Lijena list, Za Dubrovnik na godinu fior, 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju se administraciji KA“. Za oglase, pk javne zahvale, šća i slično objav od retka (sitnijeb puta štampaju, p Nefranširana pisma ne prima- ju se. Broj 45. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. Propagatori tugjinstva. Godine 1849. Medo Pucić u predgovo- ru pjesmama Dživa Bunića Vučićevića, oca Nikolice Bunića (Bona), povlači paralelu iz- megju Dubrovnika za dobe pjesnika t. j. pri- je velike trešnje (g. 1667.) i sadašnjega (g. 1849.), pa da se povrati lik ondašnjemu sta- romu Dubrovniku veli da bi izmegju ostalo- ga trebalo ,,da mjesto tugjinstva bude našin- stvo“. Godine pak 1866. naš Medo u pjesmi »Poma“ znajući od kolike je pogibli po na- rodno biće ,tugjinstvo“, koje će iz rodne ze- mlje da ,istegne mezgu“ i ,da usampas ras- trka žilje“, od čega nema ni zere koristi, jer tugjinstvo koje nam se prikazuje u zamamlji- vom obliku nije drugo do ,puki nakit kraju surovom“, kao što je i poma u našijem stra- nama, kojoj ne može plod da dozrije. Dalje pjesnik u istoj pjesmi veli Svakoj zemlji Bog je način dao, Vlagu, žegu skladom razgranao Da svoj narod svojom hranom hravi, te s toga preporučuje Srpska zemljo der za sebe mari. Sta ćeš tražit misirskih oaza, Vlaških*) čuda, njemačkih dokaza? Kolik nauk za nas iz ovijeh riječi i stihova! Naše zemlje naročito na balkanskom polu- ostrovu veoma su nježnog bića, te pametan upravljač koji im želi istinskog dobra i na- rodu pravoga blagostanja, trebalo bi da nji- ma obzirno upravlja i postepeno novi pore- dak narodu razumljiv uvagja da ne zija iz- megju ,starog“ i ,novog“ ona provalija ko- ja se opaža u Bosni i Iercegovini izmegju svake ,stare“ i ,nove“ varoši. Balkanske ze- mlje kojijem je Turčin upravljao patile su i pate najviše radi odnošaja koji postojahu i i postoje izmegju ,raje“ i ,bega“, a to se zove agrarno pitanje. S toga je prva briga novijeh upravitelja u oslobogjenijem zemlja- ma na Balkanu kao u Srbiji i Bugarskoj bila riješiti agrarno pitanje, a sve se je drugo na stranu ostavljalo, jer dok je raja Amel i rob putevi, željeznice, škole, hoteli i t.d. sve je »puki nakit kraju surovom“. *) Slaveni zovu Vlahom čovjeka romanskoga porijekla kao Italijanca, Francuza, Rumuna. Kad je agrarno pitanje sretno i prave- dno riješeno, istom se može pristupiti uva- gjanju kulture ali u tolikoj mjeri da narodni želudac ne pokvari. Ovaj je zadatak veoma težak. Hoće li se zapadna kultura sa svijem svojijem porocima na priječac uvesti, doživi se dogagjaja poput onoga u Donjoj Tuzli gdje hanume Tuzlić i Kulović, do juče zato- čene u haremu i odijeljene od ostaloga svi- jeta na finoj hartiji francuskijem jezikom (gr- dne li ironije!) pozivlju sarajevske gospogje bosanskijeh ,kulturtrigera“ na ,diner“, a da ironija bude još veća stavljaju im ,& di- sposition“ posebni željeznički vlak. »Orvena Hrvatska“ daje veliku zname- nitost ovomu dogagjaju, pozdravlja sa strane Hrvata ovaj ,moderni pokret“ i veseli se što je »novi duh“ u Bosni i Hercegovini ,,po- čeo prodirati u svetost harema“. Istina ovakav ,novi duh“ i ,moderni pokret“ zaslužuje osobitu pažnju: ,Diner“ i harem! Razumijemo pozdrav Hrvata ovomu ,modernomu pokretu novoga duha“, jer su i oni kao pijoneri od Strosmajera do Star- čevića mnogo tomu doprinijeli, te se imaju prava i veseliti gledajući kako se tugjinšti- nom rastače narodno biće. Imaju prava kli- cati ,novomu duhu“, jer su i oni zaslužni što je ovaj već toliko uspio da se po ,no- vijem“ varošima i gradovima Bosne i Her- cegovine ne čuje do njemački i magjarski, a potraje li još ovako jedno dvadeset godina svi gradovi i varoši okupiranijeh zemalja izgu- biće sa svijem narodni slavenski