlikuje narode po vjeri, gdje toga
ni za lijeka u prosvijetljenoj Evropi nema.
Kakve razlike on nalazi megju katolicima i

>: pravoslavnijem štokavskoga govora? Da ima-
mo prilike njemu lično ovo pitanje upraviti,
> sigurni smo, da bi njegov odgovor glasio:
Nikakve razlike megju njima nema. Pa kad

je nema i ne može je biti, otkuda su samo
pravoslavni Srbi, a katolici Hrvati. Ili smo

svi koji štokavski govorimo Srbi ili svi Hr-
Vati, drugog izlaska nema. Ako su pravo-
slavni draga braća Srbi, po čemu i mi ka-

o otoliči ne smijemo biti draga braća Srbi?
Zašto nama katolicima štokavskoga govora,
koji slavimo krsno ime, pjevamo Kosovo, pa-
limo badnjake i t. d. baš katolički hrvacki
svećenici nameću nepoznato nam  hrvacko
ime i napuštajući svoje svećeničko zvanje
tjeraju hrvacku propagandu? Eto u kakve

*) U 28. broju metnuli smo pogriješno pod člankom , Naše
Prilike“ broj rimski IV. a ide V., kao i u pismu iz Beograda
pod istijem brojem treba ispraviti ovako: ,5 interesom čitaju
se i najnoviji članci ,Naše prilike“ jer potonje koje se ra-

. spravlja u IV. članku... .“

se nedosljednosti upada mješajući vjeru s na-
rodnost zbog same antipatije protiv srpsko-
ga imena.

U meritorno pitanje o sjedinjenju erka-
va nijesmo ulazili, niti mislimo ulaziti, jer to
nije naše polje, koje prepuštamo bogoslovima
Jedne i druge crkve da rasprave. Mi smo
samo upozorili na jednu veliku preponu, ko-
ju hrvacko katoličko svećenstvo stvara objek-
fivnoj i mirnoj diskusiji o ovome pitanju, ra-
deći na tome da štokavce katolike pohrvati

propovjedajući mržnju na Srpstvo i pravo-

slavnu crkvu. Oni iz vjerskog hoće na silu
da stvore i narodnosno pitanje, čijem doka-
zuju da im je hrvastvo prčče od erkve: jer
kititi katoličke crkve hrvackijem  trobojnica-
ma i sa oltara propovijedati hrvastvo zove
Se izopačivati universalni karakter katoličke
crkve, i otugjivati katolike nehrvate od svo-
je crkve. Koliko god obrazovani čovjek drži
do svoje vjere toliko isto drži do svoje na-
rodnosti, s toga hrvacko katoličko svećenstvo
u srpskijem zemljama igra veoma pogibeljnu
igru, i neka zapamti da oružje, kojijem se
služi, sliči nožu su dvije oštrice.

Naš nas je prijatelj iz Beograda pretek

dolazeći do jednakijeh zaključaka, naime, da je

rimska kurija u biranju posrednik izmegju
istočne i zapadne crkve bila do sada nesretne
ruke, povjeravajući taj veoma delikatni posao,
kao što je čast apoštolsko« vikara, hrvackijem
biskupima, čiji je rad do sada bio sa svijem
negativan i skroz bezuspješan, jer oni i ako
ne predpostavljaju hrvastvo katoličkoj crkvi,
a ono u istoj bi mjeri htjeli i jedno i drugo
unapregjivati, polazeći s krivog stanovišta da
je katolička crkva na zapadnom dijelu bal-
kanskog poluotoka jedino sigurna u hrvastvu.
Vrijeme je ovakovijeh lažnijeh dogmata pro-
šlo, kao i ono da je katoličkoj crkvi temelj
u monarhiji, što je dalekosežni um pape La-
va XIII. oprovrgć naredivši franeuskomu ka-
toličkomu svećenstvu da se podvrgne i pri-
zna zakonitu vlast francuske republike.

