ca. SEu Ž + + 2. i U Dubrovniku 17. EA prila 1898. Cijena His z Za. Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 5. 50 Za Srbiju i Crnu: goru dinu fior. 6. na go- Za sve oiiaka zemlje na godinu >. franaka 15 u zlatu. ? Ta Dubrovnik na godinu fior, 5. Na pć godine i na četvrt godine : surazmjerno. & . Pojedini broj lista 10 novčića. - VUBNU Proli i oglasi s šalju se administraciji ,Dubrovnika a Dopisi se šalju uredništvu, Rukopisi se ne vraćaju. Za oglasa, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvješ. ća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri. maju se, E. Roj 16. Izlazi svake Nedjelje. Godina V]I. Drugi govor poslanika Dr. Dušana Ba- 1 ljaka o školskom proračunu, : Visoki Sabore! Malo ću sam) jošte riječi do- dati. U prvom redu treba da se obratim na g. vla- dinog povjerenika, čiji je govor samo potvrdio ono, što sam ja danas rekao. Na učiteljskoj skupštini u Šibeniku, po riječima g. vladina povjerenika, imala gu ge pretresati dvije knjige i svakomu bilo je slo- bodno da govori o vrlinama jedne ili druge u ko- liko ih ima ili o njihovim manam i nedostacima. Kad je jedan od učitelja, uzevši u ruke jednu knji- gu, kazao da u njoj mana i nedostataka ima mno- . go a rlina malo ili ništa, što je drugo ostalo da se kaže, nego da vrline treba dodati jer ih nema, a mane ukloniti jer ih ima. Ja neznam kako mu je presjednik mogao uskratiti riječ, dok je to govorio, a kao da ge to na stvar nije odnosilo. Drukčije tre- jE balo je da taj učitelj ćoravo prizna: knjiga je do- bra u svemu i toliko je savršena da se nema šta izvaditi, a tako je potpuna, da joj se nema šta dodati. Ja ne znam da li bi i ona, ikojije tu knji- gu sastavio, ovaku pohvalu uzeo ozbiljno ili bi se bojao da je ironički učinjena. Gosp. Biankini poslije onoga što sam jučer kazao neće od mene očekivati da odguvorim na njegove riječi; u onakovoj mjeri i s onoliko argu- menata, sa koliko se on poslužio. Ja sam jučer već izjavio da mi već znamo na pamet ono što je g. Bjankini možda u drugoj formi danas rekao, jer je on nama obilno već razvijao o tom svoje ideje i svake godine pjeva nam istu pjesmu i ako s nekim varijacijama, tako, da je to nama dobro poznato, kao što je pozaato i njemu naše stanovište. S toga bila bi šteta da se uzalud o tome prepiremo. Rekao sam da se mi razumijemo i ako se ne bi složili; mi znamo šta hoće jedan a što drugi. Ja ću se samo na neke njegove opaske osvrnuti i početi ću tim da ga zamolim nek mi dozvoli, da mu jednu ispravim. On bi imao pravo; kad bi se u jednoj RE teškoj i važnoj stvari gdje se pripisuje u grijeh : učiteljima mane i pogriješke takove koje bacaju na njih veliku odgovornost, ja bih još više pogriješio nego ovaj učitelj, kad bi se osvrćao na proste vi- > jesti novinarske, i na članke po novinama, i time se ovdje poslužio. Ali nema pravo, jer ja to nije- sam učinio. Ja sam jutros upotrebio ne novinarske glasove, nego žalbu, koju su roditelji one djece po- > dnijeli na školsko vijeće. Ta žalba, kao što je ča- sni Biankini mogao čuti od g. vladina povjerenika, nalazi se danas kod pokrajinskog školskog vijeća i rasprava 0 njoj nije još dovršena. To nije dakle no- e uzrok da mi se origiša akovih osvada na jednog im, koji se nalazi kod školske vlasti. ostalom, da ja nijesam bio u mom govoru , kako 1 mi kaže gosp. Biankini, ja sam se dn emi Lk po njegovim riječima, jer, ako on li da me je ta nedaća postigla u ovom dijelu govora, u kom sam se bavio o stvarima koje njega nijesu ozbiljne, ja, naprotiv smatram još većom jna pei što nijesam. sb: da me E rije n pa io program, što ga Ke narodna misao aafaa. Nijesam došao da dokazujem vrijedi li ili ne vri- li . državno pravo; nijesam ja ustao da se im na hrv. državno pravo, nego sam se prosto ti jedne izreke. pok. Paviinovića, koji je kazao l im mog baš