U Dubrovniku 29. Novembra 1896.

Gijena list,
Zu Dubrovnik na godinu fior, 4

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior, 4. 50

Za Srbiju i Crnu Soru na eo
dinu fior. 5. S
Za svo ostale

franaka 15 u zlatu,

zemlje na godinu

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

E$ z #

INK

Pretplata i oglasi
šalju ao administraciji ,DUBROYA
KA“, :

Dopisi se šalju uredništvj.
Rukopisi se no vraćaju.

Za oglase, priposlano, i;
javne zahvale, računska i:
šća i slične objave plaća so 10;
od retka (sitnijeh slova). Ako se:
puta štampaju, po pogodbi,

Nefrankirana pisma. ne. prima-
ju se.

Broj 48.

(Izlazi svake Nedjelje.

Godina V.

Poziv u pomoć.

. Mnoge krajeve srpskijeh zemalja zadesi-

la = nesreća usljed. velike i gtrašno
oplave. Ta nesreća tim je v jača i
ih što se je desila : ee u on jeti
ob. : jgore doba  godi-
šnje, kad je zima na pragu.
: Boka-Kotorska, Crna Gora, Bosna i Sr-
bija teško su pretrpjele od grdne bujice. Či-
lava sela uništena, njive i oranice pod vo-
dom, živo i hranu za zimu voda ponijela. Na
stotine naše braće u spomenutijem zemljama
stoji golo i gladno bez kuće i kućišta na
Gičoj zimi.

Srce para čitanje opisi u novinama iz
postradalih krajeva.

Na Cetinju i u Biogradu sastavili su se
odbori pod predsjedništvom dotičnih mitro-
polita za prikupljanje priloga u korist postra-
dalih od poplave i izdali su proglase na srp-
ski narod. Pošto je nesreća velika i pošto je
obuhvatila veliki dio Srpstva, s toga je sva-
komu Srbinu i filantropu dužnost priskočiti
našoj upropaštenoj braći u pomoć koliko ko
može, bilo u novcu, u hrani i u odijelu.

U ovom slučaju brza pomoć — jedina
pomoć.

Prilozi u Biograd i na Cetinje šalju se
direktno: Odboru za pripomoć postradalim od
poplave. Pošto se u Boki-Kotorskoj nije ustro-
jio nikakav odbor, s toga neka se prilozi ša-
lju zastupnicima ili načelnicima postradalijeh
Općina.

Mi ovdje ne pravimo razlike, potreba je
velika Boki € Crnoj Gori i Bosni i Srbiji,
s toga neka darežljiva ruka Srbinova prema
svojoj uvigjavnosti pripomoć udesi.

Napomenućemo još jednom da svaki
imućni Srbin koji se ovom prilikom ne oda-
zove vapaju za pomoć gladne i gole braće
svoje, vonijeće na duši veliki grijeh, jer ova-
ke nevolje Srpstvo jošte nije doživjelo.

Dakle pomozite!

ei
Izjava.
Sabravši misli pred nastupajućijem _iz-

borima novog zastupstva kotorske Općine,
prikazaše nam se u svoj svojoj težini dvije

ozbiljne činjenice koje nas prenuše iz  ideal-
nog zamišljenja jedne najiskrenije bračke slo-
ge i materijalne koristi naše Općine, koje
nam uvijek pred očima lebdijahu, te nas pro-
nesoše u suhoparnu realnost.

Pošto je Visoka pokrajinska Vlada mir-
no trpjela onaj niz nezakonitosti, koje su se
jedna za drugom postepeno javljale na  ko-
torskoj Općini kroz pune dvije godine dana;
pošto je, po raspisanju općinskih izbora, iz
pogriješenih i već proglašenih izbornih listina
dala sastaviti od nezakonitog Općinskog Upra-
viteljstva, a nakon smrti načelnika, opći ime-
nik birači, koga u zakonito vrijeme načelnik
nije bio sastavio, te tim povrijedio izborni
općinski zakon i zametnuo prvu klicu nište-
tnosti cijelog izbornog rada; pošto uručenje
poglavarstvenih riješenja vrhu naših utokt
općinska uprava odugovlači evo dva mjeseca
dana, pak najposlije, za neka četiri utoka,
koje je o. k. Kotarsko Poglavarstvo, kao po
zakonu potonja molba konačno riješilo, Viso-
ka pokrajinska Vlada pronalazi i treću molbu
na prigovor istog općinskog upraviteljstva,
tako da do dana današnjeg još ta riješenja
iščekujemo; pošto je Visoka pokrajinska Vla-
da gluha ostala i na najpotonji brzojavni naš
protest protiv te najnovije nezakonitosti; to
smo iz svega toga došli do čistog  ubijegje-
nja da je Visoka pokrajinska Vlada protivna
našem pravcu i programu, koji je u tome
sveden, da se složno bira jedno općinsko za-
stupstvo bez ikakve političke boje i vjerske
razlike, a proniknuto samo živom željom za
materijalni napredak naše Općine.

