škovnke .Hercegovinu na godinu fior. 4 franaka 15 u zlatu. središtem rada i zarade, tijesnijem odnošajima pri- ji I Cijena list Za Dubrovnik na godinu fior, 4 Za Austro-Ugarsku, Bosnu i 50. Za Srbiju i Crnu gor f # ši, U na go- dinu fior. 5. m Za sve ostale DE Ne zemlje na godinu Vf i t x Na po godine i na četvrt godina gurazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata 1 oglasi DE Kada . šalju se administraciji »DR ROVN u i S. Eo Fa KA“. sy u Dopisi se šalju regiji, Rukopisi se Za oglase, p javne zahvale 8- šća i slične obja uči od retka (sitnijel iše puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 44. Godina V. . Zavičajno pravo. d U earevinskom vijeću, raspravlja se veoma važna zakonska Osnova 0 zavičajnom pravu, koja će ia Suminje: učiniti kraj mnogim dosadašnjim ne- pravicama i zloupotrebama. Austrijsko stanovništvo, većim dijelom je bez zavičaja. Ono je stranae u svojoj sopstvenoj otadž- bini. Jer to zavičajno pravo ne stiče se mjestom rogjenja, sjedištem porodice, trajnošću prebivanja, jateljstva i. sugragjanstva, već nasljedstvom ili zva- ničnijem dekretom. Domovina to je slučaj sudbine, kao lijepi ili grbavi stas. Nemožeš je steći ni otresti je ge. Ako je nijesi naslijedio, to ti je može dati samo kakav ured ili neprizivno općinsko vijeće. Zavičaj ti je ondje, gdje ti ga je otac nekad imao, pa makar se je on davno iselio, ili ga nikad očima i ne vidio, no ga je na nepoznati način naslijedio od pok. svog djeda. Po pošljednjoj statistici u Austriji ima 8,600.000 duša, ili 36 po sto, dakle više od trećine stanov- ništva, bez svog zavičajnog prava. Teške poslje- dice te anomalije najviše osjećaju siromasi. Jer ga zavičajem skopčana su dva prava: da te iz zaviča- ja niko ne može poćerati, i da se zavičaj mora za te starati ako si u nevolji dopao, da ništa zaraditi nijesi kadar. Protivni obrazac te tamne medalje je: nepripadnike općina može odstraniti i za njihovo se življenje ne starati. No svakog nepripadnika ne može općina od- straniti. Ali iznimka je baš najstrašnija. Jedino siromahe i nevoljne i nesposobne radnike, čeka na- redba progonstva i'to još onaj sramni metod šu- piranja, koji ti tolike tegobe na putu stvara, pai u tobožnjem tvom novom zavičaju do smrti ti mi- ra neda, jer si postao predmet podruge i podsmje- ha tvojih novih sugragjana. Zalud je siromašan radnik u nekom mjestu godinama radio i zara- gjivao, najbolju svoju snagu upotrebio i istrošio, izravne i neizravne poreze plaćao, razne terete podnosio i za općinske interese jednako ili možda i više svojim životom doprinio, nego li joj koji pripadnik. Jeli ostarao, obolio, iznemogao ili ga druga kakva nesreća spopala, od te općine, kojoj je koristi doprinio, ne može se drugoj dobiti nada- ti, doli da ga per šup opremi sa cijelom porodicom koja uzrocima njegove nevolje u ničem nije kriva, u mjesto koje on više ne poznaje, gdje možda ni- kad nije ni bio, gdje su mu odnošaji, osobe i je- zik strani, gdje ga svak krivijem okom gleda. Ša- lje gase općini, kojoj on u ničem koristio nije, ništa zaradio i koja ga va prvom koraku susreta sa neprijateljski raspoloženjem i prati ga do gro- ba, jeridrugovdje snagu svoju istrošio, a njoj samo na teret pada. i Izlazi svake Nedjelje. Postojeći zavičajni zakon od 3. Dećembra 1896, koji je poništio mnogo bolje i humanitarnije car- Ske patente od god. 1849 i 1859, daje općinama isključivu i neprizivnu vlast, da