U Dubrovniku 13. Septembra 1896. Gijena listi Za Dubrovnik na godinu for. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. 28 sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi. je > čalju se administraciji ,DUBROVNI- KA“. dei Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se n? vraćaju. Za oglas:, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. - . Broj 37. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. Kotorska općina i izbori. KOTOR, 8. Septembra 1896. Dragi Gospodine Uredniče! Zaista ćete se začuditi kad vidite ovo moje pismo, jer nijeste ni Vi, ni ikoji Vaš drug naučeni da moja pisma primate, ali mi je nešto dogo- rjelo, pak se evo i ja latih pera. Danas nam prispje ,Dubrovnik“, za- pljenjen radi uvodnog članka ,Kotorska op- ćina i izbori“. Sta je u tome članku napisa- no bilo a da je moglo dati povoda 6. k. Dr- žavnom Odvjetništvu da ga zaplijeni, ne znam, niti mogu znati, ali promišljam da će biti zaista bila objelodanjena kakva nepobitna istina, “ koju pri današnjijem odnošajima u Dalmaciji nije dopušteno kazati. Neko mi re- če da se u zapljenjenom članku nešto govo- ri o gosp. Namjesništvenom Potpredsjedniku Paviću. Ja neznam šta bi se moglo o gosp. Paviću odnosno općine Kotorske i njezinijeh budućijeh izbora pisati, a da bi ga moglo uvrijediti; ali promišljam da bi se moglo svoj onoj gospodi na Namjesništvu ovaj gri- jeh oprostiti, ako su, kako mi se čini, zave- deni od drugijeh faktora koji i nad njima u Dalmaciji vladaju. O Kotorskoj nezakonitoj općini ima se samo u kratko kazati ovo: da ona od 1-og Dećembra 1894. bez vijeća opstoji, da joj je istekao trogodišnji rok još u No- vembru 1895., a da je bez glave, t. j. bez Načelnitka od mjeseca Maja 1896! Dodali se i to, da samozvani donačelnik Anton Lui odavna bolestan u postelji leži, a da ova to- božnja općina, njezino nezakonito upravitelj- stvo, pored svega toga, ipak opstoji, poreze nameće, troši općinski novac bez ikakve kon- trole, i t. d., reklo se ono što je istina, ono što niko ne bi mogao vjerovati, ono što se nigda na svijetu nije dogodilo, najposlije ono što Visoku Vladu valjda vrijegja, pa zato ne dopušta da se ta istina svijetu navješćuje. Na po se pak o izborima ima se to reći: da je ovo nezakonito općinsko upraviteljstvo skrojilo nekakve listine na temelju nikakvog općeg imenika (u prkos S$ 12. i 13. izbor- nog pravilnika), u tijem listinama na stotine nezakonitosti strpali, pak kad su se temeljiti “x utoci protiv takvog postupanja, protiv tijeh imenika učinili, a takozvano općinsko upra- viteljstvo ih odbilo, Ć. K. Kotarsko Pogla- varstvo, začugjeno na neobični pojav, zastalo je pred tijem čudom, i nemože nikako da se riješi pa da te nesretne utoke riješi. A to bi mu sasvijem lak posao bio. Lak za to što bi na zakonu osnovan bio; ali možda baš radi ovog zadnjeg razloga ne može da tako postupa, jer su mu po svoj prilici vezane ruke, te izgleda kao da zakonitost ne smije da vlada u izborima za prestavništvo općine Kotorske, koje može samo onda da ne bude srpsko, kad se nezakonito izbori obavljaju. Taj laki posao, nek svak zna, sastojao bi se u tome da se uništi sve što je do sada učinjeno bi- lo, da se unište lažnoskovane izborne listine izmišljene od takozvanog općinskog upravi- teljstva a ne sastavljene na temelju je- dnog općeg imenika, kako zakon propi- suje. Kako bi dakle moglo 6. k. Kotarsko Poglavarstvo riješavati o temeljitosti i zako- nitosti onijeh 250 utoka, kad nema pred očima općeg imenika, za koji je općinsko upraviteljstvo već izjavilo da ga nije nikada ni imalo, nego