> bez obzira rasčisti zrak od ove kužne ma- . gle što se je na nas svalila; — jer inače. propadosmo. jE Kad se narodno predstavništvo kolje i već potkapa temelje zgrade, koju bi imalo oda gradi, treba ga ukinuti; sve što nije u. korist naroda, ili djeluje na njegovu štetu, treba da se smrvi, pak bio general ili bi- skup, ministar ili podanik, radnik ili trgo- ovac, umnik ili neznalica. — Odviše se je mučeničke krvi prolilo, odviše jada pretr- pjelo, a da se svakome ne nametne, mai - silom, dužnost da je ,salus reipublicae su- prema lex“. — Ili tako, ili se... raziđi- mo, a da ne okužimo još gore onu divnu Srbiju, koja nek proslijedi svoj sopstveni put prama slobodi i napretku, — a mi prignimo ropsku šiju pod tuđi jaram, kome smo od vjekova već vični. o Ali, u ovom zadnjem času zdvojnosti, mi apeliramo na našu zanosnu-i poštenu omladinu, na sve poštene ljude, da se za- uzmu svim svojim silama, a da se nađe lijeka ovim našim nevoljam, ako je još vrijeme. Pošteni i dobri povukli su se ve- ćinom u zabit, kao što obično: biva, jer ih: gadi drzovita rabota nepoštenih, ali dan danas i to je izdaja prama domovini. Sam sin božji smatrao se dužnim, da svojom rukom protjera bičem trgovce iz hrama oca svojega. To moramo i mi. — Stvorilo se bez- broj stranaka u Jugoslaviji, da je raskidaju i upropaste; — treba uništiti sve te stran- ke i stvoriti jednu jedinu, kojoj da je svrha _ jedinstvo i moć države. A barjak sa tako- vim geslom nek bude u ruci čovjeka, ko- jemu se ima dati, dok se prilike ne srede, vlast nad životom i smrti. ,Videant con- sules ne respublica.....“, Na Ilijindan 1919. prof. A. B. Posle revolucije u Rusiji... II. | Kako rekosmo, ruska je privremena vlada malo po malo skretala k internacio- nalizmu, ali više po formi nego po suštini, jer je i zadnji ministar inostranih dela po- menute vlade Terešćenko govorio o ru- skom pravu na Carigrad. No uza sve to .možemo tvrditi, da posle revolucije nije više bilo onog nacijonalnog oduševlenja, jer je privremena vlada i odviše popu- štala internacionalcima, kojih je sve više bilo i u vladi. Carska je Rusija tražila veliku ujedinenu Poljsku, koja bi obuhva- tala sve zemlje, koje su od vajkada nasta- vali Poljaci i nekadanji Polapski Sloveni: Ljutici i Bodrici, tako da bi Poljskoj pra- ma tomu pripadao ne samo Kraljevac i Gdansk, nego i Vratislava i jedan deo ps pruske pokrajine Pomorja, a možda i ostrvo Rujana, gdje je bilo važno svetište naše braće Polapskih Slovena, koje su Nemci. ognjem i mačem germanizovali. Proglas velikog kneza Nikolaja u Grodnu na po- četku rata naglasio je, da Rusija ratuje . da ujedini Poljake, što su ruski i nemački Poljaci znati ceniti. Car ruski bejaše i kralj poljski, kojega su poljski rodoljubi pozdravili kao svog narodnog kralja. Pri- vremena je vlada u poljskom pitanju vr- ludala tamo amo, jer je sjedne strane postavila nacijonalni poljski program, t. j. ujedinjenje Poljske, a sdruge je strane govorila o samoodređenju Poljaka, što je mo- glo značiti da eventualno pristaje i na otcepljenje Poljske od.Rusije, što svakako nije.na korist Slovenstva, koje hoće da se ujedini, a ne