PE U Dubrovniku 26. Julija 1896. o Cijena listi Za Dubrovnik Nu ho fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4 50 Za Srbiju i Crnu_Goru dinu fior. 5. TED: Za sve ostale zemlje na i franaka 15 u zlatu. an Na po godine i na četvrt godine MI surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. & X S IVNI šalju se administraciji ,D KPA: \ Dopisi se šalju ured: Rukopisi se no vra Za oglas, priposlano, javne zahvale, računska 1. šća i slične objave plaća se 10 no,ć. od retka (gitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma .ne prima- ju se. : Broj 30. TFzlazi svake Nedjelje. Godina. V. Ž # 4 e e kb Naše Prilike. pe - VI*) B ogje roma i a NE dk g. : aa elom jednosti apoštolskijeh vi- ara za sjedinjenje crkava na Balkanu. . Današnji apoštolski vikar, nadbiskup Stadler, u poslanici pravoslavnomu narodu i , njegovijem duhovnijem pastirima, kojom ih pozivlje na sjedinjenje, na naše ne malo čudo nazivlje pravoslavne u Bosni i Hercegovini S Dalmaciji, Hrvackoj i Slavoniji: , Draga Mia bo Brbit“ A u hrvackijem novinama, koje ostoje u veoma tijesnijem odnošajima sa hr- I vackijem biskupima i svećenicima, čitamo svaki dan da u spomenutijem zemljama ne- ma Srbi ni za lijeka. Nastaje pitanje: ko je iskreniji, ili apoštolski vikar Štadler ili hr- Yacke novine. Ostavimo neriješeno ovo pita- nje i povjerujmo nadbiskupu Štadleru, te kažimo da on bez zadnjijeh ciljeva priznaje 7 pravoslavnijem srpsku narodnost, ali iz ovo- ' ga nastaje drugo pitanje: po kojijem krite- . rijima nazivlje pravoslavne Srbima a katoli- oke Hrvatima, kad kaže da su Srbi i Hrvati braća vjerom podijeljena. Ne vjerujemo da nadbiskup Stadler, čovjek evropskog naobra- . ženja, razlikuje narode po vjeri, gdje toga ni za lijeka u prosvijetljenoj Evropi nema. Kakve razlike on nalazi megju katolicima i >: pravoslavnijem štokavskoga govora? Da ima- mo prilike njemu lično ovo pitanje upraviti, > sigurni smo, da bi njegov odgovor glasio: Nikakve razlike megju njima nema. Pa kad je nema i ne može je biti, otkuda su samo pravoslavni Srbi, a katolici Hrvati. Ili smo svi koji štokavski govorimo Srbi ili svi Hr- Vati, drugog izlaska nema. Ako su pravo- slavni draga braća Srbi, po čemu i mi ka- o otoliči ne smijemo biti draga braća Srbi? Zašto nama katolicima štokavskoga govora, koji slavimo krsno ime, pjevamo Kosovo, pa- limo badnjake i t. d. baš katolički hrvacki svećenici nameću nepoznato nam hrvacko ime i napuštajući svoje svećeničko zvanje tjeraju hrvacku propagandu? Eto u kakve *) U 28. broju metnuli smo pogriješno pod člankom , Naše Prilike“ broj rimski IV. a ide V., kao i u pismu iz Beograda pod istijem brojem treba ispraviti ovako: ,5 interesom čitaju se i najnoviji članci ,Naše prilike“ jer potonje koje se ra- . spravlja u IV. članku... .“ se nedosljednosti upada mješajući vjeru s na- rodnost zbog same antipatije protiv srpsko- ga imena. U meritorno pitanje o sjedinjenju erka- va nijesmo ulazili, niti mislimo ulaziti, jer to nije naše polje, koje prepuštamo bogoslovima Jedne i druge crkve da rasprave. Mi smo samo upozorili na jednu veliku preponu, ko- ju hrvacko katoličko svećenstvo stvara objek- fivnoj i mirnoj diskusiji o ovome pitanju, ra- deći na tome da štokavce katolike pohrvati propovjedajući mržnju na Srpstvo i pravo- slavnu crkvu. Oni iz vjerskog hoće na silu da stvore i narodnosno pitanje, čijem doka- zuju da im je hrvastvo prčče od erkve: jer kititi katoličke crkve hrvackijem trobojnica- ma i sa oltara propovijedati hrvastvo zove Se izopačivati universalni karakter katoličke crkve, i