harakter. Imaju se prava radovati, jer bolje nije ni u njihovoj ,prijestolnici“, Zagrebu, koji da nije slučajno glavni grad Hrvatske i Slavonije, teško bi ga bilo razlikovati od kakve poni- jemčene varoši. Bolje svjedožbe za ulogu koju igraju Hrvati u Bosni i Hercegovini nema do ove u ,Orvenoj Hrvatskoj“ (br. 44.), s toga smo o tome i progovorili da samijem hrvatskijem člancima dokažemo: kako je hrvastvo most preko koga prelazi ,Drang nach Osten“ na zapadni dio balkanskog poluostrova. Mi mu na takovoj ulozi ne zavidimo, šta više saža- ljevamo da ,brat“ pomaže tugjinu rušiti ku- ću, samo za to što je srpska. U posljednjoj strofi ,Pome“ Medo na- braja pijonere tugjinštine, a po svjedodžbi koju je dala“ ,,Orvena Hrvatska“ hrvastvu, fali Samo još ime njezino i njoj sličnijeh. Medo ih zove ,bezočnići“. Bozočnici raskotiše bruku, Od savjesti sprdnju načiniš Grk i Latin krst nam omr Vraneuz, Njemac i čast i nauku; Al j'u tebe boža vjera čista Još ti dušu ko zlato ze blista! Počuj samo glas srdašća svog, Uza te je, svemu sugja, Bog. Poučavanje pravoslavnijeh učenika u nauku o vjeri na našijem srednjijem školama. iše U zadnjem svom broju, obećasmo da ćemo se opširnije baviti nenormalnijem odnošajima na našoj gimnaziji i preparanđiji, glede poučavanja pravosla- vnog vjeronauka. Naše obećanje hoćemo da ispunimo, pa ma- kar kome i nepravo bilo. Preklanjske školske godine, (a ko je se ne sjeća?) kad se bijaše digla hala i vrana, protivu srpske omladine na našoj gimnaziji, i svojijem vra- žijem makinacijama i denuncijama uspjela upropa- stiti mnogo našijeh mladića, — uspjela je kod mjo- rodavnijeh fuktora, zadojenijeh krvatskijem čuvstvom, odaljiti bez ikakvog razloga i nekoliko profesora, i premjestiti ih po drugijem gimnazijama, a sasvijem odstraniti mjesnog pravoslavnog paroha, kao vjero- učitelja, sa gimnazije i preparandije. A zašto? To je pitanje na koje nikad ne odgovvriše ti mogućni- Gi i ako je preč. pop Bućin tražio da se povede proti njemu istraga. Mi vrlo dobro znamo, jer smo potanko ispita- li ovu aferu, da je paroh Bućin za sve vrijeme svog katihiziranja tačno i revno vršio svoju dužnost Pored svijeh svojijeh dužnosti u parvhiji dostu broj- noj i raštrkanoj. I nikad do 20. Juna 1895. nije primio ikakve opomene ili ukora, već pohvala za svoj rad. Dakle, zašto mu bi dat pakrački dekret sa gimnazije i preparandije? Je li što je propovi- jedao srpstvo u gimnaziji, kako ga denunciraše bez- kućnici? Ali komu? On, privatni vjeroučitelj, nije predavao druge predmete ni zamjenjivao profesore po razredima pa dolazio u doticaj sa ostalijem | učenicima. A svojijem pravosl. učenicima zaista nije mu potreba bilo, da im išta o srpstvu propovijeda, jer su ga u majčinom mlijeku posisali. Megjutijem znamo da bi svi bivši njegovi učenici, koji sad ve- ćinom razna zvanja u našoj državi zapremaju, pod zakletvom posvjedočili, da preko satova predavanja ničijem se bavio nije osim vjeronauka. Posvjedočili bi, ds ih je uvijek podučavao da bratski ljube svoje sudrugove katoličke vjere, i da u najvećoj mjeri budu tolerantni. A nije se povodio rgjavim pri- mjerom drugijeh. : Je li što je povjerenik ,Srpske Književne Za- druge“? Ne možemo vjerovati. Jer .megju gimn. djacima nije imao do četiri člana, i to koji su se upisali bili kod drugog. Da je tom Zadrugom pro- pagandu činio u školi, bio bi barem uspio upisati ono 15 svojijeh učenika. A tamo imao je samo jednog! : Pa baš i da je činio, bio bi činio ono, što je slobodno radio prof. Marcel Kušar, koji kao javni povjerenik , Matice Hrvatske“ uspio je bio na nedopušteni način upisati oko 150 gimn. učenika. Ne možemo vjerovati ni da je s toga što je van škole, kao slobodan gragjanin, vršio svoja usta- vom