X | 2 U Dubrovniku iJena lista Za Dubrovnik na godinu fior, 4, Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4, 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godi franaka 15 u zlatu. Peat Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. šalju ge administraciji ,DUBRO KA“ Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase, priposlano, javne zahvale, računska šća i slične objave plaća ge 1 puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prim: ju se. Broj 50. Izlazi svake Nedjelje. Godina YV. Lega nazionale. : Prošle nedjelje ustanovilo se je i u na- Šem gradu društvo pod imenom »Lega Na- ziomale“, te smatramo dužnošću ne Samo 2bog kronike već i zbog načela da o tome progovorimo i svoje stanovište obilježimo. » Lega nazionale“ je neka vrst njemač- koga »Sehulvereina“ ili ti češke , Matice Skolske“. Ovijem je narodnijem ustano- vama zadaća da stražare nad očuvanjem i njegovanjem dotične narodnosti. S toga prvi uvjet opstanku tijeh ustanova treba da je podlogom i bitisanje dotične narodnosti. Ci- Jenimo da nam ne treba duljiti i dokazivati, kako u Dubrovniku sa kotarom nema itali- Janske narodnosti, pa dosljedno i staranje za očuvanjem i njegovanjem iste postaje na sa- mo suvišno, već se tijem još više zapliće onaj haos, koji u pokrajini u svakom pogle- du vlada. U trećem i petom broju našega lista od ove godine obilježismo svoje stanovište u pitanju italijanskog jezika i italijanske kul- ture priznajući im gragjansho pravo u našoj pokrajini, ali smo se u isto doba ogradili od pogrješnog shvaćanja t.j. miješanja /ul- tunog pojma s narodnijem. Ovo pogrješno shvaćanje malo po malo dovelo je autonomnu stranku u Dubrovniku do apsurduma, koje je urodilo osnivanjem ,Lega Nazionale“. Autonomnu stranku u pokrajini i u Du- brovniku razumijemo i shvaćamo kao neki konservativni elemenat koji se bori protiv aneksije s Hrvatskom i Slavonijom i zastupa pravo italijanskog jezika i kulture u pokra- jini. Iz usta samoga dr. Salvi u saboru čuli smo, da se njegova (t. j. autonomna) stranka sastoji od italijanaca, potalijančenika i sla- vena. Iz ovake premise ne može se izvoditi da je autonomna narodna stranka. S ova- kom strankom mi smo u Dubrovniku sklapali izborne kompromise, jer je i naša stranka u da- našnjijem prilikama protivna aneksiji i priznaje votrebu italijanskog jezika i kulture, a drugi- jeh načelnijeh protivnosti nije bilo priznavši autonomaši slavenski harakter Dubrovnika, pa i isti vijećnici autonomne stranke u op- ćinskijem sjednicama služili su se a neki se još služe srpskijem jezikom. Pozivati se na italijanske spise i djela starijeh Dubrovčana kao dokaz potrebi usta- nove ,lega Nazionale“ zove se, prvo, miješa- ti kulturni pojam s narodnijem — što već re- kosmo, drugo, zaboraviti da ge stari Dubrov- čani nijesu nikada priznavali Italijancima već Slavenima, te Resti u uvodu povijesti du- brovačke nazivlje italijanski jezik tugjijem, govoreći: ,Nek ovo vrijedi za one koji će čitati i htjeti kritikovati, da znadu da može- mo ne pisati dobro, morajući to činiti na tugjem jeziku (t.j. italijanskom), ali ne mo- žemo ne pisati istine“; pa i autonomaško društvo ,Gabinetto di lettura“ priredivši i na svoje troškove izdavši kalendar za g. 1896 u napomeni čitateljima veli: ,Ne namjerava pak ovo društvo služiti se italijanskijem je- zikom zbog malog poštovanja prema slaven- skom jeziku, ali namjerava doprinijeti kulturi našega naroda promicanjem staroga pozna- vanja obaju jezika“. Osnivanjem ,Lega Nazionale“ ne dopri- naša se promicanju staroga poznavanja oba- ju jezika, već se tijem ističe neka nova na- rodnost, koja kod nas ne postoji i stvara se hotimice neprilika staromu običaju poznavanja “obaju jezika, jer je sa svijem prirodno da omrzne ono, što se silom nameće. Ne odobravajući osnivanje ,Lega nazio- nale“ žalimo što se nijesu uvažili savjeti