U Dubrovniku 2. Avgusta 1896.

bijesna listi
Za Dubrovnik na godinu flor. 4,

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4.50.

Za Srbiju i Crnu Goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve. ostale zemlje na godinu
franaka 15 u zlatu.

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Ua

IN

Pretplata i oglasi

šalju se administraciji ,DUBROVNI- ,
KA no

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se no vraćaju.

Za oglas+?, priposlano, izj
javne zahvale, računska i?
šća i slično objave plaća se 10 nt UZA
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi. i:

Nefrankirana pisma ne prima-
ju se.

Broj 31.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina V.

Bankrot
dosadašnje hrvacke politike.

Da smo mi Srbi zluradi i da zla želimo
našoj braći Hrvatima, zaista — za nanešene
uvrijede cijelomu srpskomu narodu u vrijeme
bavljenja Nj. Veličanstva u Zagrebu i radi
držanja hrvacke štampe (osim  ,Narodnog
Lista“) prilikom sastanka srpskijeh vladala-
ca u Beogradu — mogli bismo biti zado-
voljni rastrojstvom  opozicionijeh hrvackijeh
stranaka, koje kažu da predstavljaju hrvacki
narod i vode narodnu(?) hrvacku politiku, i
pometnjom pojmova odnosno glavne tačke
njihova programa t. j. sjedinjenja Dalmacije
s Hrvackom i Slavonijom. Ali mi Srbi prvo
po svojoj prirodi ne uživamo u tugjemu zlu,
a drugo kao Slaveni ne možemo do žaliti

da se snage manjega dijela našega, koji se .

Hrvatima zovu, troše u nekorisne prepirke i
da u jačanju i napredovanju Srpstva gledaju
samo svoju propast, te se hote ili nehote
postavljaju u službu našijeh zajedničkijeh ne-
prijatelja, koji nas sve bez razlike imena žele
pokoriti i pretvoriti u moderno roblje.

Rastrojstvo, koje je megju Hrvatima na-

stalo, i pometnja pojmova u glavnijem i bit-
nijem njihovijem pitanjima sa svijem je pri-
rodna posljedica megalomanije i neprirodne
politike hrvačke; a varaju se oni hrvacki
političari koji se uspostavljanjem sloge me-
gju hrvackijem opozicijama nadaju nekomu
većemu uspjehu njihove neprirodne politike,
a uz put neka dobro prouče i promozgaju
što iz članka Polita-Desančića na drugom
mjestu donosimo. Polit-Desančić je hladan i
bistar um, nije vjetrogonja već realan  poli-
tičar, Srbin i Slaven.

Poslije 18-godišnje borbe u našoj po-
krajini u ime ,,Velike Hrvacke“ i ,hrvackog
državnog prava“, koja je borba stvorila ova-
ko očajne prilike u nas, čitamo u glavnome
hrvackome organu naše pokrajine, u ,,Na-
rodnom Listu“:

»Potraju li i na dalje ovako stvari, mo-
»gle bi se dogoditi dvi eventualnosti, jedna-

.,ko pogibeljne za našu budućnost. Jedna je,
» da se spostira središte hrvatskog pokreta,
»te traži zgodnije zemljište za svoju akciju,

nebude li mu to Zagreb mogao zajamčiti;
»druga je, da se nepočmu tražiti drugi obli-
ci narodnog ujedinjenja, uz drugo težište.
»Ima ih i danas, koji pouzdanije upiru oči
,u Sarajevo, nego li u Zagreb.

»Biti će izlika, biti će nestašica prave
»hrvatske sviesti; ali je to fakt, da mnogim
»Kod nas, i koji se Hrvatima nazivlju, impre-
»Sionira združenje sa Hrvatskom, uprav radi
,odnošaja, koji danas tamo vladaju“.

Nije li ovo najveća osuda one politike ?

U ,Jedinstvu“ zastupnik Lovro Borčić
brani narodnu hrvacku stranku od  prigovo-
ra organa hrvacko-slavonske vlade*) crtajući
stanje u Hrvackoj € Slavoniji najernjim  bo-
jama, a što se tiče sjedinjenja iznosi pozna-
te razloge navedene od pok. Klaić u dalma-
tinskom saboru, kad se je o adresi raspra-
vljalo, pa ističe i ,posljedice te bi nastale
usljed spojenja Dalmacije s Hrvatskom, oso-
bito s financijskog (kursiv je naš. Primj.
Ured.) gledišta, koje ozbiljni političari ne mo-
gu na prosto zanemariti“.

