»Falsifikatori“. »Crvena Hrvatska“ u 50. broju od ove godine podarila nas je gornjim nazivom. Kad u poštenom društvu pošten čovjek dovikne drugomu iako što, zaista se dotični mora ci- jeniti uvrijegjenim, te ako je nevin tražiti ma kakovu zadovoljštinu; ali je sa svijem obra- tno, kad se dokazana moralna golotinja usu- di na drugu adresu -— kojoj nije dostojna ni opute odriješiti — svoje naslove upra- vljati. Mi smo u br. 50. ovoga lista od pro- šle godine bez reticencije i obzira kazali da »O. H.“ ne može više nikoga u Dubrovniku uvrijediti, jer kad jedno uredništvo na neo- snovane i nedokazane uvrijede ne može dati nikakove zadovoljštine, znači da se tamo sa svijem drukčije shvaćaju pojmovi: poštenje i moral, a da je tako neka posvjedoče afere: s pregjašnjim urednikom ovoga lista, sa srp- skijem općinskijem vijećnicima u pitanju gra- dnje kasarne, sa izvršiteljem oporuke pok. N. Boškovića i t. d. Da je ono kakva lična uvrijeda, po običaju bi prešli mučanjem pre- ko toga zbog navedenijeh razloga, a ovoga puta odgovaramo, jer se odnosi na list ko- ji se baš čuva izvrtanja i drži se u ovoj gnusnoj borbi, što ju vode većina hrvatskijeh politi- čara idealnoga stanovišta ne povodeći se na- čelom: cijelj opravdava sredstva, već istinom i dubokijem uvjerenjem brani srpsku stvar. Nama se ne treba laćati falsifieiranja kod neokborivijeh rezultata nauke, nama se ne tre- ba utjecati sofizmima kod zdrave logike, kao što rade mnogi hrvatski naučenjaci i politi. čari u pomanjkanju istine i razloga. Nije da- vno kad je Jagić ustao protiv faisificiranja narodnijeh pjesama sa strane nekijeh Hrvata i Bugara; nije davno kad je neki hrvatski pisac falsificirao djela književnika Reljkovi- ća; nije davno kad je ,,Matica Hrvatska“ izdavši ,Iskrice“ Tomazeove svuda mjesto vilirski“ metnula hrvatski“; nije davno što su u našem listu izašle dvije potpisane izja- ve (dum A. Murata i dum 1. Rajiča) na adresu ,Matice Hrvatske“ it. d. a da ne nabrajamo falsifikate i izvrtanja ,,0. H.“, ko- joj je samo ime produkat neistine. Poslije ovoga potrebitoga uvoda pregji- mo na stvar. U 46. broju našega lista 0. g. spome- nuli smo namjesničku odluku od 18. maja 1869. g. u poslu pregledanja čitanaka pučki- jeh učionica i naveli smo dvije stavke, gdje se pominje srpski jezik i srpska gramatika; a 'u 48. broju donijeli smo onu odluku u ejelini u srpskom prevodu. »0. H.“ u 50. broju kaže: prvo, da ne- ma u originalu izraz ,srpski jezik“ i ,,srp- ska gramatika“ već ,ilirski jezik“ i ,slaven- ska gramatika“; drugo, da italijanski origi- nal, koji se čuva kod svojte pok. Frana Gr- gurevića, nijesmo od rečene svojte niti sada niti ikada prije dobili. Prije nego se izjasnismo, kako je ona namjesnička odluka do našega uredništva do- spjela, neka znade ,C. H.“: prvo, da je na- še uredništvo imalo italijanski izvornik one namjesničke odluke, ne bi se ona (,C. IL“) bila mučila ispravljanjem, jer nije naš zanat falsificiranje; drugo, da prostomu tvrgjenju »O. H.“ ne možemo vjerovati; ko jednom sla- že, a ne popravi se, drugom mu se više ne vjeruje, pa i istinu govorio; neka nam se pruži prilika da vidimo italijanski izvornik, sami ćemo ispraviti, što treba. Nazad mjesec dana jedan naš uvaženi prijatelj donese nam onu namjesničku odlu- ku prevedenu na srpski s izjavom, da mu ju je nazad godina neki gospodin poklonio govoreći: možda će Vama služiti prepis ove namjesničke odluke, a original se čuva kod svojte pok. prof. Fr. Grgurevića. Pošto su koliko naš prijatelj toliko poznanik njegov osobe uvažene, mi nijesmo smjeli posumnjati u vjernost prepisa i prevoda, pa smo ge isti- jem i poslužili. i Pretpostavimo da ,0. H.