komu podijakitibri- padnost. Zanago ljudi koji gu stvarali taj zakon, bili su izvanredni idealisti, koji nijesu imali pred očima, da će općine tu vlast zloupotrebljavati, kao što je zbilja zloupotrebljavaju. Usljed tijeh zloupo- treba, došlo se u Austriji, što nigdje u prosvijeće- nom svijetu nema, da preko trećine stanovništva, nema svoje pripadnosti. "Te zloupotrebe dovele su omanje, osobito seoske općine do ruba propasti, pla- ćajući silne troške bolnicama ili gradskim općina- ma, za neke osobe kojima su možda djedovi u op- dini živili. Po tome regbi da pravo imaju oni koji kažu da je zakon od g. 1863 stvoren da sile koje gu go istrošile radom svojijem na korist velikijeh gradova, preda ih na izdržavanje malijem opći- nama. : Austrijanac ima zavičajni zakon, ali ga so stidi, i ima uzroka da se stidi. Jer za 150 god. nije se u tome napredovalo već nazadovalo. Naš zavičajni zakon je unicum svoje vrsti u: prosvijetlje- nom svijetu. Taj zakon je davao preživio svoje do- ba, ne odgovara okolnostima ni vremenu, a opći- nama je ne samo od silnog tereta, već dovodi do procesa, svagja i nemilih razmirica izmegju opći- ni i stranaka. : S toga svaki čovjek, koji iole ima čuvstva čo- vječnosti i kome na srou leži teška sudbina siroti- nje, raduje se, što je vlada prikazala novu zakon- Sku osnovu o zavičajnom pravu. To pravo ne će više biti nasljedno, ne će odvisiti od dobre volje općin- skog vijeća, već će ge mosi steći kao svako drugo pravo. Način sticanja biće prebivalište. Ko je za 10 godina globodao i neprekidno živio u nekom mjestu, a austrijski je državljanin, taj de jure dobija zavičajno pravo u općini u kojoj je za to vrijeme ži- vio ako ga traži. Nijedna općina, ne će moći na zahtjev pojedinaca to pravo sakratiti, jer će u drugoj mol- bi politička okružna oblast, po zakonu odlučiti. Po novoj zakonskoj osnovi, općine moraju kroz šest mjeseci riješiti, molbe za pripadnost, inače politič- ka je vlast pozvata da pripadnost podijeli. Pošto bi nastalo velikijeh poteškoća, kad bi zakon svojom sankcijom, isti čas u Život stupio, te svakom dao pravo pripadnosti, koji bi mogao do- kazati, da je 10 godina u nekom mjestu stalno proživio, to je odregjeno da se desetogodišnje pre- bivanje, počne uračunavati od 1. Januara 1891. "Toj novoj zakonskoj osnovi najviše se protive veliki gradovi, u kojima je radi njihova položaja trgovačkog ili obrtnog najviše doseljavanja. Dok kod nas u Dalmaciji na 1000 stenovnika ima samo 100 doseljenika u Beču ih-ima 557. U donjoj Au- striji 492. U Štajerskoj 554. U Pragu 601. Po sta- tističkijem tablicama koje su zastupničkoj kući pri- kazane, god. 1869. bilo je na 1000 stanovnika 21.9 fi tugjinaca, a g. 1890., taj broj u državi narastao je na 93.5. U generalnoj debati zastupničke kuće, koja je | trajala više dana, protivnici nove zakonske osnove, većinom liberalni Njemci, premda su priznavali potrebu takog zakona, htjeli su ga barem odložiti ad calendas graecas. 