U Dubrovniku 18. Oktobra 1896.

Lijena list,

Za Dubrovnik na godinu fior, 4
Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu Soru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale
: '
franaka 19 u zlatu.

zemlje na godinu

ia po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

Wh

Vl

šalju se administraciji ,DUBROVNI.
KA :

Dopisi se šalju uredništvu.
Rukopisi se no vraćaju,

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje-
šća i slično objave plaća se 10 novč.
od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima-
ju se.

Broj 42.

Godina V.

3
Srpska žurnalistika
u Austro-Ugarskoj monarhiji.

Navika za promjenom velika je, te nije
čudo da i državnici više puta nastoje  ljudi-
ma, kojijem upravljaju, promjene radi pruži-
ti sad ovo sad ono, da se ne bi okretali uvi-
jek u istom objemu, i da bi iskusili blago-
dati viječne promjene, koja je jedina stalna;
i tijem ih uputiti zapretku, koji ne može da
uspijeva, gdje monotonija vlada. Valjda se mo-
že ovako protumačiti neobična, pojava, kako
se postupa sa nezavisnijem srpskijem novi-
nama u Austro-Ugarskoj. Mi ne znamo da
li ima slične prakse drugdje, ali je svakako
zanimivo da je srpskijem nezavisnijem listo-
vima iz zemalja krune sv. Stjepana: ,,Srbo-
branu“ ,,Braniku“ i , Zastavi“ oduzet postde-
bit za cislitaniju t. j. za zemlje zastupane u
carevinskom vijeću; spomenutijem pak listo-
vima, te ,Srpskomu Glasu“ i našemu listu
zatvoren je ulaz u Bosnu i Hercegovinu. Da
ne govorimo o listovima koji izlaze u kralje-
vini Srbiji.

Da jedna država zabrani slobodno ko-
lanje listovima druge države zbog oštre kri-
tike, i ako se takovo postupanje ne slaže sa
pojmom slobodne štampe, donekle je razum-
ljivo, jer je takav običaj u nekijem  drža-
vama ovladao, a consuetudo est altera natura
govorili su stari Rimljani. U jednoj državi
štampa slobodnije piše, a u drugoj je više
stegnuta, te iz ove razlike shvaćanja o za-
daći štampe proističe i različiti postupak pre-
ma istoj. Ali je Austro-Ugarska monarhija
jedna cjelina, što se je pokazalo na gjerdap-
skijem svečanostima, gdje se nije spominjala
samo Ugarska država, i ako ova bijaše sve
troškove za prekop Gjerdapa na svoja legja
primila. Austro-Ugarska monarhija na ber-
linskom kongresu primila je mandat okupa-
cije Bosne i Hercegovine, te sa svijem da
nije državno-pravni položaj ovijeh zemalja

konačno riješen, ipak ove u administrativnom

pogledu ne mogu se danas od Austro-Ugarske
odvajati. Državni odvjetnici u Austriji i u Ugar-
skoj. imaju dosta zajedničkijeh vezi i dužno-
sti, a da bi propustili što je proti opstanku
države napereno, te baš s ovoga razloga ne
znamo opravdanoga uzroka naći postupanju

Izlazi svake Nedjelje.

s srpskom žurnalistikom u Austro-Ugarskoj,
gdje S 19. temeljnijeh zakona svakoj prizna-
toj narodnosti dopušta razvijati i braniti svo-
je narodne osobine. Ne razumijemo zašto se
ne može čitati u Dalmaciji i u Bosni i Her-
cegovini, što državni odvjetnici u Zagrebu i
Novome Sadu propuste; tako isto nam je
nerazumljivo, zašto ,Srpski Glas“ i naš list
ne smiju u Bosnu i Hercegovinu kod stroge
cenzure u Zadru i Dubrovniku, što smo osje-
tili ovijeh dana dva puta skoro izasebice.

