U Dubrovniku 2. Avgusta 1896. bijesna listi Za Dubrovnik na godinu flor. 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve. ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Ua IN Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROVNI- , KA no Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglas+?, priposlano, izj javne zahvale, računska i? šća i slično objave plaća se 10 nt UZA od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. i: Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 31. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. Bankrot dosadašnje hrvacke politike. Da smo mi Srbi zluradi i da zla želimo našoj braći Hrvatima, zaista — za nanešene uvrijede cijelomu srpskomu narodu u vrijeme bavljenja Nj. Veličanstva u Zagrebu i radi držanja hrvacke štampe (osim ,Narodnog Lista“) prilikom sastanka srpskijeh vladala- ca u Beogradu — mogli bismo biti zado- voljni rastrojstvom opozicionijeh hrvackijeh stranaka, koje kažu da predstavljaju hrvacki narod i vode narodnu(?) hrvacku politiku, i pometnjom pojmova odnosno glavne tačke njihova programa t. j. sjedinjenja Dalmacije s Hrvackom i Slavonijom. Ali mi Srbi prvo po svojoj prirodi ne uživamo u tugjemu zlu, a drugo kao Slaveni ne možemo do žaliti da se snage manjega dijela našega, koji se . Hrvatima zovu, troše u nekorisne prepirke i da u jačanju i napredovanju Srpstva gledaju samo svoju propast, te se hote ili nehote postavljaju u službu našijeh zajedničkijeh ne- prijatelja, koji nas sve bez razlike imena žele pokoriti i pretvoriti u moderno roblje. Rastrojstvo, koje je megju Hrvatima na- stalo, i pometnja pojmova u glavnijem i bit- nijem njihovijem pitanjima sa svijem je pri- rodna posljedica megalomanije i neprirodne politike hrvačke; a varaju se oni hrvacki političari koji se uspostavljanjem sloge me- gju hrvackijem opozicijama nadaju nekomu većemu uspjehu njihove neprirodne politike, a uz put neka dobro prouče i promozgaju što iz članka Polita-Desančića na drugom mjestu donosimo. Polit-Desančić je hladan i bistar um, nije vjetrogonja već realan poli- tičar, Srbin i Slaven. Poslije 18-godišnje borbe u našoj po- krajini u ime ,,Velike Hrvacke“ i ,hrvackog državnog prava“, koja je borba stvorila ova- ko očajne prilike u nas, čitamo u glavnome hrvackome organu naše pokrajine, u ,,Na- rodnom Listu“: »Potraju li i na dalje ovako stvari, mo- »gle bi se dogoditi dvi eventualnosti, jedna- .,ko pogibeljne za našu budućnost. Jedna je, » da se spostira središte hrvatskog pokreta, »te traži zgodnije zemljište za svoju akciju, nebude li mu to Zagreb mogao zajamčiti; »druga je, da se nepočmu tražiti drugi obli- ci narodnog ujedinjenja, uz drugo težište. »Ima ih i danas, koji pouzdanije upiru oči ,u Sarajevo, nego li u Zagreb. »Biti će izlika, biti će nestašica prave »hrvatske sviesti; ali je to fakt, da mnogim »Kod nas, i koji se Hrvatima nazivlju, impre- »Sionira združenje sa Hrvatskom, uprav radi ,odnošaja, koji danas tamo vladaju“. Nije li ovo najveća osuda one politike ? U ,Jedinstvu“ zastupnik Lovro Borčić brani narodnu hrvacku stranku od prigovo- ra organa hrvacko-slavonske vlade*) crtajući stanje u Hrvackoj € Slavoniji najernjim bo- jama, a što se tiče sjedinjenja iznosi pozna- te razloge navedene od pok. Klaić u dalma- tinskom saboru, kad se je o adresi raspra- vljalo, pa ističe i ,posljedice te bi nastale usljed spojenja Dalmacije s Hrvatskom, oso- bito s financijskog (kursiv je naš. Primj. Ured.) gledišta, koje ozbiljni političari ne mo- gu na prosto zanemariti“. Što pišu ostale hrvacke novine, megju kojijem i naša skladna susjeda, ne zanima nas. ,Orvena Hrvatska“ mora do