'Iražili gu da se osvova povrati odboru ad hoc, pa da se prije riješi kod pokrajin- skijeh sabora pitanje o obezbijegjenju siromaha, te starijeh i invalidnijeh radnika. No srećom nije im upalilo. Velika većina zastupnika odbila je predloge protivnika, pa se prešlo na specijalnu raspravu. I u specijalnoj raspravi, pri svakom paragrafu ustajali su protivnici osnove i uzaludno lomili ko- plja, jer je zakonka osnova većinom glasova pri- mljena, onako kako je vlada predložila. Nema su- mnje da će je i gospodska kuća odobriti, te će tako čim je ćesar sankcijoniše stupiti u krjepost. ei Gorski sokolovi'. Utisci i uspomene napisao Dr. Ant. Baldaeci, preveo s talijanskog M. S. II. Sa Lovćena na Kom. Južne zagrade dinarskijeh Alapa, koje se str- mo iz mora dižu, opisujuć Boku kotorsku i praveć zadnje dalmatinske gorske trakove oko Budve i Spiča, označuju na istoku visoke planinske vijence Crnegore, s kojima su vrhovi Lovćena i njegovog predgorja zatvorili pohlepni pogled putnika kao ne- preskočivom pregradom, iza koje u vasijonskom pro- storu živa želja Crnu Goru traži. Utisak, koji stra- nac dobiva od ovoga Lovćena, što dominira to di- vlje alpinsko zemljište, nije nikada onakav, kakav je onaj, što će kasnije dobiti. Malo dalje od Krsta- ca, od austijske granice, na jednomu od obližijeh brežuljaka Pestingrada ili Mravljanika, odatle će vigjeti Crnu Goru, prostranu visoravan, o kojoj je Delarue sretno kazao, da je uzburkano more, što ge je od jednom skamenilo. Tu će mu se prvom prikazati, ono vigjenje, što mu srce dira, ona ne- izmjerna jedinstvena panorama, bijela, siva, tma- stna i mračna, nepregledna, žalosna i na prvi po- gled nenaseljena; panorama, koja, ako je olujom motrimo, zadaje strah svakomu, koji nije navikao da gleda toliki prostor za vrijeme oluje. U tom se času gusti nebeski oblaci, koje vje- tar bijesno tamo amo ćera, združuju u burni za- grljaj sa krševima, što vraćaju jasno svijetlo blje- ska; buka vode, treska groma, neprestano rušenje klisura, sve to ispunjava pakleno kolo elemenata, nad kojima ipak stoje prosuti ciklopski vrhovi, kao aveti ili džinovi; tada će pred tom groznom slikom 0) Vidi , Dubrovnik“ br. 38. i 40. putnik moći otkriti uzrok legedne i historije erno- gorske, tada mu neće biti teško razumjeti, da je Bog mogao da podijeli samo jednom junačkom na- rodu takovu domovinu. Sa pograničnijeh hridina putnik silazi do pr- vijeh, siromašnijeh pojata sela Vrbe, natovarenijeh, tako reći, na krševe, u čijim pukotinama ljudi siju žito i raž; zatijem će stići malu Njegušku ravan, plodnu gorsku oazu usred tisuće rtanja; tu će osje- titi prvi dah prostog ornogorskog života a zadiviće ga gostoprimstvo, koje mu se ukazuje, pa ga iu najmanjoj kućici potražio. Onda kočijom, nepresta=+ no gilazeći i uzlazeći, okreće put Cetinja mimo Bajee, hrabro selo, što se je u junaštvu i srčanosti uvjek takmilo sa svojom Njeguškom braćom. Ce- tinje leži u dosta prostranoj ravnici, 649 m, nad morem, i više je varošica no grad a ima 2000 stal- nijeh stanovnika. Kuće su“ većinom jednokatne i odijeljene širokijem ulicama. Ima jedan historički manastir, arsenal, bolnicu, pozorište, knjaz-Nikoli- nu palaču, novu knjažević-Danila i stari konak ili »biljar“, sada sjedište raznijeh Ministara, Velikog Suda, gimnazije i drugijeh državnijeh ureda. Iz Cetinja se putuje kočijom do Rijeke. Pro- šavši mimo druge i uske gudure i druge ponore, prije no što počne pravo silazenje i za sobom se ostavi ,Belvedere“ nešto više od po sata od Ceti- nja oko zahvaća u dnu drugu divnu sliku, Skadar- sko se jezero sjaji kao srebrni mjesee, izgubljen u maglovitoj ravnici Zete i podgorice na kojoj je na- Gortan sjajni krivuljasti tok Morače, najveće erno- gorske rijeke, koja jezeru svoju vodu pod Žablja- kom daje; iza toga samotnoga i ravnoga predjela dižu se odma mase malijeh brda bez ikakve forme, rekao bi da jedno na