»Falsifikatori“.

»Crvena Hrvatska“ u 50. broju od ove
godine podarila nas je gornjim nazivom. Kad
u poštenom društvu pošten čovjek dovikne
drugomu iako što, zaista se dotični mora ci-
jeniti uvrijegjenim, te ako je nevin tražiti ma
kakovu zadovoljštinu; ali je sa svijem obra-
tno, kad se dokazana moralna golotinja usu-
di na drugu adresu -— kojoj nije dostojna
ni opute odriješiti — svoje naslove upra-
vljati. Mi smo u br. 50. ovoga lista od pro-
šle godine bez reticencije i obzira kazali da
»O. H.“ ne može više nikoga u Dubrovniku
uvrijediti, jer kad jedno uredništvo na neo-
snovane i nedokazane uvrijede ne može dati
nikakove zadovoljštine, znači da se tamo sa
svijem drukčije shvaćaju pojmovi: poštenje i
moral, a da je tako neka posvjedoče afere:
s pregjašnjim urednikom ovoga lista, sa srp-
skijem općinskijem vijećnicima u pitanju gra-
dnje kasarne, sa izvršiteljem oporuke pok.
N. Boškovića i t. d. Da je ono kakva lična
uvrijeda, po običaju bi prešli mučanjem pre-
ko toga zbog navedenijeh razloga, a ovoga
puta odgovaramo, jer se odnosi na list ko-
ji se baš čuva izvrtanja i drži se u ovoj gnusnoj
borbi, što ju vode većina hrvatskijeh politi-
čara idealnoga stanovišta ne povodeći se na-
čelom: cijelj opravdava sredstva, već istinom
i dubokijem uvjerenjem brani srpsku stvar.
Nama se ne treba laćati falsifieiranja kod
neokborivijeh rezultata nauke, nama se ne tre-
ba utjecati sofizmima kod zdrave logike, kao
što rade mnogi hrvatski naučenjaci i politi.
čari u pomanjkanju istine i razloga. Nije da-
vno kad je Jagić ustao protiv faisificiranja
narodnijeh pjesama sa strane nekijeh Hrvata
i Bugara; nije davno kad je neki hrvatski
pisac falsificirao djela književnika Reljkovi-
ća; nije davno kad je ,,Matica Hrvatska“
izdavši ,Iskrice“ Tomazeove svuda mjesto
vilirski“ metnula hrvatski“; nije davno što
su u našem listu izašle dvije potpisane izja-
ve (dum A. Murata i dum 1. Rajiča) na
adresu ,Matice Hrvatske“ it. d. a da ne
nabrajamo falsifikate i izvrtanja ,,0. H.“, ko-
joj je samo ime produkat neistine.

Poslije ovoga potrebitoga uvoda pregji-
mo na stvar.

U 46. broju našega lista 0. g. spome-
nuli smo namjesničku odluku od 18. maja
1869. g. u poslu pregledanja čitanaka pučki-
jeh učionica i naveli smo dvije stavke, gdje
se pominje srpski jezik i srpska gramatika;
a 'u 48. broju donijeli smo onu odluku u
ejelini u srpskom prevodu.

»0. H.“ u 50. broju kaže: prvo, da ne-
ma u originalu izraz ,srpski jezik“ i ,,srp-
ska gramatika“ već ,ilirski jezik“ i ,slaven-
ska gramatika“; drugo, da italijanski origi-
nal, koji se čuva kod svojte pok. Frana Gr-
gurevića, nijesmo od rečene svojte niti sada
niti ikada prije dobili.

Prije nego se izjasnismo, kako je ona
namjesnička odluka do našega uredništva do-
spjela, neka znade ,C. H.“: prvo, da je na-

še uredništvo imalo italijanski izvornik one
namjesničke odluke, ne bi se ona (,C. IL“)
bila mučila ispravljanjem, jer nije naš zanat
falsificiranje; drugo, da prostomu  tvrgjenju
»O. H.“ ne možemo vjerovati; ko jednom sla-
že, a ne popravi se, drugom mu se više ne
vjeruje, pa i istinu govorio; neka nam se
pruži prilika da vidimo italijanski izvornik,
sami ćemo ispraviti, što treba.