Pošto našom pameti ne možemo doku-
čiti povoda ovomu postupanju, pribjegosmo
tumačenju spomenutom u početku ovoga član-
ka, da državnici valjda tako rade promjene radi,
t.j. oni može bit razmišljaju: Zašto bi Srbi u
cislitaniji uvijek čitali ,, Srbobran“ ,,Zastavu“
i Branik“, a promjene radi zašto ne bi za-
virili i u slatki ,,Obzor“, državničku ,,Hrvat-
sku Domovinu“, patriotsko ,,Hrvatsko Pravo“
i t.d. Zbog istog uzroka zašto Bošnjaci i Her-
cegovci, umuje možda Kallay von Potemkin, da
čitaju uvijek te blažene srpske listove a ne
n. pr. najbolje uregjivano ,Jedinstvo“, skla-
dnu ,,Crvenu Hrvatsku“, viteški ,,Bošnjak“,
internacionalno-hrvacku ,,Bosnisehe-Post“ i t.
d. Srpski je narod odviše konservativan, umuju
valjda isti državnici, te pošto nema. Franka
i Folnegovića, koji bi mu oči otvorili, a srp-
ske novine uvijek nešto o Srpstvu pripovije-
daju ne obzirući se na najnovije naučne re-
zultate o hrvatskom državnom pravu, s toga
je na nama dužnost da prema našijem  sila-
ma promjene vadi pružimo drugu napredniju
lektiru melomu srpskomu narodu.

Dan danas načelo o slobodnoj trgovini
i utakmici zamijenjuje e sve to više protecioni-
stičkijem praveom, pa valjda što je dobra ro-
ba, koju preporučuju srpske nezavisne novine,
s toga razne vlade, bojeći se utakmice, da
zaštite lošiju robu, zatvaraju jednostavno srp-
skoj žurnalistici svoje granice.

Osim ova dva spomenuta uzroka mi ne
možemo naći drugo, što bi opravdalo vladi-
no postupanje sa srpskom štampom u opće.
Nipošto pak ne vjerujemo zlijem jezicima,
koji bi u ovom postupanju hijeli nazrijeti
pristranost vladinu, jer S 19. temeljnijeh za-
kona jasno i bistro govori da je svakoj pri-
znatoj narodnosti slobodno gojiti, razvijati i

braniti svoje narodne osobine; te s toga ne
možemo pojmiti, kako bi same vlade mogle
obarati, što su iste stvorile.

Ova prevelika pažnja i njegovanje go-
spode državnika prema srpskomu narodu i
njegovijem listovima moglo bi izazvati zavist
n. p. naše ,braće“ Hrvata, s toga cijenimo
da bi ,u ime navike za promjenom“ rečena
gospoda mogla promijeniti svoje dosadašnje
postupanje prema nama, jer se na svijetu
sve mijenja, a sama mijena stalna jest, pje-
va Petar Preradović.

SCOLASTICA

U br. 81. ,Smotre Dalmatinske“ pročitali smo
izvještaj o kotarskoj učiteljskoj skupštini u Dubro-
vniku. 1 ono nas je izvješće potkrijepilo u mišlje-
nju da neka gospoda učitelji upravo nikako da se
uvjere: da je isticanje i napredak učiteljiod i njihov
napredak, kad sačinjavaju skupa jedno tijelo koje se
ne dd i ne može dijeliti u višu i nišu klasu. Ova
je pojava kod mnogijeh učitelja općenita i ne ogra-
ničava se na ovaj ili onaj kotar, stoga neka nas se
pogrješno ne shvati. Mi ne niječemo neke predno-
sti koje ima u opće čovjek nad ženom, ali s druge
strane smatrati ženu nižijem bićem i nesposobni-
jem da čovjeku može u mnogijem radnjama o bok
stati, kao n. pr. u odgajanju i poučavanju, što je
svrha učionicć, pogrješka je kojoj mi nijesmo do-
nekle krivci, jer je to naša narodna osobina. Ali
obrazovani ljudi treba da nastoje, ako ne da isko-
rijene ovu našu ne doista plemenitu narodnu 0so-
binu, a da je barem u svakoj prigodi ublažuju, či-
jem će se i u samom narodu doista ni malo zavi-
dni položaj žene vremenom poboljšati.