drugomu jašu, ali u podužem razmaku i bez ikakva prekida, a zatim desno vidiš nazupčane lance gćškijeh“) arbanaškijeh Alapa, koje se poslije poduga i podobra krivudanja gube u Kom, u tu visoku gromadu, granicu k Gusinju i Plavi; lijepo pak vidiš visoke vrhove središnje Crne Gore, koje jedva možeš da raspoznaš. Kako si ovu sliku razgledao, letiš put Rijeke, dva sata od Cetinja. Rijeka je jedna od najklasičnijih varošica sta- re Crne Gore. Knjaz ima tu svoju malu palatu. Na- pučena je sada sa jedno 800-900 duša. Skoro na izvoru Ornojevića-rijeke, odakle i ime rijeke, ona je najsjevernije stovarište skadarskog jezera na koje ge dolazi brodivom rijekom. U okolini se još vide neki mlinovi iz doba Crnojevića, patrijarhalne di- nastije, koja je prije Petrovića Crnom Gorom vla- dala. U obodskijem gudurama, gdje rijeka iz jed- nog unutarnjeg jaza izvire, sagradi Petar 11. baru- tanu, kojoj knjaz Nikola pripoji mali arsenal za popravu pušaka i topova. Kako krenemo iz Rijeke, ostavljamo na jugu ermničku nahiju, bogatu vinom, dobro poznatijem u Crnoj Gori i u pograničnoj Dalmaciji. Zatim, idući dalje put onih mjesta, koja 2) Gegi“ se zovu jedni Arbanasi, a »toski“ drugi. |“ Podlistak. DUBROTAČKA KNJIŽETNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ m Ž ' DV.::. ira SLOVINSTVO. Kad Miho Pracat, Lopugjanin, pristupi pred cara Karla V., da ugovara s njim, koliko mu dri- jeva ima spremiti u pomoć republika, koliko opet sam Miho za nesretno zauzeće Tunisa'), i kad Kar- lo V. htjede tom prilikom da nagradi Miha za nje- gove zasluge u ovom poslu, on odgovori: da ne može primiti nijedan naslov ni red viteški kao slo- bodan gragjanin slobodna grada, a novci da mu ne trebaju, jer je suviše bogat. To bi prije trešnje. “4) Iza kako je Saraca isposlovao da se sklopi savez, po kom je republika imala: bit branjena od Ugarske i da se tako sa-- svijem oslobodi od Mletaka, — Dubrovnik se: do: skora opet povrati formalno pod zaštitu tursku. Caru austrijskom Karlu MA kao kralju ugarskom to bijaše velika uvrijeda, s toga zapri- jeti osvetom. Republika da ga ublaži, pošalje mu veliko mno- vo švojijeh ilrijeva u pomoć za nesretno zauzeće 'Vunisa, gdje no: ge: potopiše: zajedno: sa svom vojskom. Otolen ona narodna legenda o trista, Vie udovica na Lopudu. Spada po svoj pri- lici megju, legende i ono što se priča, da je Karlo dao Praca- tu “onaj ubrusae, te se hrani još i sad na Lopudu, koji ne može bili “drugo do ,labarum“ kakvoga krsta po starome obredi Sorkovnome. - ae joke 1 | U Samo za spomen navešćemo još jedan primjer iz najpošljednjeg doba republike. Kad Ranjina izagje pred caricu Katarinu 1I., tu sjevernu Semiramidu, — kako je zvahu enciklopedisti, i preda joj u čast gvoj carmen panegiricum, ona naredi, da mu se da u ime troška za put 500 rubalja kao poklisaru ino- strane vlade po običaju onijeh vremena. Ali Ra- njina, da dokaže carici, kako je dubrovačka repu- blika i suviše bogata, povrati sve osim jednog ru- blja, koji zadrži samo za spomen da je vidio cari- eu slovensku. Kad se govori o bogastvu dubrovačkom tre- balo bi ga razmatrati sa dva gledišta: koje je bilo bogastvo privatno, a koje opet državno. O oba dva kad čovjek čita povijest dubrovačku, valja da se predeveti od snebivanja. Htjela bi se samo za to čitava knjisa na pose; ali mi ćemo samo mimo- gred štogod spomenuti, koliko zasijeća u našu radnju Izvor bogastva ishodio je prije svega baš