Nazad mjesec dana jedan naš uvaženi
prijatelj donese nam onu namjesničku odlu-
ku prevedenu na srpski s izjavom, da mu
ju je nazad godina neki gospodin poklonio
govoreći: možda će Vama služiti prepis ove
namjesničke odluke, a original se čuva kod
svojte pok. prof. Fr. Grgurevića. Pošto su
koliko naš prijatelj toliko poznanik njegov
osobe uvažene, mi nijesmo smjeli posumnjati
u vjernost prepisa i prevoda, pa smo ge isti-
jem i poslužili. i

Pretpostavimo da ,0. H.“ ovoga puta
istinu piše, pa vigjimo da li je zbilja falsi-
fikat, kad se italijanski izrazi: lingua illiri-
ca“ i ,,grammatica slava“ koji se odnose na
naš jezik i našu gramatiku — prevedu: ,,srp-
ski jezik“ i ,srpska gramatika“.

Nije falsifikat, odgovaramo, već jedna
netačnost u koliko se vjernosti prevoda tiče,
ali bitnost stvari ne mnijenja, što više tač-
nije izrazuje one generične i manje tačne
italijanske nazive. Medo Pucić nije cijenio da
čini falsifikat, nazvavši predavanja Mickije-
vićeva o Srpskim Narodnim Pjesmama u
prevodu  italijanskom: Dei Canti Popolari
HNlirici, te u predgovoru kazuje da hoće
tako italijanskom čitaocu naznačiti običnijim
premda manje tačnim izrazom onu zemlju,
čije su te pjesme svojina. Valjda je ovako
što poznanik našega prijatelja uradio dubo-
kim uvjerenjem da manje tačne i generične
italijanske nazive njihovim pravim imenom
prevagja, samo što za ovu korekciju — uvi-
jek pretpostavivši da ,,0. H.“ istinu piše —
niti naš prijatelj niti uredništvo ovoga li-
sta nije znalo; a da su znali, ne bi se bili
onom prilikom tom odlukom poslužili, pošto
ne bi odgovarala svrsi, koju smo joj bili na-
mijenili. Da smo mi zamjerno preinačili telest,
ne bi bili toliko ludi da kažemo, gdje se još
izvornik te odluke nalazi, što opet dokazuje
naše pošteno postupanje, a prevariti se mo-
že svak kao i biti prevaren.

Što se tiče našijeh citata u opće, neka
»O. H.“ ne boli glava zbog njihove isprav-
nosti, jer mi uvijek vjerno i tačno navodimo
odakle smo što uzeli, te ko je pismen, može
se veoma lako uvjeriti; pošto u uredništvu
»0. H.“ sjede nepismeni ljudi, s toga se ne
čudimo da osim običnih novinarskih fraza
ništa drugo ne znaju.

Osim one namjesničke odluke od g. 1869
bili smo naveli u uvodnom članku 46. broja
našega lista raspis Pokrajinskog Odbora Dal-
matinskog (Giunta provinciale Dalmata) od 22.
marča 1862., te jedna tačka ovako glasi:

Egli & a tale scopo che la Giunta provin-
ciale viene a proporre alcuni premii per que' Mae-

stri o Maestre delle Caposcuole, delle seuole ele-
mentari regolari, e delle seuole ausiliarie che alla
fine di questanno soolastico avranno offerto un
maggior numero di fanciulli o fanciulle istruiti
nella lingua Slavo-dalmata, vale a dire nella
lingua Serba parlata nella maggior parte
della Dalmazia, ed a tale proposizione & indotta
anche da riflesso che ben miseri sono gli stipendii
degli indicati Maestri e Maestre, e che quindi una
olasse cosi benemerita della Societa verrh ad essere
lmeno in aleuni de' suoi_membri pili condegna-
mente ricompensata. i

Vjerna kopija izvornika spomenutog ras-
pisa nalazi se u našem uredništvu i ,,0. H.“
stoji na raspoloženju.

e
Bosna i Hercegovina.

Pišu iz Trebinja, 10. dećembra. —— Kao
što ste mjeseca avgusta bili javili u cijenjenom
»Dubrovniku“ da će neki Venceslav Hubmayer pu-
tovati kroz Boku i Crnu Goru, taj isti gospodin po-
sjetio je i Hercegovinu i izdavao se je za velikoga
Srbina.

Ovaj se je gospodin odmah u početku ustan-
ka bio pojavio megju nama i radio da se proglasi
privremena vlada, pa ista da izjavi da Hercegovina
ne će združenja s Crnom Gorom. Pošto Hercegovci
razumiješe za čim ide i za što je došao, odmah ga
udaljiše, i odatle je pošao u Srbiju i Bugarsku,
što je onamo radio, to će najbolje on sam znati.
Samo nam je poznato da se je žalio na Srbiju zbog
neblagodarnosti, jer da je sve za Srpstvo žrtvovao.