otugjivati katolike nehrvate od svo- je crkve. Koliko god obrazovani čovjek drži do svoje vjere toliko isto drži do svoje na- rodnosti, s toga hrvacko katoličko svećenstvo u srpskijem zemljama igra veoma pogibeljnu igru, i neka zapamti da oružje, kojijem se služi, sliči nožu su dvije oštrice. Naš nas je prijatelj iz Beograda pretek dolazeći do jednakijeh zaključaka, naime, da je rimska kurija u biranju posrednik izmegju istočne i zapadne crkve bila do sada nesretne ruke, povjeravajući taj veoma delikatni posao, kao što je čast apoštolsko« vikara, hrvackijem biskupima, čiji je rad do sada bio sa svijem negativan i skroz bezuspješan, jer oni i ako ne predpostavljaju hrvastvo katoličkoj crkvi, a ono u istoj bi mjeri htjeli i jedno i drugo unapregjivati, polazeći s krivog stanovišta da je katolička crkva na zapadnom dijelu bal- kanskog poluotoka jedino sigurna u hrvastvu. Vrijeme je ovakovijeh lažnijeh dogmata pro- šlo, kao i ono da je katoličkoj crkvi temelj u monarhiji, što je dalekosežni um pape La- va XIII. oprovrgć naredivši franeuskomu ka- toličkomu svećenstvu da se podvrgne i pri- zna zakonitu vlast francuske republike. U jednome od pregjašnjijeh članaka ka- zasmo da su polapski Sloveni voljeli listom izginuti nego li se pokrstiti, jer su im bez- dušni njemački vjeroispovjednici nametali s pokrštenjem i njemačko gospodstvo. Pravo- glavni Srbi u dugom nizu poniženja i patnja postadoše nepovjerljivi, tomu nepovjerenju | dosta su doprinijeli braća Hrvati i njihovo | | svećenstvo, koje je rimska kurija zbog neo- i bavještenja izabrala za svoje posrednike na Balkanu, sada je na redu da rimska kurija na vrijeme svoje držanje tako udesi da se ; pravoslavni Srbi uvjere da ona jednako lju- bi srpski narod i da je spravna njegove pra- vedne težnje podupirati kao i ostalijeh naro- oda. A kamen kušnje uvijek biće djelovanje katoličkog svećenstva u srpskijem zemljama. Srpski: narod, nepredvajan, a iz tri vje- re, vjeruje jednu vjeru, vjeru spasavajuću, vje- ru narodnosti. Ko radi protiv ovog srpskog . vjerovanja, taj je srpski neprijatelj, pa ma oko bio. Svrha. ) —=— KP B . e .. | Spljecki gimnazij. O splje&kom se je gimnaziju dosta pi- salo a još više govorilo. I zbilja kadgod bi bila na redu kakva demonstracija u Spljetu, larmajući kontigenat davali bi učenici sred- njijeh zavoda; kod bučnijeh prizora na sveu- čilištima opet su se nada svima isticali uče- nici spljeckog gimnazija. Sve ovo moralo je i u najhladnijem posmatraocu pobugjivati neke sumnje o dobroj upravi i o namjerama ,dajbudi nekolicine profesora u onome gi- mnaziju. Starija školska vlast nije preduzimala nikakvijeh ozbiljnijeh mjera odnosno ovoga “zavoda u razmjeru prama drugijem srednji- jem zavodima u pokrajini i to iz više razlo- gi. Burokratično načelo glasi: quod non est in actis non est in hoc mundo. Sve istrage gim- nazijske uprave o neredima, koje bi novine do- nosile, svršavale bi tobožnjijem dokazima da su dotične novine ili ti njihovi dopisnici u opa- koj namjeri izmišljali nerede samo da naško- .de ugledu zavodu, ili ti u najgorem slučaju da su od muhe napravili vola; s toga sta- rija školska vlast oslanjajući se na takova izvješća nije nalazila za shodno da dalje istražuje. Na ovaj se je način godinama radilo, te objektivni posmatraoci neupućeni u tajne zavoda i školske uprave nalazili su se u ve- | likom čudu, jer s jedne strane slušahu i či- | | j | tahu neprestane tužbe, a s druge strane ne vigjahu nikakva efekta istijeh. Od jednom kao deus e» machina dogodi se u onome gimnaziju rijetki zločin, koji je