“ ovoga puta istinu piše, pa vigjimo da li je zbilja falsi- fikat, kad se italijanski izrazi: lingua illiri- ca“ i ,,grammatica slava“ koji se odnose na naš jezik i našu gramatiku — prevedu: ,,srp- ski jezik“ i ,srpska gramatika“. Nije falsifikat, odgovaramo, već jedna netačnost u koliko se vjernosti prevoda tiče, ali bitnost stvari ne mnijenja, što više tač- nije izrazuje one generične i manje tačne italijanske nazive. Medo Pucić nije cijenio da čini falsifikat, nazvavši predavanja Mickije- vićeva o Srpskim Narodnim Pjesmama u prevodu italijanskom: Dei Canti Popolari HNlirici, te u predgovoru kazuje da hoće tako italijanskom čitaocu naznačiti običnijim premda manje tačnim izrazom onu zemlju, čije su te pjesme svojina. Valjda je ovako što poznanik našega prijatelja uradio dubo- kim uvjerenjem da manje tačne i generične italijanske nazive njihovim pravim imenom prevagja, samo što za ovu korekciju — uvi- jek pretpostavivši da ,,0. H.“ istinu piše — niti naš prijatelj niti uredništvo ovoga li- sta nije znalo; a da su znali, ne bi se bili onom prilikom tom odlukom poslužili, pošto ne bi odgovarala svrsi, koju smo joj bili na- mijenili. Da smo mi zamjerno preinačili telest, ne bi bili toliko ludi da kažemo, gdje se još izvornik te odluke nalazi, što opet dokazuje naše pošteno postupanje, a prevariti se mo- že svak kao i biti prevaren. Što se tiče našijeh citata u opće, neka »O. H.“ ne boli glava zbog njihove isprav- nosti, jer mi uvijek vjerno i tačno navodimo odakle smo što uzeli, te ko je pismen, može se veoma lako uvjeriti; pošto u uredništvu »0. H.“ sjede nepismeni ljudi, s toga se ne čudimo da osim običnih novinarskih fraza ništa drugo ne znaju. Osim one namjesničke odluke od g. 1869 bili smo naveli u uvodnom članku 46. broja našega lista raspis Pokrajinskog Odbora Dal- matinskog (Giunta provinciale Dalmata) od 22. marča 1862., te jedna tačka ovako glasi: Egli & a tale scopo che la Giunta provin- ciale viene a proporre alcuni premii per que' Mae- stri o Maestre delle Caposcuole, delle seuole ele- mentari regolari, e delle seuole ausiliarie che alla fine di questanno soolastico avranno offerto un maggior numero di fanciulli o fanciulle istruiti nella lingua Slavo-dalmata, vale a dire nella lingua Serba parlata nella maggior parte della Dalmazia, ed a tale proposizione & indotta anche da riflesso che ben miseri sono gli stipendii degli indicati Maestri e Maestre, e che quindi una olasse cosi benemerita della Societa verrh ad essere lmeno in aleuni de' suoi_membri pili condegna- mente ricompensata. i Vjerna kopija izvornika spomenutog ras- pisa nalazi se u našem uredništvu i ,,0. H.“ stoji na raspoloženju. e Bosna i Hercegovina. Pišu iz Trebinja, 10. dećembra. —— Kao što ste mjeseca avgusta bili javili u cijenjenom »Dubrovniku“ da će neki Venceslav Hubmayer pu- tovati kroz Boku i Crnu Goru, taj isti gospodin po- sjetio je i Hercegovinu i izdavao se je za velikoga Srbina. Ovaj se je gospodin odmah u početku ustan- ka bio pojavio megju nama i radio da se proglasi privremena vlada, pa ista da izjavi da Hercegovina ne će združenja s Crnom Gorom. Pošto Hercegovci razumiješe za čim ide i za što je došao, odmah ga udaljiše, i odatle je pošao u Srbiju i Bugarsku, što je onamo