nebesa uz+ dizati Hrvačku i o njezinoj misiji na istoku na sva usta pričati izmegju ostaloga i za to da svoje pristaše u Župi i Hrv. Radničkoj Zadruzi ne razočara i da ih još uzdrži u vjeri o hrvačkom eldoradu u Zagrebu. Skoro u isto vrijeme ali ne jednakijem povodom izašao je u novosadskom , Brani- ku“ već spomenuti članak ,Trojedinica naša uzdanica“. Koja li razlika izmegju njega i onijeh u ,Narodnom Listu“ i ,Jedinstvu“ ? Hrvacki pisci očajavaju, neznaju kuda će; Polit-Desančić, Srbin, uvijek dosljedan poka- zuje prstom na hkolest i lijek: bolest se zove hrvacka megalomanija, a lijek je zajednica Srba + Hrvatd. Kriza, kroz koju prolaze hrvacki politi- čari, riješi li se spoznanjem i uvigjanjem svojijeh pogrešaka, te trgnu li se iz samoob- mame i zatvore uši sirenskijem glasovima našijeh općijeh neprijatelja, biće od velike koristi ne samo Hrvatima nego i nama Srbi- *) U zagrebačkijem ,,Narodnijem Novinama“ bješe izašao pod naslovom ,Nedosljedna politika“ članak u kojem se ističe razli- ka izmegju tona ,Jedinstva“ i djelovanja nar. hrv. stranke, ma. Ustraju li pak hrvacki političari u svojijem starijem zabludama usprkos ovomu očitomu kankrošwru dosadašnje njihove politike, i ne dogju li do ubjegjenja da samo u zajednici sa Srbima mogu osigurati svoju narodnu ekzistenciju, odatle nastaće sigurna propast Hrvata, jer da su oni još brojniji nego što su u zagrljalju sa Nijemcima i Magjarima zagušiće se. Zaludu se je varati, dosadašnja hrvacka politika sviju nianasa nije do osta- tak one politike koju su vodili Milan u Sr- biji i pok. Stambulov u Bugarskoj, s toga, baš nijesmo izgubili svu nadu da će se i megju hrvackijem političarima usljed preo- kreta na Balkanu naći ljudi, koji ne će htje- ti da se u samom hrvačkom narodu jošte podržava pravac, koji je napokon Milana i Stambulova upropastio. Srpska stranka u Dalmaciji može biti zadovoljna, što se hrvacki političari malo po malo vraćaju natrag usvajajući srpsko sta- novište: prvo, dogradili se željeznica do Splje- ta preko Bosne, tom će se činjenicom ostva- riti predlog Dr. Bakotića, koji ga bješe iznio u ime srpske stranke u dalmatinskome sa- boru, a hrvačka mu se stranka protivila za- govarajući prugu Knin-Novi; drugo, srpska stranka na saboru dalmatinskom, uočivši pri- like u Zagrebu i uzevši u obzir finansijsko gledište, protivila se je sjedinjenju Dalmaci- je s. Hrvackvii i Slavoniju, baš s istijeh razloga, koje sada ,Narodni list“ i ,Jedin- stvo“ navagjaju, naime: da Zagreb nije sre- dište za okupljanje Srba i Hrvata koji živu van Hrvacke i Slavonije, i da siromašna Dalmacija samo će više osiromašiti pridru- živši se siromašnoj Hrvackoj. Bankrot dosadašnje hrvacke politike za nas znači pobjedu prave narodne svijesti pa zvala se ona srpska ili hrvacka, jer postanu li naše težnje i želje jedne na razliku imena ne će niko paziti, jer je suština sve a etike- ta ništa. —>— rajon Mir na silu! (svršetak) Kako što je gosp. M. u prvašnjijem člancima uzeo na sebe ulogu prokuratora Sjevera, biva za- drožne firme Nijemaca i Magjara, tako u ovom članku lomi koplja na korist Zapada prijeteći gro- ž zno Istoku. Sada šaljivažije po kafanam govore da ij ako Bog podijeli zdravlje gosp. M. da neće biti. vjetra u političkoj busoli uz koji on neće jednom pristati. A kad se promisli da je on do sada pri- stao uz dva od četiri glavnijeh vjetara, a to je bogme p6 busole, može se zaključiti da ne griješe. uvijek oni koji običavaju ridendo dicere verum. Što je izazvalo srdžbu gosp. M. izraženu do- sta nezgrapno u spomenutom članku, to je članak iz Biograda u pretprošlom broju ,Dubrovnika“, s koji- jem se zahtijeva od