zajamčena prava, te stupao na biralište i ispo- vijedao se Srbinom. I ako nam je dobro poznato, kako je neki mnogo visoki činom a ne stasom, či- novnik Namjesništva skakao od muke iz fotelja kod pravoslavnog episkopa u Zadru, jer je Bućin u ne- koj svojoj izjavi napisao da je Dubrovnik srpski grad. No, nije nam namjera ovdje uzimati u obra- nu preč. popa Bućina, jer njemu ne treba. Hoćemo samo da konstatiramo činjenicu, da već eto progje jedna cijela školska godina, a počela i druga, bez da je starija školska vlast postarala se, kad je nje- ga odaljila, naći mu zamjenika, koji bi redovito, po zakonu, poučavao pravosl. učenike i učenice, u gvojoj vjeri i ako je to zakonom zajamčeno. Prošle šk. godine 1895-6. bilo je u Gimnaziji 12 učenika a u Preparandiji 18 učenica pravosl. vjere. I svi oni ostadoše skoro cijelu godinu bez vjeronanka. Kažemo skoro, jer na 2 mjeseca prije zatvora škole, nagjoše se u čuđu, osobito upravitelj preparandije, što će mu pravosl. učenice ostati ne ocje- njene u vjeri, kao da su bezvjerke. Pa da ta bruka, ne bude očita svemu svijetu, počelo se strašiti učenice da ne će prvći razred, a one trećeg razreda, da ih ne će pripustiti maturi, ako ne dokažu da su po- hagjale svoj vjeronauk. Kao da je njihova krivica bila, što nijesu imale vjeroučitelja. Kako ta zastra- šivanja nijesu prestajala i djevojčice se bile prepale da ne izgube godinu, to paroh Bućin na poziv svo- je orkvene vlasti rado se primi i počne privatno poučavati i pravoslavne gimnaziste i preparandki- nje. No šta je mogao učiniti za dva mjeseca: Ni- šta! Ali starijoj školskoj vlasti izgleda kao da je malo do toga stalo bilo što pravosl. učenici ne će us- pjeha postići u nauci svoje vjere, njoj je samo sta- lo bilo, da se pozvana može pred kijem opravdati, kao da je ipak bilo poučavanja u vjeri. Ovaka zapuštenost nije mogla uroditi dobri- | jem plodom. Ona je imala zlijeh pošljedica. U oči- ma mlagjarije bagatelisala im se vjera. Kao djeca, bez nadzora, počeše ne pohagjati svoju Crkvu, ne pristupati ispovijedi i pričešću, a i kad bi u Orkvu po volji i u nevrijeme došli, nijesu se ponašali ka- Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC LVI. SLOVINSTVO. Gdje je tvojijeh trista drijeva Slavni Gruže moj?!...“ Kazali: ,,Trista Vica udovica“. Velike kupovine raznijeh dragocijenosti i ze- malja, znamenite trgovinske pogodbe i preduzeća, danak, koji su u isto vrijeme davali ovome ili ono- me od obližnjijeh kraljeva i banova u naokolo, tro- škovi oko tvrgjave i veličanstvenijeh zgrada, kao što je m. p. Sponza (sadašnja dogana) i t.d. it. d. sve to, najbolje svjedoči da je Dubrovnik vazda bio: imućan grad. To nam još dokazuju, ne samo opisi mnogobrojnijeh književnika, našijeh i strani- ojeh, no i narodne priče i pjesme hercegovačke. Ko ih čita, često se namjeri na neka mjesta, gdje se kaže, da kakva odveć rijetka i znamenita stvar vrijedi grada Dubrovnika“. Ljepotica kojekakva u tijem pjesmama: njezina krasota, njezini uresi, pre- stavljaju se per hiperbolen, da ,wrijedi bijelog Du- brovnika“. ,Ni za sve dubrovačko blago“ znači u njima: nipošto, ni pod koju cijenu. A gdje ti je ona poznata u narodu ,brava Dubrovačka?!“ — Ni- je dosta ni devet brava, da se nešto dragocijeno sačuva, nego se hoće još i deseta — dubrovačka! "To je u narodnijem pjesmama prešlo već kao u neku poslovicu, a znači što i ,cassa forte“ u da- našnjem smislu. Uprav se u narodnijem pjesmama spominje ,brava dubrovačka“ nadasve na vratima od tamnica; ali na to je, — po svoj prilici, — narodna mašta prinijela one slučajeve, kad se je davalo na ostavu, u shrane dubrovačke, blago i ra- zličite dragocijenosti, kao na tvrdo mjesto, od ve- likaša i prvaka narodnijeb, bez i malo straha da će propasti. i Koliko samo dadoše za Rat caru srpskome g. 1333., koliko opet za Primorje #. 