na kaosa bilo znanstvenu s ea že iu u narodnoj poslovici: da nema ni u moru dk ni ni u puški vjere. Ako vas puška iznevjeri ? so = si ne valja, neće ge . njom niko pametan J > učitolja, Ja sam se poslužio jednim spisom auten- služiti. Ja nijesam rekao, da hrv. drž. pravo ne valja. Ali ako vas iznevjeri, gdje ćetu naći uboji- tog oružja da pripravite sebi budućnost koju želite; gdje ćete naći pušku, koja vas neće iznevjeriti? — U budnoj narodnoj svijesti — rekao sam. Tu je mnogo više snage, nego li u državnoj teoriji, ma koliko bila osnovana na državnim i teoretičkim naukam:. To sam ja samo rekao. A zašto? — U toliko što čujem, osobito sa strane mlagjih članova stranke prava, a to mi je dao pravo i g. Dr. Trum- bić, da ja dvista glavni cilj njihovog nastojanja | sloboda naroda. Ako je to tako rekao sam, tada go- spodo, vi od nas nijeste daleko, onda ste nam naj- bliži, jer sloboda naroda, to je ono za čim i mi težimo. Nas danas odvaja pes to hrv. drž. pravo, koje sadržava negaciju Srba. To sam jedino ja spo- menuo, ali da mi je palo na pamet, da ima dvije ili tri narodne misli, to je isključeno po mojim samim riječima, jer mi se čini, da je to nešto što nije ni logično. Na ostalom razlaganju g. Biankina ja bih mo gao samo zihvaliti mu, jer je on danas reko nešt» što je mene iznenadilo, ali ne za to, što ja nijesam to čuo i čitao i znao, nego za to što je to iz njego- vih usta izašlo. Ja sam dosad imao priliku i po sto puta da čujem časnog Biankina gdje kaže, zašto vi Srbi hoćete da budete drugi narod, kad vas od nas ništa ne dijeli nego vjera? Gdje ste vidjeli taj barbarizam da se ljudi po vjeri dijele? Vi ste jedno 8 nama samo smo različite vjere. Danas pak on kaže: dva smo naroda, jer i ako je jezik jedan ty je samo izvanjski oblik; ali da mi imamo različitu prošlost, imamo različitu kulturu, imamo različit razvitak, mi imamo različiti duševni život, jednima je težište istok, a drugima zapad; pak dodaje da ono što označuje jednu narodnost nije toliko jezik, nego svijest da pripadamo istoj skupini ljudi, svi- jest zajednice sa ostalim članovima jednoga naroda. Ako je sve tako, onda nije istina da se mi samo po vjeri dijelimo od častnog Biankinia i da se radi različite vjere nazivljemo Srbima, jer je ta svijest u nama najživlja; u nama živi svijest zajednice sa svima S:bima koji su na Balkanu. Za to mogu za- hvaliti časnom Biankinu, koji je barem danas pri- poznao da, ako se zovemo Srbima, imamo za toi razloga, jer se i po nečem drućosi rai od Hrvata a ne samo po vjeri. Ako ja nijesam bio sretan u tome da mo» ča gni Biankini razumije, večeras doživio sam i drugu nesreću, ali tome mogu biti sam ja kriv, jer on veli; de ja nijesam proniknuo, da ne razumijem ono što je on kazao. On nas odvraća da ne rozimo u maglovitu budućnost, nego upućuje nas, da osta- nemo na realnoj sadašnjosti. Čini li vam se da je lijepa naša sadašnjost? Zur nam može ko zaviditi ? Jesu li danas oni dani slobode koju želi gosp. Blankini? Jesmo li se oslobodili gospodara? I pored svega toga, željeti što drugo, za njega su sanjarije i maštanija! To je moja nesreća što nijesam razu- mio njegove riječi, ali ovako je govorio gosp. Bian- kini. U koliko bih ja imao kratko pamćenje, zabi- lježio sam, a čula su i ostala gospoda da je časni Biankini završio ovom opomenom, da ne ronim) u maglovitu budućnost. (Biankini: da radimo danas za Hrvatstvo.) Ja ću se rastati s gosp. Biankinom i neću š njime. polemizirati da li ima pravo ili krivo, kad u narodaoj misli, kako ju je začela omla- dina u Pragu i u Zagrebu nazire neku vrstu pri- tvornosti. Kad bi tako bilo, barem mi, koji smo ovdje i koji smo naprotiv pozdravili taj pojav ako ništa u ono barem kano izraz prijateljskih osjećaja, imati ćemo to zadovoljstvo, da se neće ta pritvor- nost pripisati nama bizantineima, jer