nagona" X Dubrovnik, subota 1 Ke vi _God. 1 : List za politiku, privredu i kniiževnost. x 3 Izlazi svake Srijede i Subote Pretplata: za Dubrovnik i. cijelu država . Za jedan mjesec K. 5.— Do kraja ove godine K. 27.— Pojedini broj GO para. Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku a, ako se vi-Ć še puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice, zahvalnice, objave, i t.d. 3 K po retku; u tekstu K 6. oPlativo i utuživo u Dubrovniku. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavač: ODBOR »NARODA«“. Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIĆ. : ue Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije. Mićun M. Pavićević, Dubrovnik. Narodni heroj. Iz ciklusa .U izgnanstvu“. Rodio se pod ograncima gordoga Lov- ćena, u kamenim gorama, kolijevci gor- skih hajduka; i to jedne burne i kišovite večeri, kad su se ukrštale munje i gromo- vi od Koma Lovćenu, od Durmitora Ska- dru na Bojani; kada su se jata gavranova kroz crnu ponoć kovitlala nad surim liti- cama Orlova Krša i Vrtijeljkom Pivljani- na Baja; kada su duhovi zatočnika slo- bode lebđeli nad palatom Petra Mrkonjića.. Zadojila ga majka junakinja, koja mu je pričala čudotvorne bajke, pjevala uz bešiku pjesme o Milošu i Marku, i čitala knjige starostavne. Vile su mu na babine bile i svojim ga duhom zadahnule. Čitao je krvlju pokapanu istoriju ,Oca Srbije“, Velikoga Karađorđa. Na njenim stranicama bilježio je olovkom džinovska djela Voždovih saradnika, i epizode iz raz- govora starih ratnika. Na koricama ove knjige stradanja i veličine svoga naroda, sam je, pod utiscima onoga što je osjetio, pomoću bujne mašte i mladalačkog poleta, vjerno naslikao Trešnjev Top, istorijski izum svoga djeda. pomoću kojega je trije* bio, zemlju od nekrsti. On je tu divnu i veličanstventi slik u, Kio svoga duha, sva- kog utrka primosio svojim sočnim i ru- menim usnama, pritiskivao na grudi i strasno ljubio, kao dobra mati svoje me- zimče. Pa “> Dorastao je do konja i oružja bojna. Zavitlan vihorom udesa, potucao se-po tuđini, i pribirao znanje za novi budući život. I jednog dana, uz brata junaka i oca mučenika, zakucao 'je na' drevnim kapija- ma Jakšićeva grada. Uz pratnju obnovlje- ne himne istinske slobode, srela ga je za- talasana bujica narodnog oduševljenja. 1 sjede na presto slijeve strane Oca. Pripremala se uvertira velikih doga- daja. Jednim potezom pera odsječene su dvije snažne i gorostasne grane velikoga stabla — srpskoga plemena. Nad Herceg-Bosnom zacarila: se du- boka noć. Mladi bujni, i kao ranjeni soko razjareni brat našega junaka, bacio je sa sebe perja i čelenku, i trgao mač. ,Stoj!“ čuo se zapovjednički klik moćnih i silnih. L stao je ranjene duše i razrivena srca; a carske znake predao u ruke svoga mlađeg brata. To je bio istorijski nacionalni gest o- pravdanog gnjeva mladoga viteza. I naš heroj sjede na presto s desne strane Oca. Sagorijevala je narodna duša. Bura ne- godovanja osvete, i bola, bila je na pragu. Kucnuo je čas odmazde. Naš veliki junak poletio je sa svojim gvozdenim armijama na Kosovo. Oborio tulbe _ Muratovo. Podigao spomenik Laza- ru. Krčio je staze i bogaze. Došao na Bre- galnicu, i pokajao Slivnicu. Sa ratnim trofejima, nezapamćenim u našoj istoriji, povratio se u prestoni grad, .da se posije teških napora odmori i po- čine. | | | | j | | | | | | i noću. Kucnuo je i drugi veliki čas. Zatočnici mrijet naviknuti“ nastavi- li su započeto djelo. Naš junak predvodio je svoje ubojne čete. Pobjeđivao i postao "stih 1 i trepet ugnjetačima slobode i jedna- kosti. Posramljeni silnici udvostručili su svoju | ubojnu snagu. Zavjerili se, da unište ime * Srbinovo. Kasapljena su djeca u povoju. »Skrile su _ se u bođlere vile, da ne vide sunca ni mjeseca. Naš veliki narodni heroj nije očaja- vao. Prošlost ga tješila, vjera ga hrabrila i krijepila. Vitezovi divne Sumadije, predvođeni svojim saborcem i miljenikom, prolazili su ćutke preko brda i ravnica bogate Meto- hije. Spuštali su se u sumorne crnogor- ske gudure, i tražili sebi skloništa i pri- vremenu novu otačbinu. Neprijatelj