Vatikana ako hoće da dogje do nekog uspjeha u pitanju sjedinjenja orkava, neka taj posao u koliko se na srpske zemlje odnosi, po- vjeri ljudima od kojijeh srpski narod ne zazire, neka stvori sveštenstvo koje nije zaraženo hrvaekijem političkijem duhom. : Na taj srpski umjereni zahtjev, ustaje gosp. M. da razlaže kako vjera ne ulazi u politiku i kako Srbi od vjerskog sjedinjenja nastoje praviti politi- čki kapital. Da je on rekao da vjera me bi imala ulaziti u politiku, mi bismo se s njime složili. Ali same | njegove riječi dokazuju da on isti misli drukčije, kad kaže da ove ,čedne želje Srba“ hoću ,da ne- stane Hrvata na zemlji“. Velika misao o sjedinjenju crkava velikoga Lava XIII. u nas je svedena na nepošteno djelo političke propagande, ma što govorio gosp. M. Na- čin kojim se hoće to sjedinjenje da provede: alar- mirao je sve srpske rodoljube bez razlike vjere, koji će napokon morati odbiti u načelu svaki govor o tome, ako Vatikan ne promijeni svoju tatiku u tom pitanju. Ulazi li u to sjedinjenje hrvaeka ili koja druga politika ili ne, može se lasno uvjeriti Svaki, ko hoće da uzme u obzi,,- da. sve hrvacke poliličke novine, i to jedino one, pišu u prilog to- me sjedinjenju; da unijatski biskupi šalju pisme- ne blagoslove urednicima hrv. političkijeh novina za njihovo zauzimanje u tom pogledu; da su hrva- ki političari, ni zvani ni moljeni, u Zagrebu, iz- van Balkana, pokrenuli ,Balkan“ u svrhu te pro- pagande; da biskupi koji idu na dogovore k Stad- leru, komisaru za sjedinjenje, bivaju praćeni od najsmjelijih hrvackijeh agitatora i zakletijeh ne- prijatelja srpskoga imena i t. d. Da Srbi ne budu zazirati od svake akcije koja | stoji u rakama tijeh ljudi, hoće će se nešto drugo nego li sfuriate gosp. M. Čudo je što gosp. M. kao pravnik ne dopušta | Srbima da oni mogu razmišljati i raspravljati o koristi vjerskog izmirenja koje im se pruža. Srbi su mogli sve te ponude na prosto odbiti. Ali oni su samo s formalnog gledišta stali ispitivati mo- gu li oni te poslanike mira bez pogibelji za sam uspjeh rasprava primiti, i je li njihova kulturna i moralna svojina sigurna kod takijeh gosta=poslanika koji im se ne traženi u njihovu srpsku kuću nameću. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC XXXXIX. SLOVINSTVO. »O factum bene! o viros beatos Quotquot patria protulit Rhagusa! Docetarum egregios, et elegantes Artium, studiis, leporibusque!“ im Brizio della Compagnia di Gest. Vazda je bila prva i poglavita razlika megju pjesnikom naroduijem i umjetunijem, da prvi nikad ne pjeva sam. sebe, to što drugi čini: spadao ou školi klasičnoj, spadao romantičkoj sađašnjoj; opet s razlikom, da se klasik kaže kao pasivan, t. j. opi- jeva uticsje, što čine na nj: ili strasti kojekakve, ili okolnosti; dočim se drugi prestavlja kao aktivan, t. j. kaže ti kako on potiče i budi u gebi: ili ko- jekakvu strast, ili koji mu drago položaj svoje du- še. ,l poeti sono come gli ucelli, ogni piećolo ru- more, un nonulla gli fa tosto cantare“, — govorio je Giusti. Narodni pjesnik cijeni gebe čestićom pri- rode. I priroda pjeva, t. j. oglašuje se u svakoj svojoj promjeni kad je uzdrmana, tako i narodni pjesnici kad osjete radost ili žalost narodnu, Umje- : tni se pjesnik sjeća svoje osobnosti, i drži se kao maleni svijet sam za gebe. S toga izidu umjetne pjesme: elegija, satira, epigram, idil, i ekloga. — Elegija je izvora grčkoga, od »ž«, — a66. 