tu misao ni- ješmo mi pokrenuli, nego je nikla i razvila se me- gju Hrvatima i uz nju pristali su oni, koji su me- gju Hrvatima važili kao politički karakteri i kao Žarki rodoljubi. Gosp. Dr. Trumbić zadužio me da mu koju riječ kažem i to ću učiniti u kratko, jer ne ću du Govori srqskijeh poslanika u ovogodišnjem zasjedanju sabora Dalmatinskog vis. saboru dosagjujem i umaram ga raspravom, koja prelazi granice predmeta, zalazeći u dugo i široko polje narodno i državno i megjunarodno. Sam g. Trumbić braneći hrvatstvo kao jedan cjelokupni narod, kao etičan pojam naroda od sva- kog šurovanja i kumovanja s organima austrijske vlade, priznaje da je ipak m«že biti djelovanje bivšeg kotarskog poglavara u Kotoru išlo u prilog stranačkim interesima hrvatske stranke, Ali on kaže da to treba razlučiti od hrvatskog naroda, protiv koga se austrijska vlada pokazala uvijek neprijatelj- ska. Ja sada ue korim gosp. Trumbića, što on to djelovanje u prilog hrvatske stranke nije od sebe odbio, samo opažam, da i ono, što je njemu toliko protivno, ipak iz stranačke taktike prima, kad je to stranci dobro došlo. I Srbi su se nalazili u položa- ju da su morali računsti prilikama. Gosp. Trumbić biti će prema nama toliko pravedan, da ne će upi- sati u grijeh nama, kao zločinstvo ono što je njemu prosto, i što bismo i mi mogli u nekim časovima učiniti radi stranačke taktike. Samo radi taktike u borbi mogla se spomenuti u jednom govoru s naše strane neka individualnost Dalmacije; ali da je upisano u našem programu da hoćemo individual- nost Dalmacije, ja ne znam gdje je to gosp. Trum- bić čitao. Znajući da smo jedna sama šačica na ovom primorju, to bi za nas bilo samoubijstvo. 'To će biti rečeno upravo na ustuk hrv. državnom pra- Vu, kako ga razumijevaju i gosp. Biankini i gosp. Trumbić. Dok se ono shvaća u smislu, da hrv. drž. pravo ne podnosi opstanak druge narodnosti nego hrvatske a isključuje srpsku, naravno da će se Srbi protiviti ostvaranju hrv. drž. prava. U našem ka- kvom govoru o individualnosti Dalmacije bit će gdjegod što pročitao gosp. Trumbić; ali da smo mi na tom programu stajali i danas da stojimo, ne nalazim potrebe da o tome jeduu riječ više kažem. Gosp. Trumbić bio je ljubezan i uljuđan, da 8 radošću pozdravi moje riječi, koje su ga iznena- dile. Ja se čudim da su ga iznenađile. Ja se ču- dim da su ga iznenadile; jer ako je proučio istori- ju Srba u ovom kratkom razmaku vremena od god. 1561. do danas i u ovoj zemlji, gdje njihova isto- rija ima najmanje interesa, a valjda biće pročitao još koju drugu mnogo važniju knjigu, gdje se go- vori o istoriji cjelokupnog srpskog naroda, o njego- vom radu i težnjama, za sve ono vrijeme ol kada je država srpska propala i stenjala pod turskim igom, g. dr. Trumbić bićs u toj istoriji vidio da srpski narod nije se odrekao nikad uzdanja, da će povratiti slobodu svojoj otačbini. Ako je proučio tu istoriju, a ne samo ono što se dogagja na izbornim poljanama dalmatinskim, gdje se srpsko pitanje ne riješava nego nas časovita nužda može nagnati u jedan ili drugi tabor — onda će on suditi o srp- skom narodu onako isto kao Ranke, kao veliki Goe- th», kao Geltzer profegor u Jeni, koji je u jednom svom djelu, što je izašlo pred šest mjeseci, u isto- riji bizantinske literature rekao: da je golema ne- sreća svjetska što je taj divan narod srpski, naj- plemenitiji megju slavenskim narodimi, izgubio svoju državu na Kosovu i pao pod tursko gospostvo. To bi mogao naučiti g. Trumbić. Ali ja ga pozi- vljem da se ne osvrće na ono što mi ovdje, slabi i nejaki, radimo u ovim prilikama, nego neka uzme istoriju i gleda što radi sav srpski narod. Od Ko- sova pak do danas, što ga je pokretalo | ne bijaše nego vječni uzdisaj za slobodom. To je urezano u našim srcima, Ako je u mojim riječima nešto nova bilo i ako