1398. kralju bosanskom Ostoji Kotromauoviću! — a da i ne nabrajamo druge primjere. Samo za utvrejenje Sto- na potrošiše 12000 dukata u zlatu. Senat potroši 14.000 dukata u zlatu za hram sv. Vlaha, koji iz- gorje g. 1%06., a bi popravljen 1715. Zuamo uz to, da su obližnji banovi: ne samo srpski, no još i italijanski, ostavljali u Dubrovniku oporuke, u kojijem bi raspolagali svojijem imetkom za slučaj smrti. Renat di Angieau, vojvoda napuljski, ostavi pismene svoje oporuke na Šipanu, koje se prenesu ka- / šnje u Dubrovnik na sahranu, ali poginu u tre- šnji!). Svak zna, da se je ovo dižavno bogastvo, osim u spomenute, — trošilo još i u razne dobro- činske svrhe, i u vjerska preduzeća. Lukari spomi- nje u knj. 4., str. 164., a uza nj.još i Razzi, da je bilo 300 moći, okovanijeh u srebru sve do tre- šnje, u kojoj ih pogine veći dio?). Stona crkva Ri- karda ,lavljeg srca“, kralja engleskoga, sagragjena je g. 1192. Ona Domenikanaca 1225.; franjeva- ') Vidi se još i sad u Sugjurgju njeka omirina sa grbom toga Renata, a njeke zemlje zovu se i danas ,na Renatovu“ Na otoku Jaglanu kod Šipana su stali neki kalugjeri, koji bi dohodili s otoka sv. Andrije; ali budući bili jednom sasvijem porobljeni od gusara, utekoše i otok opusti. Otok sv. Andrije darova kalugjerima vlasteoska obitelj Gozze. Tu se dogodi ono što se priča o ljubavi Mare Lovujke sa njekijem Ljudevitom. Sucka, istraga od te z ode upisana je g. 1527. Nju su uprav braća utopila na ribanju; a taj ljubovnik nakon godinu dana poslije te zgode bi rukopoložen za svećenika. ?) Marin Kaboga i Gjuro Bučić prenesoše u Revelin ostatak toga golemoga blaga moćnika, iskopana ispod ruševina pomoću 200 radnika. Njeke ostaše razlomljene, te ih vremenom opet okovaše u srebro; s toga ima sad toliko moći bez imena. Pri- je je imala povlasticu porodica della Croce, da može držati ključeve moćnika; a kad se ova sasvijem istraži, — to pravo pregje na porodicu Petrana; ali da zadrži samo jedan ključ, a senat drugi. Kad i ova dospije, preuze ključ u XVII. vije- ku porodica Tudizija. čka 1317.; manastir sv. Klare za 70 dumana (sad vojnički arsenal) g. 1290.; hram Jezuita i veličan- stveni zavod školski (sad bonica vojnička) u prvoj četvrtini 18. vijeka“). Domenikanski manastir u Gružu bi sagragjen od 1487.-1450., troškom boga- toga Marina Biše, Dubrovčanina. Porodica Ghetaldi načini Malobraćanima manastir na Daksi g. 1500, Sve su ostale crkve bile sagragjene na troškove republike. G. 1452. republika dade 1000 perpera popu Gjuru Radovanoviću za nogu sv. Vlaha; jednom grčkom igumanu, koji donese glavu sv. Vlaha, dade 500 dukata u zlatu; a Tomu de Vjatanis, koji do- nege 1348, lijevu ruku sv. Vlaha, oslobodi svakoga 5) Zna se po mitologiji, da je Eskulap, bog ljekarstva, bio sin Apolona, boga prosvjete i svake znanosti i umjetnosti. Apo- lon se slika kao mladić, a Eskulap, sin mu, kao starac sijede brade. Za boravka cara Franja 1. u Dubrovniku, grad bi veli- čanstveno osvijetljen; tu se je izmegju ostaloga u čast njegovu mogao vidjeti u svjetlosti i ovaj epigram, sastavljen u latin- skom jeziku: Cesare! ovdjo je sad sn (Fiskulap) istjerao 008 (Apolona); ne gledaj što je sin bijele brade, a otac nije; nego gvrni se na naravnu pravicu: može li po duši sin istjerati oca?!“ "Pijem se je pozivao car, da vrati bonicu preuzetu od Francuza, i da načini opet zavod školski. Predaja je u narodu (ne znam koliko istinita) da je car bio naredio povraćenje; ali da je bio svrnut od vlade: dalmatinske. Najprije je ovaj hram sa zavodom školskijem počela bila graditi na svoje iro e tek poslije proslijedila republika. Škove porodica Gondola, pa j