3 0s. (sebe), i 00 »H&yew«, biva: ,sloviti sama sebe“. Kako je poznato, iza Grka se kao klasični u tijem pjesmama odlikuju Latini, o nadasve Ovidije. Svi našinci bez razlike slijedeći potpuno klasicizam gr- čko-latinski ostavili su nam i elegija. Zato ne slu- ži ni spominjat da elegija nije prirodna duhu sla- vjanskomu : ona je cvijet ezotičan na polju naše poezije. Nije taka satira, vrsta pjesništva, koja je, — onaka kakva se sad prikaživa, — bila nepozna- ta Greima; drukčije su oni iskaljivali srce porugom i psovkama, biva: u jambima, i u komedijama. 1z- vor sadašnje satire je čisto latinski. Satira je riječ etrurska, i znači: skup svakoga voća, što se daje u čast Cereri i Baku, — otolen izlazi poznata u pra- vu rimskomu lev satura“.') Dion Kasije piše: »Satyra est carmen, non quomodo seripserunt Lu- cilius, Horatius, Persius; sed est, quod constabat e variis poematibus, quale seripserunt Pacuvius et Ennius“. : Satira je toliko bila općena megju Rimljani- ma, da poslije izagje po njoj u Evropi jedna vrsta ") »Lex satura“ u pravu rimskomu znači, da nema puk glu- sovati za mnogo prijedmeta sve u jedan put, — kako je se- nat hotio, nego za svašto na po se. osobita pjesništva: i u poeziji i u prozi, po svijem narodima, pa i u našemu. Ona je začetnica dvaju poglavitijeh figura retoričkijeh, biva: ironije i sarka- zma. Arhilok prvi poče da vrijegja osobe lično svo- jijem jambima, tako da neki Likambo, nemilo na- panut, od pomame se objesi. Arhilokovijem stopa- ma ode Lucilije. A uglagjena pak satira izum je Horaca, gdje no se pretresaju ljucke mane u za- druzi mnogijeh; premda kadgod i sam Horac šiba i žive pojedine osobe onoga vremena, ugagjajući se staromu običaju republikanskomu. Njega naslijedi Persij i Juvenal, u čijim je satirama izrugan duh vremena ćezarizma i stavljen na suprot staromu du- hu republikanskomu, koji se onda nije bio još udu- nuo, kao što nije sasvijem ni u Dubrovniku još ni do danas, kao n. p. ,Nedjelja na Brsaljam“, i »Razgovor ribarski“, koji počimlje: oPričekajmo tu Marina Skaprlende Pera sina“....it.d. (Pierko Bona)j Satire Horaca čitaju se u svako doba i svu- kud jer su svud iste krivine ljueke; dočim su osta- le namijenjene samo nekijem vremenima i mjesti- ma. Ne treba spominjat, da je Gjono Resti najdo- stojniji nasljednik Horaca još i po mnijenju ino- stranijeh književnika. O Gjonu izda jednu poučnu raspravu Broz, profesor u Zagrebu. Imali su dakle i Grci satiru; ali je ona ticala samo -osobnosti real- ne, a ne umjetnu satiru naperenu protiv krivda, mani, i smiješnijeh običaja ovoga svijeta in genere. Kako je poznato: Dubrovčani, Rimljani, Mlečići i | ostali koji su živjeli u slobodnijem vladama repu- blikanskijem, nijesu se ustezali izdavati satira pro- tiv osoba. Duh satirični se prem docna udunu u Dubrovniku, kao što ga ima još i sad u Mlecima i u Rimu, — sa svom vladom papi od toliko vje- kova (Dokaz su tome: Paskvin i Marforio?),/ koji još opstoje u Rimu i do dana današnjega). U Du- brovniku se je narod dijelio, — kao u opće u svi- jem republikama, — u toliko razreda: svaki je ra- zred bio aristokratičan prema drugomu nižemu; da- < kle viši razred, — to se zna, — pazio bi mane > i krivine osoba nižega reda i u pjesmama ih ši- bao; a osobe: istoga reda opet su mogle, — po pra- vu republikanske slobode, — pretresati u setirama — svoje gudruge. I tako je satira služila nekako za : upravu ćudoregja u narodu. Gdjekad bi pak došla satira do načina Arhilokova. Još su nam neki pri- mjeri ostali pod rukom, kao ,Gomnaida“ Gjona Palmote. Kad je ovaj bio knez u Pridvorju u Kona- 2) Paskvin je bio šavac rimski, koji je satirizavo proho- deće. Kad umrije taj ,meštar Pasko“, postaviše stup pred nje- goyijem dućanom, na koji bi prilijepili svoje satire. Otolen u ital. jeziku ,pasquinata“ (satira). Marforio je drugo. mjesto, E odregjeno u istu svrhu, A ww neba