U Dubrovniku 195. Novembra 1896. Hercegovinu na godinu fior4, 50 dinu fior. 5. franaka 15 u zlatu. surazmjerno. Lijena list. Za Dubrovnik na godinu fivr, 4 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Za Srbiju i Crnu goru nu s Za svo ostale zemlje na godinu Na po godine i na četvrt godine Pojedini broj lista 10 novčiću. ž VN Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,D KA“. "e Dopisi se šalju sk Rukopisi se nj Za oglas, pr javne zahvale. šća i slične objave , od retka (sitnijeh slova). 4... puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. - Broj 46. Izlazi svake Nedjelje. Godina V. ae O RR S a ev bv KIH o i SK S i Di i aii a i DO Nema Srba. H T e .xo. 4 . Neki odlični naučenjak i državnik srp- ski govoreći o sporu srpsko-hrvatskom reče: Stidili su se otvoreno stupiti samom vjerom u borbu, već su stvorili hrvatsku narodnost i tijem pocijepali Srbe u Srbe € Hrvate, dk su jezik, običaji i dr. jedno i nerazdijelivo Bvoj cilj postigoše i mi se gložimo. Kraći i istinitiji sud o srpsko-hrvatskom sporu nije se mogao izreći. Danas stojimo pred gotovom činjenicom i s njom treba računati. Cijenimo da ipak ne će škoditi, ako malko zavirimo u prošlost, čijem će se dokazati kojijem se je sredstvom najviše služilo u našoj pokrajini da se dogje do današnjega hrvatskoga absurdum-a: Ne- ma Srbd. To je sredstvo: škola. U školi se vaspitava omladina, te je Renan pravo rekao da je pitanje o vaspita- nju u modernom društvu pitanje života i smrti, pitanje od koga zavisi budućnost. S toga mi razumijući važnost škole u dana- šnjem vijeku, češće na nju svraćamo pažnju, jer uvjereni da je plod škola današnji po- klič: Nema Srb. Ali natovarati samijem Hr- vatima na vrat cijelu odgovornost za dana- šnje nesnosno stanje nije pravo, jer istini ne odgovara. Hrvati sami ne bi se nikada bili popeli do današnjega položaja, da nema vi- soke protekcije koja ih gura, gdje im mjesta nije. Ovo nije samo naše mišljenje, vek i ne- kijeh Nijemaca koji vide da ovakovo stanje do ničega ne vodi. Karl Hron u brošuri »Die Orientwirren“ na jednom mjestu u tre- ćem odsjeku veli: ,U ostalom Kallay-eva po- litika protivu Srba jest razumljiva,- jer ona odgovara željama zagrebačkijeh Veliko-Hrva- ta, koji imaju visoke protekcije . . . .; osim loga ona odgovara možda i kratkovidnosti nekih magjarskih šovinista“. Nema Srbd.! Ovijem se obistinuju razlozi protivnika sjedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom, kad su još god. 1861. Bokeljima govorili, da im Hrvati ne će dopustiti u školama porabu ći- rilice i da će izgubiti narodno srpsko ime“). #) y. ,Pozor“ bt. 11. g. 1561. Nema Srba! A pokrajinski Odbor dalmatinski okru- žnicom od 22, marča 1862. g. predlaže na- grade učiteljima i učiteljicama koji će po- kazati veći broj učenika i učenica poučava nih u slavensko-dalmatinskom to jest u srp- skom jeziku koji se govori u većem dijelu Dalmacije“.#) Nema Srba! A namjesnik dalmatinski Wagner odlu- kom od 18. maja 1869. g., kojom povjerava prof. Franu Grgureviću pregledanje čitanaka pučkijeh učionica kaže: ,Kako je meni po- znato Vaše svestrano poznavanje srpskoga jezika i Vaša opća kultura, odredio sam Vas gospodine profesore, za tako povjerljiv po- gao...