U Dubrovniku 27. Septembra 1896. Gijena listi Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu_Goru na dinu fior. 5. BS Za sve ostale zemlje na godii ni franaka 15 u zlatu, jaa Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. VBA | Pretp šalju se administ. NL KA“. 2 , Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. h U; Za oglase, priposlano, izjave \ javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. t od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 39. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. Opet Kotorska općina i izbori o Kad god u brvackijem novinama čitamo napadaje na Srpstvo, pada nam uvijek na pamet izreka Volterova (Voltaire) da na je- dnog mudrog € pametnog dolazi svagda naj- manje sto glupakd i ludakd; a da toga nije, teško bi ,Jedinstvo“, ,,Narodni List“, naša skladna susjeda i t. d. onu svoju mahnitu i glupu pisaniju mogli u narod proturati. Kad smo u br. 74. ,Jedinstva“ proči- tali odgovor na naše članke ,Općina kotor- Ska i izbori“, uvjerili smo se o istinitosti ovoga navoda jednog ruskog političara: ZZad bi se pošteni žurnaliste upustili u borbu 5... bezobzivnim šarlatanima, za cijelo bi pretrpjeli poraz isto tako, kao što u opće be- zobzivni ljudi upotrebljavaju u borbi takova nasilna sredstva, kojima se pošten čovjek me će nikada poslužiti. Da je onaj članak, koji nosi natpis »Obćina Kotora“, ovom prilikom ugledao svi- jeta u kojem drugom hrv. listu, ne bi se na nj osvrtali, ali pod imenom ,Jedinstvo“ stoji napisano ,,Glasilo hrvatske nar. stranke“; ova je stranka u većini i stoji u tijesnijem odno- šajima s vladom, te onaj odgovor, naglašuje- imovovom prilikom, smatramo porukom naro- dne hrvacke stranke i vlade, i s toga ovog puta preko svoga običaja odgovaramo ,,Je- dinstvu“, na čije se pisanje mi odavna ne osvrćemo u onoj mjeri, koliko bi trebalo, da imamo posla s pristojnijem, a ne s listom komu je zadaća svakoga ružiti i sumnjičiti, što i najnoviji napadaji na g. Marka Cara dokazuju. Da nam vlada i stranka u većini ona- kove poruke šalju na naše tužbe na poziti- vnom zakonu osnovane, prosto je nemoralno i cinički. U člancima ,,Općina kotorska i izbori“ sa zakonom u ruci dokazali smo nezakoni- tost opstanka kotorske općine, koja od dvije godine ovamo nema općinskog vijeća, kojoj gu umrli i načelnik i samozvani donačelnih, pa ipak postoji i izbore pripravlja. Na ovo što je glavno i o čemu je riječ, poluslužbe- no ,Jedinstvo“ ni riječi. Vlada i zemaljski odbor, koji su do sa- da trpjeli i još trpe, da općina kotorska po- stoji usprkos jasnijeh zakonskijeh odredaba, koje smo i naveli — jesu li nepristrano i zakonito postupali? Poluslužbeno ,,Jedinstvo“ ima riječ. Može li i smije li jedna općina, čiji je nezakoniti opstanak zakonom dokazan, izbore pripravljati? I može li se pomisliti da će ljudi oj; nemaju toliko moralnog osjećanja da se sami odreku općine — pripraviti istinske izborne imenike i nepristrano sve za izbore spraviti? Dalje, ne će li fakovi ljudi, videći se od vlade i zemaljskog odbora protežirani, Sva nepoštena i nezakonita sredstva upotre- biti, da izbori njima u prilog ispanu? Polu- službeno ,Jedinstvo“ ima riječ. Eto, zašto su srpski zastupnici u Zadru, pa ,Srpski Glas“ i naš list tražili raspust današnje nezakonite općine, i da se općinska uprava povjeri jednomu vladinomu *povjere- niku, jer današnji ljudi na općini ne mogu dati nikakve garancije da će nepristrano iz- bore provesti, što