U jednome od pregjašnjijeh članaka ka-
zasmo da su polapski Sloveni voljeli listom
izginuti nego li se pokrstiti, jer su im bez-
dušni njemački vjeroispovjednici nametali s
pokrštenjem i njemačko gospodstvo. Pravo-
glavni Srbi u dugom nizu poniženja i patnja

postadoše nepovjerljivi, tomu nepovjerenju

|
dosta su doprinijeli braća Hrvati i njihovo |

| svećenstvo, koje je rimska kurija zbog  neo-
i bavještenja izabrala za svoje posrednike na
Balkanu, sada je na redu da rimska kurija
na vrijeme svoje držanje tako udesi da se
; pravoslavni Srbi uvjere da ona jednako lju-
bi srpski narod i da je spravna njegove pra-
vedne težnje podupirati kao i ostalijeh naro-
oda. A kamen kušnje uvijek biće djelovanje
katoličkog svećenstva u srpskijem zemljama.
Srpski: narod, nepredvajan, a iz tri vje-
re, vjeruje jednu vjeru, vjeru spasavajuću, vje-
ru narodnosti. Ko radi protiv ovog srpskog
. vjerovanja, taj je srpski neprijatelj, pa ma
oko bio. Svrha.

) —=— KP
B . e ..
| Spljecki gimnazij.

O splje&kom se je gimnaziju dosta  pi-
salo a još više govorilo. I zbilja kadgod bi
bila na redu kakva demonstracija u Spljetu,
larmajući kontigenat davali bi učenici sred-
njijeh zavoda; kod bučnijeh prizora na sveu-
čilištima opet su se nada svima isticali uče-
nici spljeckog gimnazija. Sve ovo moralo je
i u najhladnijem posmatraocu pobugjivati
neke sumnje o dobroj upravi i o namjerama
,dajbudi nekolicine profesora u onome gi-

mnaziju.

Starija školska vlast nije preduzimala
nikakvijeh ozbiljnijeh mjera odnosno ovoga
“zavoda u razmjeru prama drugijem srednji-
jem zavodima u pokrajini i to iz više razlo-
gi. Burokratično načelo glasi: quod non est
in actis non est in hoc mundo. Sve istrage gim-
nazijske uprave o neredima, koje bi novine do-
nosile, svršavale bi tobožnjijem dokazima da su
dotične novine ili ti njihovi dopisnici u opa-
koj namjeri izmišljali nerede samo da naško-
.de ugledu zavodu, ili ti u najgorem slučaju
da su od muhe napravili vola; s toga  sta-
rija školska vlast oslanjajući se na takova
izvješća nije nalazila za shodno da dalje
istražuje.

Na ovaj se je način godinama radilo,
te objektivni posmatraoci neupućeni u tajne
zavoda i školske uprave nalazili su se u ve-
| likom čudu, jer s jedne strane slušahu i či-

|
|
j
|

tahu neprestane tužbe, a s druge strane ne
vigjahu nikakva efekta istijeh.

Od jednom kao deus e» machina dogodi
se u onome gimnaziju rijetki zločin, koji je zbog
svoje drskosti svakoga iznenadio. Povela se
je istraga, koja je dugo vremena trajala, re-
zultat njezin bijaše trinaest dnevna sudbena
razprava, a svršila se je osudom dvojice op-
tuženika.

Hudi udes optuženika svako je žalio,
njima se nije poklanjala velika pažnja, jer se
je doista onijeh dana na sudu mnogo govo-
rilo o samomu gimnaziju, upravitelju i pro-
fesorima. A to je javno mnenje najviše za-
nimalo, jer su mnogi mislili da drugdje tre-
ba tražiti moralne krivce.

Za trajanja sudbene rasprave takovijeh
je činjenica na bijeli dan izašlo, da je polo-
vina dostatna da kompromituje zavod i nje-
govu upravu.