Prema takvoj izričitoj protivnosti prama
nama i našem programu, a naklonosti _k onom
praveu koji sada na općini vlada — što nam
stvara prvu goreistaknutu činjenicu, -— pri-
kazuje nam se druga važna činjenica: šalo-
Sno ekonomično stanje naše općine.

Kotorska općina opterećena dugom iz
koga se nemože lako izbaviti, ima još velikim
potrebama da zadovolji, te će neizbježno biti
prinugjena da upada još u viši dug, a tim
prije što će joj do kratkog vremena nestati
jedan dio prihoda koji joj pridolazi od udo-
maćenja bokeškog domobranskog bataljuna.
Promisli li se pri tom na ogromnu štetu
nanešenu posljednjom vanrednom  poplavom

svijem općinskijem odlomcima, a navlastito
odlomku Škaljarima, mora se zaključiti, da
je ekonomično stanje naše općine do rupća
propasti došlo, od koga ga može samo od-
vratiti jako povišenje nameta i izobiljna po-
moć vladina.

Pošto smo pak uvjereni da bi se, zbog
velike razdraženosti koja duhovima vlada ob-
zirom na pritiske i sredstva upotrebljena od
protivne stranke, moglo vrlo lako doći do
teških posljedica; s druge strane pak, povi-
šenje nametA, nepostignuće očekivane izobilj-
ne vladine pomoći, te došljedno neuspjeh u
poboljšanju ekonomičkog stanja naše Općine,
sve bi se to od protivnika našeg djelovanja
samo nama pripisalo.

Iz ovih ozbiljnih razmatranja potekao je
naš zaključak koji ovako glasi:

Odustajemo od svakog učestvovanja u

predstojećim izborima općine kotorske, osta-

vljajući široko polje i svu odgovornost onije-

ma kvji su na današnjoj upravi, koji ih po-

dupiru, i koji im kumuju.
U Kotoru, dana 20. Novembra 1896.

Izborni odbor

Dr. Kvekvić predsjednik
Ivo Giunio potpredsjednik
Gjuro Vukotić

lija Ramadanović
Hdvard Stella

Mihail. Stefanović

Viktor Mandel

Marko Dabović

Dr. Jovo Stefanović
Robert Reiter

Dr. Luko
Stefo_ Radivović.

je

DUBROVNIK, 27. novembra 1896.

U današnjem broju našega lista čitatelji
naići će na isjavu izbornog odbora u Kotoru
i dopis iz Makarske. U dopisu iz Makarske
naš se prijatelj veseli tamošnjoj izvojevanoj
pobjedi u općinskim izborima, te ju smatre
pobjedom liberalnog udruženog  gragjanstva
protivu sile popovske i fratarske, koja od go-
dina u natražnjačkom duhu pašuje u Makar-

Verona

skoj i njenoj okolini; u isto doba hvali uvi-
gjavnost makarske narodne hrv. stranke, koja
je u vijećnike uvrstila i dvojicu Srba.

Valjda ovako shvatanje rezultata makar-
skih općinskih izbora i odgovara mjesnim ta-
mošnjim prilikama, te donekle i mi pojmimo
radost makarskih liberalnih gragjana, pošto
su se oslobodili višegodišnje tiranije popov-
ske i fratarske, jer zbilja za napredak ljud-
skoga društva nema gore smetnje do isklju-
čive prevlasti klerikalizma. Ali ko prati
pomnjivo stranačke evolucije u pokrajini i
držanje pokrajinske vlade prema pojedinim
strankama, ne može da se do kraja saglasi
s mišljenjem našega dopisnika iz Makarske, i
rezultat makarskih općinskih izbora ne može
da pozdravi kao pojavu općega značaja, sve
kad bi i pretpostavio da se vlada u tamo-
šnje izbore nije miješala, i da liberalno udru-
ženo gragjanstvo Makarske nema zahvaliti
uticaju vladinu svoju pobjedu. Jer čemu
ge onda i drugdje u pokrajini slično ne ra-
di? Zašto narodna hrv stranka nije uvigja-
vna i tolerantna u kotarima dubrovačkom i
bokeškom? Zašto se pokrajinska vlada ne
ponaša jednako u Dubrovniku i u Kotoru
kao i u Makarskoj?