su utoci protiv izbornijeh imenika i dokazali. U br. 3. ovoga lista ove godine, dakle u januaru mjesecu, odmah poslije proglaše- nja izbornijeh imenika od strane nezakonite općine kotorske, dokazasmo nezakonitosti isti- jeh, i tu je stajalo crno na bijelu: SRO to Dovoljno je, ako spomenemo, da u cijeloj općini ima malo više nego li 1000 birača a odbor, koji se je ustrojio gragjanskijem udruže- njem, moraće da prikaže oko 300 utoka protiv iz- bornijeh imenika! Primjera radi spomenućemo samo ovo. U dru- gom izbornom tijelu, po izloženijem izbornijem ime- nicama, imade svega 43 (četrdeset i tri) birača, a da ovo izborno tijelo bude sastavljeno onako kako zakon odregjuje, odbor, protivan današnjoj općini, Za ovijem slijede dokazi imenima i cGi- frama. Dalje u onom članku kazano je. Odbor, protivan današnjoj općini, mora da napravi 23 utoka i proti prvoga tijela, koje je obi- čno uvijek redovno sastavljeno, jer su u njemu ve- ćinom činovnici. Ali treba sve iskriviti, sve fal- sifikovati, da pobjeda bude sigwna, kao što bi zaista i bila, da nad popom ne ima pape, a nad sudom suda. Utoci osnovani na ispravnijem podaci- ma bishu predati nezakonitoj općinskoj upra- vi, koja ih je a limine odbila, a sada se na- laze na ć. k. poglavarstvu. Izborni imenici od jedne tisuće birača protiv kojijeh je do 300 utokd podneseno, jesu li sastavljeni na temelju jednog općeg imenika, kako zakon propisuje, ili onako iz pameti? Dalje, da je gragjanski odbor u Kotoru bio podnio ,jedan utok za sve“, na ime ,protiv svim listinam“, a ne ,više uto- ka na pojedinosti“ (v. br. 74. ,Jedinstva“), ne bi li onda isto ,Jedinstvo“ takav ,jedan utok za sve“ proglasilo praznom puškom? Poluslužbeno ,,Jedinstvo“ ima riječ. »Jedinstvo“ nam podmeće da smo pri- je pisali da je pobjeda naša, da je današnjoj općini za malo, pa nastavlja: i. Sad misle drugčije, a bojimo se da ne bude zato, što su onda bili zlo izviešteni da će ih pomagati e. kr. vlada, pa liberalni čekali žudje- ni dan. Ali kad su, po svoj prilici, doznali da će 6. kr. vlada biti neutralna, viču, napadaju i — na- ravno liberali: čude se da će 6. kr. vlada biti — Napisao i ostao živ! Evo slučaja, gdje se sa nepoštenjem i pokvarenosti pošten čovjek ne može boriti. A već u mjesecu januaru, ove godine, u br. 3. ovoga lista, što smo malo prije do- slovce naveli, predvigjali smo današnju per- spektivu, ali smo se ipak hranili iluzijama da nad popom ima papa, a nad sudom sud. Prevarili smo se, i to je naš jedini grijeh. »jedinstvo“ se čudi, što mi ,liberalni Srbi“ tražimo za upravnika općine ć. k. ko- mesara. Ne iznenagjuje nas njegovo čugjenje, šta više pojmimo, kako njegovi ljudi ne mo- gu nikako shvatiti da i srpska opozicija mo- že tražiti 6. k. komesara, koji je do sada go- tovo sve hrvacke pobjede izvojevao, pa se čisto boje da im taj dosadašnji jedini argu- menat ne izmakne. Ne bojie se! Ne tražimo ć. kr. kome- Sara u vašem smislu, nego u smislu zakona i pravice, ako još u pokrajini imaju smisla i vrijednosti ove dvije riječi. Mi ne tražimo 6. kr. komesara, kako »jedinstvo“ tumači, da samo upravlja izbor- nijem činom ili ti da provede izbore na te- melju nezakonitijeh izbornijeh imenika; ako se ostave u snazi ovi t. j. današnji nezakoni- ti izborni imenici, onda ne treba ć. kr. ko- mesara, te mogu današnje općinske paše s vla- dinijem blagoslovom i izborni čin vrukovodsti. Mi smo tražili i tražimo 6. kr. kome- sara, jer to zakon propisuje, kad