da se cepa. U opšte je politika privremene vlade kao i svih an- tantinih vlada posle revolucije bila meša- vina nacijonalizma i internacijonalnog so- cijalizma. Ovomu je lutanju ruske privremene vlade učinio kraj Lenjin i boljševizam, koji odmah odrešito postavi komunistički program, što je značilo propast Rusije kao države i puštanje da ostali Sloveni i dale stenju pod nemačkim i austrijskim kopitom. Eto je skoro dve godine da interna- cijonalci vedre i oblače u Rusiji, podjaru- jući svoje drugove i u ostalim zemljama Evrope, da rade to isto. To im donekle i uspeva, jer boljševizam. ima svojih prija- telja u Francuskoj, Engleskoj, Italiji i Ame- rici. Zapadna je Evropa bila od vajkada žarište _ socijalizma, koji se je malo po: malo pretvarao u otpor proti svakoj dr- žavnoj vlasti, hoteći da nametne nepriro- dne komunističke ideje nacijonalnim vla- dama. | Širenju su socijalističkog internacijo- nalizma dosta krivi posedovni razredi pučanstva, čije bi delovanje trebalo kva- lifikovati naprosto izdajom države, jer oni osišući mali narod, prave od njega izdajnike. otadžbine. To su dakle poticatelji na iz- daju. Internacijonalni socijaliste zapadnih država mnogo su skrivili svojoj domovini, jer šireći oni svoje ideje, skriviše, što nji- hove otadžbine nisu mogle pravovremeno biti pripravne za konačni obračun s Ne- mačkom. Kod državnika zapadne Evrope također prevlada po ruskom uzoru meša- vina socijalizma i imperijalizma, što se NAROD: po opaža ina mirovnoj konferenciji a to znači hteti spojiti vodu i vatru. Pi b4 4 1z naše države. Put regenta u Sloveniju. Obzirom na vanjsko politički položaj morao se odgo- diti posjet regenta Aleksandra, koji je bio odredjen za ovaj mjesec. Regent će po svoj prilici posjetiti Ljubljanu prvih dana mjeseca rujna, i tu će ostati nekoliko da- na. Iz Ljubljane će poći na Bled i preko Celja u Maribor. U Celju će ostati samo malo vremena. Petrovdan u Londonu. Petrovdan je bio u Londonu proslavljen od naših tamoš- njih sunarodnjaka dosta svečano. Čestitke engleskog kralja izručio je već u jutro meštar ceremonija Sir- Arthur _Walsher dru. Kojiću srpskom poslaniku. Dr. Kojić naglasio je u svojoj zahvali, da neće ni kralj Petar ni njegovi Jugoslaveni nikad zaboraviti na simpatije, što ih je engleski vladar i engleski narod pokazao u ovom ratu navlastito u borbi za nezavisnost i slobodu. Srpski poslanik, ruski poslanik i (Sledi). Srba, Hrvata i Slovenaca u Londonu pri- sustvovali su o podne službi božjoj u ru- skoj crkvi, koju su odslužili Otac Eugen Smirnov i djakon Teokritov. U večer je bilo primanje kod poslanika u srpskoj de-. legaciji. Medju prisutnima bijahu grčki poslanik i njegov jajnik, francuski posla- nik, rumunjski poslanik, knez i kneginja Gagari, Lordi, i Lady Swaytling, g. Mijato- vić (prijašnji srpski poslanik) i profesor Bogdan Popović. Na pozdrav srpskog po- slanika kralju Petru i gostima odgovorio je kao najstariji član jugoslavenske kolo- o nije u Londonu g. Mijatović, najprije srp- sko hrvatski, pa onda engleski. Rasprave radi demoliranja od 1914. Javljaju iz Sarajeva: Pred mjesnim sudi- ć štem nastavlja se