U Dubrovniku i Kotoru ima nekoliko
godina da se vodi borba izmegju  klerikali-
zma i liberalnog gragjanstva, izmegju  vjer-
ske nesnošljivosti i isključivosti te tolerancije
i napretka, pa kakvo je držanje pokrajinske
vlade i narodne hrv. stranke? Sasvim obra-
tno nego u Makarskoj. Vlada i narodna hrv.
stranka stvara i podupire svim  dozvoljenim
i nedozvoljenim sredstvima onu istu stranku
koja je na općinskim makarskim izborima
podlegla.

Najrječitiji je dokaz ove naše tvrdnje
izjava izbornog odbora kotorskog. Ko pozna
prilike i osobe u Kotoru megju potpisnicima
one izjave naći će baš udružene liberalne
gragjane općine kotorske kojima je program:
,da se složno bira jedno općinsko zastupstvo
bez ikakve političke boje i vjerske razlike, a
proniknuto samo živom željom za materijalni
napredak naše općine“. A vlada i narodna
hrv. stranka pošto su stvorili današnju op-
ćinsku upravu u Kotoru poznatim nedozvo-
ljenim miješanjem pregjašnjega kotarskog po

Podlistak.
DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

piše KANONIK IVAN STOJANOVIC
* LIX.
SLOVINSTVO.

U opće cijelo sveštenstvo: koliko svjecko, to-
liko i ono po manastirima, — ne baveći se oko
materijalnijeh poslova; stade se zanimati svakom
granom književnosti, ne samo u Dubrovnikn, nego
i po čitavoj Evropi. S toga i ima u našem narodu
riječ. ,popovati“, a znači isto što i mudrovati. Ko
hoće opširnije saznati o književnosti sveštenstva u
opće koliko je ona bila uspješna u Dubrovniku, ne-
ka pročita drugu knjigu povijesti dubrovačko od Ap-
openđini-ja. Tu će naći gilesiju popova i fratara, ko-
ji su ostavili nakon sebe raznijeh sastavaka. Htjela
bi go čitava knjiga, da ih svijeh spomeneš. Osvem
strogosti života po zakonima erkve, imali sa još i
strogost gragjansku, koja je priječila da svećenik
objestvuje. Njihove kuće kao i nošnja bile su odveć
proste. !) Novac se je dakle njihov kupio u opću

') Kad prvi biskup Giuriceo, imenovan od Austrije, dogje u
Dubrovnik i vidi, gdje ima stanovati, i koja je to kuća arhie-
piskopa, koji su imali godišnju platu ne višu u vrijednosti od
današnjijeh 400 fiorina (nemoj da bi im u rijetkijem  prigoda-
ma senat odobrio kakvu potporu), klikne: ,Ama kako su mogli

blagajnicu, te se tako osnova brastvo popovsko ,San-
eti Petri in cathedra“, koje je kupovalo kuća i ze-
malja; to sve za potporu popovima, kad bi ih sna-
šla nemeć ili druga kakva nevolja. To je jedino
brastvo popovsko u svoj Dalmaciji, koje se još i
do sad uzdržava ga svojijem imanjem. Pri padu re-
publike zateklo se je 200 privatnijeh i javnijeh le-
gata, namijenjenijeh bogomoljama i popovima, od
kojijeh je veći dio do danas propao. Padom države,
ili ih sami svećenici prodadoše per moduwm facti,
ili se pak ne opriječiše, da se proda.

Nauke materijalne ili fizične bijahu loše, kao
i u opće po svoj Eyropi u ono doba. Mašta je na-
doknagjivala ono, što experientia nije još bila ka-
dra dokučiti. 1 kao što je onadar vladala moralna
sila, tako su i nauke materijalne i fizične bile po-
dložne sili moralnoj i idealnijem naukama.?) Fizi-
prebivati u ovoj dosta skromnoj kući?!“ Antun Kaznačić mu
odgovori italijanski: » Vivevano unitamente a tutto il clero alla
apostolica“š S prva se začudi isti Giuriceo, kako župnici iz
kojeg sela, kad se namjere u gradu, odmak i ne znani dohode
u njega na objed, Jednom upita njekog pobožnog župnika,
dum lvana Stipkovića Korčulanina za uzrok tolike smjelosti,
koji mu odgovori, da su do tad popovi, i na Korčuli i u Du-
brovniku, držali biskupa više za sudruga nego za starijega, te
za to da dohode u njega bez zazora, isto kako što bi došao
župnik kod drugoga župnika obližnjeg. i
.*) Kao što je materijalizam u duhu veće nadvladao spiritua-
lizam u morali, tako najprije otstupiše sile razložne, sile du-