Što pišu ostale hrvacke novine, megju
kojijem i naša skladna susjeda, ne zanima
nas. ,Orvena Hrvatska“ mora do nebesa uz+
dizati Hrvačku i o njezinoj misiji na istoku
na sva usta pričati izmegju ostaloga i za to
da svoje pristaše u Župi i Hrv. Radničkoj
Zadruzi ne razočara i da ih još uzdrži u
vjeri o hrvačkom eldoradu u Zagrebu.

Skoro u isto vrijeme ali ne jednakijem
povodom izašao je u novosadskom  , Brani-
ku“ već spomenuti članak ,Trojedinica naša
uzdanica“. Koja li razlika izmegju njega i
onijeh u ,Narodnom Listu“ i ,Jedinstvu“ ?
Hrvacki pisci očajavaju, neznaju kuda će;
Polit-Desančić, Srbin, uvijek dosljedan poka-
zuje prstom na hkolest i lijek: bolest se zove
hrvacka megalomanija, a lijek je zajednica
Srba + Hrvatd.

Kriza, kroz koju prolaze hrvacki politi-
čari, riješi li se spoznanjem i uvigjanjem
svojijeh pogrešaka, te trgnu li se iz samoob-
mame i zatvore uši sirenskijem glasovima
našijeh općijeh neprijatelja, biće od velike
koristi ne samo Hrvatima nego i nama Srbi-

*) U zagrebačkijem ,,Narodnijem Novinama“ bješe izašao pod
naslovom ,Nedosljedna politika“ članak u kojem se ističe razli-
ka izmegju tona ,Jedinstva“ i djelovanja nar. hrv. stranke,

ma. Ustraju li pak hrvacki političari u svojijem
starijem zabludama usprkos ovomu očitomu
kankrošwru dosadašnje njihove politike, i ne
dogju li do ubjegjenja da samo u zajednici

sa Srbima mogu osigurati svoju narodnu

ekzistenciju, odatle nastaće sigurna propast
Hrvata, jer da su oni još brojniji nego što
su u zagrljalju sa Nijemcima i Magjarima
zagušiće se. Zaludu se je varati, dosadašnja
hrvacka politika sviju nianasa nije do osta-
tak one politike koju su vodili Milan u Sr-
biji i pok. Stambulov u Bugarskoj, s toga,
baš nijesmo izgubili svu nadu da će se i
megju hrvackijem političarima usljed  preo-
kreta na Balkanu naći ljudi, koji ne će htje-
ti da se u samom hrvačkom narodu jošte
podržava pravac, koji je napokon Milana i
Stambulova upropastio.

Srpska stranka u Dalmaciji može biti
zadovoljna, što se hrvacki političari malo po
malo vraćaju natrag usvajajući srpsko  sta-
novište: prvo, dogradili se željeznica do Splje-
ta preko Bosne, tom će se činjenicom ostva-
riti predlog Dr. Bakotića, koji ga bješe iznio
u ime srpske stranke u dalmatinskome  sa-
boru, a hrvačka mu se stranka protivila za-
govarajući prugu Knin-Novi; drugo, srpska
stranka na saboru dalmatinskom, uočivši pri-
like u Zagrebu i uzevši u obzir finansijsko
gledište, protivila se je sjedinjenju Dalmaci-
je s. Hrvackvii i Slavoniju, baš s istijeh
razloga, koje sada ,Narodni list“ i ,Jedin-
stvo“ navagjaju, naime: da Zagreb nije sre-
dište za okupljanje Srba i Hrvata koji živu
van Hrvacke i Slavonije, i da siromašna
Dalmacija samo će više osiromašiti pridru-
živši se siromašnoj Hrvackoj.

Bankrot dosadašnje hrvacke politike za
nas znači pobjedu prave narodne svijesti pa
zvala se ona srpska ili hrvacka, jer postanu
li naše težnje i želje jedne na razliku imena
ne će niko paziti, jer je suština sve a etike-
ta ništa.

—>— rajon

Mir na silu!
(svršetak)
Kako što je gosp. M. u prvašnjijem člancima
uzeo na sebe ulogu prokuratora Sjevera, biva za-
drožne firme Nijemaca i Magjara, tako u ovom

članku lomi koplja na korist Zapada prijeteći gro- ž

zno Istoku. Sada šaljivažije po kafanam govore da ij

ako Bog podijeli zdravlje gosp. M. da neće biti.
vjetra u političkoj busoli uz koji on neće jednom
pristati. A kad se promisli da je on do sada pri-
stao uz dva od četiri glavnijeh vjetara, a to je
bogme p6 busole, može se zaključiti da ne griješe.
uvijek oni koji običavaju ridendo dicere verum.