“ dalje.... ,Za linguistički pregled neka g. profesora rukovode najnoviji napret- ci filologije i slavenske (srpske) gramatike i neka se posluži onom ortografijom, koja je sada u opće uvedena kod svih narodnih pi- gaca srpskih i hrvatskih“ .. ##) Danas poslije trideset i više godina kli- | če ge: Nema Srbd. i iznašaju se prijedlozi u saboru da se iz školskijeh knjiga sa svijem istisne ime srpsko. Kako je mogao nastati u tako kratko vrijeme ovaj nenadni preokret? Odgovor je veoma lak. Zagjite počamši od Raba do Spiča u pučke učionice i srednje zavode, pa poslu- šajte kako 99 "% učitelja i profesora poučava učenike i učenice, pa ćete razumjeti da je do ovoga absurdum-a: Nema Srbd moralo doći. Nije se hrvatski šovinizam tajno propo- vijedao, već javno sa učiteljske stolice i sa znanjem najveće pokrajinske školske vlasti to jest Pokrajinskoga Školskoga Vijeća, koji broji devet članova a nijednoga Srbina osim zastupnika prav. crkve. Da je ovomu (P. Š. V.) ikoliko bilo stalo do prave nauke i pra- vice, bilo bi se postaralo da se u školama *) y. spis Pokrajinskog Odbora Dalmatinskog od 22. mar- ča 1862. br. 641. Ona tačka u originalu italijanskom glasi: Egli d a tale scopo che la Giunta provinciale viene a proporre aleuni premii per que' Maestri o Maestro delle Caposeuole, del- le scuole elementari regolari, e delle seuole ausiliarie che alla fine di quest anno. seolastićo avranno. oflerto un maggior nu- mero di faneiulli e fanciulle istruiti nella lingua Slavo-Dalma- ta, vale a dire nella lingua Serba parlata nella maggiore par- te della Dalmazia. s še) y, odluku namjesničku od 18. maja 1869. Br. 115%. drukčije postupa, ali je trebalo stvoriti novu generaciju, čisto hrvatsku. Ona je danas tu, ali ne onako do kraja poslušna, kako su je visoka gospoda zamišljala; pa eto sada nji- ma belaja, jer nova hrvatska generacija zah- tijeva da joj visoka gospoda ostvare i Veliku Hrvatsku, koju su joj u veoma zamamljivim šarama prikazivali. Odatle sukob izmegju vlade i pravaštva, kao izmegju roditelja i razmažene djece. Zgrada koja se je kroz ovo trideset g0- dina brižljivo zidala da bude jaka tvrgjava protivu Srpstva počimlje se rušiti, a ruševi- ne padaju na same graditelje, što su i po- sljednji dogagjaji na spljetskom gimnaziju pokazali. Tako se sada u našoj pokrajini vrše dvije velike istine od kojijeh jedna za visoku gospodu glasi: quam parvd sapientid regitur mundus (kako male glave upravljaju svijetom), a druga za Hrvate: aliis inserviendo consu- mor (drugomu služeći trošim se). Nema Srba! Reklo bi se da-ih ima, odgovaramo, jer se protivu mrtvijeh još niko na svijetu nije tako očajno borio, kao što protiv nas od Polo. Da naši protivnici osjete još jače da nag ima, trebalo bi da se bolje organizuje- mo i otpočnemo još življi i intensivniji rad. efo Bosna i Hercegovina. O ovom šestom dijelu svijeta i iz njega dolaze najrazličitije vijesti, koje ćemo skupa gabrati, a sami čitatelji neka ih komentuju, jer nama ne dopuštaju politička vlast i dr- žavno odvjetništvo. U Mostaru izlazi srpski književni list »Zora“ pod uredništvom Svet. Čorovića. Ure- dnik bješe odlučio da donosi i slike u »40- ri“, a cenzura mu je do sada zabranila ove glike: Crkvu cara Lazara u Kruševcu, dvor cara Lazara u Kruševcu, manastir ljubosti- nju zadužbinu. carice Milice, manastir Rwa- niču u Resavi zadužbinu cara Lazara i cr- kru u Takovu. : Druga vijest slična ovoj. Policija je ovi- i jeh dana zabranila srpskom pozorišnom dru- štvu Čirićevu, koje u Sarajevu predstave daje, prikazivati Balkansku Caricu Nikole 1.,*) dok carica udova Friedrich šalje na Cetinje / prof. Bremera da prevede Balkansku Gariću te da se prikazuje u Njemačkoj. Pošto su sada u modi reforme za tur- sku earevinu, Kallay da ne bi izostao i da dokaže narodu