| | M Za Austro-Ugarsku, Bosnu i * Hercegovinu na godinu fior. 4.50. “surazmjerno. DRUGO IZDANJE U Dubrovniku 6. Septembra 1896. Cijena lista Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za svo ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Napo godine i na četvrt godine Pojedini broj lista 10 novčića. printa i urla šalju se administraciji. »DUBROVNI. KA“. đ “popisi se šalju uredništvu. ska Rukopisi ge no vraćaj Za oglas», priposlano, Mano javne zahvale, računska iz šća i slične objave plata se 10 dio od retka (sitnijeh slova). Ako puta štampaju; po pogodbi. '=3 Nefrarikirana zona ne a . (ju se. aos š Broj 36. Izlazi svake Nedjelje. "Godina V. pe e... e Općina Kotorska i izbori. Teško je vjerovati što se u Kotoru dogagja. U više navratska bješe u ovome listu govora 0 ne- zakonitome opstanku kotorske općine, koja nema ni načelnika ni općinskog vijeća, pa ipak postoji usprkos našijem tužbama i obećanjima datijem srp- Skijem zastupnicima u Zadru. Današnji ljudi na općini spravili su izborne listine isključivši do 200 kotorskijeh gragjana, što je u utocima bjelodano dokazano, e da bi se tako održali na vlasti. Srpski zastupnici predočili i dokazali su go- spodi na namjesništvu nezakoniti opstanak kotorske općine, i zahtjevali su od vlade da je raspusti i upravu povjeri jednom vladinom povjereniku, koji bi sastavio izborne listine i izvršio izbore. Po uvje- ravanju nekijeh našijeh zastupnika gospoda na na- mjesništvu bjehu na ovaj pravedni zahtjev pristala i obećala da će ga izvršiti, s toga srpski zastupnici zadnjeg zasjedanja i ne povedoše u saboruriječi o tome, tvrdo uvjereni da će gospoda riječ održati i učiniti kraj nezakonitostima. ONHILNHfITaVZ ONTFNIfI' TI VZ Iz Crne Gore. Od nekoliko godina opstoji plemeniti običaj da Dubrovčani u većem ili manjem broju pohode Hercegnovi i lijepu svečanost manastira Savine na 27. (15.) avgusta. Kao svake godine tako i ove, krenusmo nas ne- koliko prijatelja a megju nama i Dr. Antun Pugliesi, srpski zastupnik na dalmatinskom saboru, da se barem za 24 sata otresemo svagdašnjeg rada i da u kitnjastoj i veseloj šumi manastira Savine učestvujemo narodno- mu veselju. Toga dana g. Jefto Gojković, načelnik hercegnovski, predloži nam da po- gjemo na Cetinje vidjeti dolazak Italijanaca iz Bari i doček koji će im se tamo prirediti. Dr. Antun Pugliesi i još trojica iz Dubro- vnika prihvatismo rado predlog načelnika hercegnovskog, i tim ragje što neki od nas prije ne vidješe Crne Gore, a svijem bijaše zajednička želja da vide sretne zaručnike, koji toliko zabavljaju javno mnenje u Evropi. Je- dina nevolja bijaše što ne bijasmo spremni . E : pjena | za ovaj put, a svaki od nas ne imagjaše do odijelo što na sebi nošaše. Nabavivši najpo- trebitije stvari što od prijatelja, što u duća- nima, krenusmo na 28. avgusta iz Herceg- novoga u društvu sa g. i još tri Novljanina na parobrodu ,,Risan“ u Kotor, gdje nam se pridruži kao deveti pu- tni drug za Cetinje Dr. Radoslav Kvekvić, zastupnik na carevinskom vijeću i potpred- sjednik sabora dalmatinskog. Drugog dana Jeftom Gojkovićem | u tri sata u jutro stadoše naša: troja kola pred ,,Grand. Hotel“ gdje nas ljubaznošću sobe. šega putovanja, a o samom putovanju, Cr- noj Gori i Cetinju ne namjeravamo govoriti, već ćemo vijerno pripovidjeti što vidjesmo i čusmo o sretnijem zaručnićima, i o onome što s njima u vezi stajaše. Cijela evropska štampa simpatično je pozdravila ovu sretnu (da se poslužimo izra- zom samoga prestolonasljednika talijanskog) vjeridbu. Jedina ,,Gazzetta di Venezia“ pra- vila je izuzetak u ovome skladnom koncertu, a neosnovanost njezina pisanja najbolje se ilustruje dolaskom jednoga urednika toga lista, odvj. Berretta, a kasnije i vlasnika, conte Fer- ruggio Macola, na Cetinje, što se je pravom na- zvalo Kanosom. Nije pak čudnovato da su i oni listovi, koji najsimpatičnije prate doga- gjaje Crne Gore, upali u krupne pogrješke o postanku i ceremoniji proglašenja vjeridbe, ! o prelazu knjaginjice Jelene u katoličku cr- va o veselju na Cetinju, o samijeru - zaru- čnicima i t.d. Da se sve te netačne i nei- stinite vijesti isprave, trebalo bi mnogo na- pisati. 