niz procesa, protiv uče- snika u divljačkom demoliranju srpskih trgovina u srpnju 1914. Nedavno je osu- djena neka Lucija Smogler_ na 5 godina ; tamnice, a sada traje rasprava protiv Mar- garete Korženji i Ane Schleich. — Izmedju Beograda i Pariza počet će uskoro da vozi novi brzi voz, koji bi imao sva tri razreda, vozio bi preko Trsta tovati u Pariz samo n prvom razredu, uslijed čega će novi voz biti na raspola- ganje i siromašnijim slojevima. Voz će putovati svaki dan iz Beograda u 21 sat. osoblje srpske legacije i članovi kolonije ' Milana i Turina. Do sada se je moglo pu-- ve “e _—#% Naši dopisi Šipan, 23 julija 1919. Ovih dana došao nam je žalosni glas, da je u Chiosichi, — peruauskom liječilistu, — umro naš zaslužni domorodac g. Gjuro | Stjepović, u 75.oj godini svog života. Du- go je vremena bio boležljiv, pa nije mogao u domovinu, za kojom je žarko čeznuo. Pri- povijeda nam jedan njegov stari prijatelj, da bi pokojnika veoma veselilo, kad bi ga naši ljudi pohodili u njegovoj gospodskoj vili. Tu bi se rado pričalo o našim stva- rima, naše novine čitalo, a ponajviše naše junačke narodne pjesme, koje su ga pomlagjivale i do suza radosnica uzbugjivale. Ćutio je, ljubio je sve što je naše! Kad je u narodnim pjesmama pok. Don B. Glavića doznao za Anicu Begin, — koja je na hiljade narodnih stihova na izust kazivala Don B. Glaviću, da još žive, naredio je domaćim, da joj se svake godine pruža lijepa pomoć od onog, što je on redovito svojim slao. Bio je otac siromaha u opće, a nevlastito prama našim, koji ga zvaše »dundo Gjuro“! Sretan se ćutio, kad bi sirotu i nevoljnog pomogao. Bio je puno bogat i na srcu i na kesi, pa se cijeni, da će njegova oporuka biti plemenita, ne sa- mo prama svojim, već i prama siromasima. Njegovoj rodbini naša iskrena sažaljenja, a našem plemenitom domorocu vječni po- koj vapimo ! = Cavtat, 20. VII. [I ako je, prigodom. Kraljeva rogjen- dana, bilo naregjeno sa strane općine, da dućani od 9-12 sata budu zatvoreni, ne odazvaše se: J. Karaman, Mare ud. Miljan, A. Ankorić, Vlahutin, Gj. Vidak, Kurajica ud. Kate, Trgovčić Luce, Dubreta i Josip Kćira. Molimo našu ,slavnu općinu“, da se dotične kazni, ili još bolje kr. kot. Po- glavarstvo, da dotičnim oduzme dozvole, jer to su i onako čeljad, što žele, da im se Austrija povrati. Na Službi božijoj u Matici ne opazi- smo niti jednu gospogju držav. činovnika, žandara, finanaca i dr, premda su te iste ,dame“ za vrijeme propale Austrije agitirale, da se ide u crkvu, kad je to na samoj placi bile su bez sagova i stava protivno onome za vrijeme Karla. Na večer pak za muzikom bio je sa- mo jedan od državnih službenika, drugi se zabili u kutiće, te brbljali koješta i psovali, a jedan od tih nije ni kapu ski- nuo dok je muzika svirala kr. himnu, premda je na to bio opomenut. Nadamo se, da će se u interesu jav- . nog reda i mira proti takovih gadova naj- strože postupati. — an. Petru Karagjorgjeviću. Kralju Srba, Hrvata i Slovenaca. Bijeli orlovi Tvoji vrh naših krstare kuća Čuvajuć ognjišta draga, slobodu Srba, Hrvata, A u srcima našim krvca prodire vruća, : Ko nekad, kad se spuštasmo k moru