svoje staranje misli uvesti u ovaj šesti dio svijeta neku. vrst »županijskijeh skupština“, e da se uzmogu narodne tužbe i želje doznati. Da ovu pak zamisao o ustavu za Bosnu i Hercegovinu populariše, postarao se je i za to Kallay, te će od 1070 moi laziti u Sarajevu tri puta na nedjelju »BO- sanska Pošta“ i na ,zemaljskom“ jeziku, ko- ja će jednako braniti interese ,Svih narodno- sti“, kao da u Bosni i Hercegovini ima više narodnosti. : Tu skoro novine proniješe vijest. da je sultan u svojeručnom pismu na knjaza Ni- kolu I. pisao izmegju ostaloga da je spre- man prenijeti svoja suverena prava što ih ima nad Bosnom i Hercegovinom na vlada- ra Orne Gore i Srbije. Kasnije ovu vijest potvrdi biogradski dopisnik čeških , Narodnih Listov“, a ,Glas Crnogorca“ bješe preveo i preštampao onaj dopis češkoga lista. Indirektno tiču ge Bosne i Hercegovine vijesti o sazivu evropske konferencije u Pe- trogradu za reviziju berlinskoga ugovora, a , Obzor“ nadodaje da se S ovijem raznijem vijestima dovodi u svezu, što još ni ove go- ne nema u proračunu austrijskom stavke za gradnju željeznice Spljet-Aržano. Nešto se kuha. i Situacija u Austro-Ugarskoj monarhiji. Svršeni izbori u Ugarskoj dali su libe- ralnoj stranci tako ogromnu većinu koja se je rijetko u izbornijem analima Ugarske za- bilježila. Ova liberalna stranka ima za svoj program održanje dualizma u monarhiji. Svr- šeni pokrajinski izbori u zemljame zastupa- nijem u carevinskom vijeću i istup njema- čko-češkijeh zastupnika iz kluba njemačke +) Ovu vijest donio je zadarski list ,11 Dalmata“. Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC LVII. SLOVINSTVO. Povjest: spominje još i obitelj Stefani kao mo- guću u bogastvu po trgovini i brodarstvu. Ta se porodica razgrani: po Šipanu, po Lopudu i po Du- brovniku. Jedau njezin ogranak, koji kašnje bi pro- zvan ,Skočibuha“ imagjaše mnogo i mnogo svoji- jeh vlastitijeh kuća i polača!). Iza trešnje, u naj- posljednja vremena republike, spomiljale su se u narodu kao više bogate još i porodio»: Bona i Bo- zdari-ja. U crkvi Malobraćana u Rijeci (Om bli) još se čita natpis ,Skaperlenda Bozdari“ na grobu prvog bogataša te porodice, koji radi svog bogastva bi upisan još i u plemstvo. On je svaki čas govorio: ') Jedna od veličanstvenijeh polača, koje sagradi porodica Skočibuha, vidi se još i danas »Izmegju tri crkve“ nedaleko od gadašnjeg groblja. Sad je vlastitost porodice Bonde. Ovu polaču nijesu izgorjeli Crnogorci; nego kad uljegoše u grušku luku Rusi i Englezi, — kako se pripovijeda, — zapovjednik ruskog brodovlja, iz osvete, što je senat dopustio da uljegnu u Dubrovnik Francuzi a ne Rusi; naredi, da-se u nju nanese više barjela katrama, te je tako kriomice zapali. ovo je moje bogastvo boži dar“; po tome bi pro- zvan ,Bozdar“. Veći dio bogastva propade u velikoj trešnji?); ali ipak ostaše: zavodi, riznice, naseobine, i silno brodovlje, te tako se Dubrevnik vremenom opet nekako okrijepi uz pripomoć drugijeh vlada evrop- skijeh, a navlastito papi, koji su poticali, da se Dubrovnik opet ponovi za korist ojelokupne crkve katoličke. koja je na svemu istoku bila poduprta samo od Dubrovčana i materijalno i moralno. Kad dospje republika, mnoge porodice, do tad gilao bogate, spadoše od jednom u prepuklo siro- maštvo. Mi smo poznavali u naše djetinstvo njeku gospog,u, koja je imala 12 službenica, a umrije na prostu krevetu u skloništu siromaha. Sjećamo se takogjer jedne druge, koja je u svojoj mladosti pod republikom bila toliko