da je sastavilo liste za tri iz- borna tijela tako “2 pameti, kako mu se svi- gjalo? Mogu li se dakle drukčije riješiti oni utoci nego sa uništenjem svega dosadašnjeg izbornog rada? Al ako se drukčije riješe, može li se reći da su po zakonu riješeni bili? Čuje se ovdje po gradu da Ć. K. Na- mjesništvo sada na svu prešu nastoji da se što prije obave općinski izbori, i da nare- gjuje da se odma utoci riješe (a kako, to svak već može znati), eda bi se uspostavilo jedno zakonito općinsko zastupstvo prije ne- go se navrše dvije godine od nezakonitog opstanka sadašnjeg prestavništva. Ne služi, misli Visoko Namjesništvo, raspuštati općinu i poslati vladinog povjerenika za ovo kratko vrijeme, kad će se do malo birati novo za- stupstvo! A ne promišlja li naše Visoko Na- mjesništvo, na buduće utoke protiv cijelom izboru; ne promišlja li na utok koji će se svakako podnijeti na Visoko Ć. K. Upravno Sudište u Beču da ono uništi sav izborni rad osnovan na onijem nezakonitijem listinama bez općeg imenika? Ne promišlja lina ono dugo vrijeme koje će imati da proteče dokle se ti utoći riješe, pak na pravičnost Visokog Upra- vnog Sudišta, koje će bez svake sumnje mo- rati da uništi cio izbor kaono ti osnovan na nežunonitlom temelju? Ne promišlja li na ono dugo vrijeme koje će opet proteći dokle se izbori ponove? Zar će kroz cio taj vijek Visoko Namjesništvo podržavati ovu nezako- nitost, i držati na nezakonitoj upravi općine kotorske skoro same nepismene ljude, te tr- pjeti svake ostale nerede, zbog kojijeh se ima- mo stigjeti barem pred strancima što ovdje skoro svaki dan na hrpe dolaze i prolaze? Za ovaj put dosta ovoliko. Mislim da zbog ovoga pisma ne će biti list zaplijenjen; bude li ge i ta nenadna dogodila, ovlašćujem Vas da moje pravo ime pred svakijem i na svako mjesto kažete. Aga. aa Kao što znate, naš je list bio zadnji put zaplijenjen zbog članka pod gornjijem ime- nom. Danas donijesmo na prvom mjestu o istom predmetu članak, koji je potekao od jednoga prvaka srpske stranke, a potanko prikazuje i dokazuje nezakonitost opstanka kotorske općine i osvjetljuje držanje gospe | vlade, koja se ne samo nije makla da učini kraj tomu nezakonitomu stanju, šta više trpi | da današnji ljudi na općini spravljaju izbore ! i izborne listine na način, kako će opet osta- ti na upravi općinskoj. Kako poštovani pisac gornjega članka navodi, na 1. dećembra 1894. preko polo- vine članova općinskog vijeća odre- koše se vijećničke časti. Nastaje pitanje, da li je općina sa zaostalom manjinom op- Činskijeh vijećnika mogla zakonito opstojati. S 18. općinskog pravilnika glasi: Uprazni li se četvrtina mjesta općinskijeh vijećnika, onda će se za ostali izborni rok (t. j. za doba što ćembra 1894. do danas proteklo je jedna godina i obilnijeh devet mjeseca, a općina opstoji, radi, troši i td. i to bez općinskog vijeća. MS Općinsko je vijeće poslovač (organ), koji odlučuje u poslovima općine, nad nje- zinijem koristima kao i nad izvršivanjem svo-- jijeh odluka bdije“, glasi S 32. općinskog. pravilnika. ; S 33. nabraja što podloži pretresanju i odlučivanju općinskog vijeća odnosno ekono- mičkoga upravljanja: 1) svaka odredba, koja se tiče općinske baštine i općinskijeh dobara: 2) ustanovljenje načina, kako da se ista upotrebljuju ; 3) proračun dohodaka i trošaka, kao i staranje za namirenje manjka ; 4) rasprava potrošnoga računa i t. d.