s kršnih Karpata. Jer silnim, Kralju, zadahom tvoje herojske duše, Jer moćnim udarcem Tvoje, Kralju, gvozdene ruke, Raspršio si ropstva otrovne adske tmuše, Rastrgao si nam lance, oblakšao si nam muke! I mi, negdašnji robovi, vidjesmo Boga zraku, U žilama nam smrzlim jurnu krvca vrela: U tebi, Kralju, vidjesmo domaje sreću svaku, I ko da sunce gledamo sred blistavog Ti čela! Sad triumfiraj Vladaru našeg jezika i krvi, Sa zlaćanijem nadama dogji nam Petre: Ti, Da u vis dtžemo djecu, kad progješ na bjelcu prvi, Da plačemo pred Tobom na koljenima svi! Jer, Petre Mrkonjiću, davni su naše boli! A Ti si snjima srastao, kroz burni dugi v'jek: Zato te Kralju-Patniče sad naša duša voli, “Jer si naš san života lijepi, raskriven tek. i Dogji nam sad na bjelcu, al Sinak nek te prati, K6 predhodnica zvjezda što prati sunca trak, A «stobom neka dogju kićeni tvoji svati, Što ropstva nam raspršiše, udarcem mača, mrak. Jer, Petre Mrkonjiću, Ti dahom duše svoje Nov si nam život ulio, u izmoždenu krv Dogji nam! — sve što dobra sad nagješ, to je tvoje, Dogji! Tko sad te pozdravlja, nij više zgažen crv. Narod Te čeka svjestan, da čeka rod svoj mili, . Najbliže i najdraže što darovo mu Bog; Narod koj' će Te branit prot svakoj tugjoj sili K6 dobro svoje najveće, Oca i Kralja svog! Imotski, 12-7 1919. ad M Pavle Orlović. Blagoj Uspomeni potpukovnika Antonija Mitrovica, Dubrovčanina You Trstu 15 jula 1919 god. ....Stara Srbija i Makedonija bijahu oslobogjene, Kosovo osvećeno, slomljen i ponižen brat-nebrat Bugarin. Beogradom je strujila radost u zrakama sunca žarkoga, u mirisu lipe kalimegdanske, u lepršanju zastava srpskih, hrvatskih i slovenačkih okolo bronzanog lika Dositeja; radost na licima Srbalja i braće, koja su odasvud potekla, da se poklone Srbiji i Ocu pro- svjete srpske. — Jedna kita najodabranijih gostiju, kita predstavnika Dubrovnika, sje- dila je lijepe večeri toga dana za bogatom sofrom u kući rijetkog, najregjeg, svog sugragjanina, jedinog Dubrovčanina srpskog oficira: u kući majora Antonija Mitrovića. Otmenost, ukus i raskoš svega najljepšega, ali nadasve sree, veliko dobro sree doma- ćina, domaćice i ćerke njihove, bijahu pretvorile ovoj mali Dubrovnik u ulici kralja Milutina u mali raj. Ustaje, sa čašom. u ruci, domaćin :- ,Srećan sam, što mogu da pozdravim svoje mile sugragjane u svom skromnom domu, u slobodnoj prestoni- ci Srbije. Srećan sam osobito s toga, što je ovo predosećaj one sreće i radosti, koja me čeka u Dubrovniku, kad tamo dogjem, da za- grlim drage sugragjane, kao srpski oficir sa srpskom vojskom. Do tog velikog vigje- nja! Živjeli“ Zadrhtaše i podigoše se ruke, zazveketa rumeni kristal tajanstenim zve- kom, srcima promilje radost, pomiješana sa čudnom nekom zebnjom, rekao bih strahom... Zašto, dragi Antonije ? Zašto ta tajanstvena sjeta, zebnja u takome ča- osu? — Ah! sada to razumijem ; sada kada vidim i dršćem. na tako vigjenje: vidim da si ti bio prorok za Dubrovnik, za narod cio, ali jao! za sebe nijesi... = Eto dragi Antonije, nijesi dočekao da ugješ kao srpski oficir, pobjednik, oslobodi- telj u mili svoj Dubrovnik, Tebi od svega na