Što je izazvalo srdžbu gosp. M. izraženu do-
sta nezgrapno u spomenutom članku, to je članak iz
Biograda u pretprošlom broju ,Dubrovnika“, s koji-
jem se zahtijeva od Vatikana ako hoće da dogje
do nekog uspjeha u pitanju sjedinjenja orkava, neka
taj posao u koliko se na srpske zemlje odnosi, po-
vjeri ljudima od kojijeh srpski narod ne zazire, neka
stvori sveštenstvo koje nije zaraženo hrvaekijem
političkijem duhom. :

Na taj srpski umjereni zahtjev, ustaje gosp.
M. da razlaže kako vjera ne ulazi u politiku i kako
Srbi od vjerskog sjedinjenja nastoje praviti politi-
čki kapital.

Da je on rekao da vjera me bi imala ulaziti
u politiku, mi bismo se s njime složili. Ali same |
njegove riječi dokazuju da on isti misli drukčije,
kad kaže da ove ,čedne želje Srba“ hoću ,da ne-
stane Hrvata na zemlji“.

Velika misao o sjedinjenju crkava velikoga
Lava XIII. u nas je svedena na nepošteno djelo
političke propagande, ma što govorio gosp. M. Na-
čin kojim se hoće to sjedinjenje da provede: alar-
mirao je sve srpske rodoljube bez razlike vjere,
koji će napokon morati odbiti u načelu svaki govor
o tome, ako Vatikan ne promijeni svoju tatiku u
tom pitanju. Ulazi li u to sjedinjenje hrvaeka ili
koja druga politika ili ne, može se lasno uvjeriti
Svaki, ko hoće da uzme u obzi,,- da. sve hrvacke
poliličke novine, i to jedino one, pišu u prilog to-
me sjedinjenju; da unijatski biskupi šalju pisme-
ne blagoslove urednicima hrv. političkijeh novina
za njihovo zauzimanje u tom pogledu; da su hrva-
ki političari, ni zvani ni moljeni, u Zagrebu, iz-
van Balkana, pokrenuli ,Balkan“ u svrhu te pro-
pagande; da biskupi koji idu na dogovore k Stad-
leru, komisaru za sjedinjenje, bivaju praćeni od
najsmjelijih hrvackijeh agitatora i zakletijeh ne-
prijatelja srpskoga imena i t. d.

Da Srbi ne budu zazirati od svake akcije koja

| stoji u rakama tijeh ljudi, hoće će se nešto drugo

nego li sfuriate gosp. M.
Čudo je što gosp. M. kao pravnik ne dopušta

| Srbima da oni mogu razmišljati i raspravljati o

koristi vjerskog izmirenja koje im se pruža. Srbi
su mogli sve te ponude na prosto odbiti. Ali oni
su samo s formalnog gledišta stali ispitivati mo-
gu li oni te poslanike mira bez pogibelji za sam
uspjeh rasprava primiti, i je li njihova kulturna i
moralna svojina sigurna kod takijeh gosta=poslanika
koji im se ne traženi u njihovu srpsku kuću nameću.

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

piše KANONIK IVAN STOJANOVIC
XXXXIX.
SLOVINSTVO.

»O factum bene! o viros beatos
Quotquot patria protulit Rhagusa!

Docetarum egregios, et elegantes

Artium, studiis, leporibusque!“
im Brizio della Compagnia di Gest.
Vazda je bila prva i poglavita razlika megju
pjesnikom naroduijem i umjetunijem, da prvi nikad
ne pjeva sam. sebe, to što drugi čini: spadao ou
školi klasičnoj, spadao romantičkoj sađašnjoj; opet
s razlikom, da se klasik kaže kao pasivan, t. j. opi-
jeva uticsje, što čine na nj: ili strasti kojekakve,
ili okolnosti; dočim se drugi prestavlja kao aktivan,
t. j. kaže ti kako on potiče i budi u gebi: ili ko-
jekakvu strast, ili koji mu drago položaj svoje du-
še. ,l poeti sono come gli ucelli, ogni piećolo ru-
more, un nonulla gli fa tosto cantare“, — govorio
je Giusti. Narodni pjesnik cijeni gebe čestićom pri-
rode. I priroda pjeva, t. j. oglašuje se u svakoj
svojoj promjeni kad je uzdrmana, tako i narodni

pjesnici kad osjete radost ili žalost narodnu, Umje- :