od samog Sustava ondašnje vlade, koja imagjaše u gebi iz prva dva elementa: jedan aristokracki (rim- ski iz Epidaura) a drugi pučki (narod slovinski). Pismeni ugovori trgovački u starijem listinama do- kazuju, da gu se u opće svi činili uprav s pukom. Za dokaz ćemo spomenuti ove rijeći iz uvjeta od 27. Studenoga 1972.: ,za Sve ove trgovine, koje bi Jakinjani u Dubrovniku kupili od Dubrovčana ili Slovina“ (Vidi: ,lettere e commissioni di Le- | vante“ vol. a., 1359-1380, u knjizi , Trgovački S. našaji“ od Petra Matkovića, u Zagrebu 1871.) I za pravo, trgovina započe baš u ono doba, kad se na- Staniše u ,castel Lave“ (prvi Dubrovnik) bjegunci iz Epidaura kad je još bila vlada demokratička. »E eorrevano per i mercati“, — veli rukopis Mat- tei-ja, (koji se hrani u Maloj Braći) te nadostavlja malo na niže: vengero de Murlacehi de basso sopra Narenta, e piu Catunari?), fra i quali era un capo sopra tutti*), con bestiami“. Tu spominje Mattei još i ovo: ,e poi son venuti homeni Vulasi, o Mo- ralacchi. I Catunari eran ricohi venuti da Vu- lachia*), ed era loro vile cosa esser ciamati di stir- pe pecorale, e fecero uno sborro, e si divisero in Zentilomeni, populani, e servitori o Catunari de Vulachia. I Zentilomeni non davan ai populani le loro fie, ma ai Signori della Dalmazia e di Cat- taro, e percio i Ragusei son benevoli verso i vici- ni, e si amano per parentela e non dan le fie ai populani“. Poslije, ne znajući kako će megjusobno ?) Katunari je riječ grčka pokvarena, i znači: graničari. 5) Taj ,capo sopra tutti“ imao je bit po prelaji Vuko Ov- čarević, od kojega je potekla požodica Gozse. U Mostaru se još i danas pokazuje dolina, otklo je Vuko maknuo sa stokom put Dubrovnika. *) Vulaehia nije Valacehia, — Vlaška, nego u opće paese dei Vlasi; a Vlasi, Vlahi znamo da su se zvali Rimljani, koji padoše pod oblast prvijeh nastanjenijeh Slavena, po Dalmaciji, Hercegovini, Zeti, Arbaniji i t.d. a (današnje dogane) pitajući ga: pristaje li, življeti, predaše vladu više izobraženijem, te tako u Dubrovniku postade aristokracija sama po sebi, — kao što potvrgjuje i Vico i Machiavelli i svi osta- li spisatelji; a puk se da na trgovinu i na brodar- stvo, uvidjevši, da je to vladanje boljijeh i njemu korisnoš), Ali i plemstvo je ipak imalo dijela i od koristi i od štete trgovine i brodarstva. Vlastela su trgovala i po suhu i po moru, a puk je vršio te posle i svoje i njihove; s druge strane je opet puk bio uvjeren, da on vlada, a da plemstvo ruko- vodi posle državne mješte njega. Za sve nedaće, štete, i negreće Dubrovnika, puk nije mogao nikad okriviti vlastelu, — a to je bilo dosta. Doenije se pak radi golema bogastva uzobjestiše i jedni i dru- gi, te tako nastaše različite stranke. A propos evo što o tom spominje Valentin del Lago u knjizi ,Memoris di Ragusa“: ,Noi troviamo una parte della popolazione avocare a se in sua proprieta quasi assoluta 1 esercizio del diritto del comando, e Paltra parte nulla trovar di incompatibile nel lasciarsi dirigere con garanzia di sodistaroa questa altra parte a tutti i bisogni di esistevza, al rispet- 5) Za dokaz da je iZ početka i puk imao udjela u zakono- (lavstvu, najbolje može poslužiti ona formalitat, koja je ostala i do najpotonjeg doba republike, biva, da je odluke senata va- zda objavljivao puku jedan glasnik poviše trijema od Sponee na što je on vazda pristajao, jer bi mu isto svaka oprijeka bila uzaludna.