Megju tolikijem predmetima koji bijahu na
dnevnom redu one skupštine od telefonizma i tele-

Jona do izbora odbori za nas su bile najvažnije

tačke, o kojima su izvještale učiteljice: gdjice N.
Balarin i pl. Bizzarro. Pošto se rad prve nije mo-
gao dlanom sakriti, to se je izvješće posljednje:
Kako je čitanka osnova i središte cijele jezične pou-
ke.w pučkoj učionici? u onom dopisu u ,Smotri“
mimoišlo, a što se nije smjelo prema važnosti sa-
moga predmeta. Kad je dopisnik istakao neku go-
spodu učitelje, o čijoj sposobnosti mi ni malo ne
sumnjamo, mogao je s pohvalom spomenuti i lijepo
izvješće učiteljice pl. Bizzarro. Protivno radeći ubi-

“ja se volja za radom, Pišući ovo govorimo sa po-

znanjem stvari, želeći da se unaprijed što slično
izbjegava. Učiteljicama kao što su Jele Stjepović,
Pavišić, Bona, Bizzarro, N. Balarin, Filenhals, Bije-
lić, Gabrijelovićit. d. možemo biti zadovoljni i po-
nositi se, a osobito pak, što su Dubrovkinje.

Ovomu našemu mjesnomu patriotizmu neka se
ne zamjeri, ne mislimo tijem nijekati sposobnosti

i drogijem, šta više rado ih  priznajemo; ali smo

uvijek slušali, i to ne od Dubrovčana, hvaliti uči-
telje, učiteljice i profesore Dubrovčane n. pr. bivši
upravitelj Bulić govorio je da bi na spljekom gi-
mnaziju najragje namjestio za profesore Dubrovča-
ne. Samom hvalom i priznanjem čovjek ne živi. U
prirodi je čovječjoj da svako za svoj priznati rad
traži i vidljivu nagradu, a to može biti samo una-
pregjenjem iz nižega u viši čin. Kad se pak govo-
ri o unapregjenju, toj vidljivoj nagradi, onda pro-
fegori, učiteljice i učitelji Dubrovčani iščezavaju
iz kombinacije, i ne samo to već se po hrvackoj
bugoli, koja upravlja pokrajinskijem školskijem  vi-
jećem, nemilosno tamo amo premještaju kao ani-
mali da soma. Sve olakšice i polakšice kao i
unapregjenja kreću se u uskom krugu privilegirane
hrvacke kaste; da se ko usudi samo natjecati, & da
toj privilegiranoj kasti ne pripada, pa može biti
drugi Komensky ili Pestalozzi ne vrijedi mu, jer
nije lojalni podanik hrvatske države. Ima megju
profesorima i učiteljima Dubrovčana, koji se pri-
znaju Hrvatima ili iz opurtunizma rade za Hrvate,
pa im se ipak ne vjeruje, jer za unapregjenje naj-
veća je zaprjeka biti Srbinom, a za njom odmah
biti Dubrovčaninom, a kad je oboje u jednoj osobi
sadruženo zlo i naopako. N. pr. Pokrajinsko školsko
vijeće ragje je izgubilo prof. Rešetara, gotovo naj-
sposobnijeg profesora u pokrajini, nego li mu udo-
voljilo želji premještenjem na dubrovački gimnazij;
vrijedni učitelj gragjanske škole, Vid Vuletić. Vu-
kasović, i proslavljeni književnik čami od gotovo
18 godina na Korčuli, i ne ulazi ni u kakvu kom-
binaciju za učitelja na učiteljištima u Dubrovniku
i u Zadru, što bi se upravo tumačilo nagradom njego-
va učiteljskog i književnog rada; učitelj Zrile, koji
je imao svoga interesa da ostane u Dubrovniku, ša-
lje se bez potrebe na Hvar (Lesina) i t. d. i t. d.
it. d. Svrha je i odveć prozirna, a da se ne nazrije.