- U jednu riječ općini je duša općinsko vijeće, ono stvara zaključke, odobrava ili ne odobrava proračune i potrošne računeit. d. Kotorska općina nema općinskog vijeća, s toga ne samo što nezakonito postoji, već ona šaka ljudi na općini krše državne i ze- maljske zakone upravljajući njom jednu go- dinu i obilnijeh devet mjeseca bez kontrole i glavnog faktora, što općinu čini općinom. U prvom redu zemaljski odbor i vlada pozvani su paragrafima 101, 106 opć. prav. da vrše nadzor nad općinama, pa nije moguće da im je sve ovo blago božje moglo izbjeći. Početkom ove godine umro je i načel- nik, a $ 18. općinskog pravilnika bistro gla- si: ,Ako se isprazni mjesto općinskoga na- . čelnika ili općinskoga pridsjednika dok tro- . godište traje, tada vijeće, koga se to tiče, . ima, za 14 dana najdalje, pristupiti biranju, pito za vrijeme što još ostaje“. još traje trogodište) pristupiti k naknadnomu , biranju, a to na temelju zadnjijeh izbornijeh listina. Kako vidite, ovaj paragraf općinskog ' pravilnika predvigja mogućnost upražnjenja četvrtine. mjesta općinskijeh vijećnika i nare- gjuje da se za ostalo doba što još traje tro- godište, pristupi k naknadomu izboru. Općin- ski pravilnik izričito ne govori ništa o slu- čaju, kad preko polovine vijećnika dade ostav- ku, jer posebnog paragrafa za ovaj slučaj i ne treba. U takom slučaju općina zakonito ne postoji, jer nema općinskog vijeća, a ne može se pomisliti općinsko vijeće sa manjom polovinom općinskijeh vijećnika. Od 1. de- Prirodno je da općina, koja nema op- ćinskog vijeća, u slučaju smrti ili odreke na- čelnika ili pridsjednika ne može ih nadomje- stiti biranjem, kako gornji S naregjuje. Nije li ovo vnicwm u svijetu?! Kad ove pravedne tužbe u prošlom broju iznijesmo, i vladi prigovorismo, što trpi ova- ko nezakonito stanje, ona što je sva zakon od pete do glave, pa k tomu nadodasmo istinite zaključke, onda nas državno odvje- tništvo plijeni. Hvala lijepa, hvala lijepa. : Zapamtite da nijesmo naučni ljubiti ru- ke, koje nas tako divno miluju. —— din 3. Podlistak. Poslanstvo i smrt Nikole Bone (1670) Jedna glava iz djela: ,Dubrovnik i Osmansko Carstvo“ D-ra Luja kneza Vojnovića. (nastavak) Desetoga maja stiže ulak u Sarajevo s porukom da paša krene s bosanskom vojskom k carskom ta- boru u Jasakčije. Poslanici se obradovaše: ,Na tu vijest dadosmo poniznu hvalu Njegovome Božijemu Veličanstvu vidjevši Vaše Preuzvišenosti spasene od onijeh pogibli kojijeh se bojasmo, slušajući njegove prijetnje“). Ali ge radost do skora obrati u plač. Paša im poruči, da će ih sa sobom odvesti k car- skoj vojsci, da je taka zapovijest. Kapidžija-baši, kome se valja vratiti, imaju dati tisuću talira. To bješe odviše! Poslanici protestovaše proti toj novoj povrjeđi njihovoga dostojanstva i nepovrjedivoga značaja, te poruče: ,da ne će više ni jedan vlaste- lin poći kao poslanik k caru s dankom, ako ih ne puste, da se vrate njihovijem kućama onako kako su došli — na dobru vjeru“.?) Jalov trud! One će 9) Sarajovo 11. maja. Lettere e Relazioni dei Giacomo di Palmota, Marino de Gozze e Nieolo de Bona, Marino Martoliz- za de Cerva ambasciatori da Saraglio degli anni 1667. 1678. 1681. F." LII br. 1923. Drž. Arkiv. Ovo se pismo ne nalazi u Gjelčićevome izdanju. Ima dva pisma istoga dana, ?) Ibid. iste noći krenutišnjih dva, dragoman i sluga, sa četiri konja k Dunavu. ,Predavši se Božijoj ruci, pripravismo se na ovaj preteški put, koji nam nad- mašuje sile, ali opet prihvaćumo ga rado od ljuba- vi k otadžbini. Brijaču i slugama naredismo da vrate našu robu u Dubrovnik... Jutros bi oglašen sveti rat, a paša će krenuti najdalje do dva dana, jer ga zove dvor u hitnji. Mi se rađujemo, da je naša otadžbina spasena od njegovijeh napadaja i prijetnja, a nadamo se, da nas ne će ostaviti ui naš sveti Vlaho“.