zbog svoje drskosti svakoga iznenadio. Povela se je istraga, koja je dugo vremena trajala, re- zultat njezin bijaše trinaest dnevna sudbena razprava, a svršila se je osudom dvojice op- tuženika. Hudi udes optuženika svako je žalio, njima se nije poklanjala velika pažnja, jer se je doista onijeh dana na sudu mnogo govo- rilo o samomu gimnaziju, upravitelju i pro- fesorima. A to je javno mnenje najviše za- nimalo, jer su mnogi mislili da drugdje tre- ba tražiti moralne krivce. Za trajanja sudbene rasprave takovijeh je činjenica na bijeli dan izašlo, da je polo- vina dostatna da kompromituje zavod i nje- govu upravu. Četiri su momenta za nas bila od veli- ke važnosti: Prvo, nesuglasje i razdor u uči- teljskom osoblju, koji je izbio na površinu objelodanjenjem onog znamenitog “prosvjeda proti listu ,IL Dalmata“ nepotpisana od se- dmorice profesora; a na sudu se je doznalo i za uzrok nepristajanju one sedmorice, nai- me, da je list ,,I| Dalmata“ mnogu istinu u onome članku bio kazao. Drugo, da je u za- vodu vladao veliki nered, te da su učenici imali pristupa u zavod prije i poslije sati školovanja. Treće, iskazi profesora Mrkušića i upravitelja Bulića na teret svojijeh kolega, na svakoga su rgjav utisak učinili. Če- tvrto, motivisanje osude optuženika sa strane sudbenoga dvora, da je dala povoda zločinu naredba pokrajinskoga školskoga vijeća da se dvorana, u kojoj se je imala prirediti .aka- demija u počast Preradoviću, okiti slikama Nj. Veličanstva i zelenilom, a ne kao u pre- gjašnijem prilikama*). Proti ovoj naredbi ne- koliko učenika višijeh razreda bješe pokazalo svoju zlovolju, što je prof. Barić naveo, cije- neći da se tijem može uspostaviti neka veza (odnošaj) megju ovijem dogagjajem :i zloči- nom. Komu pak ni ova četiri momenta nije- su dostatna za dokaz pravca i rgjave uprave u zavodu, ovacije piregjenje Kumičiću i Tre- = %) Prije se je običavalo kititi dvoranu hrvaskijem troboj- nieama. Podlistak. Ko aj Srce“ od Edmonda De Amicisa; za srpsku & djecu udesio po talijanskom originalu Š. Kalik, = profesor. Beograd. Štampano u državnoj štampariji > kraljevine Srbije. ii Jedva sam se dočepao ove knjige. Tako su = žali bože izmegju nas književne veze ograničene, > da ćeš prije i lakše nabaviti knjigu iz Berlina, ili > Lipskoga nego Ji n. p- iZ Zagreba, ili Beograda. A ovoj bi se neprilici lako moglo doskočiti, kad bi ao bilo malo više staranja S : : gjunarodna knjižara Sehčnfelda u Zadru, koja go pohvalnijem primjerom revnosno zauzimlje za svaku narudžbu, nabavila je nekoliko om ove krasne ji j jedna i mene dopala. o slavni italijanski književnik > Edmondo De Amicis poznat je ovdje kod nas u Dalmaciji kao vrstan pisao putničkijeh crta i us- pomena, a-u najnovije gog. Mnoge naše belet > vodi iz književnijeh u u posebnoj knjizi izdao je : Peron jeh Data“ E. De Amicisa, dok Je ami 1 preveo njegove ,Slike iZ vojničkog kak kue ia je on poznat i Srbima van Dalmacije koj pristupan italijanski jezik. la ovoga spisatelja, a M. Var niz prijevoda » Različiti- jedne i druge strane. Me- | e i | rad nije ograničen na same putničke uspomene, već doba i kao iavrstan peda- ristične listove krase prije- Mnogostručnost dara ovoga čuvenoga pisca prikazuje nam se odmah čim uočimo njegov obila- ti rad na polju ital. knjige, koji je kao pisac pu- nik onako plastično i jezgrovito opisao Alhambru i trkanje baka u Madridu. On nas u svojijem dje- lima vodi po holaudeškijem nizinama, pak onda prelazi u pirinejske tijesne klance i goletne vrleti, prikazujuć nam za tijem magloviti i bučni London i