sam progovorio u ovom saboru i o na- "šoj slobodi, imao sam i razloga, a drago mi je to izreći i ponoviti, uprav pri nastupu ove godine. Kako znate ovo je godina jubilarna, i slave se mnogi jubileji. Ali ima još jedan jubilej! Navršuje se 50-godišnjica, ne samo vladarima i visokim do- stojanstvenicima. Godine 1848. kadi je svu Evropu i sve narode obuzeo duh slobode pozvao je i Hrva- te i Srbe na noge. Kao što su Srbi u Ugarskoj ta- pr ra tao >, m me. Pa da pomagali i Hrvatima i Jelačiću banu za njiho- vo oslobogjenje, tako isto i iz same Srbije sa ge- neralom Knićaninom prelazili su Savu srpski voj- nici, da vojuju za onu slobodu, za koju su se na- zad 50 godina oduševljavali svi narodi. Danas po- slije 50 godina iza toga velikog pokreta, htio sam da pozdravim uspomenu 48.e godine; i ja joj na svoje lično ime šaljem tu adresu, pozdravljajući taj duh slobode. Govor poslanika Gjura Vukotića o adresi. Visoki Sabore! Ako je ikad hrvatska narodna stranka krupno pogriješila u svojim političkim ra- čunima to je zaista i ovog pute kad su njezini za- stupnici odlučili podnijeti Saboru na pretres i gla- sovanje adresu sjedinjenja Dalmacije kraljevini Hr- vatskoj i Slavoniji u času, kad Njegovo Veličan- stvo Cesar slavi pedesetgodišnjicu svoje vladavine. Ostavljajući na strani pitanje da li je shodno ovom prilikom kad se ističu čestitanja i čuvstva lojalnosti uplesti i zahrgjalo istoričko pravo anek- šije, koje pored svih patenata iščezava, nakon onih riječi uzvišenog Vladaoca: ,da je aneksija Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji utopija“, koje je u njekoj prigodi u Spljetu izastio i koje kad su ih domaće novine objelodanile nijesu s nikoje strane bile porečene, ja ću u prve, s drugog pogleda, osu- diti ovakov postupak hrvatske većine, jer mi se PB svigja da je nebracki. Pored svih međenih riječi koje smo mi Srbi od nje više puta čuli, navlastito u sadašnjem zasjedanju, ona ipak sad kuša, da nas namami u Starčevićanski tabor i da nas podvr- gne magjarskom kopitu. g Dr. Trumbić: Protestiram. Starčevićanstvo i gu kopito magjarsko ne slažu se. , ' Vukotić: Pošto je pitanje aneksije Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji za nas Srbe, navlastito u Dalmaciji, pitanje opstanka kao političkog naroda, mi se aneksiji sa «vim silama moramo oprijeti, jer kad bi inače postupili nebi bili Srbi, nebi bili ljudi pa nebi bili ni žene, jer kako sasvim umjesno u nekoj prigodi reče naš nezaboravni drug Sava Bjelanović i žene, kad se na muci nagju, brane še, ako ničim drugim nemogu, kudjeljama. Dr. Trojanović: Naše se znaju i mačevima boriti. ša Kad narodna hrvatska stranka pitanje sjedi- g njenja osniva na historičkom državnom pravu, da vidim) u glavnijem u kakvom su suglasju njezini Zahtjevi sa istoričkom prošlosti i kako je njezin vogja nazad milo godina mislio. Pokojni Dr. Mihajil Klajić godine 1895. pri- likom kad je pravaška stranka u ovom Saboru pri kazala adresu sjedinjenja, izrekao je ove znamonite riječi: Presjednik: Molim Vas nemojte da uzalud gubimo vrijeme, pošto nam je svima poznat) što je pok. Klaić govorio i što je više puta citirano bilo e: njekih zastupnika. a Vukotić; Meni nije stalo što je ko citirao, ja moram da rečem ono što mi je potrebito. a8 Dr. Trojanović: A Bjankinu je slobodno, da : citira štogod hoće. Tako Vi postupate! i I Vukotić : Gospodine presjedniče, ako mislite | da se ova rasprava mož» kroz kratko vrijeme dovr- šiti, to izvadite iz glave. Ja imam pri ruci i dru- | gih citata iz ove i ove knjiga (pokazujući x pre- ča sjedniku). : Presjednik: To ćemo vidjeti. Ako Vi mistik. ' čitati iz knjiga 14 sati, kao što su radili parlamentu, Vi ste se teško prevarili, Vukotić: Ovdje je pitanje hi mi Srbi moram dokazati na te podataka, da adresa sjedinjenja nije vjerodostojnim historičkim x. upao: