U Dubrovniku 29. Novembra 1896. Gijena list, Zu Dubrovnik na godinu fior, 4 Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4. 50 Za Srbiju i Crnu Soru na eo dinu fior. 5. S Za svo ostale franaka 15 u zlatu, zemlje na godinu Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. E$ z # INK Pretplata i oglasi šalju ao administraciji ,DUBROYA KA“, : Dopisi se šalju uredništvj. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase, priposlano, i; javne zahvale, računska i: šća i slične objave plaća so 10; od retka (sitnijeh slova). Ako se: puta štampaju, po pogodbi, Nefrankirana pisma. ne. prima- ju se. Broj 48. (Izlazi svake Nedjelje. Godina V. Poziv u pomoć. . Mnoge krajeve srpskijeh zemalja zadesi- la = nesreća usljed. velike i gtrašno oplave. Ta nesreća tim je v jača i ih što se je desila : ee u on jeti ob. : jgore doba godi- šnje, kad je zima na pragu. : Boka-Kotorska, Crna Gora, Bosna i Sr- bija teško su pretrpjele od grdne bujice. Či- lava sela uništena, njive i oranice pod vo- dom, živo i hranu za zimu voda ponijela. Na stotine naše braće u spomenutijem zemljama stoji golo i gladno bez kuće i kućišta na Gičoj zimi. Srce para čitanje opisi u novinama iz postradalih krajeva. Na Cetinju i u Biogradu sastavili su se odbori pod predsjedništvom dotičnih mitro- polita za prikupljanje priloga u korist postra- dalih od poplave i izdali su proglase na srp- ski narod. Pošto je nesreća velika i pošto je obuhvatila veliki dio Srpstva, s toga je sva- komu Srbinu i filantropu dužnost priskočiti našoj upropaštenoj braći u pomoć koliko ko može, bilo u novcu, u hrani i u odijelu. U ovom slučaju brza pomoć — jedina pomoć. Prilozi u Biograd i na Cetinje šalju se direktno: Odboru za pripomoć postradalim od poplave. Pošto se u Boki-Kotorskoj nije ustro- jio nikakav odbor, s toga neka se prilozi ša- lju zastupnicima ili načelnicima postradalijeh Općina. Mi ovdje ne pravimo razlike, potreba je velika Boki € Crnoj Gori i Bosni i Srbiji, s toga neka darežljiva ruka Srbinova prema svojoj uvigjavnosti pripomoć udesi. Napomenućemo još jednom da svaki imućni Srbin koji se ovom prilikom ne oda- zove vapaju za pomoć gladne i gole braće svoje, vonijeće na duši veliki grijeh, jer ova- ke nevolje Srpstvo jošte nije doživjelo. Dakle pomozite! ei Izjava. Sabravši misli pred nastupajućijem _iz- borima novog zastupstva kotorske Općine, prikazaše nam se u svoj svojoj težini dvije ozbiljne činjenice koje nas prenuše iz ideal- nog zamišljenja jedne najiskrenije bračke slo- ge i materijalne koristi naše Općine, koje nam uvijek pred očima lebdijahu, te nas pro- nesoše u suhoparnu realnost. Pošto je Visoka pokrajinska Vlada mir- no trpjela onaj niz nezakonitosti, koje su se jedna za drugom postepeno javljale na ko- torskoj Općini kroz pune dvije godine dana; pošto je, po raspisanju općinskih izbora, iz pogriješenih i već proglašenih izbornih listina dala sastaviti od nezakonitog Općinskog Upra- viteljstva, a nakon smrti načelnika, opći ime- nik birači, koga u zakonito vrijeme načelnik nije bio sastavio, te tim povrijedio izborni općinski zakon i zametnuo prvu klicu nište- tnosti cijelog izbornog rada; pošto uručenje poglavarstvenih riješenja vrhu naših utokt općinska uprava odugovlači evo dva mjeseca dana, pak najposlije, za neka četiri utoka, koje je o. k. Kotarsko Poglavarstvo, kao po zakonu potonja molba konačno riješilo, Viso- ka pokrajinska Vlada pronalazi i treću molbu na prigovor istog općinskog upraviteljstva, tako da do dana današnjeg još ta riješenja iščekujemo; pošto je Visoka pokrajinska Vla- da gluha ostala i na najpotonji brzojavni naš protest protiv te najnovije nezakonitosti; to smo iz svega toga došli do čistog ubijegje- nja da je Visoka pokrajinska Vlada protivna našem pravcu i programu, koji je u tome sveden, da se složno bira jedno općinsko za- stupstvo bez ikakve političke boje i vjerske razlike, a proniknuto samo živom željom za materijalni napredak naše Općine. Prema takvoj izričitoj protivnosti prama nama i našem programu, a naklonosti _k onom praveu koji sada na općini vlada — što nam stvara prvu goreistaknutu činjenicu, -— pri- kazuje nam se druga važna činjenica: šalo- Sno ekonomično stanje naše općine. Kotorska općina opterećena dugom iz koga se nemože lako izbaviti, ima još velikim potrebama da zadovolji, te će neizbježno biti prinugjena da upada još u viši dug, a tim prije što će joj do kratkog vremena nestati jedan dio prihoda koji joj pridolazi od udo- maćenja bokeškog domobranskog bataljuna. Promisli li se pri tom na ogromnu štetu nanešenu posljednjom vanrednom poplavom svijem općinskijem odlomcima, a navlastito odlomku Škaljarima, mora se zaključiti, da je ekonomično stanje naše općine do rupća propasti došlo, od koga ga može samo od- vratiti jako povišenje nameta i izobiljna po- moć vladina. Pošto smo pak uvjereni da bi se, zbog velike razdraženosti koja duhovima vlada ob- zirom na pritiske i sredstva upotrebljena od protivne stranke, moglo vrlo lako doći do teških posljedica; s druge strane pak, povi- šenje nametA, nepostignuće očekivane izobilj- ne vladine pomoći, te došljedno neuspjeh u poboljšanju ekonomičkog stanja naše Općine, sve bi se to od protivnika našeg djelovanja samo nama pripisalo. Iz ovih ozbiljnih razmatranja potekao je naš zaključak koji ovako glasi: Odustajemo od svakog učestvovanja u predstojećim izborima općine kotorske, osta- vljajući široko polje i svu odgovornost onije- ma kvji su na današnjoj upravi, koji ih po- dupiru, i koji im kumuju. U Kotoru, dana 20. Novembra 1896. Izborni odbor Dr. Kvekvić predsjednik Ivo Giunio potpredsjednik Gjuro Vukotić lija Ramadanović Hdvard Stella Mihail. Stefanović Viktor Mandel Marko Dabović Dr. Jovo Stefanović Robert Reiter Dr. Luko Stefo_ Radivović. je DUBROVNIK, 27. novembra 1896. U današnjem broju našega lista čitatelji naići će na isjavu izbornog odbora u Kotoru i dopis iz Makarske. U dopisu iz Makarske naš se prijatelj veseli tamošnjoj izvojevanoj pobjedi u općinskim izborima, te ju smatre pobjedom liberalnog udruženog gragjanstva protivu sile popovske i fratarske, koja od go- dina u natražnjačkom duhu pašuje u Makar- Verona skoj i njenoj okolini; u isto doba hvali uvi- gjavnost makarske narodne hrv. stranke, koja je u vijećnike uvrstila i dvojicu Srba. Valjda ovako shvatanje rezultata makar- skih općinskih izbora i odgovara mjesnim ta- mošnjim prilikama, te donekle i mi pojmimo radost makarskih liberalnih gragjana, pošto su se oslobodili višegodišnje tiranije popov- ske i fratarske, jer zbilja za napredak ljud- skoga društva nema gore smetnje do isklju- čive prevlasti klerikalizma. Ali ko prati pomnjivo stranačke evolucije u pokrajini i držanje pokrajinske vlade prema pojedinim strankama, ne može da se do kraja saglasi s mišljenjem našega dopisnika iz Makarske, i rezultat makarskih općinskih izbora ne može da pozdravi kao pojavu općega značaja, sve kad bi i pretpostavio da se vlada u tamo- šnje izbore nije miješala, i da liberalno udru- ženo gragjanstvo Makarske nema zahvaliti uticaju vladinu svoju pobjedu. Jer čemu ge onda i drugdje u pokrajini slično ne ra- di? Zašto narodna hrv stranka nije uvigja- vna i tolerantna u kotarima dubrovačkom i bokeškom? Zašto se pokrajinska vlada ne ponaša jednako u Dubrovniku i u Kotoru kao i