jedna op- ćina od dvije godine nema općinskog vijeća, ni načelnika, ni ,,donačelnika“. Dakle mi ne tražimo 6. kr. komesara, već ga je tražio i traži zakon. Mi ne tražimo 6. kr. komesara u smi- glu dosadašnje njegove prakse, već tražimo 6. kr. komesara, koji bi pribavio zakonu po- štovanje, ako još u pokrajini ima vrijednosti riječ zakon. Takav 6. kr. komesar, kao vr- šilac zakona i pravice, imao bi uništiti da- našnje izborne imenike /z pameti sastavljene, a druge sastaviti nepristrano na temelju općeg imenika, i napokon na temelju takovi- jeh listina provesti pravedno izbore. Ne izvršili se, što zakon naregjuje, opetovaćemo riječi dobričine pok. Lui kazane jednomu srpskomu zastupniku : Tako vlada hoće. ee Iz novina. U ,,Srpskoj Zastavi“, glavnome organu liberalne stranke u Srbiji, izašlo je više čla- naka o položaju srpskoga naroda u Austro- Ugarskoj monarhiji. Mi ćemo preštampati što taj list na posljetku odgovara na pitanje: »Šta je u sadanjim prilikama najpotrebitije austro-ugarskim Srbima?“ te veli: »Prije svega treba im praktičke političke ide- je i čvrsta narodna organizacija. 1 ako Srbi žive pod raznim upravama, naime oni u Banatu i Ba- čkoj pod čisto magjarskom, u Slavoniji i Hrvatskoj pod hrvatskoj, a u Dalmaciji pod cislajtanskom, i dalje: i ako su oni vjerom podijeljeni na pravo- glavne i katolike, ipak to ne smije biti smetnja stvaranju jedne čvrste nacionalne i političke zaje- dnice. Ima pitanja koji su svima Srbima zajedni- čka, a ima opet i takvih, koja su važna samo za dalmatinske Srbe a za ugarske sporedna, i obrat- no. Ali različnost pokrajinskih i pomjesnih prilika nije i ne može biti razlog, da svaki kraj tjera po- litiku na svoju ruku bez kontakta i bez obzira na druge krajeve...“ Podlistak. DUBROTAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ LII. SLOVINSTVO.) Ono što piše Jezus Sidrakov sin u svom zbor- niku (u sv. Pismu) o učenu čovjeku na po se, mo- že ge primijeniti u opće izobraženosti jednoga či tava naroda ili kojega grada. ,Sapientiam omnium antiquorwm exquiret sapiens“. Ko hoće da bude u pravom smislu izobražen, ne smije se ograničiti samo na sadašnje spisatelje, pa ma bili kako pri- brani i na glasu u novije doba; no valja da uz to pomnjivo prouči i ono, što je još i od davnijeh da- vnina bilo mudro napisano. I Hora6 napominje, da je velik spisatelj samo onaj, koji navodi čitatelje, du gami sobom misle i rasugjuju njegove riječi; u čemu je baš nazadna većina današnjijeh spljekilja, jer pričaju sve od duška. (Romanticizam). de ne- ma u starijem klasicima, koji u malo riječi dosta D, u našem podlisku »Dubrovačka dna krupna štamparska iza riječi a Lud *) Još u 35. broju književnost“, potkrala se je slučajno je pogrješka, i to: na 2. str. 4. stupou, u retku 7 Segneri-ja, izostalo je: ,»po mnijenju samoga pape“ + + što se ovijem ispravlja. kazuju, jer u njih nema ništa suvišno; dapače više puta vole o nečem i premučati ili samo natuknuti, pa još i nekijem tajanstvenijem riječima iskazati svoje misli. Oculta proverbiorwm exquiret, et in ab- sconditis parabolarum conversabitur“. S ovijeh, i još drugijeh razloga, od velike su potrebe starinski spisi, nadasve u današnje doba. S toga i imaju izobražena mjesta svojijeh javnijeh knjižnica. Da se pak izobraziš za postupanje u životu, treba da općiš s boljijem od sebe i da paziš nava- de njihove u govoru, u ponašanju i t. d., jer ćeš inače vazda zaudarat onom neotesanom prostotom, koje