Četiri su momenta za nas bila od veli-
ke važnosti: Prvo, nesuglasje i razdor u uči-
teljskom osoblju, koji je izbio na površinu
objelodanjenjem onog znamenitog “prosvjeda
proti listu ,IL Dalmata“ nepotpisana od  se-
dmorice profesora; a na sudu se je doznalo
i za uzrok nepristajanju one sedmorice, nai-
me, da je list ,,I| Dalmata“ mnogu istinu u
onome članku bio kazao. Drugo, da je u za-
vodu vladao veliki nered, te da su učenici
imali pristupa u zavod prije i poslije sati
školovanja. Treće, iskazi profesora Mrkušića
i upravitelja Bulića na teret svojijeh kolega,
na svakoga su rgjav utisak učinili. Če-
tvrto, motivisanje osude optuženika sa strane
sudbenoga dvora, da je dala povoda zločinu
naredba pokrajinskoga školskoga vijeća da se
dvorana, u kojoj se je imala prirediti .aka-
demija u počast Preradoviću, okiti slikama
Nj. Veličanstva i zelenilom, a ne kao u pre-
gjašnijem prilikama*). Proti ovoj naredbi ne-
koliko učenika višijeh razreda bješe pokazalo
svoju zlovolju, što je prof. Barić naveo, cije-
neći da se tijem može uspostaviti neka veza
(odnošaj) megju ovijem dogagjajem :i zloči-
nom. Komu pak ni ova četiri momenta nije-
su dostatna za dokaz pravca i rgjave uprave
u zavodu, ovacije piregjenje Kumičiću i Tre-
= %) Prije se je običavalo kititi dvoranu hrvaskijem  troboj-

nieama.

Podlistak.

Ko aj Srce“ od Edmonda De Amicisa; za srpsku
& djecu udesio po talijanskom originalu Š. Kalik,
= profesor. Beograd. Štampano u državnoj štampariji
> kraljevine Srbije.
ii Jedva sam se dočepao ove knjige. Tako su
= žali bože izmegju nas književne veze ograničene,
> da ćeš prije i lakše nabaviti knjigu iz Berlina, ili
> Lipskoga nego Ji n. p- iZ Zagreba, ili Beograda. A
ovoj bi se neprilici lako moglo doskočiti, kad bi
ao bilo malo više staranja S
: : gjunarodna knjižara Sehčnfelda u Zadru, koja go
pohvalnijem primjerom revnosno zauzimlje za svaku
narudžbu, nabavila je nekoliko om ove krasne
ji j jedna i mene dopala.
o slavni italijanski književnik
> Edmondo De Amicis poznat je ovdje kod nas u
Dalmaciji kao vrstan pisao putničkijeh crta i us-
pomena, a-u najnovije
 gog. Mnoge naše belet
> vodi iz književnijeh u
u posebnoj knjizi izdao je : Peron
jeh Data“ E. De Amicisa, dok Je ami 1
preveo njegove ,Slike iZ vojničkog kak kue ia
je on poznat i Srbima van Dalmacije koj
pristupan italijanski jezik.

la ovoga spisatelja, a M. Var
niz prijevoda » Različiti-

jedne i druge strane. Me- | e i
| rad nije ograničen na same putničke uspomene, već

doba i kao iavrstan  peda-
ristične listove krase prije-

Mnogostručnost dara ovoga čuvenoga pisca
prikazuje nam se odmah čim uočimo njegov obila-
ti rad na polju ital. knjige, koji je kao pisac pu-

nik onako plastično i jezgrovito opisao Alhambru

i trkanje baka u Madridu. On nas u svojijem dje-
lima vodi po holaudeškijem nizinama, pak onda
prelazi u pirinejske tijesne klance i goletne vrleti,
prikazujuć nam za tijem magloviti i bučni London
i nedoglednu vodenu Oćeansku pustaru što no spa-
ja novi svijet sa starijem, a sve vam je to tako
majstorski i slikovito opisano, da bi mu na mje-
stima zavidio i slikar. Nego, rekosmo De Amicisov