bogata, da gu joj čak i »su- dovi od potrebe naravne bili od zlata, pa i ona umrije u bonici siromaha. Jedan vlastelin kad već 2) Ova trešnja ni Spasov dan 17. Maja 1520. na 7 ura u jutro, za vlade kneza republike Petra Sarake, ne obori nego malo kuća, — kako piše Ranjina. Steta je bila od 100.000 du- kata. Pogibe u sve 17 osoba po gradu i još jedno čeljade u stonoj erkvi. Potresi su trajali 20 mjeseca. Tad senat odluči, da se sagradi Spas, koji se dovrši tek 1536. Predaja kaže, da je i plemstvo (od oba dva spola) za Zavjet nosilo kamenje, kad se je ova bogomolja gradila. Cesti potresi opet se pono- više g. 1689. čio se je u njeko odijelo od svile i od skupocijeni- jeh svita, koje mu je bilo ostalo od starije još iz davnina. Onijem, koji su se čudili, kako ide tako lijepo i veličanstveno obučen, vazda bi odgo- varao: ,E cosa volete? faocio gala per neccegita!“*) Ova obrtnost i stečnost ostala je još i sad kao je- dina harakteristika Dubrovčana; a sve su druge sposobnosti duha i ćudi dubrovačke propale za uvi- jek, jer već nemaju srestava potrobitijeh za svoj razvoj. : Dubrovčani su dakle i sami po sebi ostvarili u svom životu onu izreku Giusti-ja, koja glasi: ,Dice un proverbio Caro al potere, Che 1 esger sta nell' avere“. Oni su uzeli od Italijanaca U ossere za bogastvo; g toga ge i zove imanje u Dubrovniku »biće“. Prvo valja imati, pa tek onda postati čovjek. 'lo isto potvrgjuje i vas narod u svojoj poslovici: ,Siroma- %) Kad Austrija zapremi Dubrovnik, car Franjo I. naredi da se svakom člavu plemstva bez razlike spola, koji bi spao u siromaštvo, sve dokle je živ, ima prohoditi jedna austrijska lira na dan. To je trajalo do nedavno, sve dok umrije i po- sljednji, koji se je rodio za doba republike, Mi znamo jednoga, koji je u siromaštvu odbacio tu potporu, voleći da mu ko udijeli štogod na put božiji. nije imao ni toliko, da kupi promjenu haljina, obla- štvo ubija čovještvo!“ Ova poslovica ,caro al pote- re“ zaista je najviše bila draga vladi toga senata, koji je tražio i nastojao, da puku ne bi ponestalo, — ako je moguće, — ni ptičijeg mlijeka. Ali to blago u opće omališe kad ter kad ku- go i trešnje, a opet bi gusarstvo i slobodno haj- dukovanje onijeh vremena, često poharalo čitava sela ili pojedine obitelji. To je gusarstvo i hajđu- kovanje bilo općenito u Evropi u one historijske epohe, kad je vladala moralna sila (koja mu drago ona bila) u državama stalno osnovanijem na kop- nu, puštajući silu materijalnu (odmetničku) da se širi samovoljno samo po pustinjama i po moru, koje se je onda smatralo da ne pripada nikakvoj vladi; te tako postaše gusari i hajdaci“) Gusar- 4) Poslije vlade procijeniše i more kao svojinu one države, čije obale zapljuskuje. U srednjemu vijeku, znajući erkva ri- mo-katolička da je prikladna i pristupačna svakome mjestu i vremenu, uze more i otoke kao svoju vlastitost; s toga su se otoci i cijenili kao pronje (feudi) erkovne, — kao n. pr. Eugle- ska, Sicilija i dr., po nekom pravu juris romani, što ovdje ne, treba tumačiti (V. Storia universale di Cantu. Medio evo). Najposlijednji koji se je služio tijem pravom, bi papa Aleksan- dar VI, — veli Canttt: ,quando fece la famosa demarcaziono fra la Spagna ed il Potogallo“. Poslije i Mleci uzeše vas Adria- tik od Jakina do Mletaka kao svojinu republike, te je valja- lo da plaćaju oni brodovi, koji su tuda plovili. Tako i Danska uze sjeverno more i tjesnac Sunda. Engleska pak iza kako osvoji neki dio sjeverne Amerike i Atlanskog oceana, motne