Čitali smo u ,Smotri“ da se je otvorila u
Spljetu ženska gragjanska škola, što nam je veoma
milo. Ali ovom prilikom upozorujemo pokrajinsko
školsko vijeće da se sjeti, da je na petoj pokrajinskoj
konferenciji držatoj u Kotoru bilo govora: da je
ženska gragjanska škola u Dubrovniku veoma po-
trebna zbog ženskog učiteljišta, što bi se na tako-
voj školi učenice spremale za učiteljsku školu, i
uspjeh bi onda bio u mnogo čemu bolji. Do vi-
gjenja.

Miho Pracat.

moe
Kuljen.

Ima narodi kao i prostijeh ličnosti, koje ni-
kada ne popravljaju pouke što ih nesreća daje. Sto
su oporiji udarci, koji ih sustižu za njihove svije-

, Podlistak.
Poslanstvo i smrt Nikole Bone (1678.)

Jedna glava iz djela: ,Dubrovnik i Osmansko Carstvo“
D-ra Luja kneza Vojnovića.
(svršetak)
Bunićeva smrt zavi Dubrovnik u crno. Zvono
Velikoga Vijeća stade klecati od ure do ure kao

za gamu smrt kneza. Senat onog istoga dana ,per

acelamationem“ naredi Malome Vijeću da nakon
trganja odredi zgodan dan za svečano podušje u
kneževskoj crkvi sv. Vlaha. Riješi ujedno, da se
ima staviti ploča od mramora u dvorani . Maloga
Vijeća, na kojoj će se ovjekovječiti mučenička smrt
velikoga patriota. ') Za zadušnice bi odregjene šez-
0) Ovaj posliednji zaključak bi prihvaćen sa de
protiv šest, što ne može začuditi, ako se promisli, ie re-
publika bješe tvrda u slavljenju svoje djece, eda se, mani id
bi iznio i osilio na“štetu javne slobode. Zato stari Dubrovnik
nema nego dva spomenika: manji za do u Da
Dvora veći za pučanina. Natpis djelo glasovitoga poe o
lomeja, koji bi Nikoličin učitelj, jest remek djelo klasičke epi-
grafike: Glasi ovako: nom
Nicolao de Bona ja S.

ingularis Prudentiae Senatori |

Qui diffieillimis vis temporibus  gravissima PE io
Suscepta ad vicinum Bossinae Proregem ot ab eo per vim Bi-

Promeritus.

deset dukata iz novaca za danak — kao da bi se
još bolje označio veliki smisao toga tužuoga dana?).
U isto doba republika priopći kobni dogagjaj papi
Inocentu X1. po poslaniku Gradiću i napuljskom
potkralju po poslamku Sorgu*). ,Bješe vam data
zapovjed piše ovome, da se oprostite s potkraljem,
jer je vaše poslanstvo dokončano sa onom pripomo-
ći, koju primismo od Njegove Preuzvišenost. Ali
sada ostanite tamo jer naše stvari kod Porte da-
nomice bivaju mutnije. Bona je umro u okovima,
koje mu ostaviše na nogama do zadnjega izdaha.
Pismo Marojice Gučetića, u kome nam javljaše sil-
nu nesreću, poslasmo u originalu Sv. Ocu po Gra-
diću a vama ga šaljemo u prijepisu““),

listriam ad Turearum Imperatorem transmissus, ibi diuturno in
Oureere pro Patriae libertate catenatus obit, morte ipsa, animique
Constantia  imortalitatem  nominis in omnem  posteritatem

Hoe ex Seu: Cons: Monimentum Honoris, et
Memoriae Positum. Anno MDOLXXVIII.

?) 18. nov. 1878. Com Rog.

5) Lett. e Comm di Ponente 1678.—80. Državni Arkiv.