is- kušanijeh boraca autonomne stranke, koji su kazivali da Dubrovnik nije zemljište za tako- ve ustanove, gdje svak bez razlike nazivlje svoj jezik izrazom kojemu ne treba komen- tara: naški. Osnivanje , Lega nazionale“, pobjeda je radikalizma koji će napokom svojoj stvari najviše štete doprinijeti, a za Dubrovnik ostati: ,,Pusti nakit kraju surovom“. u . LA v Pismo iz Beča 8. Dećembra 1596. Znam, g. obaznati po novinama do najmanje potankosti sve ovdašnje vijesti, osim srpskijeh; s toga mislim da Vam za sad samo njih u kratko saopćim prema prostoru Vašeg cijenjenog lista. Iz moje sobice u Leopoldstadt-u, pri obali ka- Uredniče, da i bez mene možete nala dunavskog, gledam kako vodena struja goni , pred ggobom ledene sante; nebo se natmurilo, dan mračan i sumoran, kao obično na sjevernijem stra- nama u ovo doba; snijeg prši; na polju ljuta zima = Sve se sledilo! Zaduben“ u misli, premišljani 0 sudbini srpskog naroda; i gle čudne sličnosti, koje ima ovo vrijeme sa stanjem našeg petvjekovnog paćenika u nekijem krajevima: led ga bije sa sva- ke strane, pa i otkle se ne bi nadao; prima ledene poljupce; oko njega ljudi ledenijeh grudi; u bezdan ledena zaborava propadaju vjekovne zasluge njegove; krv mu se ledi i suza na očima, kad se sjeti pro- šlosti i sadašnjosti, i kad pomisli na budućnost pu- nu neizvjesnosti! ... i Pa šta je povelo u ovo doba u ledeni Beč 50 sinova Bosne ponosne i kršne Hercegovine?! — Zar im je malo leda i studeni u junačkoj domovini?! —Nijedan narod bolje ne nazivlje vladara, nego naš srpski u pjesmama svojijem ; njemu je on ,ogri- jano sunce!“ — Eto to je nagnalo ove narodne prestavnike, da se ogriju, da življe potekne u žila- Ali zašto su primljeni pred Cara samo Mostarci?! Ko ne zna, rekao bi, da u političkijem krugovima svode, ili bi htjeli da svedu, sav uzrok nezađovolj- stva samo na nesuglasicu mostarske opštine sa mi- tropolitom Perovićem; ali mi nijesmo skloni, da to vjerujemo! Za čudo nam je samo, zašto novine ov- dašnje o tom ništa ne govore.... Mostarci su primljeni juče u ponedjelnik od Njegova Veličanstva Cesara; a ostali, kojijema nije bilo dozvoljeno da predanj pristupe, sastavili su Memorandum, svi ga potpisali, i predali Mostarci- ma, da ga oni predadu u ruke Nj. Veličanstva. S njima je u funkciji tumača Dr. Gavrila, urednik »Zastave“, i Dr. Krasojević iz Sr. Karlovaca u fun- keiji besplatnog advokata. Sretan sam, da vam mogu javiti i jednu ra- dosnu vijest, koja će bez sumnje obradovati svakog Srbina. ,Zora,“ to najstarije srpsko akadamsko dru- štvo, a u Beču još i jedno od najstarijih slovenskih akademskih društava, koje je u «potonje doba bilo sasvijem nisko spalo, uprav doprlo do ruba propa- sti, sad se voljom i pregnućem rodoljubne omladi- ne ponovo počimlje disati do one ugledne visine koju je prije zauzimalo na diku i korist srpskog naroda. Već se je upisalo do stotine članova, a danomicće sve se više množi broj onijeh, koji pris- taju uz ostale, da izvrše svoju svetu, patriosku duž- nost. Kao što je ,Zora“ negda bila buktinja, koja je znala osvjetljavati sve staze srbinjskog života i usplamtjeti plamom rodoljubnog žara svu Srbađiju širom prostrane srpske otačbine; tako nam i sad evo daje najbolje izglede da će od svega do svega na bolje okrenuti, i ponoviti staru slavu stečenu korisnijem zamislima i ostvarivanjem prosvjetnijeh i humanitarnih poduzeća na opću korist našega naroda. Kako čujemo, prigodom ovogodišnje svetosav- ske besjede biće namjenjen cio čist prihod prenosu Vukovijeh kosti — u Beograd. Što se je mnogo godina snovalo i predlagalo, ove se godine misli u djelo privesti. Još do samijeh pet mjeseca prekop “bo se groblje Sankt Marksovo; i ne bude li dare- žljive ruke srpskog naroda, ne će ge više znati ni za kosti oca naše novije književnosti, a kamoli da će utrugjene igda naći mira i pokoja u slobodnoj zemlji