Ovoliko iz njegove prošlosti.

Sada se ovaj gospodin nalazi u Sarajevu, te
ga je Kallay naimenovao upraviteljem  putujućim
neke fabrike onamo ustanovljene, a njegova je za-
daća da traži mušterije, koji će prodavati espap iz
iste; da organizuje dopisnike, koji bi dostavljali re-
čenoj fabrici vijesti o trgovini sa Crnom Gorom,
kamo je već šiljao neke ljude da ga izvijeste, bili
se moglo i onamo trgovati. Poznamo mušterije i
dopisnike spomenute fabrike, ali ih za sada ne će-
mo imenovati.

Ovoliko o sadašnjosti gosp. Venćeslava Hub-
majera.

— Sada kada je bosanska i hercegovačka de-
putacija predala na ćesara memorandum u kom se
iznašaju tegobe koje se prave srpskoj nazodnosti u
zaposjednutim zemljama, vrijedno je iznijeti jednu
školsku svjedodžbu iz g. 1872., dakle u vrijeme
turske uprave :

Svjedočanstvo

Tešo Spasojević rodom. ..... pokaza uspjeh
sljedujući:
Iz Katihiza dobar
» Zemljopisa dobar
» Sveštene istorije vrlo dobar

» Srpske Istorije vrlo dobar
» Deklamovanja Srpskih pjesama dobar

» Srpske Gramatike vrlo dobar
» Čitanja Srpski vrlo dobar
2 Slavenski prevashodan
» Računa vrlo dobar
Vladanjasć e. 2 dobrog

Dano u osnovnoj srpskoj školi, mjeseca Juna
godine 1872.

Dragovići, 29/6. :
Simo J. Golubović

učitelj.

— Ovih dana iselilo se je iz nevesinjskog
Kraja 16 duša, a nastaniće se na Kosovu.

— Kao mnoge srpske zemlje tako i sjevero-
istočni dio Bosne mnogo je pretrpio vd poplave, pa
je s toga zajedničko ministarstvo izdalo poziv na

publiku u svoj monarhiji, e da bi pretekla u po-
moć nevoljnićima. Do 14. dećembra sakupilo se je
dobrovoljnih priloga 48, 688 for. 59 novč., te 10
sanduka konserve, žita i ostale hrane.

ao
ve e. _.
Naši dopisi.
PARIZ, 6. dećembra 1896.

(Kralj Milan i srpska omladina u Parizu).
— Čitaocima ,Dubrovnika“ poznato je o onom
mitingu triju narodnosti (srpske, rumunske i češko-
slovačke) koji je ljetos držan u Parizu pod predsjed-
ništvom biv. francuskog ministra, g. f'lourance, i
koji je bio kao protest protiv ugnjetavanja narod-
nosnih prava slovenskih naroda sa strane Magjara...
Rad odbora i izvještaj o mitingu poslat je bio, u
vidu brošure, svima srpskim  novinama*), srpskim
društvima i svima vigjenijim ličnostima u Srpstvu.
Jednu ovaku brošuru srpski odbor bio je poslao i
bivšem Kralju Milanu, koji tada nije bio u Parizu
i bavio se negdje u Austro-Ugarskoj.

Kad se kralj Milan vratio u Pariz, on je na-
šao za nužno ne samo da ne primi ovu brošuru,
već čak da preko javnosti uputi na omladinu jedno
pismo, u kome iznosi razloge sa kojih brošuru ne
može da primi. Pismo je bilo štampano u ovd. li-
stu ,Matin-u“, a razlozi koje je naveo, u glavnome
su ovi:

Kralj Milan nalazi da ga njegovo dugogodi-
šnje iskustvo uči da ne odobrava politiku protivnu
onoj koju je on lično vodio. On ne odobrava po-
stupak omladine, jer nalazi da se ona miješa u unu-
tarnje poslove jedne države susjedne Srbiji; države
sa kojom Srbija mora da živi u dobrim odnosima;
države, čiji se narod kao i srpski borio da obrani
hrišćanstvo i t. d. Kralj Milan drži da su omla-
dinske ideje u ovome slučaju u njegovim očima
pzablude i obmane“ (illusions en efet de fata
morgana“)....