radio, to će najbolje on sam znati. Samo nam je poznato da se je žalio na Srbiju zbog neblagodarnosti, jer da je sve za Srpstvo žrtvovao. Ovoliko iz njegove prošlosti. Sada se ovaj gospodin nalazi u Sarajevu, te ga je Kallay naimenovao upraviteljem putujućim neke fabrike onamo ustanovljene, a njegova je za- daća da traži mušterije, koji će prodavati espap iz iste; da organizuje dopisnike, koji bi dostavljali re- čenoj fabrici vijesti o trgovini sa Crnom Gorom, kamo je već šiljao neke ljude da ga izvijeste, bili se moglo i onamo trgovati. Poznamo mušterije i dopisnike spomenute fabrike, ali ih za sada ne će- mo imenovati. Ovoliko o sadašnjosti gosp. Venćeslava Hub- majera. — Sada kada je bosanska i hercegovačka de- putacija predala na ćesara memorandum u kom se iznašaju tegobe koje se prave srpskoj nazodnosti u zaposjednutim zemljama, vrijedno je iznijeti jednu školsku svjedodžbu iz g. 1872., dakle u vrijeme turske uprave : Svjedočanstvo Tešo Spasojević rodom. ..... pokaza uspjeh sljedujući: Iz Katihiza dobar » Zemljopisa dobar » Sveštene istorije vrlo dobar » Srpske Istorije vrlo dobar » Deklamovanja Srpskih pjesama dobar » Srpske Gramatike vrlo dobar » Čitanja Srpski vrlo dobar 2 Slavenski prevashodan » Računa vrlo dobar Vladanjasć e. 2 dobrog Dano u osnovnoj srpskoj školi, mjeseca Juna godine 1872. Dragovići, 29/6. : Simo J. Golubović učitelj. — Ovih dana iselilo se je iz nevesinjskog Kraja 16 duša, a nastaniće se na Kosovu. — Kao mnoge srpske zemlje tako i sjevero- istočni dio Bosne mnogo je pretrpio vd poplave, pa je s toga zajedničko ministarstvo izdalo poziv na publiku u svoj monarhiji, e da bi pretekla u po- moć nevoljnićima. Do 14. dećembra sakupilo se je dobrovoljnih priloga 48, 688 for. 59 novč., te 10 sanduka konserve, žita i ostale hrane. ao ve e. _. Naši dopisi. PARIZ, 6. dećembra 1896. (Kralj Milan i srpska omladina u Parizu). — Čitaocima ,Dubrovnika“ poznato je o onom mitingu triju narodnosti (srpske, rumunske i češko- slovačke) koji je ljetos držan u Parizu pod predsjed- ništvom biv. francuskog ministra, g. f'lourance, i koji je bio kao protest protiv ugnjetavanja narod- nosnih prava slovenskih naroda sa strane Magjara... Rad odbora i izvještaj o mitingu poslat je bio, u vidu brošure, svima srpskim novinama*), srpskim društvima i svima vigjenijim ličnostima u Srpstvu. Jednu ovaku brošuru srpski odbor bio je poslao i bivšem Kralju Milanu, koji tada nije bio u Parizu i bavio se negdje u Austro-Ugarskoj. Kad se kralj Milan vratio u Pariz, on je na- šao za nužno ne samo da ne primi ovu brošuru, već čak da preko javnosti uputi na omladinu jedno pismo, u kome iznosi razloge sa kojih brošuru ne može da primi. Pismo je bilo štampano u ovd. li- stu ,Matin-u“, a razlozi koje je naveo, u glavnome su ovi: Kralj Milan nalazi da ga njegovo dugogodi- šnje iskustvo uči da ne odobrava politiku protivnu onoj koju je on lično vodio. On ne odobrava po- stupak omladine, jer nalazi da se ona miješa u unu- tarnje poslove jedne države susjedne Srbiji; države sa kojom Srbija mora da živi u dobrim odnosima; države, čiji se narod kao i srpski borio da obrani hrišćanstvo i t. d. Kralj Milan drži da su omla- dinske ideje u ovome slučaju u njegovim očima pzablude i obmane“ (illusions en efet de fata morgana“).... Srpska pariška univerzitetska omladina, nala- zeći da joj je Kralj Milan ovim svojim razlozima nanio nepravde, odgovorila mu je preko istog ,Ma- tin-a“, od prilike ovo: Miting, koji je srpska omladina organizovala u društvu s rumunskom i češko-slovačkom, nije imao ničega zajedničkog s političkim idejama u opće. »Miting je bio prost odgovor, opravdan i izazvan nasrtajima, koje su Magjari bezobzirno nanosili trima pomenutim narodima, napadajući naročito nas Srbe, vrijegjajući nam najdraže osjećaje i pre- danje naše istorije“. . . Omladina, dalje, odbija od sebe da se ona miješala u unutarnje poslove jedne susjedne zemlje: ona drži da je njena najsvetija dužnost bila, da izrazi želje za pravnom jednakošću naše braće u Ugarskoj i da obrati pažnju na bije- dno stanje naše braće u Bosni i Hercegovini, kako bi se ono poboljšalo. Omladinu je ,rukovodila ide- ja o duhovnom jedinstvu i krvnom srodstvu s na- šom braćom van granica. "Ta ideja, gospodine Gro- fe, ne može se nazvati zabludom a da se time ne nanese uvrije.a najsvetijim osjećajima svakoga Sr- bima 1 omladina, zadahnuta tradicijama koje su joj zavještali Njegovi besmrtni preci, Knez Miloš i Knez Mihajlo, daje dokaza da je u odanoj službi svome Kralju, svojoj Otadžbini i svome Narodu. I to se vidi iz telegrama koji je omladina sa svog zbora uputila Nj. V. Kralju Aleksandru i koji do- slovće glasi: »Srpska Omladina u Parizu, sakupljena na da- našujem zboru, vjerujući u uzvišene ideale Srpstva i gledajući u Vama uzdanicu ......... naro- da, podnosi Vam, ljubljeni Gospodaru, izraz svoje bezuslovne vjernosti i najdublje odanosti. Živio Kralj Aleksandar 1.! Živjelo Srpstvo! .. .“ 7%) Naš je list ovu brošuru već prijavio čitalačkoj publici — Uredništvo. Austrija se pokaže prem blaga ovijem novi- jem podanicima. Nijesu bili držani davati nijednu službu, nikakav porez — osvem carine. Zakoni re- publike trajaše za dugo; može se reći do skora, — tako da su se i obližnji Dalmatinci, a ne samo inostrani, u čudu i snebivanju pitali: ,Je li mo- guće da su ova čeljad pod Austrijom ?!“ Dokle su još bile vruće rane, Austrija ih do- duše nije htjela povrjegjivati: dokle ne izumru svi- kolici, dokle u praunucćima svaki spomen ne is- čezne! Za to je trebalo da književnost kunja: slu- čajno bi kad ter kad izišli iz štamparije Martec- chini-jeve po koji neznatniji pjesnički proizvodi, kao n. p. pjesmice od maškarata, od kolenada i t. d., ili su se štampavali kakvi starinski spisi. Pisalo se je: i latinski, i italijanski, i naški, i to sve samo u ogobitijem prigodama. Mnogi opet, budući navi- kli još iz djetinjstva provodit sve vrijeme svoga ži: vota s knjigom u ruci, baviše se sve do svoje smr- ti raznijem naukama; ali ipak od svega toga, mo- že se reći, da nije bilo nikakve vrijednosti. Austrija zametne novi sistem poučavanja, i to onaj isti, koji je bila uvela i u posvojenoj Ita- liji. I to je bilo onda još pir i božić. Nešto je još žlje i gore tambaškalo po antologijama o klasici- zmu grčko-latinskome i italijanskome. U Dubrovni- ku, pa i po Dalmaciji Austrija ukine svako pouča- vanje u jeziku slovinskome“). Italiju nije mogla po- nijemčit, pa bogme ni Dalmaciju, koja se je za pu- na četiri vijeka u izobraženost smatrala kao neki priložak italijanski. Ni po školama, ni po uredima nije se mogao germanizam u djelo privesti, jer je Italija vrljala već od god. 1820; a da ne vrlja dr- žale su je, — koliko su mogle, — u stezi i pokor- nosti: vojske, tamnice i osude, sve do velike epoke, koja je nastala g. 1848. Ne bi služilo ni opisivati ove stvari, jer su svakome dobro poznate; ali slatka uspomena, si- stema