Srbinovoj! Nećemo se ovijem duže baviti, jer će do koji dan izaći naročiti poziv na srpski na- rod za skupljanje priloga, koji će biti najbolji tumač sretne ere i prvi korak novog preporoda! Ovoliko za danas, a dao Bog da Vas do skora uzmognem obradovati i još kojom radosnijom vijesti! O Crnoj Gori. Prikazuje Alm Omladinski. ivi i ž Kad je pisac prošle godine zapodjeo razgovor sa Crispi-em o vjeridbi i o vjenčanju italijanskoga prijestolonašljednika i o njekijem glasovima, koji su se o tome bili rasprostrli, Crispi mu je rekao: , Vje- renica je nagjena. Vjerenicu je našao sami prino šljali. Može biti malijeh poteškoća, ali sam uvjeren, da će se izgladiti. Lijepa je; roda je junačkoga i glavnoga u patriotskijem i vojničkijem djelima“. Crispi mu je rekao ime, pokazao sliku, ali to je moralo da ostane tajna. Pisao ide na put, pošto je već proglašena bila vjeridba. Prolazi mirno naše primorje. Pozdravlja drevni i ponositi Dubrovnik, ,la capitale della pic- rivale della potente Venezia e che a questa soprav- visse“ (str. 53.). Divi se ljepotama srpskoga Bosfo- ra, naše lijepe Boke, a odatle se klanja ernijem liticama i oštrijem hridinama ponosite Crne Gore, gdje je i Lovćen, sveto brdo Crne Gore, na čijem je vrhu htio veliki vladika Petar da bude zakopan, kao da je htio ozgor da nadgleda i nadahnjuje srp- sku otadžbinu. Ono je slavna Crna Gora, gnijezdo sokolova, tvrgjava, o koju se skrši sila osmalijska. Ova malena zemlja, gdje je svaki muški vojnik, koja je toliko puta umjela da se protivi neprijate- lju i ako je brojno bio pedeset puta veći, zadavala je straha svakome onome, koji je htio da joj se protivi. S toga nije čudo, da je i silni Napoleon 1., kad je bio na vrhuncu svoje slave, tražio savez sa junačkijem sinovima Crne Gore, kako bi pomoću njih osvojio cijelu istočnu obalu Jadranskoga mora. Putnik se penje uz brdo, dolazi do Krsea i odatle pod nogama gleda Boku. Pogled na Boku sa toga položaja jest jedinstven. Jednijem pogledom obuhvaća se cijela Boka kao da je na ravnici. Iz- gledaju snižena brda, koja je opkoljuju, a dalje gle- daš Kotor. U okolici Krsea srijeta se narod. »Po_ Podlistak. | DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC LXI. SADAŠNJA VREMENA.) Onaj: senat, koji je kao posrednik držao ra- vnotežu megiu rasprama svijeh knezova, banova i kraljeva slovinskijeh, — brojeći ujedno i Hrvacku, — bi uništen na 3 Junija 1808., jednijem moćni- jem nfiat“ gilnoga osvajača i gospodara Evrope. Čitajući književnu i političku povijest dubro- vačku, uvigjamo, da je ovaj senat, imao uprav dvi- je mudrosti; i ako ćemo govorit po mitologiji: bio je posvećen: najprije Minervi (mudrosti . političkoj), koja je ništa drugo, nego opća uprava ljuskog vla- danja, s toga baš i izagje Minerva oružana iz gla- vo Jupitrove; uz to je još bio zavjetovan i Apolo- početak Podliska LX u 46 broju #) Primjetba zgodna za ik : ) Primje 8 ka književnost piše Kanonik Dum Dubrovnika“ Dubrovač Ivo Stojanović : š Bj ne kaži, Gospodine znani Osinjaka da ćeš krenut sada; Udrio si u njega otkada : Začeo si podlistak pobrani. > Anonimus. nu (izobraženosti književnoj) sa devetero sestara Muzi, biva: u svakoj svojoj ustanovi bio je usavr- šen u svijem različitijem granama ljucke navbrazbe ne samo književno, nego i umjetno, pa i Diani (izobraženoj slobodi političkoj), pošto je ona po sa- moj naravi nerazdiona od Apolona, jer oboje prois- hode od zajedničke majke Latone, biva od zdrava razuma, koji je prva svjetlost duha!) Da je tako bilo plemstvo dubrovačko, mnogi i mnogi svjedoče u staro doba, pa i sami neprija- telji Dubrovnika. Za dokaz svega toga, mi ćemo navesti ovdje gamo dva primjera. Stjepan Vukčić Kosača radi mnogobrojnijeh krivina bi optužen u Dubrovniku od svoga sina Vla- dislava (V. Orbini, str. 384-390). Ovaj pregje iz Bosne preko grada Mostara, — sagragjena g. 1446. od