je divljim bijesom jurio uzastopice za srpskom armijom. Ina posljetku: Skadar je ostao po- sljedna zona slobodnog zemljišta Srbije i Crne Gore. | on padel.... Putovalo se, gladovalo i umiralo nepreglednim močva- rama južne Albanije. Drač je bio najposljednja tačka: pri-. biranja, okupljanja, spasenja, i izbavljenja. Pala je i Kroja. Grmljava neprijateljskih topova čujala se svakog dana u neposred- umnoj blizinić£ Dijeka, posljednjem grudovranu Drača. Tu se ije moralo stati i u koštac hvatati . I ,kad bijaše biti, ili ne biti“, i ,kad vjera posta nevjerica“, naš narodni aa poslije teške operacije, koju je otrag ne- koliko dana bio izdržao, pribrao je svoju muževnu snagu, stegao' viteško srce, pri- pasao od. boja oružje, i stavio se na čelo svojih trupa. Veselje njegove vojske pro- lamalo je nebesa. Čela su se razvedrila. Raskravio se led sa srca. I silni talas: ju- naštva, vjere i samopouzdanja, suzbio je neprijatelja. Prolazak za Drač bio je slobodan. Na obalama krvavoga i uzburkanoga Jadrana prikupljala se srpska vojska. Prijateljski brodovi čekali su na ukrcavanje. Ekspe- dicija zamorenih trupa vršena je i danju gorio. u plamenu. Pisac ovih redaka posmatrao je ovaj strahoviti prizor, i čudio.se hladnokrvno- , prisebnosti, i preziranju smrti veliko- ga narodnoga junaka, koji je kroz buru paklene vatre prolijetao od puka do puka, i svojim prisustvom . hrabrio klonule du- hove, i uticao na što hitrije ukrcavanje. Parobrodi su sa spašenim trupama prosijecali morsku pučinu, a on je još o- stao na obali, dok i posljednji vojnik i po- sljednji izbjeglica nijesu ukrcani. | > Krf je bio čistilište, kroz koje je mo- rala proći izbavljena armija. I dok se tu pjevalo, igralo, i odmaralo, Bogom izabra- ni čovjek, u svomi_ skromnom stanu, pre- mišljao je o putu, koji je za sobom osta- vio, i o novim stazama, koje će ga odve- sti na stara ognjišta. To je bio regent srpskog prestolja, | Veliki Aleksandar Karađorđević. To je bio Novi Dušan Silni, koji je sam sebe kru- nisao za cara. : ' Drač je od neprijateljskih bomba .cima ruske. revoluciie, ier Psiha našega naroda u osnovi svojoj oOslaje ista. Naš narod voli učene ljude, političare, diplomate, književnike i držav- nike, ali ne da 'mu ovi budu i gospodari, — vladari i vođe, ako su lišeni i još jed- ne; njemu najmilije odlike: ličnog junaš- tva i požrtvovanja. | Mekušci i slabotinje ne mogu biti ca- .revi i kraljevi narodu, koji je rođen heroj. Aleksandar je narodni junak! Perso- nifikacija duše našega naroda i njegov najizrazitiji tip. Posle revolucije u Rusiji... "+ 11. marta 1917. bio je početak velikih preokreta u Rusiji, koji su se zbili od o- nog dana unapred — do danas. Toga je dana, pošto bejaše skinut sa prestola Ro- manova ear Nikolaj, buknuo onaj veliki požar, koji je zahvatio silno rusko carstvo, raskomadao ga u sastavne delove, te pre- neo svoje delovanje, više manje, po svoj ostaloj Evropi, stvorivši takav darmar, da ga istorija ne pamti, a teško je ozbiljnu čoveku proreći, kada će njegovo razorno dejstvo prestati da ruši ono što su vekovi gradili. U ovom je trenu teško pisati o uzro- nem a reze pouz- danih vrela, s toga treba sačekati kasnije vreme. Novinske su vesti, koje nam o tom javljaju, protivurečne, tako da nije lako stvoriti ni približnu sliku o uzrocima ove velike ,uzbune duhova“. Jedne vesti kažu, da je carizam svemu uzrok, t. j. da je seljak u Rusiji bio neslobodan; da je bila velika samovolja kod ruskih političkih oblasti; da je u ruskoj vojsci bila preve- lika strogost; da su se vršile velike kragje, a najposle se javljalo, da je carica Alek- sandra bila špijunka, koja je kretanja ru- ske vojske javljala nemačkom generalnom štabu, a kao neposredni uzrok ruske re- volucije, novine su javile, da je car Niko- laj sa svojom okolinom hteo izdati slaven- sku stvar i saveznike, te sklopiti zaseban mir sa centralnim vlastima. Novine su pak zapadne Evrope osobito naglašivale, da je svemu kriva ruska nepripravnost na rat, dosledno porazi ruske vojske. Ovo su je- dni glasovi; —- drugi su pako, i to