*) Zali bog nijesmo našli to pismo. Gradić opravi narudžbu
Senata i pisa ovome 10. oktobra: »Nemam riječi da izrečem
gorčinu svoje duše, kad razumjeh pisma gospod. Marina Gu-
četića, koji ostade sred svakojakih muka varvarske okrutnosti
nakon jadne smrti njegovoga druga. Ali ja, da se utješim, pa
i zato što dobro razmislivši mnijem zbilja da je tako, zovem
cnu smrt slavnu, jer bi podnesena za vjeru, što je glavni ra-
zlog s kojega nas toliko dandanas progone. Odmah priopćih

Sedamnajestog novembra knez Mato Menče-
tić, praćen Malijem Vijećem, Senatom i mnoštvom
ostale vlastele, gragjana i puka, krene iz dvora na
svečano zadušje. Stvari republike bijahu jednako
zavijene u magli. Jedan je poslanik više bio u tam-
nici. Nigdje nikakve zrake skoroga oslobogjenja.
Ali knez na prijestolu slušaše u ono jutro trijum-
falne riječi nada i veličanstva iz usta o. Tolomeja,
koji uzvišenijem patosom slavljaše velikoga vlaste-
lina i svoga dragoga prijatelja. Pristup bješe do-
stojan one zgode. ,Da je svemogući Bog dopustio
da primimo presvijetloga Nikolicu Bonu iza sretno
dovršena posla utaživši osmanski prkos i da ga ve-
selo pozdravimo za njegove zasluge: nekmoli ovom
pretužnom slavom i sjajnijem ovijem plačem  iani-
jeti mučeništvo velikoga senatora!“ Kako bi cio
grad nahrupio na vrata, da primi iz njegovijeh ru-
ka povraćeni mir! Oh kako bi hitao u zagrljaj Se-

vijest osobno kardinalu Cibo i predadoh mu pismo za Nj. Sv.
eda ne bih izgubio vremena pitajući saslušaj u pape, istom
pristupim nogama Nj. Sv. moliću za pomoć, kako mi pišu
V. P. ma su svi ovi ljudi okamenili (ove su riječi u
originalu srpski) et non est qui misereatur nostri ex omnibus
casis nostris, a mene drže za siromaha, kome rekoše više puta
Bog ti do (i ove su riječi takogje srpski u originalu). Sa-
svijem tijem poslušaću V. P. i nadalje, premda ja trošim i
kidam bez koristi“. (Lett. di Stef. Abb. Gradi da Roma
F-o XII Br. 1255. Držav. Arkiv).

nata i neizrecivom slavom čuo poslanik, kako ga
nazivlju braniteljem i ocem domovine, i kako bi
usklicima radosti odjekivali hramovi, kuće, govor-
nice i trjemovi! Sve se te želje provigoše u erno,
pin sortem, locumque laotitiae immigrat dolor, et
bonae spei semina pene adulta soboleseun$ in la-
orimas“. Pošto izazva utvaru čarovite sreće koja
se u takav jad provrže, crkveni govornik uze da
slavi veliku porodicu Bunića i da one slavne hridi
udruži s njegovom slavom. Nacrtavši neumrla Ni-
količina djela, posuvši govor savršenijem mislima,
'Tolomej u vatrenoj peroraciji ne znamo da li UZOr=
nijom u obliku ili dubljoj u mislima, reče: SL tako
u varvarskom šatoru bez ikakve utjehe u nevolji,
oplakivan od svoga druga i potišten od ljute ne-
sreće, umrije Nikolica. Umrije, a ne ostavi .g8 ni
na smrtnom času ona odvažnost, koja ga bješe za-
nijela u očitu smrt. Umrije nepromjenljiv sred to-
like nestalnosti sreće: vlastelin, knez, poslanik, u
domovini, u poslanstvu i u smiti. Pa kad je baš
imao da umre, smrt mu je služila samo kao dokaz
junaštva. I dočim se ostali ljudi razlikuju mogju-
sobno samo drukčijim načinom življenja, & smrt ih
sve injednači, to ih je on barem svojom smrću nat-
krilio.... Otadžbina mu [za njegova dobročinstva ;
diže neoboriv spomenik u svojoj povijesti. Nikolica
će živjeti u njezinoj slavi. Nu ako svegjer nestalna

. 4 je .
Pretplata i oglasi IA