Radivoja Gosta, protovestjarija Stjepana Kosače, — pa preko Bune i Stona stiže u Dubrovnik. Ras- pra je trajala od 1446 1452. Kosača sklopi tad boj- ni savez s Mlečićima i ga Vladislavom ugarskijem, u namjeri da navali na Dubrovnik. Dubrovčani br- Z0 nagovore papu rimskoga, da baci anatemu na Mletke, s toga što se je ta republika združila s ne- prijateljem katolika. Mlečići i ugarski kralj odmah ') S toga — po Viku — mitologija dokazuje, da niko ne može vid;et Dianu nagu (surovu slobodu bez izobraženosti), jer odmah pogine. To znači, da čovjek raspušten i razuzdan u slo- bodi, postaje živinčetom; to isto dokazuje i basna o Ateonu koji budući upazio Dianu golu, bi pretvoren u rogatu životinju. odustaše, i tako Kosača navali sam na Dubrovnik i prodre s vojskom sve do Konavala. U Gružu počini mnogo štete prvijem kućama; poštedi samo mra- mornu kuću nekoga Giore del Buoso, Dubrovčanina, negda doglavnika bosanskijeh kraljeva. Dubrovnik se sadruži s Barom (Antivari), metne ucjenu na glavu Kosače te se ujedno obrati pismeno i samom sultanu, da zaprijeti Kosači, da ne navaljiva na grad, koji je odan Visokoj Kapiji i plaća harač. Tad je trebalo da se Kosača smiri i da dogje u Dubrovnik, gdje bi upisan u zlatnu knjigu kao ple- mić dubrovački, i ostavi svog nejakog sina Stjepa- na njekom plemiću Andriji Sorgu, da bude izobra- žen po navadama dubrovačkijem?) U neka doba ?) Ovaj Stjepan poslije podan za taoca sultanu Bajazitu, po- turči se uzimljući za ženu sultanovu kćer Fatimu; a nije se poturčio Vladislav, prvi sin Kosače, kako pogrješno pišu Gio- vio i Cerva Tuberon, u i naše narodne pjesme (V. Vuk: ,Srp- ske uarodne pjesme iz Hercegovine (ženske)“ str. 33). Opazi- ćemo još i to, da je Kosača zadobio od njemačkog cara Fri- drika:1I1. naslov hercega (duea), i kad dogjoše Turci, i Vla- dislav najstariji sin njegov pobježe u Ugarsku, bi mu taj na- slov opet potvrgjen g. 1483., i za to zemlja zadobi ime: voj- vodina (hercegovina) sv. Save, ili samo: Hercegovina, a prije se je zvala Zahumlje. Orbini piše na str. 393. sljedeće: ,ll eonfine fra questo ducato e Zenta (regno di Serbia), č la citta di Ragusa. H veramente_ una gran pietra con una croce inta- gliata in Ombla sopra il villaggio di Prievor, detto Vrjesna Glavica: da levante della pietra & la Serbia o Rassia, e com- prende anehe Trebinje, Rudine e Gazko“. dogje na um Kosači da postane i knezom republi- ke. Vlastela su mu obećavala, svaki na po se; ali u senatu nagje se, da stvar ne može imat mjesta. Iza toga bi Kosača dosta puta govorio: ,Pvakoga vlastelina na po se da Bog poživi, jer su pojedini dostojni svakoga počitovanja; ali opet gjavo neka ih odnese, kad su svi skupa!“ : jem banom Pavlom, koji htjede podložiti sebi svu jugoslavensku zemlju, ne samo Dalmaciju, nego i Zahumlje sa Zetom i Raškom. : Iza smuti svetoga Stjepana Milutina Uroša II. nastade razdor megju sinovima njegovijem, te svaki zadobi stranku za sebe. Ban hrvacki upotrijebi ovu zgodu, da bi posvojio svu srpsku državu, te pošlje poklisarstvo u Dubrovnik da sklopi savez, po kom bi galije dubrovačke imale udriti s mora, a Hrvati opet po suhu preko Hercegovino zauzeti grad Ko- tor (Orbini, str. 395). Senat odgovori (kako Orbini piše: ,come quei, che avevano piu maturo giudizio si opposero gagliardamento), da na to ne može pri- stati, jer da su Srbi njima najbliži, a Hrvati prem daleko, i da se te hrvacke namjere oslanjaju samo na stvari koje mogu bit i ne bit; a da se Dubrov- čani oslanjaju na stvari koje su u realnosti, biva: na trgovinu i susjestvo, pa ako Dubrovnik pane u mržnju i osvetu svijeh župana srpskijeh naokolo, da od retka (sitnijeh slova). Ako se više. i to baš u onome dvoru, na koji smo i mi pomi-' cola_ma coraggiosa, repubblica che fu talvolta la. Drugi je primjer postupak senata sa hrvacki- | ih Hrvati, budući daleko, ne mogu pomoći, i da