Srpska pariška univerzitetska omladina, nala-
zeći da joj je Kralj Milan ovim svojim razlozima
nanio nepravde, odgovorila mu je preko istog ,Ma-
tin-a“, od prilike ovo:

Miting, koji je srpska omladina organizovala
u društvu s rumunskom i češko-slovačkom, nije imao
ničega zajedničkog s političkim idejama u opće.
»Miting je bio prost odgovor, opravdan i izazvan
nasrtajima, koje su Magjari bezobzirno nanosili
trima  pomenutim narodima, napadajući naročito
nas Srbe, vrijegjajući nam najdraže osjećaje i pre-
danje naše istorije“. . . Omladina, dalje, odbija od
sebe da se ona miješala u unutarnje poslove jedne
susjedne zemlje: ona drži da je njena najsvetija
dužnost bila, da izrazi želje za pravnom jednakošću
naše braće u Ugarskoj i da obrati pažnju na bije-
dno stanje naše braće u Bosni i Hercegovini, kako
bi se ono poboljšalo. Omladinu je ,rukovodila ide-
ja o duhovnom jedinstvu i krvnom srodstvu s na-
šom braćom van granica. "Ta ideja, gospodine Gro-
fe, ne može se nazvati zabludom a da se time ne
nanese uvrije.a najsvetijim osjećajima svakoga Sr-
bima

1 omladina, zadahnuta tradicijama koje su joj
zavještali Njegovi besmrtni preci, Knez Miloš i
Knez Mihajlo, daje dokaza da je u odanoj službi
svome Kralju, svojoj Otadžbini i svome Narodu. I
to se vidi iz telegrama koji je omladina sa svog
zbora uputila Nj. V. Kralju Aleksandru i koji do-
slovće glasi:

»Srpska Omladina u Parizu, sakupljena na da-
našujem zboru, vjerujući u uzvišene ideale Srpstva
i gledajući u Vama uzdanicu ......... naro-
da, podnosi Vam, ljubljeni Gospodaru, izraz svoje
bezuslovne vjernosti i najdublje odanosti. Živio Kralj
Aleksandar 1.! Živjelo Srpstvo! .. .“

7%) Naš je list ovu brošuru već prijavio čitalačkoj publici
— Uredništvo.

Austrija se pokaže prem blaga ovijem novi-

jem podanicima. Nijesu bili držani davati nijednu

službu, nikakav porez — osvem carine. Zakoni re-
publike trajaše za dugo; može se reći do skora, —
tako da su se i obližnji Dalmatinci, a ne samo
inostrani, u čudu i snebivanju pitali: ,Je li mo-
guće da su ova čeljad pod Austrijom ?!“

Dokle su još bile vruće rane, Austrija ih do-
duše nije htjela povrjegjivati: dokle ne izumru svi-
kolici, dokle u praunucćima svaki spomen ne is-
čezne!

Za to je trebalo da književnost kunja: slu-
čajno bi kad ter kad izišli iz štamparije Martec-
chini-jeve po koji neznatniji pjesnički proizvodi, kao
n. p. pjesmice od maškarata, od kolenada i t. d.,
ili su se štampavali kakvi starinski spisi. Pisalo se
je: i latinski, i italijanski, i naški, i to sve samo
u ogobitijem prigodama. Mnogi opet, budući navi-
kli još iz djetinjstva provodit sve vrijeme svoga ži:
vota s knjigom u ruci, baviše se sve do svoje smr-
ti raznijem naukama; ali ipak od svega toga, mo-
že se reći, da nije bilo nikakve vrijednosti.

Austrija zametne novi sistem poučavanja, i
to onaj isti, koji je bila uvela i u posvojenoj Ita-
liji. I to je bilo onda još pir i božić. Nešto je još
žlje i gore tambaškalo po antologijama o klasici-
zmu grčko-latinskome i italijanskome. U Dubrovni-

ku, pa i po Dalmaciji Austrija ukine svako pouča-
vanje u jeziku slovinskome“). Italiju nije mogla po-
nijemčit, pa bogme ni Dalmaciju, koja se je za pu-
na četiri vijeka u izobraženost smatrala kao neki
priložak italijanski. Ni po školama, ni po uredima
nije se mogao germanizam u djelo privesti, jer je
Italija vrljala već od god. 1820; a da ne vrlja dr-
žale su je, — koliko su mogle, — u stezi i pokor-
nosti: vojske, tamnice i osude, sve do velike epoke,
koja je nastala g. 1848.