tni se pjesnik sjeća svoje osobnosti, i drži se kao
maleni svijet sam za gebe. S toga izidu umjetne
pjesme: elegija, satira, epigram, idil, i ekloga. —
Elegija je izvora grčkoga, od »ž«, — a66. 3 0s.
(sebe), i 00 »H&yew«, biva: ,sloviti sama sebe“.
Kako je poznato, iza Grka se kao klasični u tijem
pjesmama odlikuju Latini, o nadasve Ovidije. Svi
našinci bez razlike slijedeći potpuno klasicizam gr-
čko-latinski ostavili su nam i elegija. Zato ne slu-
ži ni spominjat da elegija nije prirodna duhu sla-
vjanskomu : ona je cvijet ezotičan na polju naše
poezije. Nije taka satira, vrsta pjesništva, koja je,
— onaka kakva se sad prikaživa, — bila nepozna-
ta Greima; drukčije su oni iskaljivali srce porugom
i psovkama, biva: u jambima, i u komedijama. 1z-
vor sadašnje satire je čisto latinski. Satira je riječ
etrurska, i znači: skup svakoga voća, što se daje u
čast Cereri i Baku, — otolen izlazi poznata u pra-
vu rimskomu lev satura“.') Dion Kasije piše:
»Satyra est carmen, non quomodo seripserunt Lu-
cilius, Horatius, Persius; sed est, quod constabat
e variis poematibus, quale seripserunt Pacuvius et
Ennius“. :

Satira je toliko bila općena megju Rimljani-
ma, da poslije izagje po njoj u Evropi jedna vrsta

") »Lex satura“ u pravu rimskomu znači, da nema puk glu-
sovati za mnogo prijedmeta sve u jedan put, — kako je se-
nat hotio, nego za svašto na po se.

osobita pjesništva: i u poeziji i u prozi, po svijem
narodima, pa i u našemu. Ona je začetnica dvaju
poglavitijeh figura retoričkijeh, biva: ironije i sarka-
zma. Arhilok prvi poče da vrijegja osobe lično svo-
jijem jambima, tako da neki Likambo, nemilo na-
panut, od pomame se objesi. Arhilokovijem stopa-
ma ode Lucilije. A uglagjena pak satira izum je
Horaca, gdje no se pretresaju ljucke mane u za-
druzi mnogijeh; premda kadgod i sam Horac šiba
i žive pojedine osobe onoga vremena, ugagjajući se
staromu običaju republikanskomu. Njega naslijedi
Persij i Juvenal, u čijim je satirama izrugan duh
vremena ćezarizma i stavljen na suprot staromu du-
hu republikanskomu, koji se onda nije bio još udu-
nuo, kao što nije sasvijem ni u Dubrovniku još ni
do danas, kao n. p. ,Nedjelja na Brsaljam“, i
»Razgovor ribarski“, koji počimlje:
oPričekajmo tu Marina
Skaprlende Pera sina“....it.d.
(Pierko Bona)j

Satire Horaca čitaju se u svako doba i svu-
kud jer su svud iste krivine ljueke; dočim su osta-
le namijenjene samo nekijem vremenima i mjesti-
ma. Ne treba spominjat, da je Gjono Resti najdo-
stojniji nasljednik Horaca još i po mnijenju ino-
stranijeh književnika. O Gjonu izda jednu poučnu
raspravu Broz, profesor u Zagrebu. Imali su dakle

i Grci satiru; ali je ona ticala samo -osobnosti real-
ne, a ne umjetnu satiru naperenu protiv krivda,
mani, i smiješnijeh običaja ovoga svijeta in genere.
Kako je poznato: Dubrovčani, Rimljani, Mlečići i |
ostali koji su živjeli u slobodnijem vladama repu-
blikanskijem, nijesu se ustezali izdavati satira pro-
tiv osoba. Duh satirični se prem docna udunu u
Dubrovniku, kao što ga ima još i sad u Mlecima
i u Rimu, — sa svom vladom papi od toliko vje-
kova (Dokaz su tome: Paskvin i Marforio?),/ koji
još opstoje u Rimu i do dana današnjega). U Du-
brovniku se je narod dijelio, — kao u opće u svi-
jem republikama, — u toliko razreda: svaki je ra-
zred bio aristokratičan prema drugomu nižemu; da- <
kle viši razred, — to se zna, — pazio bi mane >
i krivine osoba nižega reda i u pjesmama ih ši-
bao; a osobe: istoga reda opet su mogle, — po pra-
vu republikanske slobode, — pretresati u setirama —
svoje gudruge. I tako je satira služila nekako za :
upravu ćudoregja u narodu. Gdjekad bi pak došla
satira do načina Arhilokova. Još su nam neki pri-
mjeri ostali pod rukom, kao ,Gomnaida“ Gjona
Palmote. Kad je ovaj bio knez u Pridvorju u Kona-

2) Paskvin je bio šavac rimski, koji je satirizavo proho-
deće. Kad umrije taj ,meštar Pasko“, postaviše stup pred nje-
goyijem dućanom, na koji bi prilijepili svoje satire. Otolen u
ital. jeziku ,pasquinata“ (satira). Marforio je drugo. mjesto, E
odregjeno u istu svrhu, A

ww

neba