; hovne u politici, i dadoše mjesto silama materijalnijem (sve-

Štenstvo koje je negda držalo prvenstvo u političkom vladanju
ustupi mjesto militarizmu, sili materijalnoj). U tome smislu

čne su se kašnje zvale ,magjije“. Vilenici, ,maghi“,
zvali su se u opće svi sljedbenici toga nauka, i kad
god bi pali pod sumnju, da imaju česa činit sa
nečistijem duhovima. Tako je bio cijenjen i sami
papa Silvestar 1I., tako Svartz, tako i Bakon od
Verulamija.

Historija pak, budući u početku potekla iz

predaje, valjalo je da bude legendarna u svakome

gradu i narodu. Anakronizmi, miješanje osoba isto-
ga imena činilo je, da se pripiše jednoj istoj osobi
i sve ono, što su tvorile različite osobe; to se do-
gagja i dan današnji, jer povijest u opće još nije

njeki gospodar dubrovački, kad bi vidio vojnike, rekao bi:
»Heeo una nazione!“ Sav svijet da se drži u ređu, treba da je
pun tijeh sila, a ti tamo misli i vjeruj što hoćeš. Takogjer na-
preduje književnost nauka, koje se bave oko materije, kao me-
hanizam, fizika, hemija, prirodoslovlje, sentimentalizam u opi-
sima mješte uvjerenju u koješta, verizam, koji prema sentimen-
talizmu što i ironija prema očitoj satiri. Za to su vlade prija-
šnje odmećale svaki pokret materijalnijeh izuma. Matematičar
Herostrat izami u staroj Grčkoj njeke lagje, koje se miču pa-
rom; ali grčke republike to odbace. Domicijan, car rimski,
imajući podići u Rimu njeki stup, služio se je makinom. Obil-
no nagradi izumitelja, ali poslije naredi da se taj spret izumljen
odmah užeže i da izumitelj ne nauči nikoga; jer kad bi se za
nj obaznalo, mnogo svijeta ne bi bilo moglo da zaradi koru
kruha. Čita se u arhivu senata mletačkoga, da je neko iz Tre-
viza bio podo tačan osnov, kako se kola mogu parom kretati,
Senat odbaci pismeno tu ponudu odgovarajući fiziku, da svaka
vlada ima provigjet na koji način mogu življet njezini poda-
nici, te da bi tako ostali na sred puta mnogi kočijaši, kiridži-
je i krčmari. Senat dubrovački takogjer odluči, da niko ne
može doći iz inostrana mjesta, da tjera koji mu drago zanat
bez dozvole senata (V. matrikolu crevljara).

rastrijebljena kako treba. Pragmatizam, najprije
uveden od Polibija, grčkoga spisatelja povjesti rim-
ske, slijegjen je bio malo ili nimalo; a |po gotovu
baš ni najmanje od pisaca našeg naroda u opće i
Dubrovčana na po se. Za to i prezire Cerva povi-
jest Orbini-jevu pod naslovom ,Regno dei Slavi“.
I za pravo, ko god čita Orbini-ja, valja da ima
mnogo oštroumnosti i opreznosti; jer bi mu inače
gljepački sve povjerovao, kao i Appendini toliko da
iz korijena slovinskoga proizvodi malo manje, no
sve jezike evropejske, kao što mu i Resti zgodno
napominje: ,Quid te dicam facere in regione Gra-
vosae?“ Ah režeš riječi svakojake kao luk, da bi
našao sok slovinski, verba ut caepe trucidas!“

Da zaglavimo: književnost je imala svoj izvor
u klasicizmu, jer Dubrovčani, sve da su i htjeli,
nijesu mogli pismeno isražavati svoje osobne i po-
litičke misli, kao i sva ostala mnijenja (to što je
gok romanticizma), budući imali i prečijeh  posala,

U ono doba tako su bili ustanovljeni članovi
vjerski i sustavi politički, kao i opće u svakoj vrsti
naobrazbe, da se je cijenilo da to ne može biti ni-
kad uzdrmano; ali ipak prvi udarac osjeti vjera od
protestantizma, pa književne nauke od enciklopedije,
a politika napokon od prevrate francuske. Kad po-
gljedice tijeh triju prevrata dogju do svoga najskraj-
njega cilja u tijeku od dva tri vijeka; opet će se
svijet povratiti u svoje prvašuje stanje, jer napredak