“) Put bješe doista trudan. Pratio ih je Kapidži- baša velikoga vezira. Za njima je dolazio Ahmet paša sa svojom vojskom. Jahahu bez prestanka. Tri dana boz prestanka lijevaše dažd. Maro Gučetić, koji se u Sarajevu bješe razbolio, teškom mukom podnašaše neprestano kusanje konja. Nikolica se nauči brzo, ali stariji mu drug napređovaše polako i mučno. Po noći ni postelje ni slugu. A povrh: svega toga Kapidži-baša sa dugijem razgovorima, sa neprestanijem iskanjem novaca i svakojakijeh darova, dok mu napokon poslanici ne dadoše i ga- me nakite s konja, kojima se bjehu poslužili u po- slanstvima, i Jaketa Menčetić i Jaketa Palmotić.) Ne ostade im napokon nego jedna sama odjeća. U njoj spavahu, u njoj ustajahu. ,Sa svijem tijem %) 11. maja (Gjelčić). *) Dobrun u Bosni 15. maja (Ib.), tješi nas u ovijem mukama vijest, da je paša kre- nuo danas s vojskom iz Sarajeva... i da su tako Vaše Preuzvišenosti oslobogjene od svakoga straha. Tako čujemo, da je nazad mnogo dana krenuo i hercegovački paša“. Stigavši 27. maja u Sofiju do- čuše od nekoga Žudije iz Carigrada, da su poslani- ke odveli iz Baba-džafera, u sedam Kula. To im isto javi i mletački dragoman Rinaldo koji putova- še u Spljet sa depešama mletačkoga Baila. U toli- ko Kapidži-baša sisaše im krv. Počeše od dubrova- čkijeh trgovaca i od Žudija pozajmljivati, da zasite toga čovjeka. Izmučeni cio dan novijem poniženji- ma snovahu po noći, kako da prožive sutra dan sa novcima, koje im Senat bješe dao da pokriju prve troškove. Pa kada bi dan stao naginjati nad, ne- kada živom, Sofijom, sred turskijeh ordija pisahu Senatu: Zao nam je da naše poslanstvo zapada to- li skupo državu“.?) Na prve glase iz Sarajeva pomisli Senat, da je Dubrovniku kuenuo čas materijalne obrane. S početka ne primajući vijesti od poslanika, posla redom tri četiri pisma u Sarajevo, u kojima se čita teška briga za nestalijem sinovima. Na pošljet- ku stiže glas, da su poslanici, protiv svakoga Bo- žijega i ljudskog zakona, odvedeni na silu k Du- navu. Ali Adžmet paše nije s njima. Smije dakle *) Sofija, 27. maja (Ib.). napadati Dubrovnik.) Senat zove svu vlastelu u grad, zove sve što je ostalo dubrovačkijeh brodova, da se okupe u luku na obranu grada. Poslaniku Sorgu piše u Napulj, da naredi svijem dubrovački- jem kapetanima u napuljskoj luci, da što prije do- gju u Dubrovnik, pod prijetnjom. zaplijene svijeh dobara, kao protiv veleizdajnicama?). Malo zatijem šalje Mata Gundulića potkralju da isprosi pomoć protiv Turaka"). Proglašuje napokon obranu zemlje. | Imenuje tri ,capitani delle armi“ Nikolu Gučetića, za Ston, Marina Rastića za Konavle, Frana Tu- dizića za Brgat. Svoj trojici je data jednaka na- rudžba: Pripraviti obranu države u ovoj teškoj do- godovštini; popisati mušku čeljad, sposobnu za oru- žje i pripraviti sve za mobilizaciju narodne vojske; pripraviti artiljeriju. Neka se brane za slučaj na- padaja, ali neka ne odgovaraju izazivanju turskijeb četa, da ne bi stavili u pogibao našu slobodu). Daje napokon livalu Senat poslanicima, Ta- gtužen i začugjen zbog odlaska njihovog k carskoj | %) ,Sultan kreće u boj, same dvije paše bosanski i heree- govački zadržani su u njihovijem gradovima sa vojskom. pu su ih zadržali zbog pćega dizanja lijsl vojske, čini nas sumnjati, da ih iznenada ne porinu na našu štetu“. (Se- nat Sorgu 80. aprila). A 7) Senat Sorgu 4. maja (Lettere ed Istruzioni ete.) %) Narudžba Senata od 16. maja (Lett: e Comm. di Ponen- te 1677.—78.). : ; %) 14. maja (Leti. e Comm. di Ponente 1677.—78.)