ge neke osobe nikako ne mogu otresti, pošto gu u njoj jednom nikle i obikle, pa ma doprle i do visokog položaja socijalnoga. ,/n međio magna- torum ministrabit, et in cospectum praosidis appare- bit. Nije ni to dosta. Da se oplemene osobne na- vade, kao i domaće ili mjesne, hoće se prigledat malo i inostrana mjesta, i tako se osloboditi od mnogo presuda. ,/n terram alienigenarum genti pertransitet“ Hoće se uz to još da izobražen čovjek svrne češće i izvan granica svoga socijalnoga polo- žaja i snizi malo sa stupnja vlastite izobraženosti, biva da opći i s nižijem od sebe, pa i s prostadi- jom kako bi mu svašto bilo jasno pred očima. , Bo- na enim et mala in hominibus tentabit“. Da je na sve te načine stari Dubrovnik do- pro do vrhunca izobraženosti, ne može se poreći. Mnogo su doprinijele velike knjižnice kao i posjet, upravo navala inostranaća, pa plovidba i trgovanje Dubrovčana ,na sve bande i četiri strane“, a opet radi malenosti Dubrovnika svaki je čas bio prosti puk u dodiru i megjusobnom odnošaju sa svojijem plemstvom, koje je bilo jedno od najstarijeh u Ev- ropi, i toliko izobraženo: i moralno, i književno, i u vanjskom ponašanju, da je moglo stati uspored čak i s aristokracijom Pariza i Milana, ako ćemo vjerovati 'Tommaseu i Marmontu (,Memoires de Marmont due de Raguse“). S toga se još i danas seljak dubrovački ne čini inostranu da je seljak, ako ga prilikuje sa ostalijem seljacima, pa ma bili i u samoj okolici zemlje dubrovačke. Svagdašnji upliv plemstva doradi, da su i prosti zanatlije: crevljari, papučari, šavci, zlatari, kamenari, i ostali u neko doba počeli smatrati kao zazorno ako se ne iznesu srebrenijem i zlatnijem posugjem, u svojijem kućama i u opće ako ih ne urese raznijem pokuj- stvom, kao i kad se ne bi ponašali uljudno u go- voru, ne pazili na etiketu i na ostale propise stare skladnosti dubrovačke. A propos, evo kako opisuje najnovije prilike jedan sadašnji spisatelj (Valentin Del Lago): ,Il viaggiatore trova a Ragusa ora la nobilta poca che rimane non piu faciente un corpo a parte, ma individui privati, dei quali certuni non- riegcono neppur a salvar gli apparati dell osterio- rita. Jl cittadino, e Vartigiano, il quale non & mai da confondersi col cittadino e coll artigiano dei tempi della republica; offre, per vero dire cer- ti miglioramenti, ma mai compensativi neppur nel calcolo col degradamento economico e morale. Il contađino attuale meno capovolto degli altri dalla catastrofe della patria, vive talvolta applaudendo al nuovo ordine di cose, il quale gli asgicura in modo pili esteso I esercizio di certi diritti civili, e tal- volta. geme e si addolora dei mutamenti e gravami senza posa, che questo stesso ordine di cose non cessa di apportargli. Quindi &, che a Ragusa altro non rimane, che far ritorno alle reminiscenze di un passato tanto glorioso dimenticato da lungo tem- po, e di accettare per sufficiente, e per molto quel- lo, che ancora nella memoria dei viventi vien son siderato per il meno, e di fare buon viso alle ri- gorse di concludenza secondaria, che sono sfuggite, e rimaste salve nella sua grande sventura generale“. Ova naobrazba naravno da je imala imat jednu sta- novitu formu. Izobraženost ljucka in genere, kao i prirodoslovlje, ima toliko forama, koliko je i jezika i navada narodnijeh na svijetu. Običaji i navade sa neizbrojnijem ,nuances“ jesu isto; što i narječja (dialekti) jednoga jezika. Istišjezik, iste navade do- fa