svijetu najmiliji, — od svega, osim Srbije i Slobode. Jer si se za ljubav Srpstva i slobode bio odrekao slasti, da gledaš mili Tvoj Grad. ,Doći ću ali samo u slobodan Dubrovnik“, više si mi puta govorio. Ali ne bješe ti sugjeno ! Prekomjeran rad i napor, neprekidan za sedam godina rata, potkidali su neprimjetno dragocjene niti života, trošili bez milosti tvoje pleme- nito srce. Ono je puklo nenadno, na po- gledu ovog našeg mora... Tvoja je po- sljednja misao i želja bila Dubrovnik. Duh je Tvoj k njemu odletio ... Ali ne! Odletio si u tužni.dom svoj, da bla- žiš ljutu bol i tješiš najmilije svoje, tako grozno u crno zavite. Kuća, koja je odje- kivala radosnim glasovima i poklicima, pu- nim dubrovačkog daha, zamukla je, uselila se u nju tuga najveća. Iz nje slušam glas tuge i bola: ,Ah! kad smo jednom tako rano morali da se rastajemo, zašto da ne sklopi oči ovdje u svom domu, u svojoj postelji, poviše koje bijaše dao slikati četiri najljepše slike iz Dubrovnika, da ti po- sljednji pogled bude tvoj (grad? Zašto ?!“ —— Ali Ti ćeš im ublažiti strašnu tugu, Ti ćeš ih razabrati, jer si Ti u njih unio ve- liki dio Tebe; a Ti si cijelog svog vijeka samo u jednu stvar polagao pravu važnost: u vršenje dužnosti. Ti si vjerovao u Boga, i nikada se bunio nijesi na njegove od- redbe zato, što su ti bile neshvatljive. Ti ćeš u tvoj ojagjeni dom donijeti blagi mir u ljubavi prema Tebi neizbrisivoj. A tvoji prijatelji svuda, a u Dubrovniku napose ! kako da zaborave tvoju ljubav, tvoje za- uzimanje tako srdačno, tako predano? U najvećim poslovima i brigama kad si bio, našao bi uvijek vremena za prijatelje, za: Dubrovčane. Tebe su zvali našim konsu- lom. Ali, Ti si bio više nego to! Ti siče- sto prestizao naše želje. Cesto si za prijatelja. radio njegov posao, za koji je i on sim bio neumješan ili lijen. Doista je bio sre- tan onaj kome si Ti poklonio tvoje prija- teljstvo, i mogao je kazati sa Svetim Pis- mom : qui invenit amicum, invenit thesau- rum. Ti si eto to blago, koje sam izgubio, dragi Antonije, neprocjenjivo blago : blago srca velikoga, nepokvarenoga, puna ljuba- vi za sve što je dobro i plemenita; blago duše dobre, vedre, vesele. Prazninu straš- nu, koju si u mom srcu ostavio, može: li ispuniti samo sjećanje? Vjerom te osjećam, gledam Te, Ti živiš! Došao si u Dubrov- nik duhom tvojim lijepim, a ne u unifor- mi mesa i kosti. Gledaš Dubrovnik svoj slobodan od spoljašnog dušmana.... Hoće (dise i dušom osloboditi? Hoće li osjetiti potpuno i razumjeti tvoju ljubav za slo- bodu ? Hoće li pojmiti zašto si toliko vo- lio Srpstvo i otadžbinu, da si njima život predao * Hoće li razumjeti i svojom uči- - niti tvoju veliku ljubav za rad, iskrenost i pravdoljublje? Hoće li?... : Srce mi strepi, sluteći odgovor. Puste kamenite obale Dubrovnika, u “ mirisu sjetnog mora i tmastih čempresa, tuguju što im ne bi suđeno, da pozdrave svog dostojnog Sina u sjaju sunca, rasko- ši zelenila, mirisu oleandara i đulibrišima. Tuguju i vapiju vječnu i svjetlu uspome- nu plemenitome sinu Dubrovnika — An- toniju Mitroviću..., Granu pć6me polaže na tvoju ploču | sa suzama Marko. ZA- «3 ča