nedoglednu vodenu Oćeansku pustaru što no spa- ja novi svijet sa starijem, a sve vam je to tako majstorski i slikovito opisano, da bi mu na mje- stima zavidio i slikar. Nego, rekosmo De Amicisov ge on dohvatio i ostalijeh grana lijepe književno- gti. Ko je pročitao njegovu ,Vita militare“, mogao ge je osvjedočiti kakvo plemenito sree kuca u ovom čelik rodoljubu i kakvijem međenijem riječima i napucima on sokoli svoje zemljak» i omladinu po- tičuć ih na dužnost prama svojoj domovini. Ali, ako su prvašnja djela De Amicisova proslavila ime auktorovo, bez zazora kažemo, da je njegova zlatna knjiga ,Cuore“ nadmašila sva ostala djela, bilo probranom sadržinom, bilo moralnijem i patrioti- čnijem duhom kojima je ova knjiga od početka do kraja protkana. De Amicis po svome zanimanju vojnik, odvaja se od stege i reda kojom je prož- man vojnički život, a prelazi na drugo polje, biva; pedagoško. On nam u ,Cuore“ predstavlja sve vr- line koje valja da rese jednog uzgojitelja, nižuć sve one prilike koje prate jednog učenika osvovne ško- le. Da mu knjiga pobudi mar i oduševljenje kod djece, on svoje pripovijedauje ne niže suhoparnijem pravilima, već čitavu knjigu svagja na ,lstoriju je- dne školske godine, koju je napisao učenik IV. ra- zreda“ i kroz usta malog Milana bilježi svaku i najmanju sitnicu što se je tijekom šk. god. pojavi- la u školi i van nje. Ovdje se on prikazuje kao vr- stan pedagog, nenadmašiv uzgojitelj, pravi roditelj i prijatelj mladeži, a u isto doba i vatren rodoljub. U dalja potankosti ove knjige ne upuštamo se, jer bi bilo izlišno da opetujemo što su o njoj rekli pr- vi italijanski i strani pedagozi. Dosta je da spo- menemo nešto nevjerojatna, ali ipak istinita, a to: odaje ova knjiga kroz malo godina preštampana 180 puta i da je prevedena skoro na sve evropej- ske jezike. i S toga sama pojava ovog prijevoda na naš jezik, udešena za prilike srpske djece dovoljna je da pozdravimo dobrodošlicom ovu knjigu i pohva- limo lijepu misao našeg zemljaka g. prof. Kalika što ge je latio teškog, ali veoma korisnog posla. Jedini prigovor što bi se mogao nametnuti, bilo bi pitanje: Za što se ova zlatna knjiga nije odmah u početku prevela i udesila za srpsku djecu? rastaje se sa svojijem Kod Hrvata ona je prevedena još otragu se dam godina, a preveo je učitelj viški Petar Kuni- čić u izdanju Lav. Hartmana, a ne prof. Samsović kao što prevodilac u predgovoru spominje, jer je ovo ime pseudonim Kuničića, a na Hartmanovom izdanju nije spomenuto ime Samsovića. Čitav prijevod obuhvata 156 stranica, a po- glavlja su razdijeljena po mjesecima kao u origi- nalu, s razlikom, da se je u prijevodu počelo sep- tembrom, a završilo junijem mjesecom, a to sa svi- jem opravdano, jer je u Srbiji tako udešena škol. godina. Poslije predgovora, koji je u ostalom mo gao da bude malo opširniji, jer je bilo neophodno, da nam ma i u kratko, u koliko bi dječiji um me- gao dokučiti prevodilac predstavi život i rad Da Amicisa, — prelazi se na posvetu, u kojoj pisac sam ispovijeda kome je namjenjena ova knjiga bi- va: djeci osnovnijeh škola, kojima je od dovot | do trinajest godina. Za ovijem dolazi sadržina knjige, koja počinje prvijem danom škole. Poslije raspusta koji progje kao san, počela je školu. Mali Milan učiteljem Illćeg razreda, a majka ga vodi u IV, gdje je drugi učitelj. Sad Mi- lan bilježi redom Sve što se dogagjalo i prikuplja u posebna štiva: Naš učitelj. Nesrećan slučaj. Ma- li prizrenac. Moji drugovi. Blagorodna orba. Moja učiteljica prvoga razreda, U siromašnoj kući. Za- Protnlata i oglag Pm