0 postanku vjeridbe u razgovoru sa ljudima, koji mogu nešto znati, a osobito sa glavnijem urednikom fi- renskog lista ,Nazione“, ga OComm. Vico Mantegazza, doznali smo sljedeće: Od dužega vremena svraćala se je u italijanskijem krugovima pozornost na Crnu Goru, te je i sim Crispt mislio i radio na : vjeridbi princa Napuljskog sa knjaginjiceom Jelenom, što je on isti bio povjerljivo povje- rio glavnomu uredniku lista ,.Nazione“ i fo- tografiju knjaginjice Jelene mu pokazao. Svako je mogao opaziti da odnošsji izme- gju Crne Gore i Italije s dana na dan prija- teljskiji postajahu, nešto zbog živahne trgovine megju jednom i drugom zemljom, nešto. uče- njem i obrazovanjem crnogorskijeh oficira u Italiji, a najviše megjusobnijem općenjem sa- mijeh dvorova. Ko se ne sjeća lijepog dočeka priregje- nog u Rimu knjazu nasljedniku Danilu, kad je ovaj zastupao svoga oca prilikom srebr- g. Dr. Luja kneza Vojnovića čekahu spravne U kratko izložismo postanak ovoga na- nog pira kralja Umberta i krašjlo dargnić te; 'ko se ne sjeća zadnjeg sastanka knjaževe obitelji sa kraljem i kraljicom talijanskom u Mlecima, gdje je svačiju pozornost svraćalo njihovo gotovo familijarno megjusobno. opće- nje. Potrebno je pak spomenuti da za vri- jeme ovog posljednjeg sastanka princ 'na- puljski nije dolazio u Mletke, a“ prvi put sastao se je s knjaginjicom Jelenom u Mo- skvi za carskog krunisanja, gdje se je od strane ruskog dvora italijanskomu kraljeviću pokazivala neka demonstrativna pažnja. Tu u Moskvi srce unuka del re galantuomo lijepa i simpatična Jelena sa Svijem je osvojila. Dakle ne Firence ne Mleci već Moskva bi- jaše poprište, gdje je bog Amor počeo i svr- šio svoju ulogu združivši srca današnjijeh zaručnika. Okrunjene dai rijetko smiju sljedovati kucanje švoga srca u“ biranju supruge, te “ako je ovoga puta sreća poslužila kraljevića italijanskog, po našemu uvjerenju stečenom čitanjem najraznovrsnijih izvještaja novinar- skijeh i razgovaranjem sa obaviještenijem lju- dima, po svoj prilici treba da na tome i mr- skoj politici nešto zahvali. G. Mantegazza uvjeravao nas je da su u posljednje vrijeme djela i razgovori Crispi-jevi na nj učinili utisak: kao da je sam OCrispi snovao“ pro- mjenu italijanske politike prema Zoka i Rusiji na temelju, do ut des. Kad se uzmu u obzir nevolje Italije, pad Crispi-ja, Francuzima i Rusima omraže- nog, dolazak u ministarstvo Rudinijevo“ sta- roga markiza Visconti Venosta, kud: ćete zgodnijih ruk& da posreduju promjeni itali- janske politike prema Francuskoj i Rusiji do onijeh knjaginjice Jelene, kćeri jedilioga i vjernoga prijatelja Rusije i t. d.? 0 ceremoniji vjeridbe i o prelazu knjaginjice Jelene u katoličku crkvu. Sve novine pa i naš list zaveden od drugijeh bješe napisao da je svečanom činu proglašenja vjeridbe bio nazočan i ruski pu- kovnik Rodoruki, koji bješe donio -knjazu Nikoli pismo carevo, u kom se nalažaše pri- voljenje sv. sinoda pravoslavne crkve za pre- laz knjaginjice Jelene u katoličku erkvu. Ova vijest bijaše od početka do kraja izmišljena, Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC LII. SLOVINSTVO. Što se tiče jezika komična, mi cijenimo da je narječje dubrovačko odličnije od svijeh ostalijeh na- rječja naroda srpsko-hrvackoga. Ne ćeš?! — 1Izo- braženost je bila na najvišem stupnju u puku du- brovačkomu, kom su: razvoj i analiza ideja i za- metaka uma ljuckoga bili veoma poznati. S toga i ima na pretek fraza i izreka dubrovačkijeh i dan današnji. Tragedija, is je sad imaju izobraženi na- rodi, nije bila poznata u staromu Dubrovniku, nego samo dram, gdje ulazi hor; jer hor, — kako smo rekli, — izgovara i misli i namjere osoba presta- vljenijeh, i mnijenja i prosude slušatelja, koje im Se od prve po čistu razumu začnu u pameti, kao i prijašnja i posredna djela osoba, koja se ne pre- stavljaju. U čistoj tragediji, bez hora, to sve govo- re osobe, ili da drukčije rečemo, sami spisatelji tragedije stavljaju u