ge on dohvatio i ostalijeh grana lijepe književno-
gti. Ko je pročitao njegovu ,Vita militare“, mogao
ge je osvjedočiti kakvo plemenito sree kuca u ovom
čelik rodoljubu i kakvijem međenijem riječima i
napucima on sokoli svoje zemljak» i omladinu po-
tičuć ih na dužnost prama svojoj domovini. Ali,
ako su prvašnja djela De Amicisova proslavila ime
auktorovo, bez zazora kažemo, da je njegova zlatna
knjiga ,Cuore“ nadmašila sva ostala djela, bilo
probranom sadržinom, bilo moralnijem i patrioti-
čnijem duhom kojima je ova knjiga od početka do
kraja protkana. De Amicis po svome zanimanju
vojnik, odvaja se od stege i reda kojom je prož-
man vojnički život, a prelazi na drugo polje, biva;

pedagoško. On nam u ,Cuore“ predstavlja sve vr-
line koje valja da rese jednog uzgojitelja, nižuć sve
one prilike koje prate jednog učenika osvovne ško-
le. Da mu knjiga pobudi mar i oduševljenje kod
djece, on svoje pripovijedauje ne niže suhoparnijem
pravilima, već čitavu knjigu svagja na ,lstoriju je-
dne školske godine, koju je napisao učenik IV. ra-
zreda“ i kroz usta malog Milana bilježi svaku i
najmanju sitnicu što se je tijekom šk. god. pojavi-
la u školi i van nje. Ovdje se on prikazuje kao vr-
stan pedagog, nenadmašiv uzgojitelj, pravi roditelj
i prijatelj mladeži, a u isto doba i vatren rodoljub.
U dalja potankosti ove knjige ne upuštamo se, jer
bi bilo izlišno da opetujemo što su o njoj rekli pr-
vi italijanski i strani pedagozi. Dosta je da spo-
menemo nešto nevjerojatna, ali ipak istinita, a to:
odaje ova knjiga kroz malo godina preštampana
180 puta i da je prevedena skoro na sve evropej-
ske jezike. i

S toga sama pojava ovog prijevoda na naš
jezik, udešena za prilike srpske djece dovoljna je
da pozdravimo dobrodošlicom ovu knjigu i pohva-
limo lijepu misao našeg zemljaka g. prof. Kalika
što ge je latio teškog, ali veoma korisnog posla.
Jedini prigovor što bi se mogao nametnuti, bilo bi
pitanje: Za što se ova zlatna knjiga nije odmah u
početku prevela i udesila za srpsku djecu?

rastaje se sa svojijem

Kod Hrvata ona je prevedena još otragu se
dam godina, a preveo je učitelj viški Petar Kuni-
čić u izdanju Lav. Hartmana, a ne prof. Samsović
kao što prevodilac u predgovoru spominje, jer je
ovo ime pseudonim Kuničića, a na Hartmanovom
izdanju nije spomenuto ime Samsovića.

Čitav prijevod obuhvata 156 stranica, a po-
glavlja su razdijeljena po mjesecima kao u origi-
nalu, s razlikom, da se je u prijevodu počelo sep-
tembrom, a završilo junijem mjesecom, a to sa svi-
jem opravdano, jer je u Srbiji tako udešena škol.
godina. Poslije predgovora, koji je u ostalom mo
gao da bude malo opširniji, jer je bilo neophodno,
da nam ma i u kratko, u koliko bi dječiji um me-
gao dokučiti prevodilac predstavi život i rad Da
Amicisa, — prelazi se na posvetu, u kojoj pisac
sam ispovijeda kome je namjenjena ova knjiga bi-
va: djeci osnovnijeh škola, kojima je od dovot | do
trinajest godina. Za ovijem dolazi sadržina knjige,
koja počinje prvijem danom škole. Poslije raspusta
koji progje kao san, počela je školu. Mali Milan
učiteljem Illćeg razreda, a
majka ga vodi u IV, gdje je drugi učitelj. Sad Mi-
lan bilježi redom Sve što se dogagjalo i prikuplja
u posebna štiva: Naš učitelj. Nesrećan slučaj. Ma-
li prizrenac. Moji drugovi. Blagorodna orba. Moja
učiteljica prvoga razreda, U siromašnoj kući. Za-

Protnlata i oglag Pm