zva- nični, jer je u francuskoj komori javno re- kao, pred dve godine, ministar inostranih dela, g. Pišon, da zapadne vlasti dobro znaju, da car Nikolaj nije hteo zasebnog: mira, nego da se je hteo boriti sa save- znicima, do uništenja centralnih vlasti. Ru- ski pak glasovi govore, da je Rusija bila spremna na rat, ali da su zapadne vlasti bile nespremne, te navode kao dokaz, da je ruska mobilizacija bila za malo dana gotova, tako, da je ruska vojska odmah u početku rata provalila u Nemačku, i tim ne malo doprinela, da general fon Kluk nije osvojio Pariz i hametom potukao francusku vojsku. Nadalje govore, da je ruska voj- ska, sama, skoro posve srušila austrijsku vojsku, situ i dobro oružanu, te da se je takogjer uspešno borila proti turskoj voj- sci na azijskom ratištu. Za _ vreme Brusi- silovljeve ofanzive, dalje vele ruski kru- govi i neutralci, Rusija je spasila Italiju, i p tako da general Konrad i nadvojvoda Karlo ne prodreše u mletačku ravnicu, budući talijanska vojska bila u otstupanju pred dobro organizovanom austrijskom vojskom. Rusi pak najviše prigovaraju yodstvima vojska zapadnih vlasti, što. njihove vojske nisu prešle u ofanzivu proti nemačkim vojskama, u trenu, kada je: Makenzenova vojska probila kod Gorlica ruski front. Ruski krugovi predbacuju Francuzima, En- glezima, i. donekle Talijancima, da tada nisu ništa poduzeli, kako bi olakšali polo- žaj ruske vojske, nego su skoro mirovali, kako da su i sami sa Nemcima uživali prigodom sloma vojske velikog kneza Ni- kolaja Nikolajevića. Rusi vele, da su se oni borili prigodom nemačke ofenzive proti Verdenu, premda još nesu bili posve go- tovi na ofanzivu, kojom je Brusilov, juna i sledećih meseci 1916., bio hametice po- tukao Pflancerovu austrijsku vojsku u Bu- kovini, i austro-nemačku vojsku grafa Bot- mera u Istočnoj Galiciji. Rusi još napomi- nju, da su, od februara 1916., do leta iste godine, ofanzivno napredovali na turskom . ratištu, potukavši hametice tursku vojsku. Rusi napokon vele sa svojim prijateljima i nekim neutralcima, da je rat proti. cen- tralnim vlastima skoro mogao biti svršen, prije nego je njima nestalo su njihovi zapadni saveznici bili Spremni na rat, kao i oni, i da nisu štedeli svoje živote, i samo gledali, kako Rusi krv liju, boreći se snadmoćnijim neprijateljem. Rusi kažu, da su se ofanzivno oni sami borili pune dve godine proti bloku centralnih vlasti i njihovih prijatelja. Da opravdaju kasniji nestanak municije, nedostatak broja pušaka i železnica, tvrde se, da je nji- hova zemlja ogromna, pa da im nije bilo moguće kroz kratko vreme, napraviti gu- stu mrežu strateških železnica, ni tvornice municije i oružja, relativno prema broju pučanstva, sposobnog za vojnu službu. Kažu, da su im saveznici mogli pomoći oružjem i municijom, jedino na taj način uspešno, da su uzeli Carigrad i zavladali dardanelskim tesnacima. 'To da je bio naj- kraći i najnaravniji put. Toliko o spremi ruske vojske na rat. Množe se pak ola- sovi, da su zapadne vlasti, osobito E ngle- ska, uzročnice revolucije u Rusiji, dosledno: i propasti ruskog carstva. Ti elasovi kažu, da sn, pred samu revoluciju, neki ruski uarodni poslanici, raznih stranaka, bili u gostima, u Londonu. Tu da su im rekli neki krugovi, da car. Nikolaj hoće zaseban mir, i da se mora svrgnuti. Kada su stigli u Petrograd, izbi prevrat, u kojemu. je gla- vnu ulogu igrao engleski ambasador Be- kenen, a od Rusa Gučkov, Miljukov, knez Lvov, Kerjenskij, Savinkovw, ita Pomenuti glasovi kažu, da j je neistina, da je car Nikolaj hteo zaseban mir, nego da je Engleska htela, da jednim udarcem | ubije sve (ME Ruafii i Nemačku. (Sledi) Iz naše države. Znamenita obljetnica. Na 26. ov. mjeseca vrše se 102. godine od smrti osnivaoca slavne i uzvišene naše dinastije, besmrt- nog Kara-Gjorgja, koga su aureolom vječ-. g NOMOPCKA BAHKA Y rPY)KY. fipuma HOBAL HA yramaheibe. — - Ilaje CBE BPCTH šajMOBa. ai Kynyje u nponaje BAJIYTE M WeKOBE. — CBe nocJoBe OGaBIba y3 najnoBoJekanje yijere.. — OcoGurTo 34aHHMAHE 34 YBO3Hy | MH H3BO3HY HRL, #8. A municije, da. f 3 | e