usta osobama svoje vlastite misli. Tragedija bez hora je dakle jedan od prvijeh prelazaka s klasicizma na romanticizam; jer u sa- dašnjem romanticizmu, bio: opis, ili tragedija, ili roman, ili pjesma, — ideje, izreke, i sud o nečemu jesu svojina onoga koji piše, dakle, to svegj. budu ideje subjektivne, a ne objetivne. Tragedija je da- kle plod novijeh vremena. Klasični spisatelji i da- nas, kad prestavljaju štogod, da budi ideje klasi- čne, t. j. objektivne, umeću hor, kao Gčthe u »Faustu“, Byron u ,Manfredu“, kao što učini i Kazali u ,Trista Vica udovica“, i ostali. Dubrovnik go diči Matijom Banom, starijem, još živijem pje- snikom, koji boravi u Biogradu. ,Mejrima“ i »Zrinjski“, kao i još ostale neke njegove tragedije, mogu stati upored sa ,Franćeskom“ Silvija Pelika, S ,lfigenijom“ Gčthe-a, i nekijem Viktora Huga. Rečimo mimogred, da je prvi dramatik u sve- mu našem narodu Vladika Rade sa: ,Gorskijem Vijencom“ i ,Stjepanom Malijem“. Gorski je Vi- jenac dram nad dramima. Njega slijedi i Njegovo Visočanstvo sadašnji knjaz crnogorski u svojijem dramima i eposima. U Hrvackoj se pak proslavi Dimitrije Demeter, Grk po rodu. ,'Teuta“ je glavna njegova radnja. Ali kazalište hrvacko i prije De- metra g. 1841., po nastojanju episkopa zagrebačkog Haulika, postiže dosta uspjeha, jer taj biskup mno- gu potroši oko teatra. Najprije su se tu prestavljali drami čakavski, pa drami Kukuljevića Sakcinskoga i Jovana Sterije Popovića, koji je bio prvi od dra- matika srpskijeh. , U Dubrovniku, poslije Marka Bruere Derivaux, i Nikše pl. Gradića, koji izda dram ,Kosovku dje- vojku“, i odličnu komediju ,Djevojku spravljenicu“ štampanu na Cetinju (V. ,Novu Zetu“ god. 1890) niko se već nije bavio oko komedije ni dramatike, niti se sada bavi, osvem g. Iva kneza Vojnovića. > Kad smo izbrojili poglavite vrste slovinske poezije, ne ćemo već u dugo govoriti o ostalijem granama književnosti. Dubrovnik odkad izgubi svoju neodvisnost političku, naravno, da u književnosti pripada ojelokupnome našemu narodu svi spisatelji, koji su živjeli od 1815. do danas. To su: pop Antun Kazali, Mato Vodopić, episkop dubrovački, ubav u svakoj vrsti poozije (premda se kadgod krije pod pseudonimom): koliko u pobožnijem pjesmama, to- liko i u erotičkijem i satiričkijem, pa u elegijama i u ditirambima. On je ukusan još i u prozi kao pisač novela. Bi odličan i u prirodoslovlju, a na- dasve u botanici. August Kaznačić, liječnik, bijaše na glasu radi svojijeh prigodnijeh pjesama svake ruke. Knez Orsat Pozza (Medo Pucić) je svaki čas | Spomenut u narodu. Njegova je ,Cvijeta“ melan- honički epos sadašnjijeh vremena. On je, i »Si licet in parvo exemplis majoribus uti“, li Byron i Katul dubrovački što se tiče stila, Spomenuli smo već Nikšu pl. Gradi, najpo- šljednjeg vlastelina, koji se je bavio oko klasicizma, i navrto ga na domaću književnost. Dr. Baldo Bo- gišić i prof. Petar Budmani, dva su najodličnija dubro- vačka književnika radi golemijeh dijela: etnografije, filologije i prava slovinskoga). Mnogo se bavi, — kako smo već spomenuli, — oko slovinske arheologi- je i Vid Vuletić-Vukasović, književnik iz Trstenoga, a prof. Luko Zore i Dr. Milan Rešetar, Dubrovčani, oko filologije. Pridodajmo, da i ostala Dalmacija dade do sad odličnijeh spisatelja slovinskijeh, Ne govorimo ni o Tommaseu, ni o Nodilu, ni o Chiudini, ni o Paraviji, koji ubavošću spisa nastojahu, da se ita- lijanska kultura no istisne iz Dalmacijo, usprkos težnji današnjijeh nekijeh zanešenjaka i fanatika, koji bi hoćeli u pet-šest dana, — da ovako rečemo, — iskorijeniti ono, što opstoji od toliko vjekova, / biva: izobraženost i književnost italijanska, koja ge je već uvriježila po porodicama i mjestima više prosvjetljenijem u Dalmaciji, i koja je već srasla zajedno s kulturom slovinskom. Spomenimo samo Luku Botića, Spljećanina, mojoj“ uspomeni prem !) Zakonik je crnogorski najodličnije djelo Bogišićevo, toliko, da Njemačka prestavljena u vijeću Berlina, zapita od vlade jedan njemački zakonik na podobu onoga kino pasta “vljena od Bogišića,