Ne bi služilo ni opisivati ove stvari, jer su
svakome dobro poznate; ali slatka uspomena, si-
stema našijeh škola, kakve su negda bile, budi se
i sama u nama, jer imamo svaki čas pred očima
groznu pojavu škola sadašnjijeh. sa

U ono doba svi naši vrsnici i saučenici, koji
gu bili već odlični u retorici (u petom i šestom
razredu), čitali su u praznicima školskijem samo
knjige italijanske i latinske, a gdjekoji — i grčke.
Broj učenika u gimnaziju jedva da je mogao kad-
god dostignut do stotine. Još i sad držim po kvju
knjižurinu zadaća školskijeh, i spominjem se nji-
hova sadržaja. To bijahu govori latinski ili italijan-

%) Samo je u Dalmaciji još tinjala njeka književnost u časo-
pisu ,Srpsko-dalmatinskom Magazinu“, pisanu ćirilicom, koji
su uregjivaii Dr. Božidar Petranović, brat sadašnjeg episkopa,
i Gjorgje Nikolajević, koji umrije kao mitropolit u Sarajevu.

ski, sve samo od učenika izumljeni, pa soneti, dia-
lozi, epigrami i ode italijanske ili latinske.

Da sad vidiš dijete od petoga ili šestoga raz-
reda, da dobavlja za zabavu i doma čita: Cićerona,
Horacija, Virgilija, Ovidija i ostale, i da jedan dru-
gome zaimava te knjige; to bi bila pojava, da se
oglasi ,na sve bande i četiri strane“; a onadar u
naše djetinjstvo to je bila stvar opća.

Koliko li sam: ja samo dobio u djetinjstvu
slatkarija, budući još u normalnoj školi, kad bi me
pitali u roditelji, da dogjem po susjestvu čitati i
prevagjati s italijanskog u naški: životopise sveta-
ca i ostale knjige mistične, kao ,Prato Fiorito“,
»Sette Trombe“ i t. d., u kojijem se je nalazila
strahoća božija tijeh: čudesa, objava svetaca i osu-
gjenijeh duša; a u drugoj od gimnazija budući ho-
dio prevagjat njeke molitve iz latinskoga, što či-
tamo na objavama njekijeh svetaca i t, d., u veli-
ke bi mi ta čitanja uzrujala maštu, tako da bi i
mene i mnoge moje sudruge, kako su mi oni sami
pripovjedali, bilo strah spavat gamijeh, ili ići po
mraku, da se ne bi koja duša prikazala. Mnogi
naši saučenici bili su prosti od tijeh  psihološkijeh
nemoći, jer su pri ruci imali boljijeh knjiga. "To
ge je već u opće svukud dogagjalo: dosta je proči-
tat životopis Pascal-a, filozofa franeuskoga, napisan
od njegove gestre, i onaj Dositeja Obradovića, od

njega samoga napisan, kao i životopis Silvija Pel-
lica, ispričan od Moroneelli-ja.

Ne ću propustiti, a da ovdje ne spomenem
jednog moga saučenika u istome razredu: Frana
Grgurevića, poslije profesura u istome gimnaziju.
Ovaj je u malo časa bio kadar u šestome razredu
sasvijem lako izumit po nekoliko epigrama latin-
Skijeh, od kojijeh su se neki mogli mjeriti s oni-
jem, koje je po Dubrovniku izdavao Luko Diego
Sorgo. Ostaje mi još jedan maleni rukopis tijeh
epigrama meni namijenjenijeh u formi satiričnoj.
Znam da prvi počimlje, gdje ne odobrava njeka
moja mnijenja, ovijem riječima: ,Ast equidem in
nonnullis te sententia fallit“, a drugi svezak enko-
miastičui, isto meni namijenjen, počimlje : »Nimi-
rum tuum ingenium“ ..,. On, i kao učenik i kao
profesor nikad nije odustajo od književnosti grčke i
latinske. Vazda bi ga mogao zateći kod kuće, gdje
čita Platona ili Lukijana u grčkom izvorniku, a
Horacija u latinskom. "Tu nije bilo potrebe ni od
rječnika ni od komenata. Grgurević je uprav naj-
pošljednji grećista dubrovački. Takogjer i Zglav,
koji se poslije zapopi i umrije mlad, bio je divno
čudo pamćenja: dosta je bilo da jednom pročita,
pa da se poslije svega spominje od riječi do riječi.

Gjuro Pulić, sin siromašna Grevljara, odgojen uz
pripomoć kanonika Kipre, Zapopi se i posta doktor