u Makarskoj? U Dubrovniku i Kotoru ima nekoliko godina da se vodi borba izmegju klerikali- zma i liberalnog gragjanstva, izmegju vjer- ske nesnošljivosti i isključivosti te tolerancije i napretka, pa kakvo je držanje pokrajinske vlade i narodne hrv. stranke? Sasvim obra- tno nego u Makarskoj. Vlada i narodna hrv. stranka stvara i podupire svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima onu istu stranku koja je na općinskim makarskim izborima podlegla. Najrječitiji je dokaz ove naše tvrdnje izjava izbornog odbora kotorskog. Ko pozna prilike i osobe u Kotoru megju potpisnicima one izjave naći će baš udružene liberalne gragjane općine kotorske kojima je program: ,da se složno bira jedno općinsko zastupstvo bez ikakve političke boje i vjerske razlike, a proniknuto samo živom željom za materijalni napredak naše općine“. A vlada i narodna hrv. stranka pošto su stvorili današnju op- ćinsku upravu u Kotoru poznatim nedozvo- ljenim miješanjem pregjašnjega kotarskog po Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC * LIX. SLOVINSTVO. U opće cijelo sveštenstvo: koliko svjecko, to- liko i ono po manastirima, — ne baveći se oko materijalnijeh poslova; stade se zanimati svakom granom književnosti, ne samo u Dubrovnikn, nego i po čitavoj Evropi. S toga i ima u našem narodu riječ. ,popovati“, a znači isto što i mudrovati. Ko hoće opširnije saznati o književnosti sveštenstva u opće koliko je ona bila uspješna u Dubrovniku, ne- ka pročita drugu knjigu povijesti dubrovačko od Ap- openđini-ja. Tu će naći gilesiju popova i fratara, ko- ji su ostavili nakon sebe raznijeh sastavaka. Htjela bi go čitava knjiga, da ih svijeh spomeneš. Osvem strogosti života po zakonima erkve, imali sa još i strogost gragjansku, koja je priječila da svećenik objestvuje. Njihove kuće kao i nošnja bile su odveć proste. !) Novac se je dakle njihov kupio u opću ') Kad prvi biskup Giuriceo, imenovan od Austrije, dogje u Dubrovnik i vidi, gdje ima stanovati, i koja je to kuća arhie- piskopa, koji su imali godišnju platu ne višu u vrijednosti od današnjijeh 400 fiorina (nemoj da bi im u rijetkijem prigoda- ma senat odobrio kakvu potporu), klikne: ,Ama kako su mogli blagajnicu, te se tako osnova brastvo popovsko ,San- eti Petri in cathedra“, koje je kupovalo kuća i ze- malja; to sve za potporu popovima, kad bi ih sna- šla nemeć ili druga kakva nevolja. To je jedino brastvo popovsko u svoj Dalmaciji, koje se još i do sad uzdržava ga svojijem imanjem. Pri padu re- publike zateklo se je 200 privatnijeh i javnijeh le- gata, namijenjenijeh bogomoljama i popovima, od kojijeh je veći dio do danas propao. Padom države, ili ih sami svećenici prodadoše per moduwm facti, ili se pak ne opriječiše, da se proda. Nauke materijalne ili fizične bijahu loše, kao i u opće po svoj Eyropi u ono doba. Mašta je na- doknagjivala ono, što experientia nije još bila ka- dra dokučiti. 1 kao što je onadar vladala moralna sila, tako su i nauke materijalne i fizične bile po- dložne sili moralnoj i idealnijem naukama.?) Fizi- prebivati u ovoj dosta skromnoj kući?!“ Antun Kaznačić mu odgovori italijanski: » Vivevano unitamente a tutto il clero alla apostolica“š S prva se začudi isti Giuriceo, kako župnici iz kojeg sela, kad se namjere u gradu, odmak i ne znani dohode u njega na objed, Jednom upita njekog pobožnog župnika, dum lvana Stipkovića Korčulanina za uzrok tolike smjelosti, koji mu odgovori, da su do tad popovi, i na Korčuli i u Du- brovniku, držali biskupa više za sudruga nego za starijega, te za to da dohode u njega bez zazora, isto kako što bi došao župnik kod drugoga župnika obližnjeg. i .