našijeh škola, kakve su negda bile, budi se i sama u nama, jer imamo svaki čas pred očima groznu pojavu škola sadašnjijeh. sa U ono doba svi naši vrsnici i saučenici, koji gu bili već odlični u retorici (u petom i šestom razredu), čitali su u praznicima školskijem samo knjige italijanske i latinske, a gdjekoji — i grčke. Broj učenika u gimnaziju jedva da je mogao kad- god dostignut do stotine. Još i sad držim po kvju knjižurinu zadaća školskijeh, i spominjem se nji- hova sadržaja. To bijahu govori latinski ili italijan- %) Samo je u Dalmaciji još tinjala njeka književnost u časo- pisu ,Srpsko-dalmatinskom Magazinu“, pisanu ćirilicom, koji su uregjivaii Dr. Božidar Petranović, brat sadašnjeg episkopa, i Gjorgje Nikolajević, koji umrije kao mitropolit u Sarajevu. ski, sve samo od učenika izumljeni, pa soneti, dia- lozi, epigrami i ode italijanske ili latinske. Da sad vidiš dijete od petoga ili šestoga raz- reda, da dobavlja za zabavu i doma čita: Cićerona, Horacija, Virgilija, Ovidija i ostale, i da jedan dru- gome zaimava te knjige; to bi bila pojava, da se oglasi ,na sve bande i četiri strane“; a onadar u naše djetinjstvo to je bila stvar opća. Koliko li sam: ja samo dobio u djetinjstvu slatkarija, budući još u normalnoj školi, kad bi me pitali u roditelji, da dogjem po susjestvu čitati i prevagjati s italijanskog u naški: životopise sveta- ca i ostale knjige mistične, kao ,Prato Fiorito“, »Sette Trombe“ i t. d., u kojijem se je nalazila strahoća božija tijeh: čudesa, objava svetaca i osu- gjenijeh duša; a u drugoj od gimnazija budući ho- dio prevagjat njeke molitve iz latinskoga, što či- tamo na objavama njekijeh svetaca i t, d., u veli- ke bi mi ta čitanja uzrujala maštu, tako da bi i mene i mnoge moje sudruge, kako su mi oni sami pripovjedali, bilo strah spavat gamijeh, ili ići po mraku, da se ne bi koja duša prikazala. Mnogi naši saučenici bili su prosti od tijeh psihološkijeh nemoći, jer su pri ruci imali boljijeh knjiga. "To ge je već u opće svukud dogagjalo: dosta je proči- tat životopis Pascal-a, filozofa franeuskoga, napisan od njegove gestre, i onaj Dositeja Obradovića, od njega samoga napisan, kao i životopis Silvija Pel- lica, ispričan od Moroneelli-ja. Ne ću propustiti, a da ovdje ne spomenem jednog moga saučenika u istome razredu: Frana Grgurevića, poslije profesura u istome gimnaziju. Ovaj je u malo časa bio kadar u šestome razredu sasvijem lako izumit po nekoliko epigrama latin- Skijeh, od kojijeh su se neki mogli mjeriti s oni- jem, koje je po Dubrovniku izdavao Luko Diego Sorgo. Ostaje mi još jedan maleni rukopis tijeh epigrama meni namijenjenijeh u formi satiričnoj. Znam da prvi počimlje, gdje ne odobrava njeka moja mnijenja, ovijem riječima: ,Ast equidem in nonnullis te sententia fallit“, a drugi svezak enko- miastičui, isto meni namijenjen, počimlje : »Nimi- rum tuum ingenium“ ..,. On, i kao učenik i kao profesor nikad nije odustajo od književnosti grčke i latinske. Vazda bi ga mogao zateći kod kuće, gdje čita Platona ili Lukijana u grčkom izvorniku, a Horacija u latinskom. "Tu nije bilo potrebe ni od rječnika ni od komenata. Grgurević je uprav naj- pošljednji grećista dubrovački. Takogjer i Zglav, koji se poslije zapopi i umrije mlad, bio je divno čudo pamćenja: dosta je bilo da jednom pročita, pa da se poslije svega spominje od riječi do riječi. Gjuro Pulić, sin siromašna Grevljara, odgojen uz pripomoć kanonika Kipre, Zapopi se i posta doktor