*) Kao što je materijalizam u duhu veće nadvladao spiritua- lizam u morali, tako najprije otstupiše sile razložne, sile du- ; hovne u politici, i dadoše mjesto silama materijalnijem (sve- Štenstvo koje je negda držalo prvenstvo u političkom vladanju ustupi mjesto militarizmu, sili materijalnoj). U tome smislu čne su se kašnje zvale ,magjije“. Vilenici, ,maghi“, zvali su se u opće svi sljedbenici toga nauka, i kad god bi pali pod sumnju, da imaju česa činit sa nečistijem duhovima. Tako je bio cijenjen i sami papa Silvestar 1I., tako Svartz, tako i Bakon od Verulamija. Historija pak, budući u početku potekla iz predaje, valjalo je da bude legendarna u svakome gradu i narodu. Anakronizmi, miješanje osoba isto- ga imena činilo je, da se pripiše jednoj istoj osobi i sve ono, što su tvorile različite osobe; to se do- gagja i dan današnji, jer povijest u opće još nije njeki gospodar dubrovački, kad bi vidio vojnike, rekao bi: »Heeo una nazione!“ Sav svijet da se drži u ređu, treba da je pun tijeh sila, a ti tamo misli i vjeruj što hoćeš. Takogjer na- preduje književnost nauka, koje se bave oko materije, kao me- hanizam, fizika, hemija, prirodoslovlje, sentimentalizam u opi- sima mješte uvjerenju u koješta, verizam, koji prema sentimen- talizmu što i ironija prema očitoj satiri. Za to su vlade prija- šnje odmećale svaki pokret materijalnijeh izuma. Matematičar Herostrat izami u staroj Grčkoj njeke lagje, koje se miču pa- rom; ali grčke republike to odbace. Domicijan, car rimski, imajući podići u Rimu njeki stup, služio se je makinom. Obil- no nagradi izumitelja, ali poslije naredi da se taj spret izumljen odmah užeže i da izumitelj ne nauči nikoga; jer kad bi se za nj obaznalo, mnogo svijeta ne bi bilo moglo da zaradi koru kruha. Čita se u arhivu senata mletačkoga, da je neko iz Tre- viza bio podo tačan osnov, kako se kola mogu parom kretati, Senat odbaci pismeno tu ponudu odgovarajući fiziku, da svaka vlada ima provigjet na koji način mogu življet njezini poda- nici, te da bi tako ostali na sred puta mnogi kočijaši, kiridži- je i krčmari. Senat dubrovački takogjer odluči, da niko ne može doći iz inostrana mjesta, da tjera koji mu drago zanat bez dozvole senata (V. matrikolu crevljara). rastrijebljena kako treba. Pragmatizam, najprije uveden od Polibija, grčkoga spisatelja povjesti rim- ske, slijegjen je bio malo ili nimalo; a |po gotovu baš ni najmanje od pisaca našeg naroda u opće i Dubrovčana na po se. Za to i prezire Cerva povi- jest Orbini-jevu pod naslovom ,Regno dei Slavi“. I za pravo, ko god čita Orbini-ja, valja da ima mnogo oštroumnosti i opreznosti; jer bi mu inače gljepački sve povjerovao, kao i Appendini toliko da iz korijena slovinskoga proizvodi malo manje, no sve jezike evropejske, kao što mu i Resti zgodno napominje: ,Quid te dicam facere in regione Gra- vosae?“ Ah režeš riječi svakojake kao luk, da bi našao sok slovinski, verba ut caepe trucidas!“ Da zaglavimo: književnost je imala svoj izvor u klasicizmu, jer Dubrovčani, sve da su i htjeli, nijesu mogli pismeno isražavati svoje osobne i po- litičke misli, kao i sva ostala mnijenja (to što je gok romanticizma), budući imali i prečijeh posala, U ono doba tako su bili ustanovljeni članovi vjerski i sustavi politički, kao i opće u svakoj vrsti naobrazbe, da se je cijenilo da to ne može biti ni- kad uzdrmano; ali ipak prvi udarac osjeti vjera od protestantizma, pa književne nauke od enciklopedije, a politika napokon od prevrate francuske. Kad po- gljedice tijeh triju prevrata dogju do svoga najskraj- njega cilja u tijeku od dva tri vijeka; opet će se svijet povratiti u svoje prvašuje stanje, jer napredak